Svijet
Izrael ide na nokaut
“Kao tinejdžer sam trenirao boks. Ono što sam naučio iz tog iskustva – preporučujem malo boksačkog treninga svim budućim civilnim stratezima – jest da možete primiti udarac i nastaviti borbu. Ali ako vaš protivnik uspije povezati kombinaciju više udaraca, počnete teturati, a zatim udarci pljušte sve dok runda ne završi ili dok trener ne baci ručnik u ring”, piše za Atlantic Eliot Cohen, profesor emeritus Sveučilišta Johns Hopkins.
To su Izraelci učinili Hezbolahu u prošla dva mjeseca. Prvo su ubili Fuada Šukra, vrhovnog vojnog zapovjednika libanonske milicije. Zatim su detonirali tisuće pagera pripadnika Hezbolaha, a potom i voki-tokije. Onda su pokrenuli stotine zračnih napada te gađali skladišta oružja. A sada je Izrael, ekvivalentom razornog aperkata, usmrtio vođu Hezbolaha Hassana Nasrallaha i druge lidere koji su se okupili u bunkeru.
Mnogi su krivo shvatili izraelske napade
Cijeli slijed izraelskih vojnih napada krivo su shvatili oni koji misle da je mir norma i da samo treba pronaći najbrži način da se napadi zaustave, umjesto da shvate što vojna kampanja namjerava postići i kakvi su njeni izgledi za uspjeh. Možda nije ugodno zauzeti takvu perspektivu, ali je svakako neophodno.
Izrael je 7. listopada doživio strateški šok, odnosno neočekivan udarac. Sljedećih nekoliko dana višestruke razine zapovijedanja Izraelskih obrambenih snaga (IDF) jednostavno su bile nefunkcionalne. Međutim, budući da Hamas nije mogao nastaviti svoj inicijalni udarac, IDF se na kraju uspio oporaviti.
Hezbolah nije trebao biti zatečen na sličan način. Dana 8. listopada i u mjesecima nakon toga odlučio je ispaliti projektile preko granice u Izrael, ubijajući civile i vojnike, kako bi izrazio solidarnost s Hamasom te iskoristio izraelski nered i paralizu.
Hezbolah je pretrpio rijetko viđen šok u povijesti ratovanja
Hezbolah je bio svjestan da je u ratu s Izraelom jer je taj rat i započeo i stalno ga isticao. Ali od srpnja je pretrpio operativni šok kakav se rijetko viđa u bliskoistočnim sukobima ili zapravo u većini ratova.
Izraelska strategija bila je pogoditi neprijatelja na različitim mjestima. Napadom na Šukra i njegove suradnike zadali su udarac vodstvu Hezbolaha, a zatim udarili na regionalne i funkcionalne zapovjednike, uključujući šefa Hezbolahovih raketnih snaga. Eksplozije pagera i voki-tokija bile su snažan udarac Hezbolahovoj središnjoj upravi – ljudima koji su potrebni bilo kojoj složenoj organizaciji da bi djelovala.
Napadi ih nisu samo fizički onesposobili nego su i potkopali njihovu spremnost da komuniciraju elektroničkim putem te poljuljali njihovu vjeru u vrhovno zapovjedništvo koje je svojim podređenima podijelilo tempirane bombe.
Kampanja zračnih udara koja je uslijedila, kao što sugeriraju prizori sekundarnih eksplozija, razbila je ključne dijelove Hezbolahova arsenala, a najnoviji razorni udarac bio je usmjeren na uklanjanje njegova dugogodišnjeg vođe, kao i nekih njegovih ključnih suradnika.
Iran je doživio strateški šok
Hezbolah se mučio da uzvrati unatoč arsenalu od oko 150.000 projektila i raketa. Vojnoj organizaciji koja je oštećena na toliko mjesta jednostavno je teško raditi sve – planiranje, koordinaciju, premještanje ljudi i streljiva – potrebno za vođenje velike bitke.
