Connect with us

Svijet

Izrael ide na nokaut

Objavljeno

-

“Kao tinejdžer sam trenirao boks. Ono što sam naučio iz tog iskustva – preporučujem malo boksačkog treninga svim budućim civilnim stratezima – jest da možete primiti udarac i nastaviti borbu. Ali ako vaš protivnik uspije povezati kombinaciju više udaraca, počnete teturati, a zatim udarci pljušte sve dok runda ne završi ili dok trener ne baci ručnik u ring”, piše za Atlantic Eliot Cohen, profesor emeritus Sveučilišta Johns Hopkins.

To su Izraelci učinili Hezbolahu u prošla dva mjeseca. Prvo su ubili Fuada Šukra, vrhovnog vojnog zapovjednika libanonske milicije. Zatim su detonirali tisuće pagera pripadnika Hezbolaha, a potom i voki-tokije. Onda su pokrenuli stotine zračnih napada te gađali skladišta oružja. A sada je Izrael, ekvivalentom razornog aperkata, usmrtio vođu Hezbolaha Hassana Nasrallaha i druge lidere koji su se okupili u bunkeru.

Mnogi su krivo shvatili izraelske napade
Cijeli slijed izraelskih vojnih napada krivo su shvatili oni koji misle da je mir norma i da samo treba pronaći najbrži način da se napadi zaustave, umjesto da shvate što vojna kampanja namjerava postići i kakvi su njeni izgledi za uspjeh. Možda nije ugodno zauzeti takvu perspektivu, ali je svakako neophodno.

Izrael je 7. listopada doživio strateški šok, odnosno neočekivan udarac. Sljedećih nekoliko dana višestruke razine zapovijedanja Izraelskih obrambenih snaga (IDF) jednostavno su bile nefunkcionalne. Međutim, budući da Hamas nije mogao nastaviti svoj inicijalni udarac, IDF se na kraju uspio oporaviti.

Hezbolah nije trebao biti zatečen na sličan način. Dana 8. listopada i u mjesecima nakon toga odlučio je ispaliti projektile preko granice u Izrael, ubijajući civile i vojnike, kako bi izrazio solidarnost s Hamasom te iskoristio izraelski nered i paralizu.

Hezbolah je pretrpio rijetko viđen šok u povijesti ratovanja
Hezbolah je bio svjestan da je u ratu s Izraelom jer je taj rat i započeo i stalno ga isticao. Ali od srpnja je pretrpio operativni šok kakav se rijetko viđa u bliskoistočnim sukobima ili zapravo u većini ratova.

Izraelska strategija bila je pogoditi neprijatelja na različitim mjestima. Napadom na Šukra i njegove suradnike zadali su udarac vodstvu Hezbolaha, a zatim udarili na regionalne i funkcionalne zapovjednike, uključujući šefa Hezbolahovih raketnih snaga. Eksplozije pagera i voki-tokija bile su snažan udarac Hezbolahovoj središnjoj upravi – ljudima koji su potrebni bilo kojoj složenoj organizaciji da bi djelovala.

Napadi ih nisu samo fizički onesposobili nego su i potkopali njihovu spremnost da komuniciraju elektroničkim putem te poljuljali njihovu vjeru u vrhovno zapovjedništvo koje je svojim podređenima podijelilo tempirane bombe.

Kampanja zračnih udara koja je uslijedila, kao što sugeriraju prizori sekundarnih eksplozija, razbila je ključne dijelove Hezbolahova arsenala, a najnoviji razorni udarac bio je usmjeren na uklanjanje njegova dugogodišnjeg vođe, kao i nekih njegovih ključnih suradnika.

Iran je doživio strateški šok
Hezbolah se mučio da uzvrati unatoč arsenalu od oko 150.000 projektila i raketa. Vojnoj organizaciji koja je oštećena na toliko mjesta jednostavno je teško raditi sve – planiranje, koordinaciju, premještanje ljudi i streljiva – potrebno za vođenje velike bitke.

