Kao jedan od glavnih problema vezanih uz turizam, Boris Šuljić, vlasnik hotela Boškinac na Pagu, vidi urbanizam. Kaže da se svi drugi problemi nekako rješavaju – i odljev radne snage, i sezonalnosti, i profitabilnost. Ali urbanizam i prostorno planiranje su, smatra Šuljić, predmet brojnih koruptivnih aktivnosti, koje s jedne strane pojedincima donose ozbiljnu korist, a s druge strane nezaustavljivo sakate najljepše dijelove naše obale i dugoročno nas sidre u plićacima turističke ponude.

Već više godina provlači se priča da je Hrvatska postala prilično skupa destinacija, a fizički pokazatelji turizma – broj noćenja i dolazaka, kao i prihodi, konstantno rastu. Godinama se priča o cijenama kave na Stradunu. Ove godine je hit tema cijena kuglice sladoleda – je li previše naplatiti 2 ili 3 eura – no činjenica jest da su i u drugim popularnim turističkim središtima, pogotovo na najboljim lokacijama, cijene također visoke.

O tome je li Hrvatska zaista postala preskupa u odnosu na ono što nudi, N1 je razgovarao s Borisom Šuljićem, vlasnikom hotela i restorana s Michelinovom zvjezdicom Boškinac na Pagu.

Hrvatska nije preskupa, a histerija oko cijene sladoleda stvara nezdravu atmosferu

“Hrvatska definitivno nije preskupa destinacija, generalno gledajući, međutim uvijek je preskupo ono što ne daje očekivanu vrijednost za novac, ono što je loše deklarirano, što je ispod individualnih očekivanja konzumenta, a takvih primjera na našoj obali imamo nažalost puno previše, i ne, nismo mi svjetski prvaci u tome, ima takvih loših primjera u svim bitnim turističkim velesilama. Ono što bi se u ovom trenutku možda moglo reći jest to da nije realna niti produktivna trenutna medijska histerija oko cijena na Jadranu. S jedne strane histeriziranje nikad ne korespondira s razboritim pogledom, s druge strane postoji opasnost da i oni koji zaista vrijede, i koji doista nude ozbiljnu vrijednost za novac, postanu žrtve takve histerije, jer se šalju generalizirane poruke o nacionalnom poskupljenju po svim osnovama”, kaže Šuljić.

Kaže i da je svjestan činjenice da je, nažalost, veliki dio hrvatskih građana siromašan i da si ne mogu priuštiti ni najskromnije ljetovanje, ali i da se spomenutom histerijom potpiruju frustracije upravo kod siromašnijeg dijela stanovništva i stvara nezdrava atmosfera.

“Medijima generalno ništa ne želim, niti mogu zamjeriti, no kod ove situacije ne mogu se oteti dojmu da se dolijeva ulje na vatru frustracija tog dijela našeg stanovništva, tranzicijskih gubitnika, umirovljenika i djela građanstva koje je radno ovisno, a za svoj rad nije adekvatno plaćeno. Sve su to činjenice koje se ne mogu promatrati samo kroz banaliziranje cijene kuglice sladoleda ili kroasana. Stvara se nezdrava atmosfera. Ali tako nije samo u ovom slučaju jer medijsko raslojavanje po različiti bitnim i nebitnim temama, zauzimanje pretjerano kategoričkih stavova bez argumenata i rasprave, dodatno zamućuje pogled na stvarnost i odvlači nas još dalje od rješavanja ozbiljnih društvenih poteškoća”, kaže.

Smatra da Hrvatska kao turistička destinacija definitivno nije preskupa. “Dapače treba nuditi još skuplje i luksuznije sadržaje, treba biti još čišća, ljepša, vedrija, ukusnija, kvalitetnija i skuplja”, poručuje.

Anegdota od prije 20 godina govori da malo znamo o vrijednostima

Ispričao nam je i jednu anegdotu otprije dvadeset godina iz 2003. godine, kada je Boškinac tek započinjao s radom.