Za Iran je šok strateški: možda je upravo na dulje vrijeme izgubio svoju najvažniju posredničku silu. A učinci će se svakako pojaviti. Huti u Jemenu te iračke i sirijske milicije koje sponzoriraju Iranci sada se moraju zapitati hoće li njihovi saveznici u Teheranu učiniti nešto ako ih Izrael ili SAD napadnu.
Morali bi se zabrinuti i za svoje komunikacijske sustave, a Hamas može doći do zaključka da nijedna vanjska sila nije u stanju podržati rat koji je pokrenuo 7. listopada.
Korisne lekcije Americi
Lekcije za SAD su korisne. Još jednom su američka vlada i većina komentatora pokazali da nisu u stanju razumjeti rat, već su umjesto toga zaokupljeni svojim hvalevrijednim fokusom na humanitarna pitanja i razumljivim interesom za okončanje neposrednih neprijateljstava.
Izrael je uvijek prvi djelovao, a kasnije objašnjavao, i to iz strateški razumljivog razloga: ne želi da ga sputavaju pokrovitelji koji možda razumiju potrebu za odlučnim operacijama u egzistencijalnom ratu, ali teško to prihvaćaju i podržavaju.
Isto kao što američka vlada kaže da će biti uz Ukrajinu “koliko god je potrebno”, ali ne može se natjerati da upotrijebi riječi poput pobjede, a još manje da Kijevu pruži punu vojnu potporu koja mu je potrebna. Nedvojbeno nezamjenjiv saveznik dao je Izraelu razlog za nepovjerenje i Izrael postupa u skladu s tim.
Izraelci ne čekaju i imaju jako dobre razloge za to
Izraelci vjeruju, s razlogom, da bi smanjenje patnje civila iznenadnim prekidom vatre samo učinilo neizbježnim još destruktivniji rat s gubicima stanovništva na obje strane.
Suočeni s protivnicima koji namjerno postavljaju stožere, skladišta oružja i borce među civilno stanovništvo, Izraelci će uzalud čekati objašnjenje kako se boriti protiv takvih neprijatelja bez ubijanja i ranjavanja civila. Oni će također uzalud čekati nešto više od službenog žaljenja zbog raseljavanja, sakaćenja i smrti izraelskih civila.
Istinski dobre namjere i razumnost su nedostatni u pravom ratu. Američka vlada bila je iznenađena brzim i krvavim kolapsom Afganistana kada su se američke snage povukle. Ali, svatko tko je razmišljao o ulozi morala u ratu, trebao je to i očekivati.
Uskraćivanje oružja Ukrajini osuđuje ju na neuspjeh
Američki čelnici nisu očekivali da će Ukrajina preživjeti ruski napad u veljači 2022. godine, što je odražavalo još dublje neuspjehe razumijevanja vojne situacije. Oni su i dalje zarobljeni teorijama o eskalaciji rođenim iz Hladnog rata i nevažnim za trenutno ratno stanje.
Dok uskraćuju Ukrajini dalekometno oružje i dopuštenje za korištenje onoga što već ima, osudili su na neuspjeh njena nastojanja da ponudi uvjerljivu teoriju pobjede, koja zasigurno ovisi o takvom oružju.
U izraelskom ratu s Hamasom pokušali su blokirati destruktivne operacije poput upada u Rafah, koje su se pokazale potrebnima za razbijanje Hamasa kao vojne organizacije. A kada je Izrael zadao niz udaraca Hezbolahu, Amerikanci su u najboljim namjerama pokušali zaustaviti operacije koje su neizbježna posljedica pravog rata.
Opet smo u svijetu rata, pravila su drugačija
Iako se posljedice operacija nijednog saveznika ne mogu predvidjeti, obje strane shvaćaju bitnu činjenicu koju je svojedobno artikulirao Winston Churchill:
“Bitke su prekretnice u povijesti. Suvremeno se mišljenje protivi ovoj neinspirativnoj istini, a povjesničari često tretiraju odluke na terenu kao incidente u dramama politike i diplomacije. Ali velike bitke, dobivene ili izgubljene, mijenjaju cjelokupni tijek događaja, stvaraju nove standarde vrijednosti, nova ozračja, u vojskama i u narodima, kojima se svi moraju prilagoditi.”