Za Iran je šok strateški: možda je upravo na dulje vrijeme izgubio svoju najvažniju posredničku silu. A učinci će se svakako pojaviti. Huti u Jemenu te iračke i sirijske milicije koje sponzoriraju Iranci sada se moraju zapitati hoće li njihovi saveznici u Teheranu učiniti nešto ako ih Izrael ili SAD napadnu.

Morali bi se zabrinuti i za svoje komunikacijske sustave, a Hamas može doći do zaključka da nijedna vanjska sila nije u stanju podržati rat koji je pokrenuo 7. listopada.

Korisne lekcije Americi
Lekcije za SAD su korisne. Još jednom su američka vlada i većina komentatora pokazali da nisu u stanju razumjeti rat, već su umjesto toga zaokupljeni svojim hvalevrijednim fokusom na humanitarna pitanja i razumljivim interesom za okončanje neposrednih neprijateljstava.

Izrael je uvijek prvi djelovao, a kasnije objašnjavao, i to iz strateški razumljivog razloga: ne želi da ga sputavaju pokrovitelji koji možda razumiju potrebu za odlučnim operacijama u egzistencijalnom ratu, ali teško to prihvaćaju i podržavaju.

Isto kao što američka vlada kaže da će biti uz Ukrajinu “koliko god je potrebno”, ali ne može se natjerati da upotrijebi riječi poput pobjede, a još manje da Kijevu pruži punu vojnu potporu koja mu je potrebna. Nedvojbeno nezamjenjiv saveznik dao je Izraelu razlog za nepovjerenje i Izrael postupa u skladu s tim.

Izraelci ne čekaju i imaju jako dobre razloge za to
Izraelci vjeruju, s razlogom, da bi smanjenje patnje civila iznenadnim prekidom vatre samo učinilo neizbježnim još destruktivniji rat s gubicima stanovništva na obje strane.

Suočeni s protivnicima koji namjerno postavljaju stožere, skladišta oružja i borce među civilno stanovništvo, Izraelci će uzalud čekati objašnjenje kako se boriti protiv takvih neprijatelja bez ubijanja i ranjavanja civila. Oni će također uzalud čekati nešto više od službenog žaljenja zbog raseljavanja, sakaćenja i smrti izraelskih civila.

Istinski dobre namjere i razumnost su nedostatni u pravom ratu. Američka vlada bila je iznenađena brzim i krvavim kolapsom Afganistana kada su se američke snage povukle. Ali, svatko tko je razmišljao o ulozi morala u ratu, trebao je to i očekivati.

Uskraćivanje oružja Ukrajini osuđuje ju na neuspjeh
Američki čelnici nisu očekivali da će Ukrajina preživjeti ruski napad u veljači 2022. godine, što je odražavalo još dublje neuspjehe razumijevanja vojne situacije. Oni su i dalje zarobljeni teorijama o eskalaciji rođenim iz Hladnog rata i nevažnim za trenutno ratno stanje.

Dok uskraćuju Ukrajini dalekometno oružje i dopuštenje za korištenje onoga što već ima, osudili su na neuspjeh njena nastojanja da ponudi uvjerljivu teoriju pobjede, koja zasigurno ovisi o takvom oružju.

U izraelskom ratu s Hamasom pokušali su blokirati destruktivne operacije poput upada u Rafah, koje su se pokazale potrebnima za razbijanje Hamasa kao vojne organizacije. A kada je Izrael zadao niz udaraca Hezbolahu, Amerikanci su u najboljim namjerama pokušali zaustaviti operacije koje su neizbježna posljedica pravog rata.

Opet smo u svijetu rata, pravila su drugačija
Iako se posljedice operacija nijednog saveznika ne mogu predvidjeti, obje strane shvaćaju bitnu činjenicu koju je svojedobno artikulirao Winston Churchill:

“Bitke su prekretnice u povijesti. Suvremeno se mišljenje protivi ovoj neinspirativnoj istini, a povjesničari često tretiraju odluke na terenu kao incidente u dramama politike i diplomacije. Ali velike bitke, dobivene ili izgubljene, mijenjaju cjelokupni tijek događaja, stvaraju nove standarde vrijednosti, nova ozračja, u vojskama i u narodima, kojima se svi moraju prilagoditi.”

