Connect with us

ZADAR / ŽUPANIJA

FOTOGALERIJA / Don Damir Stojić predvodio duhovnu obnovu u svetištu sv. Šime u Zadru

Objavljeno

-

foto: Ines Grbić/Zadarska nadbiskupija

Don Damir Stojić predvodio je duhovnu obnovu u svetištu sv. Šime u Zadru u subotu, 23. kolovoza.

Don Damir je predvodio misno slavlje, potom je održao prigodni nagovor pa klanjanje. U propovijedi misnog slavlja, don Damir je razmatrao Božju riječ čitanja iz Knjige o Ruti. „Izraelci su tražili status, čast, naslove, privilegije. Isus vidi da iza toga u njihovim srcima nema ljubavi i milosrđa. Zato ih Isus proziva. Tražili su počasna mjesta, bili su dvolični. Nije problem u naslovu, časti, statusu. Neki ljudi to imaju i to nije loše. Ali, loše je kad iza toga ne vidiš čovjeka.

Isus je farizeje najviše kritizirao zbog dvoličnosti. Jedno su govorili, drugo su činili. Isus kaže da činimo i pridržavamo se svega što kažu, ali da se ne ravnamo po njihovim djelima“, upozorio je don Damir, rekavši da je bilo i dobrih farizeja, npr. Nikodem. No, pismoznanci su bili baš dvolični. Isus kaže da su na Mojsijevu stolicu zasjeli pismoznanci. U tom kontekstu, Stojić je potaknuo da zbog grešaka i slabosti pojedinih svećenika ne osuđujemo cijelu Crkvu.

„Nije problem u nauku Crkve, nego u osobi koja ne uspijeva živjeti taj ideal. Imajmo oči usmjerene u Isusa koji je naš ideal; ideal nije svećenik, biskup. Mi bismo trebali biti uzorni“, potaknuo je don Damir.

Istaknuo je da je Ruta živjela u vrijeme sudaca. „To je bilo najturbulentnije vrijeme izraelske povijesti; vrijeme korupcije, bezakonja, nije bilo vodstva. No, Bog nije intervenirao preko nekih velikih vođa, u Jeruzalemu, nego kod jedne skromne, ponizne žene. To je fascinantno. Zato što, kad Bog čini velike stvari i kad Bog čini svoju intervenciju, to se neće događati po nekim zemaljskim kriterijima.

Božji narod je toliko bio pao na dno i čovjek bi očekivao da Bog diže nekog vojskovođu. Suci su bili pali, jako slabi, prvi Samson, jedan od sudaca je pao. I što Bog čini? Božja drama ne ide među tim velikim muškarcima, vođama, sucima, vojskovođama, gospodarima, nego kod jedne ponizne žene“, istaknuo je don Damir.

A Ruta je živjela veličanstveno djelo koje su zapazili ne samo njena okolina, nego i Bog. „Ona je bila Moapkinja, strankinja, udala se i njen muž je umro. Ostala je sa svojom svekrvom i služila je svekrvi. Ništa dramatično. I Bog je to vidio. Ona je nesebično služila starijoj ženi. Tu se događa Božja drama. Tu Bog zapaža. Nebo se otvara iznad nje.

I što se tu događa? Ruta se ponovno udala u jednu skromnu obitelj iz Betlehema i ona je prabaka kralja Davida iz čije će loze izaći Mesija, Isus Krist“, istaknuo je don Damir, poručivši: „Taman kad pomislimo da Bog ništa ne radi, da Bog ne vidi patnje svoga naroda, itekako Bog vodi svoj narod.

Koja milost – da usred te korupcije, bezboštva, jer vrijeme sudaca je možda najcrnje razdoblje izraelske povijesti, Bog intervenira kod jedne strankinje, udovice koja je služila svekrvi. A svekrva je rekla Ruti neka se vrati svom narodu. No, ona je odlučila ostati i rekla joj je: ‘Ja ću ostati služiti tebi i Bogu’. Dakle, zemaljski gledajući, to nije imalo smisla“, rekao je Stojić.

