Nekategorizirano
ZASTRAŠUJUĆI DIKLJANSKI SLUČAJ

Ima nekih stvari u Diklu, za neke najljepšem i najturističkijem dijelu Zadra, koje privlače posebnu pažnju i valja vjerovati kako će se njima pozabaviti državne institucije, a mediji će, kako biva, doći na svoje. Nije to samo uobičajeni početak medijskog članka (kakvi su najčešće), već neizbježna i surova istina.
Međutim, događaj od 22. ovog mjeseca, baš iz Dikla, podjednako govori o poimanju istog i o stanju svijesti (nadam se) pojedinaca, koji su mu, direktno ili indirektno, doprinijeli.
Radi se, dakako, o gaženju tri psa odjednom, što, samo po sebi, nije najveća tragedija, već je to odnos vlasti i (dijela) javnosti koji određuju stupanj dobra i zla u svemu, a ovdje ga ne definiraju. A zla ima više nego što se iz šturih i rijetkih vijesti o događaju da naslutiti. Ništa tako precizno ne govori o nama kao taj događaj i njegov tretman, nigdje toliko primitivizma, gluposti i mržnje nije ispoljeno, od rata do sada, što smo očigledno spremni mirno promatrati, štoviše opravdavati.
Događaj je nepogrešivi indikator bezdušnosti pojedinaca, nesposobnosti vlasti i apatije (dijela) naroda. Nije li to Zadar, najperspektivniji grad u državi, koji budućnost vidi u turizmu, u dolasku ljudi za koje misle da im mogu priređivati prizore poput dikljanskih? Računa li perspektivni Zadar na moć svjetskih (ako ne lokalnih) medija koji mu to zacijelo neće oprostiti? Ne događaj, jer svugdje ima bolesnika koji mogu izazvati sličan, već na reakciju onih koji bi im trebali biti domaćini u vrijeme njihovog godišnjeg opuštanja. Sjeća li se slučaja „bugojanskih psića“, koji je, u nekoliko dana, naišao na osude u cijelom svijetu. Errando discimus ovdje ne prolazi.
Diklo, dosad poznato po ljepoti i gostoljubivosti življa, ni krivo ni dužno, bit će stigmatizirano. Postat će prepoznatljivo poput Bugojna i, zaslugom drugih, postati žrtvom njihovog idiotizma.
Strašnije od samog događaja je spoznaja da za isti nema krivaca. Dakle, mogu ga, bez ikakvih posljedica, ponoviti kada im se prohtje. Zvuči strašno sve da je u Meksiku, a ne tu pred nosom.
Hoće li puleni nezamjenjivog Edvina Šimunova iz Liburnije, za koje nema krivca u ovom bezdušnom gaženju, nastaviti po starom? Hoće, jer se Šimunov nikada nikome ne zamjera, poput Jurline, ne talasa i stoluje gotovo dva desetljeća. Taj direktorski genije nikada nije stao na prvo raskrižje i „snimio“ ponašanje svojih štićenika, koji s cigaretom u ustima, jednom rukom na upravljaču, a drugom na mobitelu, prevoze bespomoćnu djecu u i iz škola, stare i nemoćne, te sirotinju osuđenu na njih i njihove „akademske“ razgovore (kada ne telefoniraju). Oni su, u pravilu, fizički najjači u vozilu i mala je mogućnost bilo čijeg utjecaja na njih. Djeca onih koji ih štite i toleriraju ionako se ne voze gradskim autobusima koji se, u slučaju potrebe, ne mogu zaustaviti. Oni, čuli smo, ubrzaju kada je opasnost na cesti i skrate muke neopreznim sudionicima u prometu. Hoće li se zaustaviti na pojavu „neopreznih“ pješaka, djece, biciklista, ili reagiraju selektivno?
Nitko nema pravo svoje greške opravdavati tuđim greškama. Ljudi iz Liburnije ponajmanje.
Vozač, dok je za upravljačem, dužan je predviđati potencijalnu opasnost i mora biti pripravan adekvatno reagirati. Pored igrališta predviđa djecu, pored šume životinje, pored škole… pored doma umirovljenika… pored bolnice… Uzrokuje li nesreću zbog zanemarivanja te činjenice – kriv je. Zašto odgovaraju vlasnici pasa „bez nadzora“? Zbog pretpostavljene krivice da bi ovi mogli oštetiti tuđe zdravlje, ili život. Dakle, nisu predvidjeli moguću opasnost. Vozačeva greška se ne kažnjava, ali vlasnika pasa da. Njegov nemar rezultira štetom, njihov (njihovom) tragedijom i kaznom pravne države. To ne može rezultirati dobrim. Zašto su mjerila potpuno oprečna? Valjda nemaju Šimunova i moćnu vlast.
Profesionalni vozači autobusa, naročito gradskih, to dobro moraju znati. No, oni su presigurni da njihovi putnici nemaju utjecajnog tatu kojem će se požaliti (poput svjedoka ovog nemilog događaja), da im se direktor neće zamjeriti (jer je to njegova viza za opstanak), da ih policija nikada neće kontrolirati, te da će im oprostiti i ovakve događaje. Zašto bi onda uopće razmišljali, jer je sve stvar rutine i valja otaljati satnicu?
Zanimljiv bi bio podatak iz policije o broju kontrola vozača i vozila gradskog prijevoznika, pogotovo o broju i iznosu naplaćenih kazni. Ispravnost autobusa je posebna priča. Šarenilo reklama na njima krije štošta, ali ionako nitko ništa ne želi otkrivati.
Prođete li, vodeći psa, pored zaustavljenog gradskog autobusa, na stajalištu ili u prometu, ako je pas manji, a vodič slabije fizičke građe (ili žena), većina vozača zna izazvati zvuk koji će vas natjerati da ih obilazite u velikom luku. Njihova ljubav prema psima, koji koriste tek minimum prometne površine, poznata je većini vlasnika koji ih susreću, pa je ova bizarnost iz Dikla najobičniji slijed stvari. Njima je autobus alter ego, kao da su šezdesete, kada su bili rijetki i nezamjenjivi.
