Razgovarali smo s Anastazijom Terze, edukacijskim rehabilitatorom iz Kabineta za ranu intervenciju Caritasa Zadarske nadbiskupije. Intervju je obavljen u sklopu promotivne kampanje „Rana intervencija od A do Ž“ u okviru projekta PRRI – Podrška razvoju rane intervencije na području grada Zadra i Zadarske županije.

Anastazija nam je pojasnila što je rana razvojna procjena i čemu ona služi.

Ukupna vrijednost Projekta iznosi 1.450.470,96 kn. Projekt je sufinanciran iz Europskog socijalnog fonda u iznosu 1.232.900,316 kn (85 %) i iz državnog proračuna 217.570,644 kn (15 %), a provodi se u razdoblju od 17. rujna 2020. godine do 17. rujna 2022. godine.  

Nakon razgovora s kolegama, i saznavanja važnosti rane intervencije, zanima nas kako zapravo izgleda sam dolazak i početak rada s djecom.

Prije samog uključivanja djece u Kabinet, obavljamo inicijalni susret s roditeljima kako bi utvrdili postoji li potreba za uključivanjem djeteta/obitelji u stručnu podršku. Stoga radimo ranu razvojnu procjenu i razgovor s roditeljima putem kojih saznajemo potoje li određeni razvojni rizici koji bi mogli utjecati ili već utječu na razvoj djeteta i u širem smislu, funkcioniranje obitelji.

Što je rana razvojna procjena i čemu ona služi?

Rana razvojna procjena je uvid u razvojni status djeteta, odnosno uvrđivanje jakih i slabih strana djetetova razvoja. Uočavanje odstupanja ili kašnjenja u razvoju vrlo nam je bitno prvenstveno zato da se terapijski može utjecati na isto – možemo reći da nam razvojna procjena služi kao orijentir za određivanje smjernica tretmana.

Kada se radi razvojna procjena?

Inicijalna procjena se najčešće radi pri prvom susretu, a kasnije ovisno o potrebi djeteta/obitelji, npr. zbog upisa u dječji vrtić, ostvarivanja prava te pri izlasku djece iz programa Kabineta. Kao što sam spomenula, u inicijalnoj procjeni važno nam je „otkriti“ gdje se djetetove sposobnosti nalaze u odnosu na razvojnu liniju njegovih vršnjaka zbog planiranja podrške obitelji i tretmana za dijete. Također, ako u tom trenutku ne postoji određeno „odstupanje“ ili „kašnjenje“ od tipičnog/prosječnog razvoja, naš je zadatak pokušati predvidjeti hoće li se određeno kašnjenje tek dogoditi i koliki je rizik odnosno vjerojatnost za to potencijalno kašnjenje.

Kada se roditelji odluče na korak dolaska u Kabinet i traženja stručne podrške, prije samog susreta većina roditelja već osjeti zabrinutost i stres. Često ih preplavljuju pitanja „što da radim?, „Kako trebam pristupiti djetetu?“, „Radim li dobro?“, „Što ako sam nešto propustio/la za svoje dijete?“, „Kako da pomognem svom djetetu?“… Stoga je vrlo bitno roditelje osnažiti, i dati im alate za poticanje djetetova razvoja. Kako bi najbolje pomogli svom djetetu, želimo da se naši roditelji osjećaju kompetentno u svojim roditeljskim vještinama i zadovoljno u roditeljskoj ulozi. Nadalje, pri otpustu djece iz Kabineta također se radi procjena, koja roditeljima može poslužiti kao evaluacija napretka i polazišna točka smjernica za daljnji rad.

Kako ona izgleda i tko je u Kabinetu provodi?

U Kabinetu se razvojna procjena radi multidisciplinarno, odnosno obavlja je tim koji se sastoji od edukacijskog rehabilitatora, logopeda i psihologa, te po potrebi i drugih stručnjaka Kabineta. Kao što sam ranije spomenula, dolazak u Kabinet za ranu intervenciju pod sumnjom razvojnog zaostajanja predstavlja značajan stres za roditelje stoga je vrlo važno naglasiti da je za inicijalno ispitivanje potrebno odvojiti dovoljno vremena za dijete i roditelja, za sva njihova pitanja, zabrinutosti, želje i slično. U Kabinetu za ranu intervenciju najčešće izdvajamo oko 120 minuta za razvojnu procjenu, no ako procijenimo da nam predviđeno vrijeme nije dovoljno, prema potrebi dogovaramo dodatne termine. Ukratko, pokušavamo biti maksimalno fleksibilni, kako bi dobili što pouzdaniju sliku djetetovih mogućnosti. Prikupljaju se podatci od roditelja, opservira se dijete u svojoj slobodnoj igri te se provode procjene standardiziranim mjernim instrumentima. Na kraju, vrlo nam je važno odvojiti dovoljno vremena za tumačenje opaženog te savjetovanje roditelja, kao i odgovaranje na sva pitanja i zabrinutosti koje imaju.

Dakle, nakon obavljene inicijalne procjene, kada ustvrdite da postoji potreba za uključivanjem djeteta ili obitelji u tretman – što dalje?

Nakon obavljene procjene, članovi tima se konzultiraju i dijete se povjerava jednom od stručnjaka (po potrebi kombinacija dva stručnjaka, u jednom trenutku rijetko kada više od toga) koji će djetetu i njegovoj obitelji pružati terapijsku uslugu, pratiti ga, usmjeravati. Kriteriji za dodijeljivanjem djece stručnjaku najviše ovise o samim razvojnim potrebama djeteta. Naravno da u Timu oko djeteta sudjeluju i drugi stručnjaci Kabineta, ali je jedan koji kordinira sve usluge i usklađuje ih s potrebama djeteta i obitelji. Zajedno s roditeljima postavljaju se terapijski ciljevi te se uglavnom potiču ona razvojna područja koja su najveći izazov za svakodnevno funkcioniranje djeteta i obitelji. Često roditelji i sami znaju koje situacije svakodnevnog života su im najizazovnije. Što se tiče samih terapija, ona najčešće traje 45 minuta, te ovisno o potrebama djeteta, kao i našim mogućnostima, uglavnom kroz susret jednom tjedno ili jednom u dva tjedna, roditelji imaju priliku promatrati kako stvarati prilike za napredak razvoja djeteta.

I za kraj, što preporučate roditeljima?

Za kraj, ohrabrujem roditelje da ako ih nešto zabrinjava, imaju sumnje ili jednostavno žele dodatnu podršku, da se jave, potraže mišljenje ili pomoć stručnjaka. Roditelji nisu i ne trebaju biti stručnjaci. Zato postojimo mi, koji smo tu za njih i njihovu djecu.