Sport
Đoković govori o bombardiranju Srbije. BBC ovo nije prikazao
Veliki intervju koji je Novak Đoković dao za BBC izazvao je ogromnu pažnju svjetske javnosti. Ipak, jedna od najjačih medijskih kuća nije objavila sve što joj je rekao najbolji tenisač svijeta. BBC je pustio 25-minutnu verziju razgovora, a integralni razgovor trajao je 39 minuta. Evo koji dijelovi nisu pušteni u javnost.
Ovo su pitanja novinara i Đokovićeve izjave koje BBC nije objavio ili ih je bitno skratio ili rezao:
Kako je ovo što se dogodilo u Australiji djelovalo na tebe?
Jedini razlog zbog kojeg sam želio ići u Australiju je Australian Open. Turnir na kojem sam bio najuspješniji. Ja volim Australiju. Najveće rezultate u karijeri ostvario sam tamo. Taj teren u Melbourneu… Mislim, oduvijek sam imao sjajan odnos s tamošnjim ljudima, a rezultati svjedoče kako sam se tamo osjećao. I sada… Jako je to čudan osjećaj… Mislim, oduvijek sam poštovao pravila, provodio sve neophodne protokole koji su od mene traženi da bih doputovao tamo pa sam bio tužan što sam morao otići.
Bio sam spreman ne otići u Australiju, koliko god ja volio tu zemlju, koliko god volio igrati tamo. Bila je to veoma teška odluka. Jer shvatio sam da će odlukom o necijepljenju koju sam donio biti i posljedica. A posljedice su – da ne idem u Australiju. I, bio sam spreman na to! A onda se dogodilo da je u drugom tjednu prosinca stiglo cirkularno pismo da oni koji su nedavno imali koronu mogu zatražiti medicinsko izuzeće od obaveznog cijepljenja za dolazak u Australiju.
Greška u formularu za vizu je nekima djelovala kao da se ti i tvoja ekipa poigravate pravilima?
Razumijem da ljudi misle da sam… (osmijeh) kada se kronološki promatraju stvari koje su jedine i imali priliku da vide, mogli pomisliti sam ja možda prekršio pravila, da sam uradio nešto što se ne smije, ali sam ja uvijek radio ono što je trebalo. Znate, u Španjolsku sam ušao normalno, prošao kroz imigracijsku zonu noseći svoju putovnicu, bila je tu i moja obitelj… Bio sam tamo na javnim mjestima, tijekom tih sedam do deset dana koliko smo tamo boravili. Da, formular za vizu je imao grešku da nisam putovao neposredno pred dolazak u Australiju, ali to je bila nenamjerna greška, ljudska greška, osobe iz mog tima. Imam oko sebe ljude koji su zaduženi za logistiku, popunjavanje dokumenata. A osoba koja je to uradila, time se bavila puno godina. Ona je naprosto označila pogrešno polje na formularu. Kao što sam rekao ranije, i Savezni sud i ministar za imigracije su potvrdili da to nije bila namjerna greška, već ljudska, a to nije utjecalo na moju deportaciju iz Australije.
Odakle ti tolika posvećenost o važnosti brige za tijelo?
“Odakle dolazi to? Možda ima veze s mojim odrastanjem. Tijekom 90-ih, kad sam počeo igrati tenis, imali smo dva rata, sankcije, čekanja u redovima… Teško razdoblje za mene, moju obitelj… a ja počeo igrati ne baš jeftin sport. Na putovanja sam često išao sam. A na tim putovanjima sam morao brzo odrastati, ne ovisiti o drugima, jer nisam mogao putovati s ocem, članovima obitelji, trenerom… Na mnoge turnire sam putovao potpuno sam. Od najranije mladosti sam postao samostalan i mislim da mi je to pomoglo da izgradim svoj karakter, i to vrlo mlad. Držao sam se onog što je bitno, pa čak i kada su bombe letjele nad našim glavama. Recimo, te 1999. kada sam bio 12-godišnjak, a trajalo je to bombardiranje nekoliko mjeseci, mi smo već poslije tjedan, dva izlazili da igramo tenis po cijeli dan, iako su bombe stvarno padale. Nismo tada imali nastavu, škole nisu radile, pa smo se radovali tenisu. Na ta vremena se ne osvrćem s bijesom, frustracijom… Ne, ja sam zahvalan na tom iskustvu, jer me je ta situacija učinila da puno više cijenim ono što imam. I mislim da je to puno utjecalo na moj karakter i kako se i dan danas držim u ovom i ovakvom životu.