U tom kontekstu je poručio: „Ono što u zemaljskim očima možda nema smisla, Bog vidi. Mislim da svatko prolazi neku muku. I možda se osjećate kao da vas Bog ne vidi, kao da nitko ne vidi tvoju muku. Možda netko služi majci, ocu, bolesnom mužu, ženi, djetetu, u nekoj ustanovi. I možda se osjeća kao da cijeli svijet prolazi, a tebe nitko ne vidi.

Čitanje iz Knjige o Ruti po Božjoj riječi poručuje: Bog tebe vidi! Velik si u Božjim očima! Zato tu Bog intervenira. I upravo iz te loze izaći će Mesija koji će otkupiti svijet. Na vama je da budete veliki i vjerni u malim stvarima. A kad ste u malim stvarima veliki i vjerni, poput Rute, onda stvarate prostor da se Bog proslavi u tvom životu i da te uzveliča.

A farizeji i pismoznanci su tražili aplauz, pažnju, čast i mjesta – ništa od toga. Nego, primjer Rute. Budi vjeran i velik u malim stvarima i bit ćeš velik u Božjim očima“, poručio je don Damir.

Duhovni nagovor o osobinama sv. Šimuna koje nam je nasljedovati

U nagovoru nakon mise, don Damir je istaknuo da je crkva sv. Šime jedinstvena u Hrvatskoj jer ima relikviju sveca Šimuna koji je bio toliko blizak Isusu; ne samo komadić kosti, nego cijelo njegovo tijelo. Smatra da je zadarska crkva sv. Šime, po važnosti, u nizu nakon bazilika sv. Petra i Pavla u Rimu i crkava u kojima su relikvije apostola.

Don Damir je razmatrao osobine sv. Šimuna o kojem je u evanđelju napisano svega deset redaka. Evanđelist Luka opisuje prizor nakon što se Isus rodio. Židovski običaj je bio da osmi dan nakon rođenja, roditelji prikažu dijete u hramu; dakle, dar koji su dobili, vraćaju Bogu kao dar. Marija i Josip izvršili su to po židovskim propisima. Tada je u hramu bio i Šimun.

„Starac Šimun bio je bogobojazan i pravedan čovjek. Iščekivao je utjehu Izraela. Bio je vođen Duhom Svetim. To su tri karakteristike koje nam Bog donosi za njega.

Kako je potrebno biti bogobojazan!? Neki ljudi se ne boje nikoga. Biti bogobojazan znači da si toliko svjestan da te Bog stvorio, da si sve dobio od Boga, da toliko ovisiš o Bogu da ne bi mogao izdahnuti bez Boga. Kad čovjek postane svjestan toga, to je bogobojaznost. Na bogobojaznost dolazi pobožnost. Ako nam je Bog sve dao, njemu ćemo se klanjati. Pobožnost i bogobojaznost idu zajedno“, rekao je don Damir.

Istaknuo je da je Šimun prepoznao Isusa, a bio je još dijete; „da je on Spasitelj, ispunjenje svih iščekivanja Izraelovih. I u tom dramatičnom trenutku on Mariji prorokuje da će mač probosti njenu dušu. Tu je mudri starac izrekao veliku istinu, da nema spasenja bez patnje“, rekao je don Damir, istaknuvši da od sv. Šimuna možemo naučiti četiri kreposti, karakteristike: strpljenje u vjeri, život u Duhu, prepoznati Isusa u malenome i nadati se.

„Važno je biti strpljiv, imati pouzdanje. Zaharija, Elizabeta, Šimun, Ivan Krstitelj su velikani na prijelazu iz Staroga u Novi zavjet koji su iščekivali  Mesiju, a nisu bili vidjeli Isusa. No, ostali su postojani u vjeri“, naglasio je  don Damir. To je primjer kako ljudi unatoč nedaćama života mogu ostati radosni, jer napuštenost, izdaja, samoća, teška situacija, mnoge vodi u očaj, beznađe i grijeh, upozorio je Stojić.

„Šimun je imao strpljenje u vjeri. Toliko puta možemo pitati Boga gdje je. Šimunu je zemlja bila okupirana, bilo je lažno svećenstvo u hramu, sve je bilo lažno. Šimun je mogao reći: ‘Ovo nema smisla’, ali nije to rekao“, istaknuo je don Damir. Potaknuo je na molitvu za strpljenje u vjeri, da živimo život u Duhu, da nam Bog dâ oči vjere da možemo prepoznati Gospodina i zahvaliti.

