Situacija u Hrvatskoj iz dana u dan postaje sve bolesnija, sve bezizglednija. Tvrtke se jedna za drugom zatvaraju, mnoge tavore na dnu bez mogućnosti da im itko išta plati, te da i same plate svojim dužnicima. Taman i da čekaju 1001 noć i dan, obećanja o boljem životu naše nove pripovjedačice Jace Šeherezade – ne mogu se ostvariti. Sve privatne tvrtke značajno su krenule u kresanje troškova i smanjivanje broja zaposlenih. Jedini koji nemaju problema sa zaposlenicima jesu državne tvrtke i, naravno, gradske – od Zagreba, Dubrovnika, preko Varaždina do Osijeka i nazad.
Svi se, stoga, raspituju ima li možda još koje slobodno mjesto – u Gradu ili ponekom ministarstvu. Državna uprava trenira strogoću u pravima i fleksibilnost u obvezama. Za pat poziciju i Vlada i sindikati pravdaju se kolektivnim ugovorima. Kao, ništa se ne može promijeniti jer je već sve zadano. Samo, od čega će se isplaćivati plaće u državnoj upravi kad prihodi padaju i nastavit će padati? Tvrtke u blokadi ne mogu plaćati niti plaćaju PDV. Bio on 10, 22, ili 23 posto. Koliko će kolektivni ugovor pomoći radnicama Kamenskog koje skoro pola godine nisu dobile plaću ili uskoro otpuštenima iz INA-e? Malo ili nimalo. Ali će zato itekako menadžerski ugovor pomoći ex-direktoru Dragičeviću da u miru svoje vikendice u Rockfellerovoj pije kavicu sa svojim prijateljem, ex-predsjednikom Stipom Mesićem.
Ipak, koliko god kolektivni ugovori u ovom trenutku izgledali iracionalno, nema nikakvog razloga da se ne provede referendum za koji su sindikati prikupili i više nego dovoljan broj potpisa. Izbjegavanje referenduma samo pokazuje bahatost vlasti prema radno ovisnom stanovništvu – za razliku od snishodljivosti spram “poduzetnika – poslodavaca”. No, kapitalističaka država je tu barem iskrena – ona je upravo i sada i ovdje da štiti krupni kapital. Bilo to u skladu sa Ustavom i zakonima ili ne! Koliko je samo pretvorbenih alkemičara bez lipe u džepu došlo do tvornica, vinograda, šuma, pašnjaka i oranica i – NIKOM NIŠTA!?
Tko je od tih “odlikaša” uhapšen i pravomoćno osuđen? Koliko je te i tako stečene imovine oduzeto i vraćeno u državno vlasništvo? Niti osuđenih ima niti je oduzeta imovina ikome. I sada, kad se naveliko hapsi, ali bez nekih većih kapitalaca, ne nazire se da bi tumor sveopće pljačke mogao biti uklonjen. Još uvijek nije uhićen niti jedan bivši premijer niti saslušan koji bivši predsjednik. Nema ni uhićenih medijskih tajkuna reketara ni tajkuna koji prednjače na ex-Yu sceni, primatelja stotina milijuna poticaja za brljanje u poljoprivredi, nema niti managera-grobara koji su satrali tvrtke, a onda ih jeftino poprodavali strancima. Nije uhićen niti jedan bankar čija je banka sanirana tri puta novcem poreznih obveznika, a onda “privatizirana” za nižu cijenu nego li je sanirana i prvi put.
Novaca nema. Nezaposlenost raste. Novih investicija nema. Zaduženja rastu. Nijedan ministar nije u Remetincu. Ne samo ministri ove Vlade, čemu uskogrudnost. Svaka dosadašnja Vlada trebala bi participirati svojim pojedincima u Remetincu. No, ne participiraju – jer tamo nema dioničkih udjela za njihove transakcije.
Za socijalne programe budžet je prazan. Ali zato ima novaca za Breone (ex –Brioni, ex-Brijuni).  Ima novaca u budžetu i za “Novosti” – “demokratsko glasilo” za izrugivanje obrane Šibenika u Domovinskom ratu.
Hrvatska je bolesna na smrt! Karcinom u terminalnoj fazi. Metastaze izjedaju – ne samo vitalne organe, već čuče u svim porama društva. Metastaze već imaju metastaze i – što sad? Tko bi to mogao riješiti? HDZ? SDP? HSS? HNS? Pravosudni sustav? Kako stvari sada stoje, od ponuđenih neopcija – rješenja nema!
Uostalom, kad bi izbori išta mogli promijeniti – bili bi ilegalni. Ne može se očekivati da se nagomilani problemi mogu riješiti preko noći. Pravosudni sustav ne funkcionira niti može profuncionirati ukoliko ne dođe do drastičnih promjena odozdo, s dna, iz korijena. Očekivati promjene s vrha je iluzorno, ma o kojoj se državi radilo. Od bilo kojeg sustava koji je do sada postojao. I robovlasništvo i feudalizam i kapitalizam i socijalizam rušili su se iz temelja, ma koliko bili jaki vlastodršci. U prošlom sustavu bili su oličeni u partijaše, a danas u tajkune i njihove sluge.
Socijalizam nije valjao i zato je propao. Danas i ovo što imamo, ma kako mi to zvali – ne valja! Hrvatska je opljačana i ovako se dalje ne može. Promjene su neophodne, no njih ne mogu iznjedriti ni HDZ ni SDP!