ZADAR / ŽUPANIJA
ŽENA U SVETOM PISMU / Fra Andrija Bilokapić: “Nažalost, imam dojam da danas žene u Crkvi nemaju mjesto koje imaju u Evanđelju”
Fra Andrija Bilokapić, član Franjevačke provincije sv. Jeronima djelatan u župi Presvetog Srca Isusova u Zadru, opisao je poimanje žene temeljem primjera u Svetom Pismu, u srijedu, 17. svibnja u crkvi sv. Frane u Zadru.
Fra Andrija je o toj temi održao duhovni nagovor na predstavljanju knjige ‘Smiljana Rendić – zlatno pero hrvatskog novinarstva’ autorice dr. sc. Silvane Burilović Crnov.
„Puni čovjek je jednina, muškarac i žena – tako stoji na prvoj stranici Biblije: Stvori Bog čovjeka, muško i žensko stvori ih. Temeljem čitanja Božje riječi čovjek je jednina, muško i žensko. Muškarac i žena su suputnici, suradnici. Muškarac i žena su nadopuna jedno drugome“ rekao je fra Andrija, podsjetivši da su Izrael i Crkva često uspoređivani sa ženom te da Gospodin govori u slici žene. Bog i o sebi govori u slici žene: ‘Može li žena zaboraviti svoje dijete? Ako koja zaboravi, ja tebe zaboraviti neću‘.
„To su činjenice. Bog stvara od manje savršenoga prema savršenijem. Posljednja je stvorena žena. Sâmo ime riječi žena – Eva, na hebrejskom Hava, ima korijen u riječi Jahve. Ime Adam lako prevedemo riječju zemljan. A Jahve je neprevedivo ime. I žena ima korijen u riječi Jahve – Hava (Hawwah). Jahve se može tumačiti u značenju Tamo sam gdje si ti. Mislim da riječi Tamo sam gdje si ti jako dobro izriču ženu. Tamo samo gdje si ti, mužu moj. Tamo sam gdje ste vi, djeco moja. Tamo sam gdje ste vi, prijatelji. Vaša radost je moja radost“ rekao je fra Andrija.
Bilokapić je istaknuo obdarenost žene i u stvarnosti da „žena u sebi nosi onoga koga sluša i nosi one kojima govori. Npr., kad Isus govori, žene u sebi nose Isusa, ali nose i slušatelja. Žena je spremna čuti i djelovati, riječ pretvoriti u čin, riječi dati tijelo – to je osnovna značajka Marije i drugih žena u Bibliji“, rekao je fra Andrija, istaknuvši da je Gospa najuzoritija službenica Riječi.
„Žena, Marija, vidi potrebu, kaže, Vina nemaju. Lidija prihvaća što Pavao govori, prihvaća krštenje i kaže: ‘Ako smatrate da sam vjerna Gospodinu, uđite u moj dom i ostanite u njemu’. Primila je navjestitelje evanđelja u svoj dom, a prije toga primila ih je u svoje srce. To je ono kad žena prima drugoga. Žena zna biti jako privržena i zna služiti. Svoju privrženost pretvara u služenje“ naglasio je fra Andrija.
Propovjednik je podsjetio i da su žene jedine ostale pod križem kad je Isus bio razapet na Golgoti. „Što Isus ide dalje u navještaju, to je red za njim manji. Na kraju ostaju samo žene i Ivan koji se također ide zaključati. To su evanđeoske činjenice, to su činjenice Novoga zavjeta“ rekao je fra Andrija.
U Djelima apostolskim piše da je u gornjoj sobi bila Majka Gospodinova. „Marija je više od apostola. Marija je kuma na krizmi apostola. A kum može biti osoba koja ima iskustvo. Žene u Novom zavjetu imaju naglašeno karizmatski dar, a muškarci imaju hijerarhijski dar i pravnu moć“ rekao je fra Andrija, dodavši da nije isključivo da su žene samo karizmatičarke, a muškarci samo članovi hijerarhije. I među muškarcima ima karizmatika, a među ženama onih koje mogu obavljati i službe u Crkvi.
„Je li moguće misliti hijerarhiju ili hijerarhijsku službu Petra, apostola i svih muškaraca u Crkvi, bez karizmatskog dara Gospe i bez karizmatskog dara Magdalene? To su dva temelja u Novom zavjetu, dvije žene: na početku Novog zavjeta Marija – utjelovljenje Gospodina, a pri kraju Magdalena koja je navijestila Uskrs Isusa Krista. Svi su se sakrili, a Magdalena ide na Isusov grob. Ide svojom intuicijom, ide vjerom, ide zato što je žena.
