I dok je stranih radnika sve više, Hrvatskoj prijeti drastično smanjenje broja stanovnika do 2050. godine. Prema procjenama Eurostata do tada će u Lijepoj našoj biti pola milijuna ljudi manje nego danas. Nema odgovora kako zaustaviti iseljavanje i potaknuti natalitet. Vlada je predložila Strategiju demografske revitalizacije koju je oporba oštro kritizirala, no iz HDZ-a poručuju da se sve više Hrvata iz Njemačke i Irske vraća u domovinu.

Niske plaće i ugovori na određeno, nepriuštivo stanovanje, korupcija… dio je to većih problema koji već desetljećima muče Hrvatsku: masovno iseljavanje mladih i sve manje rođenih. Rješenja negativnih demografskih trendova su tu, ali ih, kažu građani – nema tko provesti.

“Otvoriti radna mjesta, pružiti im mogućnost za stanovanje, sve u paketu.”

“Ljudi moji ako hoćemo nešto dobro ovoj državi i ovom svemu, mora biti djece, a ne svega ima – samo djece nema. To je žalosno.”

“Možda su ljudi razmaženiji u današnje vrijeme. Volim svoju zemlju i dobro mi je u Zagrebu. Tu mi je obitelj, tu su mu prijatelji, tu mi je Dinamo i to je to, ne.”

Jeste li Vi možda razmišljali o odlasku? “Nekoliko puta. Nekoliko puta sam čak i bio vani, vratio sam se radi nekih drugih stvari, ne radi države. Država je prekrasna, treba živjeti u njoj, treba napredovati, ali dajte nam uvjete da možemo živjeti.”

Vladina strategija revitalizacije

Zato Vlada predlaže Strategiju demografske revitalizacije do 2033., za čiju je provedbu osigurano 9,6 milijardi eura. Njome bi se omogućilo poticajno okruženje za obitelji i mlade, ali i učinkovita integracija doseljenika u Hrvatsku.

“Imam niz situacija iz svog okruženja da su se ljudi iz Njemačke, iz Irske, vratili u Republiku Hrvatsku jer su rekli da danas u ovome trenutku, da je Hrvatska bila ovakva zemlja da ne bi nikada niti otišli”, kaže HDZ-ov saborski zastupnik Krešimir Ačkar.

Oporba se ne bi složila. Bez konkretnih mjera, kažu, strategija je tek mrtvo slovo na papiru.

“U Republici Hrvatskoj čak i sa ovom strategijom obiteljske vrijednosti nisu vrednovane kako treba. Od korporativnih interesa do interesa raznoraznih lobija do interesa zelenih politika koje nijedne ne pogoduju upravo našim obiteljima i našoj djeci”, smatra Petra Mandić, članica Predsjedništva Mosta.

Potrebne hitne mjere

Ciljevi strategije su dobri, ali nedostaje okvir za njezino provođenje. Iz Možemo! tvrde da su za bolju demografsku sliku Hrvatske nužne – hitne mjere. Član vijeća Možemo! Marin Živković predlaže tri mjere.

“Prva mjera koju moramo uvesti je univerzalan dječji doplatak koji prepoznaje da u različitim fazama djetetovog života su roditeljima troškovi drugačiji. Druga stvar je sigurno priuštivije stanovanje kroz javni najam, kroz kupovinu i gradnju stanova koji se mogu davati u najam. I treće, ja bih rekao, kao zaokružena cjelina su upravo vrtići koji su svima dostupni”, ističe Živković.

A koje će biti sve teže popuniti. Jer u Hrvatskoj je lani rođen najmanji broj djece u povijesti – tek nešto više od 32 tisuće. Ni novi podaci ne ulijevaju optimizam, tvrdi demograf Nenad Pokos.

“Podaci za siječanj ove godine pokazuju da smo opet imali manje od tri tisuće živorođenih. Ova godina bit će također rekordna jer ćemo imati još manje živorođenih, eventualno broj umrlih može bit nešto manji nego prošlih godina jer nemamo više toliki broj umrlih zbog bolesti covida-19”, navodi demograf Pokos.

Zbog porasta plaća, očekuje se smanjenje broja iseljenika nego prijašnjih godina. Ipak, negativni demografski trendovi, prema trenutačnom stanju u Hrvatskoj, ne mogu se obrnuti u pozitivne, već tek – ublažiti.

“Sprema nam se po svim projekcijama da će nas uskoro biti i manje od tri milijuna, dakle za koje desetljeće, dva. I mladi moraju biti svjesni da će svojim odlaskom iz Hrvatske potpomoći to daljnje smanjenje, a ako svi odu pitanje je tko će ovdje nastavit živjeti jer Hrvatska zasigurno neće ostati pusta”, ističe Pokos.

U nju se samo lani doselilo preko 170 tisuća stranih radnika, a Hrvatska udruga poslodavaca predviđa da bi do 2030. taj broj mogao biti i trostruko veći pa bi tako svaki četvrti radnik za šest godina u Hrvatskoj bio – stranac.