“Dvoje stranih turista ušlo je u lokalnu Turističku zajednicu i raspitivalo se o našem novootvorenom hotelu, na što im je djelatnica odgovorila da je doista riječ o lijepom i kvalitetnom hotelu, ali vrlo skupom. Tom jednom riječju ta je djelatnica ponizila istovremeno i to dvoje turista, i nas, i sebe i cijelu destinaciju. Bilo je to prije 20 godina ali i danas moramo biti oprezniji kod klasificiranja i vrednovanja, naročito ako o tim vrijednostima malo znamo”, kaže Šuljić

Dugo vremena pričalo se da se Hrvatska treba odmaknuti od masovnog turizma, podići se na višu razinu, jer masovni turizam troši resurse za relativno mali povrat. Sada, pak, kad su cijene porasle, što može promijeniti strukturu gostiju i pomoći upravo odmicanju od masovnog turizma, kao problem u javnosti ističu se previsoke cijene.

Hrvatsku, smatra Šuljić, niti jedna strategija ne može brzo turistički restrukturirati. “Prestar sam i predugo u ovom poslu da ne bih pratio sve lokalne, regionalne i nacionalne strategije koje su pompozno najavljivanje a njihov krajnji učinak je bio ili nikakav ili mizeran”, kaže i dodaje:

“Tržište je snažan kotač i snažan regulator mnogo čega u svakom tržišnom gospodarstvu, naše je turističko tržište u ozbiljnom neredu i ne vjerujem da će ono samo po svojoj inerciji donijeti brza i efikasna poboljšanja. Nisam za pretjeran utjecaj države na tržište, ali nisam ni za žmirenje na loše trendove. Za to valjda odvajamo porezni novac. Da stvaramo, između ostalog, pravednije, bolje i potentnije poslovno okruženje, pa na taj način podižemo razinu blagostanja svih svojih građana. Skeptičan sam u vezi efikasnosti novog Zakona o turizmu, prije svega jer se prevelika odgovornost prebacuje na lokalne uprave, a upravo tamo postoje brojne poteškoće koje priječe ostvarivanje željenog napretka u turizmu.”

“Potrebno je zaustaviti ‘građevinski eldorado’ koji uništava obalu”

Kao jedan od glavnim problema vezanih uz turizam Šuljić vidi urbanizam. “Svi se drugi problemi nekako rješavaju – i odljev radne snage, i sezonalnosti, i profitabilnost, ali urbanizam i prostorno planiranje su predmet brojnih koruptivnih aktivnosti koje s jedne strane pojedincima donose ozbiljnu korist, a s druge strane nezaustavljivo sakate najljepše dijelove naše obale i dugoročno nas sidre u plićacima turističke ponude”, kaže.

Hrvatska mora nastaviti graditi visoko kvalitetne turističke kapacitete, smatra Šuljić ali i upozorava da je potrebno bolje regulirati, a dijelom i zaustaviti “građevinski eldorado” koji se događa po obali i otocima.

“Hrvatski turizam može isporučivati još veću vrijednost za još veći novac, to jest nešto sporiji put, ali je ispravniji. Politički ciklusi pritom nisu saveznici sporijem i kvalitetnom razvoju kao ni sami građani koji prodaju svoje djedovine i investitori koji koriste takvu situaciju i novac parkiraju u beton gdje mu je trenutno ipak najugodnije. Odgovorna društva moraju primjetiti ovakve negativne trendove i suočiti se hrabrije s njegovim rješavanjem. Ako mene pitate, ja bih krenuo od dobre analize, prvenstveno legislative koja regulira urbanizam i građenje, a potom i porezne politike koja mora biti dodatni alat u pravednom raspoređivanju društvenog tereta, što bi kao krajnji cilj rezultiralo društvom koje građanima isporučuje više blagostanja, uz snažnije gospodarstvo, efikasniju upravu i očuvaniji okoliš”, zaključuje Šuljić.