Dakle, kad se spoje karizmatski dar u Crkvi i hijerarhijski dar, to je cjelina. Jer karizma će se lako rasplinuti bez hijerarhije, a hijerarhija nema što dati bez karizme“ poručio je fra Andrija.
Žene u Crkvi su i suputnice. „Što bi Novi zavjet bez Samarijanke, Marije, Marte, Lidije i mnogih drugih žena? Samo se izvana čini da žene u Crkvi, ili u Novom zavjetu, imaju malu ulogu. Žene imaju zaista važnu ulogu. One su živjele svoju običnost, ali su zaista nosile život“ istaknuo je fra Andrija, podsjetivši da je za Mariju rečeno da je milosti puna, keharitomene.
„U Gospi je charis, u njoj je milost. To je ono izvorno. Crkva želi biti karizmatska – da bude Božja nježnost, Božje djelovanje poput Marije i drugih žena. One su zaista pronositeljice milosti“ poručio je fra Andrija.
Naglasio je i da se uz žene Novoga zavjeta ne vežu neka ‘zanimljiva’ čudesa, za razliku od čudesa koja se spominju uz apostole.
„Apostoli su činili čudesa slična Isusu zbog kojih su ljudi hrlili Isusu, a Isus tim čudesima nije davao neko veliko značenje. Branio je i da se o tome govori. Neka čudesa i nisu dovela do vjere. Žene su prve nositeljice i pronositeljice duha i Radosne vijesti. Prve djeliteljice Duha Svetoga su Marija i Elizabeta, Isus i Ivan. To je karizmatsko prenošenje duha. Vrlo važno je sakramentalno, ali karizmatsko prenošenje duha zaista se zbivalo kod mnogih svetica u Crkvi. Žene su nositeljice Radosne vijesti i duha“ istaknuo je fra Andrija.
Naveo je primjer da se čini kako u obitelji otac ima dominaciju, ali na kraju, ipak, kad čovjek govori iz dna duše, kaže Majko moja.
Fra Andrija je rekao da opisu osobina biblijske žene odgovara i novinarka Smiljana Rendić. Bilokapić je poznavao urednike Glasa Koncila u njeno vrijeme kad je pisala za Glas Koncila. Opisao je susret s don Živkom Kustićem, koji je na studiju teologije i drugom studiju kojeg je pohađao imao odlične ocjene iz svih kolegija.
„Živko Kustić mi je rekao: ‘Kad je Smiljana došla u Glas Koncila sa svojim pseudonimom Berith, potpisivala se kao Smiljana Berith, nitko od nas u uredništvu Glasa Koncila nije znao što to znači. Pitao sam teologe, nisu znali’. A uz ime Jahve, uz objavu u osobi Isusa Krista, berith je temeljna riječ, a znači savez. To je znala Smiljana Berith. Zato sam ja sve do nedavno smatrao da je ona Židovka, jer je jako dobro poznavala židovstvo“ rekao je Bilokapić.
Fra Andrija je izrazio priznanje autorici knjige dr. Crnov, rekavši da i „Silvana ima karizmatsku crtu“. Naime, misao fra Andrije uvelike je odredio dr. sc fra Marijan Mandac (1939.-2023.), između ostaloga, prevoditelj 28 knjiga crkvenih otaca i autor knjige o sv. Jeronimu. Izražavajući priznanje svima koji su uređivali liturgijske knjige i prevodili Bibliju, fra Andrija smatra da je Mandac najviše obogatio kršćansku literaturu na hrvatskom jeziku, a da ga hijerarhija Crkve nije prepoznala. Burilović Crnov ga je prepoznala, vodila je s njim televizijski razgovor 2010., rekao je Bilokapić.
„Nažalost, imam dojam da danas žene u Crkvi nemaju mjesto koje imaju u Evanđelju. I tu nam je raditi da žene zaista otkriju svoju čudesnost, svoje dostojanstvo; da se ne daju raščovječiti, raz-ženstveniti od demona moći i od demona vlasti. Muškarci i žene imaju jednako dostojanstvo“ poručio je fra Andrija, potaknuvši da se ženama „da mjesto koje imaju u Bibliji, nadasve u Novom zavjetu, mjesto koje imaju u otajstvu Isusa Krista“.
