Connect with us

Magazin

Hiperaktivnost je u velikom porastu. Zašto?

Objavljeno

-

Posljednjih 20-ak godina bilježi se veliki porast u broju dijagnoza poremećaja pažnje i hiperaktivnosti (ADHD), ne samo kod djece, već i kod odraslih. U SAD-u je 2022. kod više od 11% djece dijagnosticiran ADHD, u odnosu na oko 8% 2003.

S druge strane nova komisija Make America Healthy Again (MAHA) tvrdi da je riječ o “krizi pretjerane dijagnostike i liječenja” te dovodi u pitanje dugoročne koristi lijekova. Što zapravo pokazuje znanost?

Podrobnije dijagnosticiranje
Stručnjaci se slažu da dio rasta proizlazi iz bolje detekcije i veće svjesnosti o ADHD-u, što nije isto što i predijagnosticiranje. Među ostalim, bilježi se porast dijagnoza među djevojkama i ženama, čiji je diskretniji obrazac simptoma ranije često previđan.

Prof. dr. sc. Daniela Cvitković s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu kaže da su Polanczyk i suradnici još 2014. nastojali odgovoriti na pitanje postoji li stvarno porast u prevalenciji ADHD-a.

“Proveli su analize 135 studija širom svijeta i došli do zaključka da se prevalencije nisu mijenjale od 1985. godine. Promjene se mogu objasniti metodološkim razlikama. Zadnja sustavna analiza studija provedenih od 2020. do 2025. pokazala je kako nije utvrđen značajan porast, iako je utvrđeno da je incidencija varirala tijekom pandemije koronavirusa. Sve dostupnije informacije i javne rasprave omogućile su da ljudi s teškoćama napokon dobiju objašnjenje i pomoć – od podrške u školi do prilagodbi na poslu”, pojasnila je Cvitković.

Neuroraznolikost, prednosti i rizici
U svijetu se u novije vrijeme razvija pokret koji promovira prihvaćanje neuroraznolikosti i koji ADHD ne vidi kao “poremećaj” koji treba ispravljati, nego kao drugačiji način funkcioniranja koji društvo treba bolje razumjeti i prilagoditi mu se, primjerice fleksibilnijom organizacijom nastave i rada.

No, mnogi kliničari i same osobe s ADHD-om upozoravaju da, uz sve potencijalne prednosti kao što su kreativnost i hiperfokus, taj skup osobina ipak nosi i vrlo konkretne rizike, od školskog neuspjeha do povećanog rizika od ozljeda i zlouporabe psihoaktivnih tvari, te da ga stoga ima smisla prepoznavati kao stanje.

Promjene u dijagnostici
Problem američke visoke prevalencije od 11% dijelom nastaje zato što se u američkim anketama roditelje često pita je li im ikad rečeno da im dijete ima ADHD. U potvrdne odgovore stoga će ući i pogrešne dijagnoze, i djeca kod koje su simptomi kasnije oslabjeli, i situacije u kojima je liječnik samo spomenuo “elemente ADHD-a”, ali bez formalne procjene i sl.

Dio trenda objašnjava i promjena dijagnostičkih pravila. Naime, američki priručnik za duševne poremećaje DSM-IV iz 1994. je za dijagnosticiranje ADHD-a tražio najmanje šest od devet simptoma prisutnih prije sedme godine, dok je DSM-5 2013. prag snizio na pet i pomaknuo dob na 12 godina.

Osim toga, ADHD se danas sve češće dijagnosticira uz druge poremećaje – autizam, anksioznost, depresiju, dok su se ranije kliničari često fokusirali na jednu, dominantnu dijagnozu. ADHD se službeno dijagnosticira tek kada simptomi u trajanju od najmanje šest mjeseci ometaju život u najmanje dva okruženja (škola i dom, posao i odnos s partnerom itd.), te kada ih neki drugi poremećaj ne objašnjava. Gdje točno povući crtu, ostaje subjektivnom procjenom.

U Hrvatskoj je slično kao drugdje
Cvitković kaže da se u Hrvatskoj uglavnom koriste klasifikacije DSM-5 i ICD 10.