Zatim, Šimun je primjer Božjeg djelovanja čudesnim putem. „Šimun je prepoznao da je dijete koje su Marija i Josip donijeli ispunjenje svih proročanstava, dugoočekivani, najavljeni Mesija. Ne znamo kako ga je prepoznao, ali živio je život u duhu, bio je vođen Duhom. Bio je čovjek molitve, osluškivao je“, istaknuo je don Damir, naglasivši da je Šimunu Duh Sveti to objavio. Život u Duhu nije prebivanje u grijehu. Zato je važna ispovijed, jer se odričemo onoga što sprječava da Duh Sveti djeluje u nama.

Nadalje, Šimun je prepoznao Isusa u malenome. „Mnogi Židovi bili su iznenađeni jer su mislili da će Mesija doći kao vojskovođa. Ali, došao je na rubu carstva, rođen u malom Betlehemu. Čak je rođen izvan grada, odrastao u Nazaretu. Radio je trideset godina u skrovitosti, svojim rukama. Živio je u obitelji u kojoj je sve počelo začećem i rođenjem. Ta obitelj je bila siromašna jer su dali sirotinjski dar, dvije grlice.

Bogata židovska obitelj je uz rođenje sina morala žrtvovati janje. Josip i Marija su dali grlicu, jer su bili siromašni. Ali, papa Benedikt XVI. je rekao: ‘Zaista su dali janje, Jaganjca Božjega’. I Šimun ga je prepoznao“, rekao je don Damir, potaknuvši da prepoznamo Isusa u malenome. „Bog gleda svaki detalj, i najmanji, tvoga života. Bog traži da budemo vjerni i sveti“, poručio je Stojić.

Šimun nas uči i kako treba umrijeti i koja je svrha, cilj života. Cilj života je susresti Isusa. Jer, nakon susreta s Isusom, rekao je: ‘Sad otpuštaš slugu svoga, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru’.

„Sv. Šimun nas uči kako čekati, vjerovati, kako se nadati i kako, gdje prepoznati Gospodina. On je uzor vjere, strpljenja i spremnosti. Ako imaš Krista, imaš sve. Šimun nas uči kako postaviti pravu ljestvicu vrednota“, poručio je don Damir Stojić.

Ines Grbić

Foto: I. Grbić

No votes yet.
Please wait...
Nastavi čitati
Kliknite za komentar

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

ZADAR / ŽUPANIJA

MORATE U SPIZU? Danas u Zadru rade sljedeće trgovine…

Objavljeno

-

By

Donosimo raspored rada većih marketa i supermarketa, odnosno trgovačkih lanaca u Zadru u nedjelju, 3. svibnja 2026.

BAUHAUS:

od 9 do 14

KAUFLAND:

zatvoreno

EUROSPIN:

Žmirići, Ul. Matije Gupca 59

Radno vrijeme: 08:00 – 21:00

HEY PARK

TOMMY

Bože Peričića 5 – od 8 do 14

Skradinska 8 – od 7 do 21

Put Nina 89 – od 7 do 21

KONZUM:

Frane Petrića 10 – od 7 do 13

LIDL:

zatvoreno

SPAR

Polačišće 4 – od 7 do 14

PLODINE

Biogradska 68 – od 7 do 22

Zagrebačka 2 – od 7 do 22

SUPERNOVA:

zatvoreno

STUDENAC:

Od 7 do 21:

Put Murvice 49

Velebitska ulica 14

Ulica Ivana Skvarčine 18

Zadarska ulica 24

Obala kneza Branimira 14

Šibenska ulica 9C

Ul. bana Josipa Jelačića 12A

Put Stanova 63

Knezova Šubića Bribirskih 3

RIBOLA

od 7 do 21:

Put Petrića 51C

Ulica Ivana Lucića 18

Put Šimunova 2

Ulica Miroslava Krleže 1A

PEVEX

od 8 do 14

METRO

zatvoreno

EMMEZETA

od 10 do 20

ZADAR SHOPPING CAPITOL

zatvoreno

CITY PARK ZADAR

zatvoreno

Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

“PASTEL U SVIBNJU” / U ponedjeljak u Kapetanovoj kuli otvorenje izložbe Tomistava Marijana Bilosnića            

Objavljeno

-

By

U ponedjeljak, 4. svibnja 2026., u 19:30 sati, otvara se izložba slika Tomislava Marijan Bilosnića „Pastel u svibnju“ u Galeriji HDLU, u Kapetanovoj kulai na Trgu Pet bunara u Zadru.

