Connect with us

Svijet

Scenarij nuklearnog rata: Od lansiranja prvog projektila do kraja svijeta za 72 minute

Objavljeno

-

Nuklearni rat bio bi loš. I to je nešto što svi znaju. Većina ljudi vjerojatno bira ne razmišljati o tome. Ali Anny Jacobsen, autorica sedam knjiga o temama vezanim za nacionalnu sigurnost, objašnjava koliko bi to zapravo bilo loše.

Njena nova knjiga “Nuklearni rat: Scenarij“, skicira globalni nuklearni rat sa preciznošću koja opisuje što bi se, iz minute u minutu, događalo tijekom 72 minute između prvog lansiranja projektila i samog kraja svijeta. Njena knjiga već je bestseler.

Važno je istaknuti da je scenarij izmišljen, iako ovo djelo predstavlja novinarski rad jer je scenarij konstruiran na osnovi desetina intervjua i dokumentacije koji su činjenična baza na osnovu koje se može opisati što bi se moglo dogoditi, piše Politico.

A scenarij izgleda ovako: sjevernokorejski lider lansira interkontinentalnu balističku raketu na Pentagon, a potom sa podmornice balističku raketu na nuklearni reaktor u Kaliforniji, iz razloga koji nisu navedeni u knjizi, s obzirom na to da je autorica samo željela ilustrirati što jedan “Ludi kralj“ može napraviti s nuklearnim oružjem. Uznemireni predsjednik SAD-a ima samo šest minuta da odluči o odgovoru, a istovremeno je evakuiran iz Bijele kuće.

Ujedno, predsjednik je i pod pritiskom vojske da lansira američke interkontinentalne rakete na sve 82 sjevernokorejske mete bitne za nuklearne i vojne snage. Ove rakete moraju letjeti iznad Rusije, čiji ih lideri primjećuju, pretpostave da je njihova zemlja napadnuta, i uzvrate salvom. Tako, 72 minute kasnije, tri nuklearno naoružane države uspijevaju ubiti milijarde ljudi, dok oni koji prežive ostaju da gladovati na zatrovanom planetu gdje sunce više ne sija i hrana više ne raste.

Knjiga dolazi u vrijeme kada se države s najvećim nuklearnim arsenalima na svijetu– SAD i Rusija, žestoko sukobljavaju u Ukrajini, dok ruski nacionalni TV voditelj naziva sukob Rusije i NATO-a “neizbježnim“, i kada je Iran bliži nuklearnom oružju nego ikada ranije.

“Scenarij koji sam odabrala sastavljen je iz intervjua koje sam napravila s 46 izvora, a ja sam koristila razne varijante kako bih došla do najvjerojatnijeg scenarija koji bi se mogao dogoditi. I do sada, nitko iz NORAD-a (Sjevernoamerička zračna komanda) nije doveo u pitanje izbore koje sam napravila u knjizi i način na koji se priča odvija, što scenarij čini još više zastrašujućim“, kaže autorica knjige u intervjuu za Politico.

Teška odluka u roku od šest minuta

Na pitanje zašto bi SAD riskirao poslati projektile iznad Rusije, ako bi mogli koristiti rakete lansirane s podmornica iz Tihog oceana, Jacobsen kaže:

“To sam isto pitala svoje sugovornike, a najmoćniji odgovor dobila sam od bivšeg tajnika obrane Leona Panete. “Tko bi, dođavola, mogao razmišljati o tome… u takvim trenucima“, rekao je.

Kako dodaje, dio zastrašujuće istine o nuklearnom ratu je “ludi sat“ koji ima veoma važnu ulogu od trenutka kada nukelarno nuklearno lansiranje bude detektirano.

“To je činjenica. I činjenica da predsjednik ima samo šest minuta, a teško je donijeti odluku za tako kratko vrijeme. Tada se otvara i Crna knjiga. Predsjednik mora napraviti izbor s liste izbora za kontranapad unutar Crne knjige. Ti izbori su razmotreni za više scenarija, ali nikako ne možete uzeti u obzir svaku nepredvidivu situaciju u realnom vremenu, što čitateljima pokazuje koliko je istina o razvoju scenarija luda i nepredvidiva“, navodi ona.