Novače, molim te da se sada izravno obratiš narodu Australije. Znaš da su oni sportska nacija, vole sport, milijuni njih su te smjestili u svoja srca, kao da si njihov šampion, i to godinama. Ali, kao što si ti rekao, oni su imali možda i najoštrije mjere borbe protiv korone, s najoštrijim režimom u svijetu. I onda vide gosta iz druge države, koji pokušava doći tamo bez cjepiva. Možeš li shvatiti zašto je toliko puno Australaca bilo sada protiv tebe?
Da. Mogu i razumijem, poslije svega kroz što su prošli, a svjestan sam i da mnogi Australci nisu mogli ni vratiti se u svoju zemlju zbog restrikcija. I, onda se pojavljuju tenisači koji, eto, mogu tamo doći. Volio bih im reći da sam ja uvijek poštovao pravila i pridržavao ih se. Razumijem ja političare, vlast u Australiji koja stalno govori “pravila su pravila, i to za sve”, ali postoji pogrešna percepcija da sam ja pokušao koristiti svoj privilegirani status da na silu odem tamo. A to nije nikada bio slučaj.
Kako ti je bilo u hotelu za emigrante?
Neki su tamo godinama. Devet godina čak, neke izbjeglice! Ja sam definitivno htio sresti se s njima, ali nisam bio u prilici! Nije mi bilo dozvoljeno da napuštam sobu! A onda je to što se tamo dešava postalo globalni problem. Znate… Sjećam se, kada sam bio ambasador dobre volje UNICEF-a, a dešavala se kriza u Siriji, na Bliskom istoku, tisuće i tisuće ljudi je prolazilo kroz moju zemlju. Mi smo ih, kao dio UNICEF-a, posjećivali, posebno djecu koja su bila samo s majkama. To je bio nevjerojatno emotivan trenutak za mene, tim prije što sam i sam iz zemlje koja je i sama imala mnogo izbjeglica, jer je puno ljudi tijekom rata i embarga izgubilo svoje domove, svoje bližnje. Tako da me je i ono što ljudi u emigrantskom centru u Melbourneu doživljavaju duboko pogodilo. Moje patnje su bile ništa prema njihovima. Nije bilo lako, ali je iskustvo bilo vrlo korisno, životno važno.
Koliko se obitelj Đoković žrtvovala za tebe?
Nema sumnje da su njihove žrtve i njihova spremnost da se odreknu svojih interesa zbog mojih, razlog zbog kojeg ja danas i sjedim ovdje s vama. U suprotnom, to ne bi bio slučaj. Uvijek podsjećam sebe na to: jako sam im zahvalan jer znam koliko je teško bilo, ne samo njima, već svima tih godina u ovoj zemlji i ovoj regiji. Devedesete su bile teške za Srbe, za ljude u Hrvatskoj, Bosni… Za sve u regiji. Bila su to tužna vremena, nije se znalo što sutra donosi, a ja pitam, kao petogodišnjak, oca da mi kupi teniski reket (smijeh). A to je bio veliki zahtjev. Mislim, možda taj i nije toliko veliki koliko je bilo kada sam počeo tražiti sve više i više. Tenis je skup, a moji roditelji to nikada nisu igrali. Moj otac je bio profesionalni skijaš, bio je i nogometaš, upoznao je moju mamu kao ski-instruktor, a moja majka je diplomirala na beogradskom fakultetu za sport. Potičem iz sportske obitelji, ali nitko od njih nije dotaknuo teniski reket prije mene, tako da su oni definitivno razlog za ovo gdje sam stigao.
Po čemu Novak Đoković želi da ga pamte?