Prema dostupnim podacima HZJZ-a i stručne literature, u Hrvatskoj se prevalencija ADHD-a u djece školske dobi najčešće procjenjuje na oko 3–5% (u nekim izvorima i do 8-10%, ovisno o kriterijima), dok se u odrasloj populaciji bilježi oko 2.5%. Prema velikim globalnim studijama ona je oko 5.4% kod djece i oko 2.6% kod odraslih.

Uloga genetike i interneta
Istraživanja su utvrdila da je ADHD nasljedan oko 70-80%. Neurolozi ističu da se, kada dijete dobije dijagnozu, gotovo uvijek pokaže da barem jedan od roditelja zadovoljava kriterije.

Veliki poticaj rastu dijagnoza dale su i društvene mreže.

S jedne strane, kratki videi s opisima teškoća mnogim su ljudima pomogli da prvi put prepoznaju vlastite simptome i potraže stručnu pomoć. S druge strane, jedna studija iz 2022. pokazala je da je oko pola najgledanijih videa o ADHD-u na TikToku pogrešno ili zavaravajuće zbog površnih online dijagnoza.

Dok se u SAD-u i EU raspravlja o mogućem “pretjeranom dijagnosticiranju”, u državama s nižim i srednjim prihodima problem je često suprotan, a problem su manjak stručnjaka, stigma i loš pristup liječenju. Cvitković kaže da “nema podataka prema kojima bi ADHD u Hrvatskoj bio poddijagnosticiran”.

Utjecaj okoliša
Na porast dijagnoza utječu i promjene u okruženju. Škole i radna mjesta postaju kompleksniji, digitalni svijet preplavljuje fokus djece i odraslih kratkim distrakcijama, a administrativni zahtjevi rastu. Prema istraživanju objavljenom u Journal of Child Psychology and Psychiatry, okolina škole i podrška koju ona pruža snažno utječu na to kako ADHD utječe na školski uspjeh.

Promjene tijekom života
Neka novija istraživanja pokazuju da ADHD nije fiksan status “imaš – nemaš”, nego stanje čiji se simptomi mogu pojačavati i slabiti tijekom života. Margaret Sibley sa Sveučilišta Washington u Seattleu i njezini kolege utvrdili su da je 64% sudionika imalo “oscilirajuće” obrasce. No, samo oko 9% doživjelo je trajno povlačenje simptoma do srednjih 20-ih.

Sibley smatra da ljudi s ADHD-om najbolje funkcioniraju kada imaju dovoljno izazova i odgovornosti da ostanu angažirani, ali ne toliko da budu preplavljeni.

Kako se tretira ADHD?
Kada je riječ o tretmanu, američke smjernice balansiraju između opreza i koristi. Američka pedijatrijska akademija (AAP) preporučuje da se djeca od 4. godine nadalje procjenjuju za ADHD ako imaju izražene akademske ili bihevioralne teškoće.

Za djecu od 6 do 12 godina preporučuje se kombinacija lijekova (uglavnom stimulansa poput metilfenidata) i bihevioralne terapije te prilagodbe u školi.

Velika meta-analiza iz 2021. istražila je koliko se lijekovi koriste u praksi. U školskom uzrastu lijekove je uzimalo oko 19% djece s ADHD-om, dok je analiza procijenila da bi oko 70% njih moglo imati koristi. Istodobno je manje od 1% djece bez formalne dijagnoze dobivalo lijekove. Zaključak autora je da je vjerojatnije da je ADHD podtretiran nego previše tretiran.

Velika analiza 113 studija, pokazala je da kod odraslih najjasnije učinke na ADHD imaju stimulansi (npr. metilfenidat, lisdeksamfetamin) i atomoksetin. Kognitivno-bihevioralna terapija i druge psihološke intervencije pokazuju skromniji i često promjenjiv učinak, ali mogu pomoći u organizaciji.

Koristi od lijekova
Novi podaci švedskih studija pokazuju da teza da su lijekovi “neučinkoviti” ili dugoročno štetni nije točna. U studiji na gotovo 150.000 osoba s ADHD-om između 2007. i 2020. uzimanje lijekova povezano je sa smanjenjem rizika od suicidalnog ponašanja, zlouporabe psihoaktivnih tvari, prometnih nesreća i kaznenih osuda u usporedbi s onima koji nisu tretirani.