S autoricom je razgovarao Ted Postol, bivši pomoćnik šefa pomorskih operacija, jedan od rijetkih ljudi koji je zaista pročitao sadržaj Crne knjige.

“On mi je rekao da je svaka odluka loša“, ističe.

Njena knjiga naišla je na kritike zbog navoda da će predsjednik SAD-a morati donijeti odluku u roku od šest minuta. Kako kaže, to je vrijeme o kojem je govorio i nekadašnji američki predsjednik Ronald Regan, koji je bio na čelu SAD od 1981. do 1989. godine.

“Tajming se nije promijenio. Tehnologija balističkih projektila nije promijenila zakone gravitacije. Bez obzira na to šta radite, tih šest minuta je i dalje taj prozor za lansiranje do cilja“, objašnjava autorka knjige.

“Oružje je neprijatelj, ne druge nacije“

Autorica na kraju izvlači zaključak – “nuklearno oružje bilo nam je neprijatelj sve vrijeme“. Kako kaže, ta rečenica samo je eho izjave Karla Seiganna, američkog astronoma, da neprijatelji nisu druge nacije, već samo oružje.

“Sve ovo je naslijeđeno, zar ne? Svi koji se bave nuklearnom komandom naslijeidli su posao iz koncepta utemeljenog pedesetih godina prošlog stoljeća, koji se zasnivao na pretpostavci da se nuklearni rat može voditi i pobijediti. Ne smijemo to zaboraviti. Onda se pozicija promijenila u ‘okej, to je ludilo, ne možemo se boriti i pobijedimo u nuklearnom ratu, samo ga jednostavno nikada nećemo imati“. Tako da se fundamentalna premisa o nuklearnom ratu promijenila, ali sustav je ostao potpuno isti. To je fundamentalni paradoks, i to je opasno“, objašnjava ona.

Kako dodaje, cijeli svijet se promijenio.

“Svijet je u 2024. toliko drugačiji od onog koji je bio 1960. godine, od tehnologije, do inženjeringa. Tu je i činjenica da postoji devet nacija koje imaju nuklearno oružje s logikom “ludog kralja“ koja je prožeta u cijelom svijetu“, ističe autorica.

Logika “ludog kralja“

Za sam koncept “ludog kralja“ čula je od vjerojatno najvišeg svjetskog stručnjaka za nuklearno oružje – Richarda Garvina.

“Kada sam pitala Garvina, koji je danas u svojim devedesetim, čega se najviše plaši, rekao mi je da je to ludi kralj, netko tko se ponaša prema logici “poslije mene, potop“ – ako umrem, nije bitno. A kada to čujete od nekoga tko je savjetovao svakog predsjednika od Eisenhauera, zaista morate misliti o tome kao o ozbiljnoj prijetnji. Shvatite Garvina ozbiljno. Prema logici ludog kralja, ludost je razum“, naglašava.

Eksperiment dug 79 godina

Na pitanje ulijeva li joj nešto nadu, odgovara:

“Da, preokret u ponašanju Ronalda Regana. Kada sam bila srednjoškolka, 1983. godine, gledala sam film “Dan posle“ (The day after). Izmišljen je nuklearni rat između SAD-a i Sovjetskog Saveza, i bio je apsolutno zastrašujuć. Gledala sam ga sa sto milijuna Amerikanaca, ali je i jedan veoma bitan Amerikanac gledao – predsjednik Ronald Regan. Naveo je da je, poslije gledanja filma, bio “veoma depresivan“. Promijenio je svoj stav o nuklearnoj nadmoći. Došao je do Mihaila Gorbačova, imali su samit u Reykyaviku i kao rezultat toga, svijet je sa 70.000 nuklearnih bojevih glava, što je rekord svih vremena, prešao na otprilike 12.500 koje imamo danas“, navodi.

Neki kažu, dodaje, da se svijet nalazi u 79-godišnjem eksperimentu.

