Sport
Đoković govori o bombardiranju Srbije. BBC ovo nije prikazao
Veliki intervju koji je Novak Đoković dao za BBC izazvao je ogromnu pažnju svjetske javnosti. Ipak, jedna od najjačih medijskih kuća nije objavila sve što joj je rekao najbolji tenisač svijeta. BBC je pustio 25-minutnu verziju razgovora, a integralni razgovor trajao je 39 minuta. Evo koji dijelovi nisu pušteni u javnost.
Ovo su pitanja novinara i Đokovićeve izjave koje BBC nije objavio ili ih je bitno skratio ili rezao:
Kako je ovo što se dogodilo u Australiji djelovalo na tebe?
Jedini razlog zbog kojeg sam želio ići u Australiju je Australian Open. Turnir na kojem sam bio najuspješniji. Ja volim Australiju. Najveće rezultate u karijeri ostvario sam tamo. Taj teren u Melbourneu… Mislim, oduvijek sam imao sjajan odnos s tamošnjim ljudima, a rezultati svjedoče kako sam se tamo osjećao. I sada… Jako je to čudan osjećaj… Mislim, oduvijek sam poštovao pravila, provodio sve neophodne protokole koji su od mene traženi da bih doputovao tamo pa sam bio tužan što sam morao otići.
Bio sam spreman ne otići u Australiju, koliko god ja volio tu zemlju, koliko god volio igrati tamo. Bila je to veoma teška odluka. Jer shvatio sam da će odlukom o necijepljenju koju sam donio biti i posljedica. A posljedice su – da ne idem u Australiju. I, bio sam spreman na to! A onda se dogodilo da je u drugom tjednu prosinca stiglo cirkularno pismo da oni koji su nedavno imali koronu mogu zatražiti medicinsko izuzeće od obaveznog cijepljenja za dolazak u Australiju.
Greška u formularu za vizu je nekima djelovala kao da se ti i tvoja ekipa poigravate pravilima?
Razumijem da ljudi misle da sam… (osmijeh) kada se kronološki promatraju stvari koje su jedine i imali priliku da vide, mogli pomisliti sam ja možda prekršio pravila, da sam uradio nešto što se ne smije, ali sam ja uvijek radio ono što je trebalo. Znate, u Španjolsku sam ušao normalno, prošao kroz imigracijsku zonu noseći svoju putovnicu, bila je tu i moja obitelj… Bio sam tamo na javnim mjestima, tijekom tih sedam do deset dana koliko smo tamo boravili. Da, formular za vizu je imao grešku da nisam putovao neposredno pred dolazak u Australiju, ali to je bila nenamjerna greška, ljudska greška, osobe iz mog tima. Imam oko sebe ljude koji su zaduženi za logistiku, popunjavanje dokumenata. A osoba koja je to uradila, time se bavila puno godina. Ona je naprosto označila pogrešno polje na formularu. Kao što sam rekao ranije, i Savezni sud i ministar za imigracije su potvrdili da to nije bila namjerna greška, već ljudska, a to nije utjecalo na moju deportaciju iz Australije.
Odakle ti tolika posvećenost o važnosti brige za tijelo?
“Odakle dolazi to? Možda ima veze s mojim odrastanjem. Tijekom 90-ih, kad sam počeo igrati tenis, imali smo dva rata, sankcije, čekanja u redovima… Teško razdoblje za mene, moju obitelj… a ja počeo igrati ne baš jeftin sport. Na putovanja sam često išao sam. A na tim putovanjima sam morao brzo odrastati, ne ovisiti o drugima, jer nisam mogao putovati s ocem, članovima obitelji, trenerom… Na mnoge turnire sam putovao potpuno sam. Od najranije mladosti sam postao samostalan i mislim da mi je to pomoglo da izgradim svoj karakter, i to vrlo mlad. Držao sam se onog što je bitno, pa čak i kada su bombe letjele nad našim glavama. Recimo, te 1999. kada sam bio 12-godišnjak, a trajalo je to bombardiranje nekoliko mjeseci, mi smo već poslije tjedan, dva izlazili da igramo tenis po cijeli dan, iako su bombe stvarno padale. Nismo tada imali nastavu, škole nisu radile, pa smo se radovali tenisu. Na ta vremena se ne osvrćem s bijesom, frustracijom… Ne, ja sam zahvalan na tom iskustvu, jer me je ta situacija učinila da puno više cijenim ono što imam. I mislim da je to puno utjecalo na moj karakter i kako se i dan danas držim u ovom i ovakvom životu.