Volio bih da me pamte kao osobu koja je na terenu pokazivala koliko voli ovaj sport. Kao nekog autentičnog, koji se nije libio pokazati te emocije na terenu. Naravno, nisam ponosan kada slomim reket, to ne volim uraditi, jer znam da me gledaju i mnogi mladi ljudi, a pričali smo već o uzorima. Toga sam itekako svjestan. Kada mi na terenu pukne film, ne samo da sam tim ponašanjem mlade ljude iznevjerio, već prije svega sebe samog. Ja ne želim izaći na teren da bi mi popustili živci, naravno, ali se i ne plašim reći da mi je iskreno žao što se to dogodilo. Zamolim tada i za oproštaj. Iskreno. I idem dalje. Volio bih da me ljudi pamte i kao nekog tko je tenis koristio kao platformu za slanje poruke o nekim drugim važnim stvarima, kao što su obrazovanje, zdravlje, opće dobro, neke stvari koje su mi bitne. Blagoslovljen sam nevjerojatnim rezultatima tijekom karijere, nadam se da ću moći obarati još neke rekorde, ali to nije najvažnija stvar zašto igram tenis. Igram ga jer još uvijek osjećam povezanost s djetetom u sebi, četverogodišnjakom koji je uzeo reket i rekao hoću ovo igrati cijeli dan. I danas odlazim u moj centar i tamo sam igrač i trener i mentor i tu provodim najviše vremena kad sam u Srbiji. Na kraju krajeva, sve što sam uradio je uzalud ako nisam to podijelio s mladim generacijama.
Sport
Zadranka Josipa Marković nakon Švicarske iduće sezone igrat će u Rumunjskoj
Već je u lanjskoj polusezoni 25-godišnja hrvatska reprezentativka Josipa Marković najavljivala da će švicarski Kanti Schaffhausen zamijeniti u novoj sezoni nekim jačim klubom u kvalitetnijoj ligi. I nakon što je sa Švicarkama postala državna viceprvakinja, održala je obećanje i, unatoč tome što su je htjeli zadržati i nadalje u svojim redovima, potpisala novi ugovor u Rumunjskoj, sa CSM Lugoj. A da su htjeli zadržati našu vrsnu primačicu-pucačicu nije niti čudo, obzirom da je bila najbolji skorer Švicarske lige.
“Bilo mi je odlično u Schaffhausen, super grad, sjajni navijači u uvijek punoj dvorani, dobar klub, bila sam najbolji skorer lige što mi puno znači, ali htjela sam novi iskorak u karijeri, htjela sam nešto više. Poziv iz Lugoja mi se svidio, radi se o klubu koji je donedavno bio među Top 5 u Rumunjskoj, pa opet žele biti konkurentni u samom vrhu. Trener je iz Srbije, sviđa mi se koncept kakav su zamislili, biti će nas čak četiri igračice s Balkana, a ono što mi je posebno drago je da je potpisala i naša reprezentativna tehničarka Vedrana Jakšetić. Dobro se poznajemo, i to će nam još biti bonus. Radi se o manjem gradu, blizu Temišvara, malo više od pet sati vožnje udaljenom od Osijeka. “
A do tada, Josipa odrađuje tko zna koje po redu reprezentativne ljetne pripreme. Ali, ne buni se. “Kako ću se ‘buniti’, pripreme su mi u rodnom gradu, u Zadru, ne može bolje. Imamo sjajne uvjete za rad i smještaj, a tu mi je i obitelj, prijatelji… Zaokružena priča!”
Trenutno je u tijeku onaj ‘dosadniji’ dio priprema, teretana i treninzi s loptom, zasada još uvijek bez kontrolnih utakmica. “Dobro se radi, jako i naporno, izbornik Arbutina već sada pokušava simulirati naporan ritam od tri susreta u tri dana na Europskom prvenstvu. No, imamo i dovoljno vremena za odmor i regeneraciju, tako da je doista sve super. Na okupu smo u kompletnom sastavu, iako još neke igračice nisu krenule punim intenzitetom jer su tek odradile rehabilitacije nakon ozljeda. Uglavnom, što se pripremnih utakmica tiče, koliko nam je poznato, uskoro bi trebale igrati s reprezentacijama BiH i Egipta, a onda pred put na EP u Švedskoj slijedi i finalna provjera u Latviji.”
