ZADAR / ŽUPANIJA
“ČOVJEK, GLUMAC, PUTNIK, PILAC” Pročitajte tekst Tomislava Marijana Bilosnića o Zlatku Košti…
U četvrtak 17. studenoga, s početkom u 18:00, Ogranak Matice hrvatske u Zadru i Kazalište lutaka Zadar, pred mnogobrojnom zadarskom publikom, predstavili su knjigu Teodore Vigato: “San putujućeg glumca, Zlatko Košta”. Predstavljanje je upriličeno u Maloj dvorani Kazališta lutaka Zadar, a u povodu Noći kazališta i Dana Grada Zadra. U programu su sudjelovali, autorica Teodora Vigato, glumica Milena Dundov i književnik Tomislav Marijan Bilosnić. Voditeljica programa bila je Jelena Alfirević Franić, mag. philol. croat.
U nastavku donosimo Bilosnićev tekst o Zlatku Košti pročitan na predstavljanju knjige:

“ZLATKO KOŠTA
ČOVJEK
Zlatko nije bio gord, niti mu je to zvučalo nečim velikim i važnim. Kako za kavanskim stolom, tako i na pozornici pod reflektorima, bio je otvoren čovjek, izravan i jednostavan, ponekad živeći potpuno gol. Pri tom je pazio da nikome ne nanese kakvu uvredu, bol, kao što nikad javno nije iznosio svoju skrivenu tragiku. Bio je mudrac svjestan da je istodobno zemlja, atmosfera i nebo. Bio je pjesnik s vjerom da svijet pripada duhu. Bio je društven, a tajanstven. Nepovodljiv ni od jedne strane, ne pokušavajući ostvariti išta za što nije ima dara i interesa. A sve mu je bilo svečano i čudesno, pa i pozdrav u prolazu. Zaokupljen svojim mislima svom je srcu nosio nezavidnost. Recimo, nikad ga nisam vidio revoltirana, ali niti ponižena. Nekonformist kojemu je sve bilo prolaznost osim živosti, onoga života koji je satkan od osjećaja. Po svojoj naravi bio je sklon samozatajnom načinu ophođenja u društvu, da ga se danas upravo toliko više sjećamo.
GLUMAC
Zlatko nije bio glumac, baš onako kao što to nisu svi veliki dramski, kazališni ili filmski umjetnici. To nisu ljudi kojima su potrebite gestikulacije i vika, trud kako prijeći iz jednoga u drugi čin, briga kako iz uloge u ulogu biti drukčiji, ni u jednome času nije im potrebna maska, promjena karaktera, jer su poput glazbenika koji glazbaju na jednoj žici, na struni svoje duše, svojih osjećaja, uvijek prepoznajući odnose svih zvukova spremni ih izvesti u svakome času, bilo odvojeno, bilo harmonično, i sanjivo, i veselo, i tužno. Zlatko je tako na pozornici, kao i u životu bio prirodan, kod njega se zavjesa nije ni otvarala, ni zatvarala. Van svoje osobne mašte i umijeća, van svakodnevne memorije ovoga glumca nije zanimalo išta osim osobnog karaktera, bez osobnoga značaja. Ništa bez egzistencije. Lutke za njega nisu bile male ljudske ili životinjske figure iza kojih stoji nevidljivi umjetnik, već živi stvorovi od krvi, kosti i mesa, što se potvrdilo njegovim izlaskom na otvorenu scenu. Lutka se u njegovim rukama ponašala kao i on sam bez lutke. Nije bila simbol, figura ili sjena, već strast, živo biće koje iskazuje najistančanije osjećaje, pravu dramu življenja. Toliko o Zlatku kao glumcu.
PUTNIK
Nikada nigdje Zlatko nije otputovao dalje od sebe. Toliko često putovali smo zajedno i daleko, ali on nikad nije imao interes za, recimo, Italiju, Španjolsku, Švicarsku ili Englesku, sva su ta putovanja za njega predstavljala put u vlastiti karakter, u samu nutrinu svojega bića u koje je s lakoćom stizao. Promjenu mjesta gotovo da nije ni zamjećivao, vrijeme u kojemu su se izmjenjivali prostori Zlatko bi provodio u igri karata, mure, spavanju ili pjevanju, u duhovitim komentarima, kao da u svom intimnom prostoru za svojim stolom zabavlja svoje upravo pristigle goste. Nisu ga zanimali novi svjetovi, ostajao je u sebi, u onome što mu je bilo poznato, a drugima vidljivo i jasno. Zapravo svijet mu je izgledao upravo onakav kako se on kao čovjek osjećao u zadarskoj Varoši.