Tomislav Marijan Bilosnić (slikarski pseudonim Sebastijan Bit) priredio je stotinjak samostalnih (i više zajedničkih) izložbi slika u tehnici monotipija, ulja, pastela, gvaša, tuša u boji, crteža i umjetničke fotografije. Član je HDLU Zadar. Objavio je sedam slikarskih monografija: Metamorfoze, Cvijeće ravnokotarskih vila, 33, Pollockova svjetlost, Maske i lica, Mediteranski pastel i Duhovi sa zadarskog Foruma, te fotomonografiju Skriveno kameno blago, kao i pjesničke monografije s Antom Stamaćem, Zlatkom Tomičićem i Mijom Bijuklićem. O njegovu slikarskom opusu pisali su Tonko Maroević, Antun Travirka, Vinko Srhoj, Ive Šimat Banov, Đuro Vanđura, Iva Körbler, Vlado Bužančić, Andro Filipić, Ervin Dubrović, Milan Bešlić, Ivo Fadić, Helena Roguljić, Sanja Knežević, Nevenka Nekić, Đuro Vidmarović, Igor Šipić, Mirjana Šigir, i mnogi drugi.

Za svoj likovni rad, Bilosnić je nagrađen Zlatnom plaketom za fotografiju na međunarodnoj izložbi «Island and Sea» (2010., 2022.) i Zlatnom plaketom za slikarstvo (2015.) na 2. međunarodnoj likovnoj izložbi vjerskih motiva “Sveti otok” (Holy Island).

U Galeriji Kapetanova kula Bilosnić pod naslovom „Pastel u svibnju“ izlaže pastele iz ciklusa poznatog kao „Mediteranski pastel“, o kojemu su se vrlo pozitivno izrazili mnogi poznati hrvatski likovni kritičari, između koji su i Antun Travirka, Iva Körbler, Vlado Bužančić,  Vinko Srhoj, Andro Filipić, Stanislav Bašić, Romana Galović, Mirjana Šigir, Miljenko Mandžo, Josip Granić, Ante Zemljar, i drugi.

Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

(FOTOGALERIJA) ZEMUNIK GORNJI / Misno slavlje na blagdan sv. Josipa radnika predvodio nadbiskup Zgrablić

Objavljeno

-

By

foto: Ines Grbić/Zadarska nadbiskupija

Svečano misno slavlje na blagdan sv. Josipa radnika u župnoj crkvi sv. Josipa radnika u Zemuniku Gornjem u petak, 1. svibnja, predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

Nadbiskup je istaknuo važnost duhovne dimenzije rada i sustvaralačke suradnje čovjeka s Bogom u ostvarenju njegovog životnog poziva. Sv. Josip je primjer kako rad biva važan i ozbiljan, ali istodobno prožet vjerom, poručio je nadbiskup, dodavši da takav rad „postaje uravnotežen odnosom punog povjerenja s Bogom i usmjeren prema ljubavi. Na tom putu čovjek radi marljivo i odgovorno, ali zadržava unutarnju slobodu, jer zna da njegov život ima dublji smisao koji ne ovisi o materijalnom uspjehu, nego o vjernosti Božjem planu, smislu života i Bogu koji je konačni cilj njegovog postojanja“, poručio je mons. Zgrablić. Tako čovjek, nositelj rada, kroz svoj trud izražava što jest – slika Božja, ljubljeno dijete Božje i sudjeluje u velikom stvarateljskom djelu koje Bog povjerava čovjeku, pozivajući ga da svijet ne samo koristi i iskorištava, nego da ga obrađuje s ljubavlju i čuva s odgovornošću, rekao je nadbiskup.

Takvo poimanje rada rađa dubljim razumijevanjem kršćanskog poziva koji zahvaća cijeli život, pa i rad, „jer vjera ne ostaje zatvorena u molitvi ili liturgiji, nego se proteže na sve dimenzije svakodnevice, prožima odnose, odluke i rad te daje smisao i onome što se čini malim i neznatnim“, poručio je mons. Zgrablić.