Velik dio vanjskopolitičkog diskursa u SAD-u i Europi počiva na neizrečenoj pretpostavci da je diplomacija alternativa uporabi vojne sile. U pravom ratu diplomacija je sluškinja vojne sile. Zahvaljujući odlučnoj akciji Izraela, možda se ukaže prilika da diplomacija promijeni geopolitiku. No, to se može dogoditi samo ako shvatimo da smo opet u svijetu rata koji igra po pravilima boksačkog ringa, a ne konferencijske dvorane, zaključuje autor Atlantica.
Svijet
Dva zabrinjavajuća incidenta: Zašto pucaju prozori na avionima?
Nakon dva nedavna incidenta u Europi ponovno se otvorilo pitanje koliko su sigurni prozori na putničkim zrakoplovima i zbog čega uopće dolazi do njihova pucanja.
Nakon slučaja na letu Ryanaira 10. srpnja, kada je državljanin Srbije Ljubiša Karović ozlijeđen nakon oštećenja prozora na letu iz Soluna za Memmingen, još jedan zrakoplov morao je prisilno sletjeti. Riječ je o letjelici kompanije Norwegian Air Shuttle koja je 27. srpnja, na letu iz Osla za Dubrovnik, sletjela u Beč zbog napuklog prozora u pilotskoj kabini.
Iz kompanije su priopćili da je na prednjem prozoru kokpita uočena pukotina, zbog čega su piloti iz predostrožnosti odlučili prekinuti let i sigurno sletjeti. U incidentu nitko nije ozlijeđen, prenosi Nova.rs.
Zašto dolazi do pucanja prozora?
Predsjednik Norveške organizacije zrakoplovnih tehničara Jan Skogset objašnjava da su prozori u kokpitu izrađeni od više slojeva stakla i plastike, zbog čega su iznimno debeli i otporni.
Najčešće strada samo vanjski sloj, dok unutarnji ostaje neoštećen pa takva oštećenja ne moraju odmah ugroziti sigurnost leta. Ipak, svaki slučaj zahtijeva detaljnu provjeru i procjenu stručnjaka.
Među najčešćim uzrocima pucanja navode se sudari s pticama ili drugim predmetima, kao i problemi sa sustavom grijanja prozora. Prozori kokpita imaju ugrađeno grijanje koje sprječava stvaranje leda i povećava njihovu otpornost. Ako taj sustav ne funkcionira kako treba, povećava se rizik od nastanka pukotina.
Prozori u putničkoj kabini pucaju znatno rjeđe
Zrakoplovni inženjer Slobodan Kolaček, koji je gotovo četiri desetljeća radio u JAT Tehnici na održavanju zrakoplova i analizi kvarova, rekao je za BBC na srpskom da su oštećenja prozora u putničkoj kabini vrlo rijetka.
Kako objašnjava, prozori se redovito pregledavaju i mijenjaju ako se primijete znakovi trošenja, poput ljuštenja ili zamućenja materijala. Vanjski dio prozora predstavlja nosivi element konstrukcije, dok je unutarnja ploča uglavnom dekorativna.
Prema njegovim riječima, do pucanja putničkog prozora može doći uslijed udara stranog tijela, jakih turbulencija ili zamora materijala izazvanog dugotrajnim opterećenjem konstrukcije zrakoplova.
Što se dogodilo na letu za Dubrovnik?
Zrakoplov Boeing 737-800, star manje od 12 godina, poletio je iz Osla prema Dubrovniku, no tijekom leta posada je primijetila pukotinu na prozoru kokpita.
Iz predostrožnosti donesena je odluka o izvanrednom slijetanju u Beč, gdje je zrakoplov sigurno prizemljen.
Incident s Ryanairom
Mnogo ozbiljniji bio je incident na letu Ryanaira iz Soluna za Memmingen 10. srpnja.
Prema navodima grčkih medija, dio koji se odvojio s motora udario je u prozor pokraj sjedala Ljubiše Karovića. Njegova supruga Svetlana Grković Maksimović ispričala je za Novu da je nakon snažnog praska došlo do nagle dekompresije, a njezin suprug djelomično je bio izvučen kroz otvor nastao nakon oštećenja prozora.