Novače, molim te da se sada izravno obratiš narodu Australije. Znaš da su oni sportska nacija, vole sport, milijuni njih su te smjestili u svoja srca, kao da si njihov šampion, i to godinama. Ali, kao što si ti rekao, oni su imali možda i najoštrije mjere borbe protiv korone, s najoštrijim režimom u svijetu. I onda vide gosta iz druge države, koji pokušava doći tamo bez cjepiva. Možeš li shvatiti zašto je toliko puno Australaca bilo sada protiv tebe?
Da. Mogu i razumijem, poslije svega kroz što su prošli, a svjestan sam i da mnogi Australci nisu mogli ni vratiti se u svoju zemlju zbog restrikcija. I, onda se pojavljuju tenisači koji, eto, mogu tamo doći. Volio bih im reći da sam ja uvijek poštovao pravila i pridržavao ih se. Razumijem ja političare, vlast u Australiji koja stalno govori “pravila su pravila, i to za sve”, ali postoji pogrešna percepcija da sam ja pokušao koristiti svoj privilegirani status da na silu odem tamo. A to nije nikada bio slučaj.
Kako ti je bilo u hotelu za emigrante?
Neki su tamo godinama. Devet godina čak, neke izbjeglice! Ja sam definitivno htio sresti se s njima, ali nisam bio u prilici! Nije mi bilo dozvoljeno da napuštam sobu! A onda je to što se tamo dešava postalo globalni problem. Znate… Sjećam se, kada sam bio ambasador dobre volje UNICEF-a, a dešavala se kriza u Siriji, na Bliskom istoku, tisuće i tisuće ljudi je prolazilo kroz moju zemlju. Mi smo ih, kao dio UNICEF-a, posjećivali, posebno djecu koja su bila samo s majkama. To je bio nevjerojatno emotivan trenutak za mene, tim prije što sam i sam iz zemlje koja je i sama imala mnogo izbjeglica, jer je puno ljudi tijekom rata i embarga izgubilo svoje domove, svoje bližnje. Tako da me je i ono što ljudi u emigrantskom centru u Melbourneu doživljavaju duboko pogodilo. Moje patnje su bile ništa prema njihovima. Nije bilo lako, ali je iskustvo bilo vrlo korisno, životno važno.
Koliko se obitelj Đoković žrtvovala za tebe?
Nema sumnje da su njihove žrtve i njihova spremnost da se odreknu svojih interesa zbog mojih, razlog zbog kojeg ja danas i sjedim ovdje s vama. U suprotnom, to ne bi bio slučaj. Uvijek podsjećam sebe na to: jako sam im zahvalan jer znam koliko je teško bilo, ne samo njima, već svima tih godina u ovoj zemlji i ovoj regiji. Devedesete su bile teške za Srbe, za ljude u Hrvatskoj, Bosni… Za sve u regiji. Bila su to tužna vremena, nije se znalo što sutra donosi, a ja pitam, kao petogodišnjak, oca da mi kupi teniski reket (smijeh). A to je bio veliki zahtjev. Mislim, možda taj i nije toliko veliki koliko je bilo kada sam počeo tražiti sve više i više. Tenis je skup, a moji roditelji to nikada nisu igrali. Moj otac je bio profesionalni skijaš, bio je i nogometaš, upoznao je moju mamu kao ski-instruktor, a moja majka je diplomirala na beogradskom fakultetu za sport. Potičem iz sportske obitelji, ali nitko od njih nije dotaknuo teniski reket prije mene, tako da su oni definitivno razlog za ovo gdje sam stigao.
Po čemu Novak Đoković želi da ga pamte?