Ines Grbić
ZADAR / ŽUPANIJA
SLIVNICA / Proglas župnika Šustića uz proslavu 180. obljetnice izgradnje crkve Sv. Kuzme i Damjana
Povodom 180 godina od izgradnje župne crkve sv. Kuzme i Damjana u Slivnici, don Luka Šustić, župnik Slivnice, uputio je proglas župljanima i prijateljima župe kojeg objavljujemo u cijelosti.
„Dragi župljani i prijatelji župe sv. Kuzme i Damjana u Slivnici!
S posebnim osjećajem ponosa, zahvalnosti i duhovne radosti, upućujem Vam pismo povodom 180. obljetnice od izgradnje naše župne crkve, posvećene svetim mučenicima Kuzmi i Damjanu, zaštitnicima naše župe i trajnim zagovornicima pred licem Božjim.
Godine Gospodnje 1845., naši su preci, premda tada suočeni s mnogim izazovima: siromaštvom, teškim životnim uvjetima i društvenim promjenama, odlučili sagraditi crkvu. Nisu gradili samo prostor od kamena, nego su podizali duhovni temelj života naše zajednice. Njihov trud, žrtva i vjera nisu bili kratkotrajan pothvat, već proročki čin nade i predanosti Bogu, koji i nama danas ostaje svet i obvezujući primjer.
Tijekom ovih 180 godina naša je crkva bila mjesto susreta Boga i čovjeka, utočište u trenucima boli, središte slavljenja u trenucima radosti, prostor u kojem su se rađale i razvijale mnoge ljudske i duhovne priče. Koliko je samo molitava u šutnji izrečeno, koliko suza proliveno, koliko zahvalnosti položeno pred oltar sv. Kuzme i Damjana. Sve to čini neizbrisiv trag života vjere u Slivnici.
Zahvalni smo svima koji su tijekom ovih desetljeća ugradili dio sebe u našu crkvu: svećenicima, župljanima, dobročiniteljima, čuvarima i obnoviteljima njezina duha i zdanja. Posebno se sjećamo pokojnih svećenika i vjernika, koji su svoje živote posvetili služenju Gospodinu u ovoj zajednici. Njihova imena možda nisu uklesana u kamenu, ali su trajno upisana u povijest naše župe i, vjerujemo, u Božju knjigu života.
Ova velika obljetnica nije samo prisjećanje na prošlost – ona je i poziv u sadašnjosti i zaduženje za budućnost. Živimo u vremenu kada se mnoge vrijednosti pokušavaju relativizirati, kada se zaboravlja dublji smisao ljudskog života i kada je vjera često stavljena na kušnju.
Zato je danas, više nego ikad, važno da mi, nasljednici onih koji su tu crkvu gradili i čuvali, ostanemo čvrsti u vjeri, ustrajni u molitvi i zauzeti u služenju. Naša crkva i naša župa trebaju svakoga od nas. Trebaju otvorena srca, spremne ruke i postojanu vjeru. Ne gradimo više zidove od kamena, nego živu zajednicu, u kojoj se Krist prepoznaje po ljubavi, po zajedništvu i po brizi za najpotrebnije. Budimo Crkva koja svjedoči, koja uključuje i koja ljubi, po primjeru naših svetih zaštitnika, sv. Kuzme i Damjana, koji su služili ljudima liječeći tijela i duše – besplatno, s ljubavlju i po vjeri.
U sklopu obilježavanja te obljetnice pripremamo svečano euharistijsko slavlje i pripravu uoči glavne proslave, koje će nas povezati u molitvi, zajedništvu i sjećanju. Duhovnu pripravu predvodit će svećenici koji su služili u župi Slivnica i vjerno slavili sveta otajstva u našoj crkvi.
Glavna proslava povodom 180 godina izgradnje naše župne crkve će biti na blagdan naših zaštitnika sv. Kuzme i Damjana. Svečanu svetu Misu u zajedništvu svećenika i Božjeg puka u subotu, 27. rujna, s početkom u 11 sati, u župnoj crkvi sv. Kuzme i Damjana predvodi zadarski nadbiskup Milan Zgrablić, a proslavu će u izravnom Tv prijenosu prenositi Laudato televizija. Vas, dragi župljani i prijatelji, od srca pozivam da se uključite, da budemo zajedno, kao obitelj okupljena oko stola Gospodnjega i da ovu obljetnicu proslavimo dostojanstveno, s ponosom i vjerom.