“Kada sam počela pisati knjigu, rat u Ukrajini se još nije dogodio, nije bilo tako nevjerojatno krhkih situacija koje su se odvijale širom svijeta. I zato je ovo nesigurno vrijeme, i nadam se da će moja knjiga “Nuklearni rat: Scenarij“ i ljudi koji ga čitaju doprinijeti sigurnosti budućnosti ovog čudnog 79-godišnjeg eksperimenta“, zaključuje ona.

No votes yet.
Please wait...
Nastavi čitati
Kliknite za komentar

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Svijet

Dva zabrinjavajuća incidenta: Zašto pucaju prozori na avionima?

Objavljeno

-

By

Unsplash/Ilustracija

Nakon dva nedavna incidenta u Europi ponovno se otvorilo pitanje koliko su sigurni prozori na putničkim zrakoplovima i zbog čega uopće dolazi do njihova pucanja.

Nakon slučaja na letu Ryanaira 10. srpnja, kada je državljanin Srbije Ljubiša Karović ozlijeđen nakon oštećenja prozora na letu iz Soluna za Memmingen, još jedan zrakoplov morao je prisilno sletjeti. Riječ je o letjelici kompanije Norwegian Air Shuttle koja je 27. srpnja, na letu iz Osla za Dubrovnik, sletjela u Beč zbog napuklog prozora u pilotskoj kabini.

Iz kompanije su priopćili da je na prednjem prozoru kokpita uočena pukotina, zbog čega su piloti iz predostrožnosti odlučili prekinuti let i sigurno sletjeti. U incidentu nitko nije ozlijeđen, prenosi Nova.rs.

Zašto dolazi do pucanja prozora?

Predsjednik Norveške organizacije zrakoplovnih tehničara Jan Skogset objašnjava da su prozori u kokpitu izrađeni od više slojeva stakla i plastike, zbog čega su iznimno debeli i otporni.

Najčešće strada samo vanjski sloj, dok unutarnji ostaje neoštećen pa takva oštećenja ne moraju odmah ugroziti sigurnost leta. Ipak, svaki slučaj zahtijeva detaljnu provjeru i procjenu stručnjaka.

Među najčešćim uzrocima pucanja navode se sudari s pticama ili drugim predmetima, kao i problemi sa sustavom grijanja prozora. Prozori kokpita imaju ugrađeno grijanje koje sprječava stvaranje leda i povećava njihovu otpornost. Ako taj sustav ne funkcionira kako treba, povećava se rizik od nastanka pukotina.

Prozori u putničkoj kabini pucaju znatno rjeđe

Zrakoplovni inženjer Slobodan Kolaček, koji je gotovo četiri desetljeća radio u JAT Tehnici na održavanju zrakoplova i analizi kvarova, rekao je za BBC na srpskom da su oštećenja prozora u putničkoj kabini vrlo rijetka.

Kako objašnjava, prozori se redovito pregledavaju i mijenjaju ako se primijete znakovi trošenja, poput ljuštenja ili zamućenja materijala. Vanjski dio prozora predstavlja nosivi element konstrukcije, dok je unutarnja ploča uglavnom dekorativna.

Prema njegovim riječima, do pucanja putničkog prozora može doći uslijed udara stranog tijela, jakih turbulencija ili zamora materijala izazvanog dugotrajnim opterećenjem konstrukcije zrakoplova.

Što se dogodilo na letu za Dubrovnik?

Zrakoplov Boeing 737-800, star manje od 12 godina, poletio je iz Osla prema Dubrovniku, no tijekom leta posada je primijetila pukotinu na prozoru kokpita.

Iz predostrožnosti donesena je odluka o izvanrednom slijetanju u Beč, gdje je zrakoplov sigurno prizemljen.

Incident s Ryanairom

Mnogo ozbiljniji bio je incident na letu Ryanaira iz Soluna za Memmingen 10. srpnja.