Velik dio vanjskopolitičkog diskursa u SAD-u i Europi počiva na neizrečenoj pretpostavci da je diplomacija alternativa uporabi vojne sile. U pravom ratu diplomacija je sluškinja vojne sile. Zahvaljujući odlučnoj akciji Izraela, možda se ukaže prilika da diplomacija promijeni geopolitiku. No, to se može dogoditi samo ako shvatimo da smo opet u svijetu rata koji igra po pravilima boksačkog ringa, a ne konferencijske dvorane, zaključuje autor Atlantica.

No votes yet.
Please wait...
Nastavi čitati
Kliknite za komentar

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Svijet

Prijeti li nam epidemija ove “zaboravljene” bolesti? Osam od deset osoba – nije cijepljeno

Objavljeno

-

By

Zdravstvene agencije upozoravaju da ospice i dalje predstavljaju izazov u Europi, unatoč padu broja slučajeva u 2025. u odnosu na rekordnu 2024. godinu, te pozivaju na hitno djelovanje protiv oklijevanja oko cijepljenja.

Rekordna 2024. godina

Ospice, bolest koja se često smatra zaboravljenom, i dalje su problem diljem kontinenta. Broj slučajeva u europskoj regiji Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) smanjen je 2025. u odnosu na prethodnu godinu, no stručnjaci upozoravaju da rizik od novih izbijanja bolesti i dalje postoji.

U 2024. godini u Europi je prijavljeno 127.350 slučajeva ospica – najviše od 1997. godine.

Iako je broj slučajeva 2025. pao, prijavljene infekcije i dalje su dvostruko brojnije nego 2023., upozorava Europski centar za prevenciju i kontrolu bolesti (ECDC).

„Europa bi trebala predvoditi svijet u eliminaciji ospica“, izjavila je Sabrina Bacci, voditeljica programa ECDC-a za bolesti koje se mogu spriječiti cijepljenjem i imunizaciju.

Dodala je da Europa ima vrlo učinkovito i sigurno cjepivo, kao i znanje, resurse i neke od najnaprednijih sustava nadzora za kontrolu ove bolesti koja se može spriječiti.

Kako bi se spriječile epidemije i zaštitili posebno ranjivi – poput djece premlade za cijepljenje i osoba koje se ne mogu cijepiti iz medicinskih razloga – najmanje 95 posto populacije koja ispunjava uvjete trebalo bi primiti dvije doze cjepiva, piše Euronews.

Međutim, ECDC navodi da osam od deset osoba koje su oboljele od ospica tijekom 2025. nije bilo cijepljeno, što je isti obrazac kao i 2024.

„Pojedinačno cijepljenje štiti i one koji se ne mogu cijepiti jer smanjuje širenje infekcije. Cijepljenje je stoga ne samo čin samozaštite nego i solidarnosti. Eliminacija ospica trebala bi biti moguća ako djelujemo zajedno“, dodala je Bacci.

Ospice su jedan od najzaraznijih virusa koji pogađaju ljude; jedna zaražena osoba može zaraziti do 18 necijepljenih osoba, što ih čini oko 12 puta zaraznijima od gripe.

Bolest može uzrokovati dugotrajne i teške zdravstvene komplikacije, uključujući oštećenje imunološkog sustava „brisajući“ njegovo pamćenje o tome kako se boriti protiv infekcija mjesecima, pa čak i godinama.

To preživjele čini ranjivima na druge bolesti i povećava rizik od smrtnog ishoda, upozorava WHO.

Cijepljenje: jedini izlaz

Ne postoji lijek niti specifično liječenje za ospice; bolest obično traje oko dva tjedna ako nema komplikacija, što dodatno naglašava ključnu ulogu cijepljenja.

„Iako se broj slučajeva smanjio, uvjeti koji su doveli do ponovnog porasta ove smrtonosne bolesti posljednjih godina i dalje postoje i moraju se riješiti“, rekla je Regina De Dominicis, regionalna direktorica UNICEF-a za Europu i središnju Aziju.

