Povodom svetkovine sv. Josipa, koncelebrirano misno slavlje u župnoj crkvi sv. Stošije u Biogradu na Moru u ponedjeljak, 20. ožujka predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić. Ovogodišnja svetkovina bila je u znaku zahvalnog spomena na zaštitu sv. Josipa od posljedica neprijateljskog granatiranja Biograda n/m koje se dogodilo u Biogradu upravo na svečev blagdan, 19. ožujka 1993. godine.

Mons. Zgrablić podsjetio je da je, prije imenovanja zadarskim nadbiskupom, upravo prije 30 godina bio zadnji put u Zadru; prefektom zadarskog sjemeništa ‘Zmajević’ bio je od 1987. do 1990. godine. U povezanosti sa Zadrom u čijoj je Klasičnoj gimnaziji i maturirao, mons. Zgrablić po povratku u rodnu Istru nosio je Zadar u molitvama slušajući vijesti o napadima na Zadar i zadarsko područje te je proživljavao neizvjesnost koja je pogađala ljude i sredinu u kojoj je proveo dio svoje rane mladosti. 

Nadbiskup je s radošću došao u Biograd, a sa sv. Josipom je i osobno povezan. U obitelji mons. Zgrablića tri člana njegove obitelji zvali su se Josip. Pokojni otac i brat te majka Josipa.

„Kolike milosti da je Bog sa svetom Nazaretskom obitelji s nama. Želi nam dati svoje srce i milost koju je darovao sv. Josipu, da bude i naša milost. Ono što je sv. Josip živio tijekom svoga zemaljskog života, Bog daje milost da i mi to možemo živjeti. Ali trebamo imati vjeru i srce sv. Josipa, njegove kreposti iskrenosti, pravednosti i poniznosti“ rekao je nadbiskup. Potaknuo je da uvećamo ljubav i pobožnost prema sv. Josipu, kako bismo se utekli u Josipoov zagovor i nasljedovali njegove vrline i put.  

„Sveto Pismo ne donosi nam nijednu Josipovu riječ. Ali ta Josipova šutnja snažan je govor nama“ rekao je mons. Zgrablić, citirajući papu Benedikta XVI. o Josipovoj šutnji: „Šutnja sv. Josipa ne otkriva neku nutarnju prazninu, nego naprotiv, puninu vjere koju on nosi u srcu i koja vodi svaku njegovu misao i svako njegovo djelo. To je šutnja zahvaljujući kojoj Josip, zajedno s Marijom, čuva Božju Riječ, upoznatu po Svetom pismu, uspoređujući je trajno s događajima iz Isusovog života; šutnja potaknuta stalnom molitvom, molitvom blagoslivljanja Gospodina, klanjanja njegovoj svetoj volji i predanja bez pridržaja njegovoj providnosti. Dopustimo biti ´zaraženi´ šutnjom svetog Josipa!“.

Tumačeći navješteno Evanđelje o Isusovom rodoslovlju, tragom zapisanih očinsko – sinovskih odnosa koji su prethodili rođenju Isusa, mons. Zgrablić istaknuo je kako Božja riječ ne kaže „Josipu se rodio Isus“. Nego, evanđelist Matej kaže: „Jakovu se rodio Josip, muž Marije, od koje se rodio Isus koji se zove Krist“ (Mt 1, 16).

„Isus se rađa od Marije. Josip ne ulazi u Isusovo rodoslovlje po krvi, po naravnom očinstvu, nego po vjeri, po prihvaćanju Božjeg plana i Božje riječi. Time Josip postaje slika svakoga od nas. Pokazuje nam primjer kako prihvatiti Božju Riječ i kako i mi možemo ući u najuži odnos s Isusom, najbliži odnos, slikovito ‘po krvi’, odnosno, po vjeri u kojoj se život prenosi i komunicira“ poručio je nadbiskup Zgrablić.

Za ulazak u duhovno srodstvo s Isusom, treba biti otvoren misteriju Boga kao što je bio sv. Josip. „Potrebno je biti otvoren Božjem govoru u šutnji koja nije praznina, nego intenzivno djelovanje Duha Božjega u nama. Misterij Boga nas nadilazi, veći je od nas, ali time ne postaje dalek i nepoznat. Nadilazi nas i misterij našeg života. On je veći od naših spoznajnih mogućnosti, ali je naša bît. Važno je kako dar života primamo i kako se prema njemu odnosimo. Isto tako, Bog nam je darovao svoga Sina. Sada je važno kako mi ulazimo u zajedništvo s njime, primamo li dar koji nam je već darovan“ potaknuo je zadarski nadbiskup, upozorivši: „Premalo je da zajedništvo s Bogom bude po tradiciji, običaju, izvanjskim obredima i deklarativno“.

„Evanđelje nam želi pomoći da ono što je Josip primio, postane i naše. Riječ Božja je ‘anđeo’ koji komunicira s nama kako bi Josipovo iskustvo postalo naše. Na nama je hoćemo li primiti dar koji nam Bog dariva po rođenju Isusovom po Mariji. Josip pravedan zna da ono što mu Bog nudi po Mariji njemu ne pripada po naravi. Planira potajice napustiti Mariju iz poštovanja i poniznosti. Bez dubokog poštovanja prema Bogu i čovjeku i poniznosti srca, nema spoznaje Boga i zajedništva s njime“ poručio je mons. Zgrablić.

Podjetviši na objavljivanje Boga Josipu u snu: „Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju“, nadbiskup je rekao da je Josip baštinik onoga što je Bog obećao Abrahamu i njegovom potomstvu. Josip je pozvan to primiti, ‘uzeti k sebi’, jer Isusovo rođenje od Marije „doista je od Duha Svetoga“.