Prema navodima grčkih medija, dio koji se odvojio s motora udario je u prozor pokraj sjedala Ljubiše Karovića. Njegova supruga Svetlana Grković Maksimović ispričala je za Novu da je nakon snažnog praska došlo do nagle dekompresije, a njezin suprug djelomično je bio izvučen kroz otvor nastao nakon oštećenja prozora.

Zrakoplov se ubrzo vratio u Solun i sigurno sletio, dok je Ryanair priopćio da je motor prethodno prošao redoviti servis i remont.

Poznati slučajevi iz prošlosti

Pucanje prozora na zrakoplovima rijetka je, ali ne i nepoznata pojava.

Jedan od najpoznatijih incidenata dogodio se 1990. godine na letu British Airwaysa, kada je puknuo prozor kokpita, a kapetan Timothy Lancaster djelomično je bio izvučen iz letjelice na velikoj visini. Zahvaljujući brzoj reakciji posade, preživio je.

Godine 2018. na letu kompanije Southwest Airlines eksplodirao je motor, a njegovi su dijelovi razbili prozor. Jedna putnica djelomično je bila izvučena iz zrakoplova te je kasnije preminula od zadobivenih ozljeda.

Među poznatim slučajevima je i incident iz 2005. godine, kada se privatni zrakoplov Oprah Winfrey morao vratiti u zračnu luku nakon što je ptica oštetila prozor kokpita. Dvije godine kasnije u Denveru je u kratkom razdoblju zabilježeno čak 14 slučajeva pucanja prozora na različitim zrakoplovima, a istraga je pokazala da su uzrok bili udari stranih predmeta, uz doprinos vrlo hladnog vremena i jakog vjetra.

Nastavi čitati

Svijet

ZABRINJAVAJUĆI TREND / Matičnu državu napustilo bi čak devet od deset Europljana: Evo gdje bi voljeli živjeti

Objavljeno

-

By

Pexels

Gotovo polovica stanovnika Francuske, Njemačke, Italije i Ujedinjene Kraljevine očekuje da će u nekom trenutku života živjeti u drugoj državi, pokazalo je novo istraživanje provedeno na uzorku od 2000 odraslih osoba.

Anketu je za digitalnu osiguravateljsku tvrtku Feather provela istraživačka agencija, a rezultati pokazuju da je kriza troškova života glavni razlog zbog kojeg mnogi razmišljaju o preseljenju u inozemstvo. To je navelo 53 posto Britanaca, 48 posto Francuza, 43 posto Nijemaca i 32 posto Talijana.

U svakoj od četiri zemlje ispitano je po 500 odraslih osoba, a tek jedan od deset ispitanika rekao je da sigurno ne bi preselio u drugu državu, prenosi Euronews.

Iako se omiljene destinacije razlikuju od zemlje do zemlje, Španjolska se pokazala kao najpoželjniji izbor među ispitanicima.

Kanada kao najpoželjnija

Britanci i Talijani najčešće su odabrali upravo Španjolsku kao zemlju u kojoj bi željeli živjeti. Za nju se izjasnilo 24 posto Britanaca i 20 posto Talijana. Španjolska je bila i drugi najpopularniji izbor među Francuzima i Nijemcima, pri čemu ju je odabralo 16 posto Francuza i 12 posto Nijemaca.

Francuzi su kao najpoželjniju destinaciju izdvojili Kanadu, koju je odabralo 17 posto ispitanika, dok je Italija zauzela drugo mjesto s 14 posto glasova.

Nijemci pritom uglavnom ne planiraju seliti daleko od kuće. Njih 17 posto odabralo je Austriju, dok su Španjolska i Švicarska podijelile drugo mjesto s po 12 posto.

Britanci su, s druge strane, spremniji na preseljenje na drugi kraj svijeta. Australiju je odabralo 19 posto ispitanika, Kanadu 15 posto, a Novi Zeland deset posto.

Iako se Dubai često spominje kao jedno od najpopularnijih odredišta za iseljenike, samo tri posto Britanaca navelo je da razmišlja o preseljenju ondje. Autori istraživanja napominju da je anketa provedena krajem lipnja te smatraju da su na rezultate vjerojatno utjecali iranski napadi na Ujedinjene Arapske Emirate tijekom prethodnih mjeseci.