Istaknula je potrebu suzbijanja oklijevanja prema cijepljenju i dezinformacija. Bez toga, upozorila je, djeca će i dalje biti izložena riziku od smrti ili teških posljedica ospica i drugih bolesti koje se mogu spriječiti cjepivom.

Regionalni direktor WHO-a za Europu Hans Kluge pozvao je građane da se u „okruženju preplavljenom lažnim vijestima“ oslanjaju isključivo na provjerene zdravstvene informacije iz pouzdanih izvora.

„Eliminacija ospica ključna je za nacionalnu i regionalnu zdravstvenu sigurnost“, dodao je Kluge.

Šest zemalja izgubilo status „bez ospica“

Europa nije jedina regija koja bilježi porast slučajeva. Nakon godina napretka u suzbijanju ospica na globalnoj razini, bolest je posljednjih godina ponovno u porastu.

Ranije ove godine WHO je objavio da je šest europskih zemalja – Armenija, Austrija, Azerbajdžan, Španjolska, Ujedinjeno Kraljevstvo i Uzbekistan – izgubilo status zemalja bez ospica nakon naglog porasta slučajeva 2024.

Zemlja gubi taj status ako se virus ponovno pojavi i prijenos se kontinuirano održava dulje od godinu dana.

Nastavi čitati

Svijet

Stjuardesa otkrila stvari koje će vam olakšati let, a možda ih se ne biste sjetili

Objavljeno

-

Stjuardesa s 14 godina iskustva u zrakoplovnoj industriji, Barbara Bacilieri, u videima na društvenim mrežama često upozorava na sitnice koje putnici rade “automatski”, a koje mogu pokvariti let – vama ili drugima. Njezini savjeti nisu spektakularni trikovi, nego praktične stvari koje se nadovezuju jedna na drugu: krenite od toga kako sjedite i gdje držite tijelo, pa sve do higijene, nereda i pripreme za situacije kad se planovi u letu promijene.

Pazite kako sjedite
Za početak, kaže, sjednite udobno i sigurno – bez pogrbljenog položaja koji vas nakon sat vremena počne boljeti, ali i bez improviziranih “ležajeva” po podu kabine. Podsjeća da je tepih u avionu vrlo prljav, a spavanje na podu znači i da niste vezani sigurnosnim pojasom, što je problem ako dođe do turbulencija.

Kad ste već kod položaja, sljedeći korak je poštovanje prostora drugih: naslon sjedala možete spustiti, ali ne u krivo vrijeme. Bacilieri upozorava da se to posebno odnosi na trenutke kad osoba iza vas jede – nagli pokret može im izbaciti hranu iz ruku jer su stolići zapravo povezani sa sjedalom ispred.

Ako planirate zadrijemati, savjetuje da razmislite i o tome gdje odmarate glavu. Spavanje s glavom u prolazu može završiti tako da vas kabinsko osoblje slučajno udari dok prolazi s kolicima, pogotovo na punim letovima gdje se stalno nešto raznosi i skuplja. U istom tonu upozorava i na “pretjeranu prisnost” – koliko god let bio dug, nije dobra ideja da dvoje ljudi pokušava spavati na jednom sjedalu ili da se “razlijevate” preko reda sjedala. Osim što smeta drugima, u slučaju turbulence postaje i sigurnosni problem.

Pobrinite se da sa sobom imate grickalice
Kad se riješi pitanje prostora i sigurnosti, Bacilieri prelazi na ono što putnici često zaborave – higijenu i nered. Konkretno, apelira da se prljave maramice ne guraju u džep sjedala ispred. Taj džep je teško temeljito očistiti, a navika je, kaže, češća nego što biste mislili. Bolje je maramice spremiti u vrećicu i baciti kasnije. Slično vrijedi i za prolijevanja: ne možete uvijek spriječiti nezgode, ali možete smanjiti šansu da se dogode tako da tekućine u ručnoj prtljazi nosite u prikladnim pakiranjima, primjerice u silikonskim posudicama koje bolje brtve.