Volio bih da me pamte kao osobu koja je na terenu pokazivala koliko voli ovaj sport. Kao nekog autentičnog, koji se nije libio pokazati te emocije na terenu. Naravno, nisam ponosan kada slomim reket, to ne volim uraditi, jer znam da me gledaju i mnogi mladi ljudi, a pričali smo već o uzorima. Toga sam itekako svjestan. Kada mi na terenu pukne film, ne samo da sam tim ponašanjem mlade ljude iznevjerio, već prije svega sebe samog. Ja ne želim izaći na teren da bi mi popustili živci, naravno, ali se i ne plašim reći da mi je iskreno žao što se to dogodilo. Zamolim tada i za oproštaj. Iskreno. I idem dalje. Volio bih da me ljudi pamte i kao nekog tko je tenis koristio kao platformu za slanje poruke o nekim drugim važnim stvarima, kao što su obrazovanje, zdravlje, opće dobro, neke stvari koje su mi bitne. Blagoslovljen sam nevjerojatnim rezultatima tijekom karijere, nadam se da ću moći obarati još neke rekorde, ali to nije najvažnija stvar zašto igram tenis. Igram ga jer još uvijek osjećam povezanost s djetetom u sebi, četverogodišnjakom koji je uzeo reket i rekao hoću ovo igrati cijeli dan. I danas odlazim u moj centar i tamo sam igrač i trener i mentor i tu provodim najviše vremena kad sam u Srbiji. Na kraju krajeva, sve što sam uradio je uzalud ako nisam to podijelio s mladim generacijama.
Sport
Taekwondo klub Plovanija Zadar od ove jeseni bogatiji je za jedno iznimno borilačko ime – Gorana Reljića „Ghosta”!
Nakon godina provedenih u vrhunskom sportu, brojnih borbi, treninga i iskustava u različitim borilačkim disciplinama, Goran Reljić od ove je godine i službeno dio TKD Plovanije.
Njegova veza s taekwondoom, međutim, seže mnogo dalje od današnje suradnje.
Goran je taekwondo trenirao još u počecima svoje sportske karijere, a posebno je zanimljiva činjenica da je tada zajedno s Antoniom Čačićem trenirao i sparirao. Njih dvojica tako su još kao mladi sportaši dijelili treninge, učili jedan od drugoga i gradili svoja prva borilačka iskustva.
Kasnije, kada je Goran svoj sportski put nastavio u inozemstvu, taekwondo nije ostao iza njega – tijekom boravka u Americi nastavio ga je trenirati, paralelno s razvojem u drugim borilačkim disciplinama.
Taekwondo mu je kroz godine ostao važan dio borilačke baze – posebno kroz rad nogu, kretanje, distancu, brzinu i različite tehnike udaraca – elemente koje je kasnije mogao povezivati s MMA-om i drugim borilačkim sportovima.
🥊 MMA
🥋 Taekwondo
🥋 Brazilian Jiu-Jitsu
🤼 Grappling i hrvanje
🥊 Bare-knuckle boks
Goran je kroz godine prošao različite borilačke discipline i svoje iskustvo gradio na treninzima i natjecanjima u Hrvatskoj, Europi i svijetu.
Njegov profesionalni MMA put započeo je još 2004. godine, a nastupao je i u najvećim svjetskim organizacijama, uključujući UFC, KSW i Rizin.
UFC mu je donio nastupe protiv vrhunskih svjetskih boraca, dok je u KSW-u osvojio naslov prvaka poluteške kategorije.
Danas, nakon svih tih godina, njegova se priča ponovno povezuje s taekwondoom i – što je još zanimljivije – s čovjekom s kojim je upravo kroz taekwondo dijelio svoje prve borilačke godine.
👊
OD PRVIH SPARINGA DO ZAJEDNIČKIH TRENINGA
Goran danas zajedno s čelnim čovjekom i trenerom TKD Plovanije Antoniom Čačićem vodi treninge u Sportskoj dvorani Zemunik Donji.
📍 SPORTSKA DVORANA ZEMUNIK DONJI
🥋 UTORAK I ČETVRTAK
⏰ 18:00 – 19:00 sati
Nekada su zajedno trenirali i sparirali kao mladi sportaši.
Danas, nakon godina različitih sportskih puteva i ogromnog iskustva koje je Goran stekao na međunarodnoj sceni, ponovno treniraju zajedno – ali sada svoje znanje prenose na nove generacije.
Za TKD Plovaniju ovo predstavlja još jedno veliko proširenje trenerskog iskustva i dodatnu vrijednost za naše članove.
Jer cilj nije samo stvarati dobre natjecatelje.