Anđeo je ohrabrio Josipa i riječima „Ne boj se“. „Prema Knjizi postanka, prve riječi koje je čovjek rekao Bogu nakon stvaranja su riječi koje je Adam rekao Bogu nakon što je sagriješio: “Pobojah se!“ (Post 3, 10). Zato anđeo kao prve riječi govori Josipu: „Ne boj se…“. Grijeh i strah koji se iz njega rađa žele nas udaljiti od Boga. Zato anđeo govori: „Ne boj se!“. Pozvani smo odvažno, bez straha, u tišini naše nutrine i čistoći srca, razviti vrlinu prihvaćanja i poslušnosti Božjoj Riječi, kao što je to učinio sv. Josip“ potaknuo je nadbiskup Zgrablić.

Marija rađa Krista i po njemu Crkvu. Odbaciti Mariju značilo bi odbaciti Isusovo tijelo, u konačnici, njegovo uskrsnuće i naše spasenje, poručio je propovjednik.

„Reći Mariji, odnosno Crkvi, narodu Božjem Ne, značilo bi odbaciti samoga Krista koji je sebe utjelovljenjem, slavnim uskrsnućem i darom Duh Svetoga usko povezao s čovjekom. Po sakramentu krštenja kojeg smo primili u Crkvi, mi smo ‘nakalamljeni’ na Isusa, odnosno njegovo uskrsnuće. U nama je započeo novi život uskrsnuća.

I po drugim sakramentima koje primamo u Crkvi, kao što je Josip ‘uzeo k sebi Mariju’, mi prihvaćamo da se naš san o spasenju na nama ostvari. Prihvatimo li i mi ono što nam Bog daruje, to više neće biti nešto ili netko čega više nema, lijepa tradicija, već će nam prošlost, običaji, tradicija biti poput korijena stabla iz kojega crpimo hranu za naš život bez straha da nas sruši prvi vjetar.

Prihvaćajući dar koji nam Bog želi darovati, i mi ulazimo u najbliži odnos s Bogom. Pozvani smo ući u najbliskiji odnos otac – majka – dijete. Prihvatimo taj bezgranični Božji dar koji nam se daruje u slici Josipa. Nasljedujmo Josipa u njegovim vrlinama, vjeri, pravednosti i poniznosti“ potaknuo je nadbiskup Zgrablić.

Propovijed je zaključio molitvom sv. Josipu iz 19. st. koju papa Franjo navodi u svom Apostolskom pismu Patris corde (Očevim srcem) i koju je rekao da svaki dan moli: Sveti Praoče, sveti Josipe, čija snaga čini nemogućim moguće, pohiti mi u pomoć u ovim trenucima tjeskobe i poteškoće. Uzmi pod svoju zaštitu tako teške i nemoguće trenutke koje ti povjeravam, kako bi imali sretan završetak. Ljubljeni moj Oče, sve svoje pouzdanje stavljam u tebe. Nikad se nije čulo da je k tebi netko uzalud zavapio, jer ti možeš sve kod Isusa i Marije. Pokaži mi kako je tvoja dobrota velika koliko i tvoja snaga. Amen.

Nakon mise, mons. Zgrablić predvodio je veliku procesiju s kipom sv. Josipa središtem Biograda u kojoj se vijorili crkveni barjaci, a biogradski župnik Dario Tičić predvodio je molitvu krunice i litanije sv. Josipa. Po povratku u župnu crkvu sv. Stošije nakon procesije, nadbiskup je blagoslovio bračne parove.

Na blagdan sv. Josipa, 19. ožujka 1993. u agresiji na Hrvatsku, srbijanski neprijatelj gađao je Biograd i projektil je pao pokraj župne crkve, ali osim materijalne štete nije bilo ljudskih žrtava ni većih stradanja. Ove godine Biograđani se zahvalno spominju 30 godina od te zaštite koju pripisuju sv. Josipu. 

U pozdravnoj riječi mons. Zgrabliću, biogradski župnik Tičić zahvalio je nadbiskupu za njegov prvi susret s vjernicima biogradske župe na svetkovinu sv. Josipa. „Naš grad Biograd diči se svojom teškom i ponosnom prošlošću, tradicijom i običajima. Prije 30 godina htjeli su rušiti našu župnu crkvu, ubiti dušu gradu i narodu, a grad smo mi, živi ljudi. Ovaj narod voli i štuje sv. Josipa. Kao župnik, osvjedočio sam se kroz Veliku devetnicu kroz dvije godine, svake srijede crkva je bila lijepo ispunjena ljudima, više nego inače“ rekao je don Dario.

Izražavajući dobrodošlicu mons. Zgrabliću, poželio mu je da hrabro vodi Zadarsku nadbiskupiju. „Ne bojte se. Niste sami. Za Vas molimo i spremni smo Vam pomoći na svaki način. Posebno ste nam dragi jer nam dolazite iz naše drage Istre koja nam je dala svjedoke vjere, od biskupa Mavra do bl. Miroslava Bulešića čije moći častimo i u našoj župnoj crkvi sv. Stošije. Hvala Vam za Vašu neustrašivost s kojom cjelivate rane svih naših mučenika, svjedoka vjere, prisjećajući se hodočašća na otok Molat o mučeničkoj smrti s. Agneze Petroša“ rekao je don Dario Tičić.

Proslavi svetkovine prethodila je trodnevna duhovna obnova od 15. do 17. ožujka koju je predvodio fra Bojan Rizvan, župnik zadarske župe Presvetog Srca Isusova. Uz euharistijsko klanjanje i pobožnost križnog puta, kroz dane priprave odražni su susreti s roditeljima vjeroučenika, osobito prvopričesnika i krizmanika, s mladima i bračnim parovima. U nedjelju, 19. ožujka održan je susret članova bratovština u Biogradu na moru. 

Ines Grbić