PILAC
Zlatko je bio anakreontski pilac s lirom. Svaka čaša, nova pjesma, pa zatim ponovno dok se ne istroši šutljivo vrijeme. Toliko smo puta pili zajedno, a pijana ga nisam vidio. Iza stola se uvijek dizao, kao što se ljudi poslije sna dižu iz kreveta. A svakom novom piću prethodila je nova žeđ, bio je to obred na razini pričesti. U svakome slučaju transcendentalno, koliko je dovoljno da se ne osramoti piće. Zato je sa Zlatkom bilo izazovno piti, pilo se od radosti, u radosti i za radost, dok smo svoj odraz s dubokom tugom gledali u dnu čaše, uvijek je dižući veselo jer smo znali što ćemo s njim, kamo je izliti. Zlatkova zdravica mogla bi se svesti u rečenicu: Biti veselje sebi i drugima, znači da se može i dalje piti.”
ZADAR / ŽUPANIJA
FOTO / Bokanjac prikupio 5.000 € za komunikatore djece Udruge ZARATINIĆI
Udruga mladih Bokanjac i Mjesni odbor Bokanjac još su jednom pokazali kako lokalna inicijativa može imati stvaran i dugoročan učinak. Kao rezultat humanitarnog Adventa koji su u prosincu 2025. zajednički organizirali, jučer, 31. siječnja, Udruzi ZARATINIĆI uručena je donacija u iznosu od 5.000 eura, namijenjena nabavi komunikatora za djecu s teškoćama u komunikaciji.

Donaciju je u ime Udruge mladih Bokanjac uručio Josip Mrkić, a susret je održan u neformalnoj i prijateljskoj atmosferi, uz kratko druženje s djecom i roditeljima. Time je simbolično zaokružen jedan projekt koji je započeo jednostavnom, ali jasnom idejom – učiniti nešto dobro za svoju zajednicu i istovremeno pomoći onima kojima je pomoć najpotrebnija.
Humanitarni Advent na Bokanjcu bio je višednevna inicijativa koja je okupila mještane svih generacija. Osim što je obogatio adventsko vrijeme u kvartu, imao je i jasnu humanitarnu svrhu. Sav prikupljeni prihod odlučeno je usmjeriti Udruzi ZARATINIĆI, koja kroz projekt komunikatora djeci bez govora omogućuje izražavanje, sudjelovanje u svakodnevnom životu i veću samostalnost.

Komunikatori nisu simbolična pomoć, oni su konkretan, specijaliziran alat koji za djecu bez verbalne komunikacije predstavlja glas. Putem njih djeca mogu izraziti osnovne potrebe, emocije, želje i misli, komunicirati s obitelji, vršnjacima i okolinom te aktivnije sudjelovati u obrazovanju i društvu.

Do danas je, zahvaljujući donacijama građana, udruga, tvrtki i lokalnih inicijativa poput ove s Bokanjca, prikupljeno više od 60.000 eura za komunikatore. Šestero djece već je dobilo svoj uređaj, ukupne vrijednosti 52.611 eura, dok još 22 djece trenutačno čeka sredstva kako bi i oni dobili priliku za komunikaciju.
U Udruzi ZARATINIĆI ističu kako ovakve suradnje pokazuju snagu lokalne zajednice i važnost solidarnosti na razini kvarta i grada. Donacija s Bokanjca još je jedan korak prema cilju, da nijedno dijete ne ostane bez mogućnosti izražavanja.
Primjer Udruge mladih Bokanjac i Mjesnog odbora Bokanjac potvrđuje da promjene ne moraju dolaziti odozgo, već često počinju upravo u susjedstvu, kroz zajedničku ideju, volju i konkretno djelovanje, stoji u objavi.