Direktor Šimunov će morati shvatiti da mu je vožnja taksijem, danas i u Zadru, ogromna konkurencija, a da je prostor u HDZ-u sve tješnji, ako već ne naleti na nekog agilnijeg vlasnika psa koji sve može ubrzati.
Nadam se da će i njega, prije ili poslije, posjetiti institucije države. Upućeni tvrde da su trebali odavno. Ili će se čekati da brutalno pregaze troje ljudi, od kojih bi barem jedan trebao biti „tatin sin“? To nitko ne želi, a je li to dovoljno?
Kazne za gnjusno (ne)djelo će, ne sumnjam, biti, ali kad mediji odrade, po običaju, posao (ne)odgovornih. Dokle tako?
„Liburnija žali, ali ne vidi svoju krivicu“, piše u nekim novinama. Liburnijo, otvori oči! Dvadesetprvo stoljeće traje već cijelu deceniju.
Netko jednom reče da odnos prema životinjama realno prikazuje stupanj civiliziranosti jedne sredine.
Zadar je, za Dan grada, osigurao svjetsku pozornost. Čestitam!
Nekategorizirano
Nostalgični ste za Alan Fordom? Uskoro dolazi u kazalište! Evo tko igra Grunfa, Bob Rocka…
Satiričko kazalište Kerempuh svoju novu sezonu otvara praizvedbom predstave “Alan Ford” Milana Fošnera, prema stripu Maxa Bunkera (L. Secchi) i Magnusa (R. Raviola), u režiji Marija Kovača, koja će premijerno biti izvedena u petak, 19. rujna.
Deveta umjetnost
Kultni talijanski strip “Alan Ford” već više od pola stoljeća zabavlja i oduševljava ljubitelje devete umjetnosti u Hrvatskoj i svijetu, a crnohumorni i satiričan prikaz djelovanja grupice siromašnih tajnih agenata koji rješavaju bizarne kriminalističke slučajeve idealna je podloga za predstavu koja bi se bavila nelogičnostima i apsurdima suvremenog hrvatskog društva, priopćio je Kerempuhu.
Iako se radnja stripa odvija uglavnom u New Yorku, teme koje obuhvaća su univerzalno prepoznatljive i uvijek aktualne.
Kerempuhova dramatizacija stripa kao centralnu negativnu ličnost smjestila je lik Superhika, karizmatičnog lopova koji ironično otima siromašnima da bi dao bogatima.
Teške teme kroz “lake” doskočice
Kroz odabir super-antiheroja kao direktnog suparnika junacima iz Grupe TNT, predstava obrađuje inače teške teme, poput socijalne nepravde, siromaštva i zakulisnih političkih igara, ali na mladima prihvatljiv način uz zdravu dozu humornog odmaka.
U predstavi nastupaju Luka Petrušić (Alan Ford), Matija Šakoronja (Bob Rock), Tomislav Štriga (Broj 1), Domagoj Ivanković (Grunf), Tarik Filipović (Sir Oliver), Hrvoje Kečkeš (Debeli šef), Filip Detelić (Superhik), Borko Perić (Jeremija), Ana Maras Harmander (Bepa), Ines Bojanić (Margot), Josip Brakus (policajac/Čaruga), Ozren Opačić (inpektor Brock), Karlo Mlinar (Samoubojica), Tomislav Dunđer (bogataš /tamburaš).
Dramaturg predstave je Vid Lež, scenograf Davor Prah, kostimografkinja Nikolina Miletić, autor glazbe Tomislav Babić, autorica maski Marija Bingula, koreograf Branko Banković, a oblikovatelj svjetla Alen Marin.
Nekategorizirano
Župan Bilaver: Uređenje Draženice prioritetni projekt Županije
Župan Zadarske županije Josip Bilaver i njegov zamjenik Robertino Dujela održali su radni sastanak s voditeljem područne konzervatorske službe u Zadru Igorom Miletićem i ravnateljem Županijske lučke uprave Zadar Davorom Škibolom na temu uređenja uvale Draženica i Maestral.
Riječ je o jednom od najvažnijih infrastrukturnih projekata Županije koji uključuje izgradnju novih komunalnih vezova, uređenje plaže, proširenje prometnice te pješačko-biciklističke staze i zelene površine.
Na sastanku je dogovorena daljnja suradnja Konzervatorskog odjela i Županijske lučke uprave u svim fazama pripreme i realizacije projekta, kako bi uređenje uvale Draženica bilo provedeno u skladu s relevantnim smjernicama i standardima.
Župan Bilaver istaknuo je kako projekt Draženica predstavlja prioritet Županije i da će donijeti značajnu dugoročnu korist građanima i razvoju zadarske obale.
magazin
(FOTO) “I JA PUTUJEM” / Zadarska županija i Zadar ponovno uz ljetne radosti potrebitih obitelji
I ovog ljeta more nije ostalo samo san! U sklopu emotivnog i društveno važnog projekta „I ja putujem“, Zaklada „Hrvatska za djecu“ osmu godinu zaredom omogućuje potrebitim obiteljima iz cijele Hrvatske zajedničko ljetovanje, darujući im ono što se često uzima zdravo za gotovo, bezbrižno zajedničko vrijeme, sunce, more i uspomene koje ostaju zauvijek.
Ove godine, korisnici projekta su dvije udomiteljske obitelji, pet velikih šesteročlanih obitelji, kao i obitelji s djecom s teškoćama u rastu i razvoju. Dvije samohrane majke, svaka s troje djece ljetovale su na otoku Murteru, u kampu Rehut i u Golden Haven Campingu. Posebno mjesto među ovogodišnjim korisnicima zauzima obitelj Belančić iz Zagreba, koja po prvi put sudjeluje u projektu. Ova topla obitelj sa četvero djece ljetuje u prekrasnom Falkensteiner Premium Camping Zadar. Hotelski lanac i Zaklada „Hrvatska za djecu“ omogućili su im toliko željeno zajedničko vrijeme, daleko od svakodnevnih izazova, u okruženju gdje je ljubav najjača valuta.