Želimo stvarati sportaše, borce i ljude koji će kroz sport razvijati disciplinu, samopouzdanje, odgovornost, poštovanje i karakter.
Dobro nam došao, Gorane! ❤️🥋
Veselimo se svemu što ćemo zajedno napraviti!
Od Zaprešića i Dugog Sela, preko Zagreba i Drniša do Slovenije – članovi BK Posedarje u posljednja su dva natjecateljska vikenda ostvarili niz sjajnih rezultata. Osvojili su čak 13 državnih medalja, upisali brojne odlične plasmane, a sve je dodatno zaokružio veliki međunarodni uspjeh Iana Perana, koji je u Sloveniji osvojio bijelu majicu najboljeg mladog vozača.
Šest medalja u Zaprešiću
Subota je za članove BK Posedarje donijela nastup na Otvorenom nacionalnom prvenstvu Hrvatske i Prvenstvu Grada Zagreba u kriteriju 2026. godine u Zaprešiću. U konkurenciji 120 natjecatelja članovi BK Posedarje ostvarili su sjajne rezultate i osvojili šest medalja – tri zlatne i tri srebrne. Kristijan Brala osvojio je naslov državnog prvaka u kategoriji U11, dok je Ana Brala bila državna viceprvakinja u kategoriji U13. Nicole Nižić osvojila je naslov državne prvakinje u kategoriji U14, a Lovre Juričević naslov državnog viceprvaka. U kategoriji U23 još jedan veliki uspjeh ostvarili su Ian Peran, koji je postao državni prvak, te Luka Ivan Tomić, koji je osvojio naslov državnog viceprvaka.
Tri medalje na XCC prvenstvu u Dugom Selu
Istoga dana dio ekipe nastupio je u Dugom Selu na Nacionalnom prvenstvu Hrvatske u MTB XCC disciplini. I ovdje je BK Posedarje imao razloga za zadovoljstvo. Šimun Krajina osvojio je naslov državnog prvaka u kategoriji U11, dok je u kategoriji Veterani C Jadran Peran osvojio zlato, a Daniel Orel srebro. Luka Baljak zauzeo je četvrto mjesto i za malo ostao bez medalje, dok Ivan Dežmalj zbog bolesti nije nastupio.
Nedjelja na dvije različite strane Hrvatske
Nedjelja je donijela poseban logistički izazov za klub. Dok je dio ekipe nastupao na Ročićevu usponu u Zagrebu, odnosno na Nacionalnom prvenstvu Hrvatske u MTB usponu, drugi dio natjecatelja bio je u Drnišu na petom izdanju Kraljevske utrke. Na Ročićevu usponu, na zahtjevnoj trasi od Markuševečke Trnave do Hunjke, članovi BK Posedarje osvojili su još četiri državne medalje. Ana Brala bila je najbrža u kategoriji U13 Ž, a Nicole Nižić slavila je u kategoriji U14 Ž. U kategoriji Veterani C Daniel Orel osvojio je naslov državnog prvaka, dok je Jadran Peran zauzeo drugo mjesto. Posebnu pažnju privukli su Šimun Krajina i Kristijan Brala, koji su, budući da nije bila predviđena kategorija U11, odlučili nastupiti u starijoj kategoriji U13. Iako nisu ulazili u službene rezultate, završili su kao drugi i treći među osjetno starijim natjecateljima. Svojim nastupom osvojili su simpatije publike i najavili velike rezultate u budućnosti.
Uspješni i u Drnišu
Istodobno se druga skupina članova BK Posedarje natjecala u Drnišu na petoj Kraljevskoj utrci u organizaciji BK Petar Svačić. Lovre Juričević ostvario je odličan rezultat osvojivši drugo mjesto u kategoriji U18, dok je Ivo Ivanišević završio treći u kategoriji Veterani A. U kategoriji Veterani B Nikola Juričević zauzeo je šesto mjesto, Šime Baraba bio je 18., dok David Pejdo zbog tehničkih problema nije uspio završiti utrku. Nastupi na dvije različite lokacije istoga dana još su jednom pokazali širinu ekipe BK Posedarje, ali i ozbiljan logistički posao koji stoji iza svakog ovakvog natjecanja. Organizacija prijevoza, rasporeda nastupa, opreme i podrške vozačima zahtijevala je dobru koordinaciju trenera, roditelja i članova kluba.