Zrakoplov se ubrzo vratio u Solun i sigurno sletio, dok je Ryanair priopćio da je motor prethodno prošao redoviti servis i remont.
Poznati slučajevi iz prošlosti
Pucanje prozora na zrakoplovima rijetka je, ali ne i nepoznata pojava.
Jedan od najpoznatijih incidenata dogodio se 1990. godine na letu British Airwaysa, kada je puknuo prozor kokpita, a kapetan Timothy Lancaster djelomično je bio izvučen iz letjelice na velikoj visini. Zahvaljujući brzoj reakciji posade, preživio je.
Godine 2018. na letu kompanije Southwest Airlines eksplodirao je motor, a njegovi su dijelovi razbili prozor. Jedna putnica djelomično je bila izvučena iz zrakoplova te je kasnije preminula od zadobivenih ozljeda.
Među poznatim slučajevima je i incident iz 2005. godine, kada se privatni zrakoplov Oprah Winfrey morao vratiti u zračnu luku nakon što je ptica oštetila prozor kokpita. Dvije godine kasnije u Denveru je u kratkom razdoblju zabilježeno čak 14 slučajeva pucanja prozora na različitim zrakoplovima, a istraga je pokazala da su uzrok bili udari stranih predmeta, uz doprinos vrlo hladnog vremena i jakog vjetra.
Svijet
ZABRINJAVAJUĆI TREND / Matičnu državu napustilo bi čak devet od deset Europljana: Evo gdje bi voljeli živjeti
Gotovo polovica stanovnika Francuske, Njemačke, Italije i Ujedinjene Kraljevine očekuje da će u nekom trenutku života živjeti u drugoj državi, pokazalo je novo istraživanje provedeno na uzorku od 2000 odraslih osoba.
Anketu je za digitalnu osiguravateljsku tvrtku Feather provela istraživačka agencija, a rezultati pokazuju da je kriza troškova života glavni razlog zbog kojeg mnogi razmišljaju o preseljenju u inozemstvo. To je navelo 53 posto Britanaca, 48 posto Francuza, 43 posto Nijemaca i 32 posto Talijana.
U svakoj od četiri zemlje ispitano je po 500 odraslih osoba, a tek jedan od deset ispitanika rekao je da sigurno ne bi preselio u drugu državu, prenosi Euronews.
Iako se omiljene destinacije razlikuju od zemlje do zemlje, Španjolska se pokazala kao najpoželjniji izbor među ispitanicima.
Kanada kao najpoželjnija
Britanci i Talijani najčešće su odabrali upravo Španjolsku kao zemlju u kojoj bi željeli živjeti. Za nju se izjasnilo 24 posto Britanaca i 20 posto Talijana. Španjolska je bila i drugi najpopularniji izbor među Francuzima i Nijemcima, pri čemu ju je odabralo 16 posto Francuza i 12 posto Nijemaca.
Francuzi su kao najpoželjniju destinaciju izdvojili Kanadu, koju je odabralo 17 posto ispitanika, dok je Italija zauzela drugo mjesto s 14 posto glasova.
Nijemci pritom uglavnom ne planiraju seliti daleko od kuće. Njih 17 posto odabralo je Austriju, dok su Španjolska i Švicarska podijelile drugo mjesto s po 12 posto.
Britanci su, s druge strane, spremniji na preseljenje na drugi kraj svijeta. Australiju je odabralo 19 posto ispitanika, Kanadu 15 posto, a Novi Zeland deset posto.
Iako se Dubai često spominje kao jedno od najpopularnijih odredišta za iseljenike, samo tri posto Britanaca navelo je da razmišlja o preseljenju ondje. Autori istraživanja napominju da je anketa provedena krajem lipnja te smatraju da su na rezultate vjerojatno utjecali iranski napadi na Ujedinjene Arapske Emirate tijekom prethodnih mjeseci.
U usponu je fenomen “semi-pata”
U sklopu istraživanja Feather je razgovarao i s putopisnom stručnjakinjom Holly Rubenstein, voditeljicom podcasta The Travel Diaries, koja smatra da se tradicionalni način života iseljenika mijenja.