ZADAR / ŽUPANIJA
(FOTO) OKRUGLI STOL U ZADRU / Ramljak: Strašno je što prijatelj može napraviti prijatelju; Braš: Ovisnost o digitalnom svijetu teža je od ovisnosti o heroinu
Život djece i mladih, uključujući sve oblike zlostavljanja, pa i ono najteže seksualno, danas se odvija u digitalnoj sferi. Korporacije i algoritmi iskorištavaju našu pažnju, bore se da što duže gledamo u ekran, a u nekom trenutku djeca i mladi postaju žrtve, depresivni su, počinju razmišljati o suicidu, u strahu su i od počinitelja i od roditelja kojima se izbjegavaju povjeriti. U zadnjih sedam godina u Hrvatskoj bilježimo porast seksualnog zlostavljanja od 270 posto; samo prošle godine imali smo preko 500 slučajeva seksualnog nasilja nad djecom, a 10 tisuća predmeta čeka na rješavanje, bilo od seksualnih predatora, bilo od vršnjaka. Zastrašujuće je ono što prijatelj prijatelju može učiniti i zato se moramo educirati i komunicirati, jer je odnos između ljudi najbolja prevencija, istaknuo je voditelj Centra za nestalu i zlostavljanu djecu i Centra za sigurniji Internet Tomislav Ramljak na Okruglom stolu „Mentalno zdravlje mladih i sigurni Internet: Gdje je granica između stvarnog i virtualnog nasilja?”, održanom u Zadru u organizaciji Odjela za zdravstvene studije Sveučilišta u Zadru i Edukacijskog centra Europskoga instituta za medicinu usmjerenu prema osobi “Čovjek je čovjeku lijek”, u suradnji sa Zadarskom županijom i Gradom Zadrom.
Okrugli stol organiziran je kako bi se ukazalo na potrebu prevencije svih oblika digitalnog nasilja, edukacije djece, mladih, roditelja i stručnjaka te podizanja svijesti o sigurnom korištenju Interneta. Kao jedan od vodećih hrvatskih stručnjaka za online sigurnost i zaštitu djece na internetu Ramljak je govorio o problemima s kojima se susreće u svom radu i pozvao na angažman cijelog društva u ovom problemu koji se pojavio u posljednjih dvadesetak godina.
– Kada sam s kolegom koji je radio u policiji na takvim slučajevima krenuo s radom na ovoj problematici, u vrijeme kada je Internet bio u povojima, zaključio sam da će to biti problem budućnosti. Samo 20 godina kasnije sigurnost djece, pa i odraslih, najveći je izazov u digitalnoj tehnologiji. Mladima je telefon njihov prozor u svijet, kroz njega se zabavljaju, uče, imaju romantične odnose, a na kraju i proživljavaju krize u međuljudskim odnosima. Za razliku od prijašnjih problema, kada su stariji imali informacije koje su trebali prenositi mladima, sada stariji ne mogu pratiti trendove, mladi imaju informacije a mi ih moramo slušati, učiti i pokušati vidjeti postoje li simptomi problematičnih ponašanja te što sve društvene mreže i kanali serviraju našoj djeci. Edukacijski centri koji budu gledali unaprijed, poticali razvijanje međuljudskih odnosa i mentalno zdravlje, imat će veliku budućnost, rekao je Ramljak u uvodnom dijelu kojeg je moderirala Ivana Zrilić.
Pročelnica Odjela za zdravstvene studije i zamjenica voditelja Edukacijskog centra usmjerenog prema osobi „Čovjek je čovjeku lijek” doc. dr. sc. Klaudija Duka Glavor izrazila je zadovoljstvo što u radu okruglog stola sudjeluju duhovnici, psihijatri, psiholozi, neurolozi i sami mladi iz oratorija Don Bosco Zadar. Predsjednica Europskog instituta usmjerenog prema osobi prof. dr. sc. Marijana Braš rekla je da je tehnologija toliko napredovala da često mladi od 20 godina ne mogu pratiti djecu od 10 godina te je pozvala mlade na sudjelovanje na ovogodišnjem Svjetskom kongresu medicine usmjerene prema osobi koji će se održati u Liverpoolu s temom „Mladi i djeca”.