U usponu je fenomen “semi-pata”

U sklopu istraživanja Feather je razgovarao i s putopisnom stručnjakinjom Holly Rubenstein, voditeljicom podcasta The Travel Diaries, koja smatra da se tradicionalni način života iseljenika mijenja.

“Nova verzija takvog života mnogo je fleksibilnija. Ljudi provedu šest mjeseci na jednom mjestu, rade na daljinu, isprobavaju određeni stil života i stvaraju veze na više različitih lokacija”, kaže Rubenstein.

Dodaje da će generacija Alpha odrastati uz rad i komunikaciju na daljinu kao nešto sasvim uobičajeno.

“Njima karijera, prijateljstva i identitet više neće biti vezani uz samo jedno mjesto”, zaključila je.

Nastavi čitati

Svijet

Uskoro novi izgled novčanica eura. Ovo su prijedlozi

Objavljeno

-

By

ECB

Europska središnja banka (ECB) predstavila je u četvrtak prijedloge dizajna koji su ušli u uži izbor za novu seriju euronovčanica te pokrenula javno savjetovanje u kojem poziva građane diljem Europe da iznesu svoje mišljenje.

Prijedlozi se temelje na dvjema temama – „Europska kultura” i „Rijeke i ptice” – te motivima odabranima za njihovo prikazivanje.

Euronovčanice nisu samo sredstvo plaćanja – one su jedan od najopipljivijih izraza Europe”, izjavila je predsjednica ESB-a Christine Lagarde. „Dizajnom koji spaja ljepotu i značenje dodatno će učvrstiti naš zajednički identitet.”

Stiglo više od 1.200 prijava

Prijedlozi koji su ušli u uži izbor rezultat su natječaja za dizajn provedenog na razini Europske unije. Zaprimljeno je više od 1.200 prijava grafičkih dizajnera, a njih 25 pozvano je da izradi prijedloge za jednu ili obje teme. Neovisni žiri, sastavljen od 21 stručnjaka iz područja grafičkog dizajna, komunikacija, neuroznanosti i povijesti, koje su nominirale središnje banke država europodručja, odabrao je deset prijedloga.

Sada su svi građani Europe pozvani da daju svoje mišljenje, nakon što je Upravno vijeće ECB-a odlučilo provesti internetsku anketu o tih deset prijedloga. Javno savjetovanje bit će otvoreno do 21. rujna 2026. Paralelno će neovisna istraživačka tvrtka provesti zasebno istraživanje s istim pitanjima na reprezentativnom uzorku građana europodručja.

ECB će objaviti izvješće o rezultatima oba istraživanja nakon što bude odabran konačni koncept dizajna. Povratne informacije građana ključan su dio uključivog pristupa Eurosustava kojim se želi osigurati da se u obzir uzmu stavovi ljudi iz cijele Europe.

Odluka krajem godine

Očekuje se da će Upravno vijeće ECB-a donijeti konačnu odluku o novom dizajnu novčanica krajem ove godine. Odluka će se temeljiti na više elemenata, uključujući zaključke žirija natječaja za dizajn, tehničku procjenu te rezultate dvaju istraživanja.

Odabrani dizajn potom će proći daljnji razvoj i testiranja prije početka proizvodnje. Očekuje se da će nove euronovčanice ući u optjecaj u godinama koje slijede. Novčanice iz postojećih serija zadržat će svoju vrijednost i nastavit će biti u optjecaju zajedno s novima. Bit će to prvi potpuni redizajn euronovčanica od njihova uvođenja 2002. godine.

„Redizajn euronovčanica dio je dugoročnih nastojanja Eurosustava da gotovina ostane sigurno, učinkovito i građanima blisko sredstvo plaćanja, čime se čuva pristup javnom novcu i sloboda izbora načina plaćanja”, rekao je član Izvršnog odbora ECB-a Piero Cipollone.

Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi
Oglasi

U trendu