Sv. Josip poučava duhovnosti rada koja „oblikuje srce koje zna prepoznati Božju prisutnost u svakodnevnim zadacima, koje prihvaća odgovornost ozbiljno i s predanjem, ustraje i kad se čini nemogućim, ostaje vjerno i kad se čini da trud prolazi nezapaženo, koje u svemu traži priliku da očituje ljubav prema Bogu kroz savjesnost, poštenje i strpljivost.

U svjetlu vjere, i najjednostavniji poslovi, koji se ponavljaju iz dana u dan i mogu postati monotoni, zadobivaju novu dubinu. Rad tako postaje dio većeg Božjeg plana koji nadilazi trenutak, dio puta koji vodi prema ispunjenju i života usmjerenog prema Bogu“, istaknuo je predvoditelj slavlja. Sv. Josip u svojoj skrovitoj i vjernoj službi pokazuje put koji traži vjernost Božjem pozivu. „Tako rad zadržava svoju vrijednost, jer postaje sudjelovanje u Božjem stvaralačkom djelu koje traje i danas, u kojem Bog uključuje čovjeka kao suradnika, koji svojim rukama, umom i srcem doprinosi izgradnji svijeta koji nosi trag Stvoriteljeve dobrote“, poručio je nadbiskup Zgrablić.

Sv. Josip uzdržava Svetu obitelj, u skromnosti nazaretske radionice preuzima odgovornost za kruh i sigurnost onih koje mu je Bog povjerio, u jednostavnosti svoga stolarskog zanata osigurava svakodnevni život za Isusa i Mariju. Takav rad „nije obilježen samo zaradom, brojčanim uspjehom i priznanjem, nego samozatajnom postojanošću, strpljivošću i dubokom unutarnjom snagom koja izvire iz ljubavi i vjere prema Bogu“, istaknuo je mons. Zgrablić, rekavši da takva jednostavnost često ostaje skrivena svijetu.

U tom kontekstu, naglasio je da „dostojanstvo rada ne proizlazi iz njegove vidljivosti, iz veličine ostvarenja i priznanja koje čovjek može primiti, nego iz dubine nakane koja ga pokreće, iz Božjeg plana koji ga nadahnjuje i iz svijesti da rad postaje dio odnosa s Bogom koji vidi u skrovitosti, prepoznaje vjernost i blagoslivlja što je učinjeno s predanjem za Dobro i žrtvom za drugoga“, poručio je nadbiskup. Takav rad biva „prostor u kojem čovjek ne oblikuje samo svijet, nego i vlastito srce, svoje stavove, svoju vjernost i sposobnost darivanja. Tako svaki napor, odgovornost i ustrajnost postaju prilika za rast u svetosti, u kojoj se život usklađuje s Božjom voljom i ono naizgled obično i koje se svakog dana ponavlja, može se preobraziti u susret s Bogom koji djeluje u skrivenosti i jednostavnosti.

U takvom razumijevanju rada čovjek se ne promatra podložnim ekonomskim zahtjevima rada, da se gubi u ritmu obveza, nego kao svjesna i slobodna osoba koja svojim odlukama oblikuje život te u svoje djelovanje unosi razum, srce i savjest i prepoznaje da njen rad ima smisao, jer je povezan s njenim dostojanstvom koji proizlazi od Boga i pozivom kojeg mu je Bog uputio“, poručio je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je istaknuo potrebu prepoznavanja rada kao prostora susreta s Bogom gdje se oblikuje čovjekovo srce i gdje se svakodnevica puna obveza i briga prožima smislom koji nadilazi produktivnost i napor.

Sveti Josip u nazaretskoj svakodnevici, u radu koji je bio samozatajan, postojan i odgovoran prema Isusu i Mariji, pokazuje „ljepotu rada koji proizlazi iz ljubavi i prožet je sviješću o Božjoj prisutnosti i vodstvu u životu. Takav rad ne iscrpljuje čovjeka u nutrini, nego ga izgrađuje, oblikuje i vodi prema punini života“, naglasio je nadbiskup.

Upozorio je na opasnost da rad izgubi svoju dublju dimenziju i bude sveden na mjerljive rezultate, učinkovitost, zaradu, korist i povećavanje produktivnosti. Tada se vrijednost osobe procjenjuje prema onome što proizvodi i postiže u očima društva.