Na kraju dolazi dio koji mnogima spašava živce – priprema. Bacilieri preporučuje da ponesete nešto hrane ili barem grickalice jer se posluživanje obroka može otkazati zbog turbulencija, a grickalice dobro dođu i ako let kasni pa satima čekate. Kad je već riječ o čekanju, podsjeća i na zabavu: preuzmite filmove ili serije na mobitel ili tablet prije puta, jer avion možda neće imati ekran ili sustav neće raditi.

Nastavi čitati

Svijet

Švedskom poduzetniku blokiran pristup bankomatu jer je podizao “previše” gotovine

Objavljeno

-

Anders Hallstensson iz švedskog grada Arvike već godinama preferira plaćanje gotovinom, no njegova mu je banka onemogućila pristup bankomatima zbog sumnje u pranje novca. U zemlji koja se kreće prema potpunoj digitalizaciji plaćanja, gotovina u rukama postaje indikacija kriminalnih aktivnosti.

U posljednjih 18 mjeseci Hallstensson je podizao 16.000 švedskih kruna (oko 1500 eura) mjesečno na bankomatima i gotovinom plaćao svakodnevne troškove. No Länsförsäkringar Bank posumnjao je u njegove dobre namjere i na temelju Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma od Hallstenssona zatražio račune i potvrde o plaćanjima.

Čuva li itko račune 18 mjeseci?
Budući da to nije mogao učiniti, jer kao ni velika većina građana ne čuva papirnate račune nakon kupnje hrane ili goriva, banka mu je blokirala mogućnost podizanja novca na bankomatima. Hallstensson pak smatra da je reakcija banke pretjerana i da se ne radi o nekim posebno visokim iznosima. “Došao sam do bankomata i dobio poruku da sam prekoračio dopušteni iznos. Ostao sam iznenađen. Rođen sam 1963. godine i za mene je gotovina sigurnost i nešto što se podrazumijeva”, objasnio je švedski poduzetnik za lokalni dnevni list Nya Wermlands-Tidningen te nastavio:

“Zahtjev da dostavim račune smatram nerazumnim. Čuva li itko račune 18 mjeseci? To je nemoguće ispuniti. U situaciji sam da se ne mogu braniti bez obzira na to što ispravno postupam. Trošim svoj novac na koji sam platio porez”.

Čak 90 posto transakcija odvija se bezgotovinski
U Švedskoj se 90 posto svih novčanih transakcija odvija bezgotovinski, bankovnim karticama i aplikacijama, a gotovina će do kraja desetljeća praktički biti iskorijenjena. Neke usluge, poput javnog prijevoza, gotovo je nemoguće platiti u gotovini. Novčanice i kovanice koriste se isključivo za plaćanje manjih iznosa. Sve trgovine preferiraju digitalno plaćanje i obeshrabruju kupce da koriste gotovinu, a s opipljivim novcem ni banke više ne žele imati posla. Zbog takve politike ni pljačke banaka više nemaju smisla, pa takva vrsta kriminaliteta u Švedskoj nije zabilježena već pet godina. Međutim, kritičari ističu da bezgotovinsko društvo postaje strogo nadzirano i ograničava individualne slobode, a manjak gotovine može postati ozbiljan problem za građane u slučaju kibernetičkih i fizičkih napada na energetsku infrastrukturu.

Na upit Nya Wermlands-Tidningena odgovorio je Jörgen Deramond Kronstrand, menadžer u Länsförsäkringar Banku, koji kaže da ne postoje točna ograničenja za podizanje gotovine na bankomatima prije nego što banka reagira.

Postavljamo pitanja zbog porasta kriminala
“Procjenu vršimo na temelju onoga što smatramo normalnim ponašanjem za svakog pojedinog klijenta. Prosječna osoba vjerojatno misli da joj postavljamo više pitanja, ali to je posljedica porasta kriminala”, objasnio je Kronstrand.

Hallstensson je sada u procesu promjene banke: “Kada banke ograničavaju pristup osnovnim financijskim uslugama, to riskira da postane ozbiljna strukturna prijetnja sposobnosti ruralnih područja da funkcioniraju, posluju i razvijaju se”.

Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi

U trendu