No votes yet.
Please wait...
Nastavi čitati
Kliknite za komentar

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Magazin

Studije kažu da je vrijeme za prekid ako u vezi prepoznate deset znakova

Objavljeno

-

Većina veza ne raspadne se preko noći, već se partneri polako udaljavaju dok ne postane jasno da su znakovi postojali od početka. Ljudi često uvjeravaju sebe da će stvari krenuti nabolje i da je ljubav dovoljna da sve izdrži. No, ponekad pukotine nisu samo prolazne krize, nego pokazatelj dubljeg problema. Ovo su znakovi koji često upućuju na to da je veza pred krajem.

Još niste upoznali njihove roditelje
Prošlo je dosta vremena, ali upoznavanje s obitelji i dalje se odgađa. Kao razlog se navodi sporiji tempo ili nespremnost na ozbiljniju obvezu. Istraživanja pokazuju da je izostanak uključivanja partnera u društvenu mrežu jedan od snažnijih pokazatelja da veza nema dugoročnu perspektivu, jer osoba koja vidi budućnost obično želi partnera uključiti u svoj svijet, piše YourTango.

Vaš najbolji prijatelj ne odobrava tu vezu
Osoba koja vas najbolje poznaje ne pokazuje odobravanje prema partneru. Takva zabrinutost često proizlazi iz uočenog nezadovoljstva ili lošeg tretmana. Iako se to ponekad zanemaruje, bliski ljudi nerijetko primjećuju obrasce koji iznutra nisu odmah vidljivi.

Osjećate nesigurnost u vezi i vlastitoj ulozi
Pojavljuje se stalna nesigurnost oko toga što veza znači drugoj osobi i kakvo je vaše mjesto u njezinu životu. Osjećaj da ste nekome opcija, a ne prioritet, stvara tjeskobu. Istraživanja pokazuju da neizvjesnost pojačava negativne emocije i stvara začarani krug preispitivanja.

Samo se vi trudite da veza opstane
Jedna osoba ulaže više truda, inicira susrete i preuzima odgovornost za rješavanje sukoba. Druga strana često otkazuje planove i ne uzvraća jednakom mjerom. Neravnoteža u ulaganju i kompromisima dugoročno slabi odnos.

Izbjegavate razgovore o obvezi i budućnosti
Izostaje javno pokazivanje veze, zajedničko planiranje ili razgovor o dugoročnim temama poput zajedničkog života ili obitelji. Istraživanje Sveučilišta u Denveru pokazalo je da izbjegavanje konkretnih odluka o vezi često vodi stagnaciji ili prekidu. Osoba koja izbjegava obvezu nerijetko zadržava veću kontrolu nad odnosom.

Veza je više fizička nego emocionalna
Fizička privlačnost i kemija su snažne, ali emocionalna povezanost ostaje plitka. Izostaju duboki razgovori i jasni izrazi osjećaja. Kada fizička bliskost nadomješta emocionalnu, odnos često ostaje bez stabilnog temelja.

Niste na istoj stranici kada je riječ o budućnosti
Jedna strana želi ozbiljnu i trajnu vezu, dok druga pokazuje neodlučnost ili traži prostor. Različita očekivanja stvaraju trajnu napetost. Kada vizije budućnosti nisu usklađene, odnos teško napreduje.

Osjećate da vas partner koristi
Komunikacija se svodi na situacije u kojima je partneru nešto potrebno, bilo pomoć, pažnja ili potvrda. Terapeutkinja dr. Marian Stansbury ističe da nesklad između riječi i ponašanja, kao i zanemarivanje potreba druge strane, upućuje na neravnopravan odnos.

Dobivate miješane signale
Ponašanje varira između topline i distance. Daju se obećanja i nagovještaji zajedničke budućnosti, ali bez konkretnih postupaka koji to potvrđuju. Studije pokazuju da takvi miješani signali održavaju nadu, ali istodobno produbljuju nesigurnost.

Veza je stalno na prekidima i pomirenjima
Odnos se kreće između intenzivne bliskosti i dugih razdoblja tišine ili sukoba. Nestabilnost postaje obrazac. Ponavljajući ciklusi prekida i pomirenja često ukazuju na temeljnu neusklađenost, a ne na privremenu krizu.