„Takvo shvaćanje dovodi do isključivanja i previđanja onih koji ne mogu sudjelovati u tom ritmu – bolesnika, starijih, osoba s invaliditetom i djece – kao da njihova vrijednost ovisi o njihovoj produktivnosti. Time se prešućuje temeljna istina: čovjekovo dostojanstvo ne proizlazi iz onoga što čini, nego iz onoga što jest“, poručio je nadbiskup.

„Kad se rad promatra isključivo kroz produktivnost i isplativost, blijedi svijest o čovjeku obdarenom dostojanstvom koje ne ovisi o učinku ni o materijalnoj koristi, nego izvire iz njegove bîti da je stvoren na Božju sliku i da ga je Bog pozvao u život zbog ljubavi.

Zato dostojanstvo bolesnika koji ne mogu raditi, staraca čija snaga slabi, osoba s invaliditetom suočenih s ograničenjima ili djece koja se razvijaju, ostaje jednako i neumanjeno. Njihova prisutnost podsjeća društvo da vrijednost života nije u proizvodnji, nego u  postojanju i odnosu s Bogom i drugim ljudima“, poručio je nadbiskup.

Kad se rad pretvara u zahtjev koji ne poznaje granice, u ritam „još više i brže“, tada ne ostavlja prostor za odmor, prijateljske odnose, za brigu o slabijima, razumijevanje, molitvu i duhovni život. U takvom svijetu ugroženi su oni koji ne mogu pratiti taj tempo, jer su gurnuti na rub ili se smatraju teretom za društvo, upozorio je mons. Zgrablić.

„U logici „više i brže“ osoba počinje osjećati da ga vlastiti rad pritišće, zarobljava i oduzima mu slobodu. U radu kao isključivoj produktivnosti čovjek se udaljava od sebe jer prestaje slušati dubinu vlastitog srca i razlikovati bitno od prolaznoga. Prestaje prepoznavati vrijednost krhkosti, ovisnosti i međusobne povezanosti vidljivih u životu bolesnih, starijih, djece i osoba s invaliditetom. Time se gubi i sposobnost prepoznavanja prisutnosti Boga koji poziva na zajedništvo. Rad tada više ne izgrađuje osobu, nego je troši; ne vodi prema punini zajedništva s Bogom i međusobno, nego vodi prema iscrpljenosti.

Razlog takvog izobličenja rada je u zaboravu osobne duhovne dimenzije. Kad iz rada nestane svijest da je on sudjelovanje u Božjem djelu, kad se izgubi pogled prema Bogu kao konačnom cilju, rad ostaje zatvoren u granicama ovoga svijeta i preuzima ulogu koja mu ne pripada“, upozorio je nadbiskup, rekavši da tada rad postaje mjera vrijednosti života, a oni koji ne mogu „proizvoditi“ bivaju obezvrijeđeni.

„No, dostojanstvo svake osobe, bez obzira na snagu, zdravlje, dob ili sposobnosti ostaje uvijek isto i neotuđivo, jer je ukorijenjeno u njenoj bîti darovanoj od Boga Stvoritelja i Isusovom djelu otkupljenja. Neka nam sveti Josip Radnik pomogne da u radu prepoznamo Božji dar i poziv, da u svakodnevici otkrijemo prostor susreta s Bogom i da u svemu što činimo ostanemo vjerni Bogu koji nas vodi putem koji ima svoje ispunjenje u vječnosti“, potaknuo je mons. Zgrablić.

Nakon mise, nadbiskup je predvodio procesiju s kipom sv. Josipa kroz središte mjesta. Bio je to prvi pohod nadbiskupa Zgrablića toj župnoj crkvi za koju je zemunički župnik don Gašpar Dodić rekao da je zadnjih godina uloženo u njenu obnovu, zahvaljujući i sredstvima Općine Zemunik Donji na čelu s načelnikom Ivicom Šarićem koji je također bio na tom misnom slavlju.

Zemunik Gornji je rodna župa zadarskog nadbiskupa Ivana Prenđe čiji se kip nalazi na trgu na početku ulice koja vodi prema župnoj crkvi sv. Josipa Radnika.

I.G.

Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi

U trendu