Neka nas i dalje prate i zagovaraju naši nebeski zaštitnici, sv. Kuzma i Damjan. Neka nas Gospodin blagoslovi mirom i ustrajnošću, a Duh Sveti rasplamsa u nama želju da budemo dostojni baštinici i graditelji njegove Crkve u današnjem vremenu“.
ZADAR / ŽUPANIJA
SVEČANO NA PAŠMANU / Nadbiskupija najavljuje veliki Jubilej – 900. obljetnica djelovanja benediktinaca na Ćokovcu
Znanstveni simpozij „Od Biograda do Ćokovca – 900 godina od rušenja benediktinske kraljevske opatije (1125.-2025.)“ održava se u petak, 26. i subotu, 27. rujna u Biogradu n/m i u Tkonu na otoku Pašmanu.
Taj simpozij je prvi u nizu događaja u sklopu proslave velikog Jubileja benediktinskog samostana sv. Kuzme i Damjana na Ćokovcu (1129.-2029.).
Samostan na Ćokovcu je jedini muški benediktinski samostan u Hrvatskoj koji tim simpozijem započinje obilježavanje 900. obljetnice svoje benediktinske prisutnosti na brdu Ćokovac pokraj Tkona na otoku Pašmanu (1129.-2029.).
Taj interdisciplinarni Simpozij je početak obilježavanja 900 godina djelovanja benediktinaca na Ćokovcu u nadolazećem petogodišnjem razdoblju, a završetak proslave Jubileja će biti 2029. godine.
Taj petogodišnji spomen hod benediktinske prisutnosti na Ćokovcu održava se istovremeno s petogodišnjim hodom Opatije Montecassino koja će obilježiti 1500. obljetnicu svoga osnutka od strane sâmoga svetoga Benedikta 529. godine.
Samostan na Ćokovcu je sljednik benediktinske opatije sv. Ivana evanđelista koja je bila osnovana 1060. g. u Biogradu n/m kao kraljevska zadužbina Petra Krešimira IV., a koja je poznata još i kao Rogovska opatija. Zato se Jubilej i naziva „900 Jubilaeum Rogovense“.
Ta je biogradska, zvana Rogovska opatija, bila srušena u jeku ratnih okolnosti 1125. godine i zato se Simpozij održava ove, 2025. godine, u spomen 900. obljetnice od rušenja benediktinske opatije u Biogradu n/m.
Nakon višegodišnjeg života u izgnanstvu, ta se monaška benediktinska zajednica 1129. preselila na Ćokovac i tu se održala u kontinuitetu, sve do početka 19. stoljeća.
Nakon prekida u 19. stoljeću, zajednica je obnovljena 1965. godine na Ćokovcu gdje monasi ponovno žive po Pravilu sv. Benedikta. Stoga se ove 2025. godine navršava i 60 godina od povratka benediktinaca na Ćokovac, odnosno od ponovnog života benediktinaca na Ćokovcu.
„Obilježavanje prelaska zajednice benediktinaca iz Biograda na Ćokovac privilegirana je prigoda za evaluaciju povijesnog i kulturnog nasljeđa Rogovske opatije. Ujedno, istovremeno simboličko podudaranje niza obljetnica dopušta uklopiti istraživanje povijesti opatije u širi kontekst obilježavanja velike 1100. obljetnice Hrvatskog kraljevstva.
Okupljajući znanstvenike s područja povijesti, arheologije, povijesti umjetnosti te muzikologije, po prvi put će se interdisciplinarno pokušati osvijetliti rana povijest jedne od najznačajnijih srednjovjekovnih opatija u Hrvatskoj“, poručuju organizatori Simpozija, a to su: Benediktinski samostan sv. Kuzme i Damjana na Ćokovcu, Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Društvo za povjesnicu Zadarske nadbiskupije ‘Zmajević’ u Zadru.
Prvog dana simpozija za sudionike će biti organiziran i posjet Rogovu pokraj sv. Filip i Jakova, nekadašnjem posjedu biogradske opatije, a drugog dana posjet Samostanu Ćokovac.
Prvog dana, u petak, 26. rujna, s početkom u 10 sati, Simpozij se održava u Gradskoj vijećnici u Biogradu n/m, a drugog dana, u subotu, 27. rujna, s početkom u 10 sati, Simpozij se održava u Interpretacijskom centru pomorske baštine u Tkonu na otoku Pašmanu.
Teme i raspored izlaganja i imena izlagača na simpoziju objavljeni su na mrežnoj stranici www.cokovac900.com koja je otvorena povodom proslave toga Jubileja.