Ian Peran do bijele majice u Sloveniji
Uz sjajne domaće rezultate, posebno mjesto zauzima međunarodni uspjeh Iana Perana. Na petom izdanju utrke L’Étape Slovenia by Tour de France u Kranju, u konkurenciji oko 1.600 biciklista iz više od 30 zemalja, Peran je ostvario četvrto mjesto u ukupnom poretku i osvojio bijelu majicu namijenjenu najboljem mladom vozaču. Glavna utrka bila je duga 131 kilometar, uz približno 1.800 metara ukupnog uspona. Peran je ciljem prošao u vremenu 3:12:43,4, svega nekoliko sekundi iza pobjednika Marka Emeršiča. Rezultat u tako jakoj međunarodnoj konkurenciji potvrda je Ianove kvalitete i potencijala te jedan od najvećih međunarodnih rezultata kluba u posljednje vrijeme.
Priznanje i za Nicole Nižić
Uspješnom razdoblju pridružilo se i vrijedno individualno priznanje za Nicole Nižić, koja je dobila nagradu Općine Čavle za najuspješniju mladu sportašicu. Priznanje je još jedna potvrda njezinih odličnih rezultata i kontinuiranog rada, a posebno dobiva na težini kada se uzme u obzir da je u istom razdoblju ostvarila i nove velike rezultate na državnom prvenstvu.
Sezona za pamćenje – 52 državne medalje
Rezultati ostvareni na državnim prvenstvima, brojni visoki plasmani na ostalim utrkama te Peranov međunarodni rezultat u Sloveniji najbolje oslikavaju širinu i kvalitetu rada BK Posedarje. U samo dva natjecateljska dana članovi kluba nastupali su na četiri različita događaja i na više lokacija, u cestovnim i MTB disciplinama, pritom osvajajući medalje u različitim dobnim i veteranskim kategorijama.
No, uspjeh iz posljednjih natjecanja dobiva još veću težinu kada se pogleda cijela sezona. Završetkom posljednje utrke iz serije utrka državnih prvenstava BK Posedarje zaključuje godinu s ukupno 52 osvojene državne medalje, što je više nego godinu ranije u kojoj je klub osvojio 46 državnih medalja.
Čak 52 državne medalje u jednoj sezoni, uz velike međunarodne i reprezentativne rezultate, potvrda su kvalitetnog rada u BK Posedarje. Ujedno su snažna najava nastavka razvoja kluba i dokaz da se sustavan rad sa vozačima svih generacija pretvara u rezultate na nacionalnoj i međunarodnoj sceni.
Sport
PRIČA O KOŠARKAŠKOJ POBJEDI KOJA TRAJE 40 GODINA / Predstavljena fotomonografija „Srce puno Zadra“
Povodom Međunarodnog dana gluhih predstavljena fotomonografija koja čuva sjećanje na jednu od najvećih pobjeda zadarske košarke
Četrdeset godina nakon povijesne košarkaške pobjede Zadra nad Cibonom u Zagrebu 111:110 i osvajanja naslova prvaka Jugoslavije, emocije nisu izblijedjele. Naprotiv, 26. travnja 1986. godine i danas živi u sjećanju brojnih Zadrana kao dan kada je cijeli grad disao kao jedno.
Upravo toj pobjedi i vremenu u kojem je nastala posvećena je fotomonografija „Srce puno Zadra“, autora Mikija Savića, predstavljena 11. rujna 2026. godine u organizaciji Udruge osoba oštećena sluha Zadar i Sportskog saveza gluhih Zadarske županije, povodom Međunarodnog dana gluhih.
Na 170 stranica i kroz čak 205 fotografija, fotomonografija vraća čitatelja u 1986. godinu i treću finalnu utakmicu prvenstva između Cibone i Zadra. Fotografije i novinski članci zajedno donose atmosferu jednog vremena, grada i sportske pobjede koja je odavno prerasla okvire košarkaškog terena.
Na izradi i prikupljanju materijala radilo se gotovo godinu dana, a fotografije potpisuju Zvonko Kucelin, Renato Branđolica, Robert Valaji, Feđa Klarić, Željko Pajvot i Radiša Mladenović.