Europskom se prvenstvu Josipa jako veseli. “Naravno, izborile smo se za to kroz kvalifikacije i sada želimo pokazati da imamo dobar sastav i za veće domete. Prošlo EP nije bilo baš u skladu s očekivanjima, zato sada želimo pokazati više. No, još ima puno vremena do početka, planove za EP ćemo raditi tek prije puta, no ovako općenito mogu reći da svakako priželjkujem prolazak skupine i odlazak u drugi krug, a onda ćemo – korak po korak”, rekla je na kraju 182 cm visoka Josipa Marković, koja je lani završila trogodišnji studij menadžmenta pa sada malo ‘pauzira’ od fakulteta okrenuvši se trenutno profesionalnoj karijeri.
Sport
Zadarnova kamp u Konavlima: Čista nogometna romantika
Tekst: NK Zadarnova
Proveli smo tri tjedna za pamćenje na hrvatskom jugu. U Gabrilima se od 6. do 26. srpnja održao premijerni „Zadarnova Football Camp 2026“. Prvi je ovo kamp u samostalnoj organizaciji našeg kluba izvan matične baze, a reakcije djece i roditelja najbolje potvrđuju da je bio pravi pogodak.
Zanimanje za sudjelovanje nadišlo je sva naša očekivanja. Svih 18 mjesta popunjeno je u niti tjedan dana od otvaranja prijava. Kako bismo zadržali najveću kvalitetu rada, ekipa je bila podijeljena u dvije grupe. Treniralo se pod vodstvom Stjepana Pepija Skurića, koji je kroz tri tjedna s momcima odradio 17 intenzivnih i raznovrsnih treninga na terenu NK Croatije Gabrile, klubu kojem od srca zahvaljujemo jer nam je osigurao teren u vrhunskom stanju te općenito odlične uvjete za rad.
Posebna priča ovogodišnjeg kampa bila je takozvana „Zadrova kuhinja“. U prepoznatljivom klupskom stilu, željeli smo polaznicima donijeti dašak uzbuđenja kakvo je vladalo u finalu Svjetskog prvenstva.
Tako je osmišljena i dodijeljena unikatna zlatna kartica – ekskluzivna propusnica s kojom su na kampu kao posebni gosti tri dana sudjelovali David Jurjević i Jakov Čubrić. Dečki su se sjajno uklopili i donijeli dodatnu pozitivnu energiju na teren.

Na kraju kampa, nakon puno truda, učenja i novih prijateljstava, svi polaznici su dobili službene diplome za uspješno završen kamp. Prvu generaciju polaznika kampa Zadarnove u Konavlima čine: Domagoj Mostina, Matej Trojanović, Matej Gagro, Marko Bokarica, Stjepan Radišić, Antun Radonić, Toma Mandić, Mihael Katušić, Borna Miljas, Teo Škegro, Manuel Rodić, Maro Mijoč, Vlaho Vojnić, Nikola Pavlović, Juraj Milić Doboš, Leo Saulan, Luka Matković i Luka Diklić.
Posebne zahvalnice uručili smo onima koji su logistički pomogli i podržali ovaj projekt: Anti Zoriću, Mihaelu Vojniću, Mariju Mostini i NK Croatiji Gabrile.
Voditelj kampa Stjepan Pepi Skurić nije skrivao ponos nakon posljednjeg treninga. Prije svega, zahvalio je klubu što je stao iza ovog projekta i što je imao čast voditi kamp u svojim rodnim Konavlima. Istaknuo je kako se već prvog dana nakon otvaranja prijava popunilo pola raspoloživih mjesta. Izrazio je veliko zadovoljstvo što su roditelji i djeca prepoznali ovaj kamp kao pravo mjesto za unaprjeđenje nogometnih, ali i motoričkih vještina.
Polaznici su tijekom cijelog kampa pokazali iznimnu motivaciju, želju za učenjem i napretkom.