Kratki povijesni pregled djelovanja benediktinskog samostana na Ćokovcu
Kralj Petar Krešimir IV. je 1059. godine potvrdio povlastice za samostan sv. Ivana Evanđeliste u Biogradu, čime je utvrđena njegova važnost i veza s Rimom.
Oko 1124./1125., nakon razaranja Biograda od strane Mlečana, monasi su preselili zajednicu na Pašman i izgradili samostan na lokaciji postojeće kapele sv. Kuzme i Damjana.
Od 13. do 15. stoljeća samostan je bio utjecajno kulturno i duhovno središte u Dalmaciji. Često se nazivao “glagoljaškom opatijom”, upotrebljavajući glagoljicu u liturgiji i pisanju. Sačuvani rukopisi su Prijevod Regule sv. Benedikta (14. st.), Pašmanski brevijar i Tkonski zbornik.
Godine 1808., pod francuskom upravom, samostan je ugašen, a monasi otpušteni. Posljednji monah, Petar Pletikosić, umro je 1850., a obnovu je započeo kupnjom samostanske zgrade. Nakon više od jednog stoljeća bez monaškog života, obnova je započela 1961., a obnovljeni oltar posvećen je 1965. godine.
Glede kulturno-povijesnog statusa, samostan je upisan kao spomenik kulture nulte kategorije te je sačuvana bogata glagoljaška baština, uključujući kodekse, liturgijske tekstove i ikonografske zapise.
ZADAR / ŽUPANIJA
SVIMA DOBRE VOLJE / Nadbiskup Zgrablić pozvao vjernike na prijavu za Trajno euharistijsko klanjanje u Zadru
U pripremi organizacije Trajnog euharistijskog klanjanja u Zadru koje se planira pokrenuti do ovogodišnje svetkovine Bezgrešnog začeća BDM, zadarski nadbiskup Milan Zgrablić poslao je dopis svim župnicima u Zadarskoj nadbiskupiji.
Potiču se župnici da u nadolazećem vremenskom razdoblju, osobito tijekom listopada, na svim nedjeljnim misama pročitaju vjernicima Proglas zadarskog nadbiskupa o pokretanju Trajnog euharistijskog klanjanja u Zadru i upoznaju ih s načinima kako se uključiti u provedbu te inicijative.
Uz dopis župnicima, mons. Zgrablić potiče da se vjernici Zadarske nadbiskupije koji žele u određeno vrijeme, dan i sat, boraviti u crkvi, prijave na tri načina: ispunjavajući obrazac putem mrežne stranice Zadarske nadbiskupije, www.zadarskanadbiskupija.hr/tek; da ispune papirnati obrazac prijavnice kojega će zainteresirani vjernici dobiti u svojim župnim crkvama, na stoliću koji se prikladno nalazi u crkvama ili da se prijave telefonom kod svoga župnika.
Suradnja svećenika, župnika je „ključna kako bismo inicijativu Trajnog euharistijskog klanjanja učinili plodonosnom i omogućili što većem broju vjernika da pronađu svoje vrijeme za susret s Gospodinom u tišini i molitvi“, poručuje mons. Zgrablić svećenicima i zahvaljuje im na angažmanu i pastirskoj brizi.
“Mogu se prijaviti svi vjernici dobre volje: pojedinci, obitelji, zajednice, mladi i stariji. Klanjanje traje 24 sata dnevno, sedam dana u tjednu. Vjernici se pozivaju izabrati konkretni sat u tjednu (npr. ponedjeljak, 14–15 h). Idealno bi bilo da se svatko prijavi na jedan sat tjedno. Važno je da se prijaviš jer svaki termin treba biti popunjen kako bi Isus nikad ne ostao sam. Tvoja prisutnost čini razliku – pred Njim stojiš u ime mnogih. Nije potrebna posebna molitva – dođi i budi s Njim. Crkva će biti otvorena i osigurana. Po dolasku se upiši u knjigu klanjanja“, poručuje mons. Zgrablić vjernicima.
Stručnjaci kažu da dan započinjete potpuno pogrešno: Ovu naviku morate promijeniti
LJETO 2024. / Vrućina odgovorna za više od 62.000 smrtnih slučajeva u Europi
SLIVNICA / Proglas župnika Šustića uz proslavu 180. obljetnice izgradnje crkve Sv. Kuzme i Damjana
SVEČANO NA PAŠMANU / Nadbiskupija najavljuje veliki Jubilej – 900. obljetnica djelovanja benediktinaca na Ćokovcu