    Nastavi čitati

    Magazin

    Je li moguće zatrudnjeti odmah nakon menstruacije?

    Objavljeno

    -

    Svi smo čuli mit da je nemoguće zatrudnjeti odmah nakon menstruacije, no stvari nisu tako jednostavne. Specijalistica za plodnost dr. Erika Munch kaže da, iako mnoge žene ovuliraju otprilike dva tjedna prije sljedeće mjesečnice, neke mogu ovulirati i ranije, što znači da dani nakon menstruacije nisu “sigurna zona”.

    Zbog toga, dani neposredno nakon menstruacije i dalje mogu biti dio vašeg plodnog razdoblja, ističe Munch, dodajući: “Spermiji u tijelu mogu preživjeti do pet dana, pa ako imate nezaštićen spolni odnos odmah nakon mjesečnice, trudnoća je i dalje moguća”. Ovaj mit nije bezazlen jer može dovesti do neželjenih trudnoća ili otežati začeće onima koji to pokušavaju, piše Today’s Parent.

    Osnove menstrualnog ciklusa
    “Zamislite menstrualni ciklus kao mjesečnu pripremu vašeg tijela za moguću trudnoću”, kaže Elisabeth van der Wilt, doula i savjetnica za žensko zdravlje. “Počinje zadebljanjem sluznice maternice dok se jajna stanica priprema za oslobađanje iz jajnika. Iza kulisa, cijeli tim hormona radi zajedno kako bi sve bilo usklađeno”.

    Četiri faze ciklusa
    Menstrualni ciklus ima četiri glavne faze. “Menstruacija je obično polazna točka”, objašnjava van der Wilt. To je faza u kojoj maternica odbacuje svoju sluznicu, što dovodi do krvarenja koje može trajati od jednog do šest dana, no svaka je osoba drugačija.

    Slijedi folikularna faza, kada jajnici počinju pripremati jajnu stanicu za oslobađanje, a sluznica maternice ponovno se zadebljava. Nakon toga slijedi ovulacija, treća faza u kojoj se jajna stanica oslobađa iz dominantnog folikula u jajniku. “Ovulacija je kratka, obično traje samo 24 sata, ali je ključan trenutak u ciklusu”, dodaje van der Wilt.

    Nakon ovulacije slijedi lutealna faza, u kojoj se formira žuto tijelo, privremena struktura koja oslobađa hormone poput progesterona i priprema maternicu za moguću trudnoću. Ako jajna stanica nije oplođena, žuto tijelo se razgrađuje, sluznica se odbacuje i ciklus počinje ispočetka.

    Hormoni koji upravljaju ciklusom
    Nekoliko je ključnih hormona koji kontroliraju menstrualni ciklus, napominje van der Wilt, a to su FSH (folikulostimulirajući hormon), LH (luteinizirajući hormon), progesteron i estrogen.

    FSH, kojeg oslobađa hipofiza, potiče rast jajnih stanica u jajnicima i porast razine estrogena, pripremajući teren za sljedeću fazu.

    LH, također iz hipofize, hormon je koji pokreće ovulaciju, signalizirajući jajnoj stanici da je vrijeme za oslobađanje. Pomaže i u pretvaranju preostale jajne vrećice u žuto tijelo.

    Nakon ovulacije, žuto tijelo oslobađa progesteron, hormon koji zadebljava sluznicu maternice i priprema je za oplođenu jajnu stanicu. Ako do trudnoće ne dođe, razina progesterona pada, što uzrokuje odbacivanje sluznice maternice, odnosno menstruaciju.

    Estrogen je posljednji ključni hormon, a proizvode ga jajne stanice u razvoju. Pomaže u izgradnji sluznice maternice, a njegove razine rastu i padaju tijekom ciklusa, dosežući vrhunac neposredno prije ovulacije.

    Tijelo svake osobe je drugačije, pa se i menstrualni ciklusi mogu razlikovati. “U prosjeku, ciklus obično traje između 25 i 35 dana”, objašnjava

    “Većina žena ima menstruaciju koja traje između dva i sedam dana”. Ipak, ako primijetite da vam menstruacija dolazi svaka dva tjedna ili tek svakih nekoliko mjeseci, to je znak na koji treba obratiti pozornost. “Dobro je provjeriti sve promjene u tijelu, načinu života ili razinama hormona koje bi mogle utjecati na vaš ciklus”, savjetuje van der Wilt.