Voditelj Edukacijskog centra usmjerenog prema osobi „Čovjek je čovjeku lijek” prof. dr. sc. Veljko Đorđević rekao je kako Sveučilište u Zadru postaje pionir u preventivnim i rehabilitacijskim programima.
– Otvaramo teme Interneta, njegove zloporabe, načina kako odgajamo svoju djecu, što se događa u našim obiteljima, kako kao društvo na ovo reagiramo. Moramo se zapitati koliko podučavamo mlade koji ulaze u formativne godine, kako na njih utječemo ne samo kao nastavnici, nego i kao roditelji i cjelokupno društvo. Komuniciramo s virtualnim uređajima i mislimo da komuniciramo sa svijetom, izgubili smo odnos čovjeka prema čovjeku. Dok se ne vratimo odnosu među nama, gubit ćemo se, otići ćemo stranputicama. Ne možemo zaustaviti razvoj tehnologije ali možemo uputiti populaciju kako je koristiti, rekao je Đorđević.
Nakon uvodnih obraćanja uslijedio je Okrugli stol na kojemu su sudjelovali pročelnik Upravnog odjela za socijalnu skrb i zdravstvo Grada Zadra Mladen Klanac, Tomislav Ramljak, pročelnica Upravnog odjela za odgoj i školstvo Grada Zadra Tihana Biuk Magaš, pročelnik Upravnog odjela za hrvatske branitelje, udruge i demografiju Zadarske županije Josip Vidov, upraviteljica Područnog ureda Hrvatskog zavoda za socijalni rad Martina Čuljak Jovančević, upraviteljica Obiteljskog centra Zadarske županije Mila Špinderk, dugogodišnja voditeljica Odjela psihijatrije Opće bolnice Zadar Palmira Čveljo, predsjednik Zajednice sportova Zadarske županije i profesor kineziologije na Odjelu za zdravstvene studije Tonči Mašina, župnik župe Gospe Loretske u Arbanasima u Zadru i voditelj oratorija Don Bosco Zadar don Marko Majić Mazul, predstavnik studenata Odjela za zdravstvene studije Zvonimir Jurica te vjeroučiteljica Nikolina Glasnović.
U razmatranjima sudionika istaknuto je da su se djeca nekada mogla skloniti u obiteljski dom od svih nasilja, a danas su u njemu i dalje izloženi preko ekrana. Istaknuta je potreba dolaska do vrtića, jer roditelji pomoć u teškim trenucima podizanja djece nađu davanjem ekrana djeci, bilo za hranjenje ili kratki predah, ali se tada često izgubi pojam vremena. Traženje pomoći je znak hrabrosti a ne bespomoćnosti jer se rijetko događa da se nasilje ne ponovi, istaknuto je na Okruglom stolu. Ovisnost o digitalnom svijetu veća je od one o drogama, a posljedice mogu biti veće od ovisnosti o heroinu, istaknula je Braš.
Bilo je i pozitivnih primjera, pa je student Zvonimir Jurica rekao da ih se na Sveučilištu kontinuirano educira o mentalnom zdravlju i prepoznavanju simptoma onih koji imaju problem. Na studiju vlada topla atmosfera, a posebno je istaknuo rad Studentskog savjetovališta i profesorice Duka, koja s njima razgovara i daje im podršku.
Na Okruglom stolu kao jedan od velikih pozitivnih koraka istaknuto je skoro otvaranje Centra za sigurni Internet u Zadru, uz mobilni tim stručnjaka koji će pružati pomoć i edukaciju svima kojima je potrebna.
ZADAR / ŽUPANIJA
TRIBINA U POMORSKOJ ŠKOLI: Kako tinejdžeru biti roditelj
Udruga za promicanje hagioterapije – Zadar organizira tribinu “Kako tinejdžeru biti roditelj”.
Voditeljica Zrinka Šarić Marinović govorit će o tome što učiniti kad se osjećaš nemoćno i prestrašeno, što kad se tinejdžer povlači, izolira se i “tone”, kad ima agresivne ispade i prisilne misli…
Tribina će se održati u Multimedijalnoj dvorana Pomorske škole Zadar, u petak, 6.2. u 18 sati.
Ulaz je slobodan!