„Mnogo ljudi prolazi kroz naše živote. Puno njih uzme od nas što im je potrebno, a manji dio daje i dijeli nesebično. “Zaklada” je taj jedan mali, ali najveći dio. Ovakve akcije su nešto posebno, nešto što pokazuje kako mi ljudi na kraju najviše brinemo jedni o drugima, dokazuje da je empatija ljubav, a ljubav se nesebično daje i nema definicije ni cijene. Teško je riječima opisati koliko ovako nešto znači djeci, obiteljima. Meni kao roditelju znači SVE jer znam koliko vrijedi, znam koliko se trudim i pokušavam cijelu godinu privrediti svima da im ništa ne fali, ali da nije bilo “Zaklade” i fantastičnih donatora Falkensteinera moja djeca ne bi bila u mogućnosti ovakvo ljetovanje doživjeti. Mir, priroda, luksuz, toplo more, predivni ljudi oko nas koji brinu o svakoj stavci, divno je kad netko brine o vama. Hvala svima na ovolikoj dozi uzbuđenosti i veselja od moje male velike obitelji, zaslužili ste sve pozitivno, pa i moje suze radosnice.“ – istaknula je Jasmina Belančić.

Za obitelj Belančić, ovo je prvo pravo obiteljsko ljetovanje. Dani ispunjeni smijehom, igrom na plaži, šetnjama uz zalazak sunca i što je najvažnije, istinskim povezivanjem. U trenucima kada su Mateo učio sestru Leonu plivati, dok je Elena čitala bajke maloj Emili pod borovima, jasno je da je svaka minuta ovog ljetovanja dragocjena.