    Što je plodni prozor?
    Dr. Eve Feinberg, ginekologinja i specijalistica za reproduktivnu endokrinologiju, kaže da je “plodni prozor” vrijeme u ciklusu kada je trudnoća moguća. “Obično traje šest dana – pet dana prije ovulacije i sam dan ovulacije”, pojašnjava. Budući da spermiji mogu preživjeti u tijelu do pet dana, nije potrebno savršeno tempirati spolni odnos.

    “Ako se spolni odnos dogodi do pet dana prije ovulacije, spermiji mogu ostati živi dovoljno dugo da oplode jajnu stanicu. No, jednom kad se jajna stanica oslobodi, ima samo 24 sata da bude oplođena”, objašnjava Feinberg.

    Je li trudnoća moguća odmah nakon menstruacije?
    Dr. Ruchi Amin, reproduktivna endokrinologinja, kaže da je to moguće, ali uvelike ovisi o duljini ciklusa. “Ako netko ima kraći ciklus, može imati samo nekoliko dana između kraja menstruacije i početka plodnog razdoblja, što može povećati izglede za trudnoću”, napominje.

    “Kako žene stare, njihovo tijelo počinje ranije pripremati jajne stanice, ponekad tijekom posljednjeg dijela prethodnog ciklusa, što može uzrokovati ovulaciju ubrzo nakon menstruacije”.

    Nastavi čitati

    Magazin

    Nutricionisti otkrili koja je najgora navika za metabolizam

    Objavljeno

    -

    Mnogi vjeruju da je metabolizam glavni krivac za promjene u tjelesnoj težini i da se njegov rad može značajno ubrzati posebnom prehranom ili dodacima. Iako metabolizam pokreće ključne procese u tijelu, od disanja i probave do pumpanja krvi, ne možemo ga u potpunosti kontrolirati. Ipak, određene navike mogu ga podržati ili narušiti. Nutricionisti ističu da su svakodnevne prehrambene odluke presudne za metaboličko zdravlje.

    Navika broj jedan koju treba prekinuti radi boljeg metaboličkog zdravlja jest nedovoljan unos hrane. Do toga može doći namjerno, primjerice zbog restriktivne dijete ili želje za mršavljenjem, ali i nenamjerno, zbog preskakanja obroka ili pretjeranog vježbanja.

    “Zamislite svoje tijelo kao automobil. Ako u njega ne natočite dovoljno goriva, prestat će raditi. Baš kao što vaš automobil ne može voziti s praznim spremnikom, tako ne može ni vaše tijelo”, objašnjava nutricionistica Elizabeth Shaw za EatingWell. Manjak “goriva” može imati brojne zdravstvene posljedice.

    Ograničavanje kalorija može povisiti razinu kortizola
    Metabolizam je niz reakcija u tijelu koje omogućuju iskorištavanje hranjivih tvari iz hrane, a, kako kaže Shaw, “svaka stanica u tijelu uključena je u metabolizam kako bi osigurala energiju za svakodnevne aktivnosti”. Kada unosimo premalo kalorija, tijelo nema dovoljno energije za obavljanje svih svojih funkcija.

    Dijetetičarka Caroline Thomason upozorava: “Nedovoljan unos hrane, odnosno konzumacija manje kalorija nego što ih vaš metabolizam dnevno sagorijeva, može biti štetan jer će se tijelo s vremenom prilagoditi i početi trošiti manje kalorija”. Osim toga, ograničavanje kalorija može povisiti razinu kortizola, poznatog kao hormon stresa, što usporava normalne funkcije tijela, uključujući i metabolizam.

    Povišen stres povezan je s osjećajem tjeskobe, nemirnim snom i većom vjerojatnošću odabira manje hranjivih namirnica. Stoga nutricionistice savjetuju redovite obroke i uravnotežen tanjur koji uključuje ugljikohidrate, proteine i masti kako bi se osigurala stabilna energija i podržao rad metabolizma.

    Nastavi čitati
    Oglasi
    Oglasi
    Oglasi
    Oglasi
    Oglasi

    U trendu