“Nova verzija takvog života mnogo je fleksibilnija. Ljudi provedu šest mjeseci na jednom mjestu, rade na daljinu, isprobavaju određeni stil života i stvaraju veze na više različitih lokacija”, kaže Rubenstein.
Dodaje da će generacija Alpha odrastati uz rad i komunikaciju na daljinu kao nešto sasvim uobičajeno.
“Njima karijera, prijateljstva i identitet više neće biti vezani uz samo jedno mjesto”, zaključila je.
Svijet
Uskoro novi izgled novčanica eura. Ovo su prijedlozi
Europska središnja banka (ECB) predstavila je u četvrtak prijedloge dizajna koji su ušli u uži izbor za novu seriju euronovčanica te pokrenula javno savjetovanje u kojem poziva građane diljem Europe da iznesu svoje mišljenje.
Prijedlozi se temelje na dvjema temama – „Europska kultura” i „Rijeke i ptice” – te motivima odabranima za njihovo prikazivanje.
„Euronovčanice nisu samo sredstvo plaćanja – one su jedan od najopipljivijih izraza Europe”, izjavila je predsjednica ESB-a Christine Lagarde. „Dizajnom koji spaja ljepotu i značenje dodatno će učvrstiti naš zajednički identitet.”
Stiglo više od 1.200 prijava
Prijedlozi koji su ušli u uži izbor rezultat su natječaja za dizajn provedenog na razini Europske unije. Zaprimljeno je više od 1.200 prijava grafičkih dizajnera, a njih 25 pozvano je da izradi prijedloge za jednu ili obje teme. Neovisni žiri, sastavljen od 21 stručnjaka iz područja grafičkog dizajna, komunikacija, neuroznanosti i povijesti, koje su nominirale središnje banke država europodručja, odabrao je deset prijedloga.
Sada su svi građani Europe pozvani da daju svoje mišljenje, nakon što je Upravno vijeće ECB-a odlučilo provesti internetsku anketu o tih deset prijedloga. Javno savjetovanje bit će otvoreno do 21. rujna 2026. Paralelno će neovisna istraživačka tvrtka provesti zasebno istraživanje s istim pitanjima na reprezentativnom uzorku građana europodručja.
ECB će objaviti izvješće o rezultatima oba istraživanja nakon što bude odabran konačni koncept dizajna. Povratne informacije građana ključan su dio uključivog pristupa Eurosustava kojim se želi osigurati da se u obzir uzmu stavovi ljudi iz cijele Europe.
Odluka krajem godine
Očekuje se da će Upravno vijeće ECB-a donijeti konačnu odluku o novom dizajnu novčanica krajem ove godine. Odluka će se temeljiti na više elemenata, uključujući zaključke žirija natječaja za dizajn, tehničku procjenu te rezultate dvaju istraživanja.
Odabrani dizajn potom će proći daljnji razvoj i testiranja prije početka proizvodnje. Očekuje se da će nove euronovčanice ući u optjecaj u godinama koje slijede. Novčanice iz postojećih serija zadržat će svoju vrijednost i nastavit će biti u optjecaju zajedno s novima. Bit će to prvi potpuni redizajn euronovčanica od njihova uvođenja 2002. godine.
„Redizajn euronovčanica dio je dugoročnih nastojanja Eurosustava da gotovina ostane sigurno, učinkovito i građanima blisko sredstvo plaćanja, čime se čuva pristup javnom novcu i sloboda izbora načina plaćanja”, rekao je član Izvršnog odbora ECB-a Piero Cipollone.
-
magazin6 dana prijeVitamini B kompleksa: Koje su prednosti i kako se točno uzimaju?
-
Hrvatska7 dana prijeLiječnici upozoravaju na trend među mladima: Peptidi nisu bezazleni
-
Sport5 dana prijeMladi Zadrani i dvije bivše igračice ŽKK Zadar Plus osvojili PRO 3×3 turnir u Šibeniku
-
magazin6 dana prijeHoroskop za 27. srpnja 2026.