“Od prve godine kada me je gospođa Ozrenka kontaktirala i upoznala sa zakladom hrvatska za djecu, bez razmišljanja sam u ime tvrtke prihvatio ovu ideju i potvrdio sudjelovanje našeg kampa u istoj. U ova današnja vremena visokih cijena, luksuza i medijskog pritiska, više nego drago nam je da možemo sudjelovati i osigurati makar jednoj obitelji godišnje boravak u našem kampu koji u razgovoru s njima, svima znači najviše na svijetu. U svakom slučaju stavljamo se na raspolaganje i u budućnosti za sudjelovanje i ovaj mali doprinos zakladi i dajemo punu podršku nastavku akcije.” – istaknuo je Ante Lacić, voditelj Falkensteiner Premium Camping Zadar dok je upraviteljica Zaklade „Hrvatska za djecu“ Renata Gubić zaključila: “Svako dijete ima pravo na bezbrižne uspomene iz djetinjstva i ovim projektom želimo osnažiti obitelji, dati im podršku i osjećaj dostojanstva. Misija Zaklade „Hrvatska za djecu“ kao zaklade Vlade Republike Hrvatske ostaje jasna – biti uz djecu u potrebi i stvoriti uvjete da svako dijete osjeti da je važno i voljeno.“

Projekt „I ja putujem“ ovim je ljudima prilika za stvaranje osjećaja pripadnosti, sigurnosti i prihvaćenosti. U proteklih osam godina, od početka projekta do danas, više od 100 obitelji s ukupno 350 djece osjetilo je radost putovanja zahvaljujući ovoj plemenitoj inicijativi Zaklade koja i ovog ljeta pokazuje svima nama da iza svakog osmijeha stoji priča, borba, ali i nada. Bez velike pompe, ali s puno srca, ova priča vraća vjeru u dobrotu i važnost zajedništva.

-
magazin3 dana prijeFOTOGALERIJA / Gastro turneja po adventskim kućicama u Zadru, 4. dio – đir po Božićnom gramofonu na Pijaci
-
magazin5 dana prijeMJESEČNI HOROSKOP ZA PROSINAC: Jarac ubire plodove svog truda, Vodenjak upoznaje posebnu osobu!
-
ZADAR / ŽUPANIJA2 dana prijeFOTOGALERIJA / Svečani domjenak u OB Zadar za djelatnike koji su otišli u mirovinu
-
magazin4 dana prije(VIDEO) “OD BOŽIĆA DO NOVE GODINE ” / Grupa Forum ima novu božićnu pjesmu! Poslušajte…








roksi
24. studenoga 2010. at 22:01
Koji pretenciozni i prenapuhani članak (uostalom kao i većina članaka na ovom portalu). Da li se autor zapitao zašto su psi jurcali očito bez nadzora vlasnika po cesti? Hoćemo li doći u svjetske rubrike kad nam psi neodgovornih vlasnika izgrizu prolaznike? Puno toga se može reči o ponašanju vozača Liburnije općenito, ali i o (ne)odgovornosti mnogih od nas. Na kraju nastradaju uvijek oni najmanje krivi.
grozni-zd
24. studenoga 2010. at 22:49
Tužan događaj pa je i tekst tužan i neće postići oćekivanu reakciju kao ni prijava Udruge za zaštitu životinja ! Netko mora poštivati zakon a netko ne mora kao da imamo dva Ustava dvije države !!!
gost
25. studenoga 2010. at 20:02
odličan članak! nažalost, bojim se da nikada nećemo postati civiliziran narod, a nasilje je postalo nešto što je sasvim normalno i što se ne kažnjava, žalosna nam je ova država..
muzgavac
26. studenoga 2010. at 21:13
Pohvale članku. Sama sam jednom doživjela slično kada je došao bračni par sa psom (stranci) i htio ući u liburnijin autobus. Vozač je tako počeo urlati da mislim da su skratili odmor i otputovali s obećanjem da se nikad neće vratiti. To je promidžba hrvatskog turizma. Druga pohvala za latinsku uzrečicu. Sve ih se manje koristi, a to su stare mudrost jednog civilizranog naroda od kojeg možemo puno naučiti.
zadar
27. studenoga 2010. at 19:17
mogu jos i krave i ovce u autobus…
jebali vas psi
roko
4. prosinca 2010. at 14:47
Ti mudonja ne piši pod pseuodonimima i obveži se da ćeš uzdržavati čovjekovu familiju u slučaju da ga se zbog te vaše hippie hajke proglasi krivim i otpusti.
Da su u kojem slučaju na 057 napisali članak pro zaštitinika životinja ti bi Valjean gorljivo branio vozača.Obično politikanstvo na leđima mrtvih pasa i što je još gore jednog čovjeka od kojeg su izgleda važnije tri beštije bez kontrole.
Jako civilizirano nema što.