Posebna je simbolika u tome što se upravo 26. travnja 1986. godine, na dan kada je Zadar slavio veliku košarkašku pobjedu, dogodila i nuklearna katastrofa u Černobilu. Dok je svijet pratila tragedija nesagledivih razmjera, Zadrani su živjeli svoju sportsku dramu i slavili pobjedu koja će ostati trajno zapisana u kolektivnom sjećanju grada.
Fotomonografija je nastala s dva važna cilja. Prvi je podizanje svijesti o pravima, kulturi i potrebama gluhih osoba te povećanje njihove vidljivosti u društvu, dok je drugi obilježavanje događaja od iznimnog značaja za sportsku povijest grada Zadra i za sjećanja njegovih građana.
Promotori fotomonografije u Providurovoj palači bili su prof. Marko Vučetić i igrač Darko Pahlić, a među uzvanicima su bili i članovi slavne zadarske košarkaške generacije Ante Matulović, Petar Popović, Veljko Petranović, Boris Hrabrov i Draženko Blažević, liječnik ekipe Zadra dr. Mladen Srzentić, fizioterapeut Mladen Babić te košarkaš starije generacije Zdravko Jerak.
Njihov dolazak dao je promociji posebnu emocionalnu dimenziju. Nakon četiri desetljeća ponovno su se okupili ljudi koji su bili dio vremena u kojem je zadarska košarka stvarala povijest, prisjetivši se utakmica, suigrača, atmosfere i osjećaja koji se, unatoč protoku vremena, nisu izgubili.
Autor Miki Savić istaknuo je da je objavljivanje fotomonografije puno više od obilježavanja jedne velike sportske pobjede:
„Izdavanje fotomonografije Srce puno Zadra osim obilježavanja jedne majstorske utakmice i pobjede Zadrana nad tadašnjim prvakom Europe, a u svrhu doprinosa Udruge osoba oštećena sluha Zadar četrdesetoj obljetnici toga događaja, ima za cilj promociju same Udruge u smislu povećanja vidljivosti gluhih osoba u društvu, te ostvarivanja njihovih prava, a u sklopu rušenja komunikacijskih barijera. Udruga osoba oštećena sluha Zadar postoji od 1955. godine, te od tada pa do danas skrbi o svojim članovima u svim segmentima njihova života.“
Upravo kroz ovakve projekte Udruga nastoji povezivati svoju društvenu misiju s kulturnim, sportskim i povijesnim nasljeđem Zadra. „Srce puno Zadra“ je priča o gradu i njegovoj ljubavi prema košarci, ali i priča o potrebi da gluhe osobe budu vidljiv i ravnopravan dio društva.
FOTOGALERIJA / Sedam desetljeća anglistike u Zadru: humanističke znanosti imaju ključnu ulogu u dobu umjetne inteligencije
ZABAVA DO 2 UJUTRO / U subotu je Varoška fešta: završni poziv na najljepši oproštaj od ljeta
DANAS NESTABILNIJE / Stižu kiša i pljuskovi s grmljavinom, evo što nas čeka za vikend
TRAJAT ĆE DO 31. SIJEČNJA / Započeli radovi na izgradnji kružnog toka na Plovaniji
Horoskop za 18. rujna 2026.
(FOTOGALERIJA) „DRAGI TOMO, HVALA NA SVEMU!“ / U zadarskoj Bolnici održana komemoracija u spomen na izv. prof. dr. sc. Tomislava Sorića
(VIDEO) Srbija prvi put pokazala naoružane robotske pse: Nose strojnice, bacače i “zolje”
TJEDNI HOROSKOP od 14.9. do 20.9. – Najsretniji znakovi će biti Djevica, Lav, Jarac
Horoskop za 14. rujna 2026.
Otvorena Infobip Shift 2026 konferencija: Na Višnjiku developeri i AI stručnjaci iz Europe i svijeta
(VIDEO) Srbija prvi put pokazala naoružane robotske pse: Nose strojnice, bacače i “zolje”
ROCK 6 OFF TOUR U ZADRU: Doživite novu generaciju domaće alternativne scene!
VIDEO / Jure Brkljača predstavlja ”Šapni mi”, spot je vani, a novi studijski album stiže za njegov rođendan!
VIDEO / Kuhari odabrali osam europskih gradova s najboljom hranom