– To me posebno veseli. Njihov pristup radu i energija koju su pokazali najbolja su potvrda da smo napravili pravi korak. Cilj nam je bio formirati dvije optimalne grupe prema biološkoj dobi kako bismo rad podigli na najvišu razinu i svakom djetetu omogućili kvalitetan razvoj. U tome smo na kraju i uspjeli, što je dodatno pridonijelo kvaliteti samog kampa, objašnjava Pepi.
Osvrnuvši se na atmosferu i goste, Skurić je naglasio koliko mu je drago što su preko „Zadrove kuhinje“ priliku dobili Jakov Čubrić i David Jurjević. Oni su pokazali kako nogomet povezuje djecu, stvara prijateljstva i pruža priliku za zajedništvo.
– Suze na rastanku najbolje govore koliko je ovaj kamp bio više od samih treninga i nogometa na terenu. Stvorila su se nova prijateljstva, lijepe uspomene i posebno zajedništvo koje će, vjerujem, dugo ostati u njihovom sjećanju. Siguran sam da će klub ovaj kamp uvrstiti u svoj godišnji kalendar te da ćemo i u budućnosti provesti još mnogo lijepih nogometnih trenutaka u Konavlima.
Na kraju, Pepi je uputio zahvalu svima koji su sudjelovali u organizaciji i pomogli da sve protekne u najboljem redu. Posebno je zahvalio roditeljima na ukazanom povjerenju, suradnji i pozitivnoj energiji. Naglasio je kako su od djece i roditelja dobili izvrsne povratne informacije, a upravo je njihovo zadovoljstvo najveća potvrda uspjeha koja im daje dodatnu motivaciju za daljnji razvoj ovog projekta.

Zadnji dan kampa odvijao se u posebnoj atmosferi. Nakon posljednjeg treninga organizirano je zajedničko druženje uz catering. Djeca, roditelji i treneri još su jednom popričali i sabrali dojmove. Okupljenima se obratio voditelj škole nogometa Antonio Perica. Istaknuo je važnost samog procesa i rada u tim godinama, a priznao je da su Konavle za njega i osobno vrlo emotivno mjesto jer mu je to bila prva seniorska destinacija nakon prvoligaškog puta i juniorskog staža.
– Zato svaki put kada prijeđem most u Dubrovniku, srce mi zaigra. To su posebne emocije i uspomene koje ostaju cijeli život. Znam koliko je težak nogometni put, a posebno bih naglasio pubertetsko razdoblje, kada se događaju velike prekretnice u razvoju mladih igrača. Nažalost, vidimo da okruženje u kojem živimo često razvija dječju nogometnu priču u pogrešnom smjeru – sve se više gleda tko će koliko igrati, a manje gdje se igrač nalazi u svom razvoju, što mu je potrebno i na koji način ga treba voditi.
Perica je objasnio kako je upravo trenažni proces ono što stvara prave temelje za razvoj nogometaša i izgradnju osobe, zbog čega svaki igrač mora proći svoj put, prilagoditi se izazovima i učiti kroz rad. Poručio je da je u svemu najvažniji kontinuitet. Baš kao što dijete u školi ne može naučiti jedno slovo i odmah znati čitati, već mora ponavljati i ustrajati, isti princip vrijedi i u nogometu jer napredak dolazi isključivo kroz kontinuiran rad.
Antonio je iskoristio priliku da se toplo zahvali roditeljima na povjerenju, naglasivši da bez njihove podrške i suradnje ništa od ovoga ne bi bilo izvedivo na ovoliko visokoj razini. Za sam kraj, poslao je poruku koja garantira da je ovo tek početak jedne dugogodišnje priče:
– Nema ništa ljepše nego kada se nakon godina mogu vratiti u Konavle i imati se kome javiti, prisjetiti se lijepih trenutaka i ljudi koje je sport povezao. Upravo je to najveće bogatstvo sporta – uspomene, prijateljstva i odnosi koji ostaju cijeli život. Ovaj kamp će postati tradicionalan i sigurno ćemo se u Konavlima okupljati i idućih godina.
Sport
Gradnja Olimpijskog bazena na VIšnjiku ide planiranom dinamikom; završeni radovi iskopa
U narednim danima slijede armirano betonski radovi.
U narednim danima slijede armirano betonski radovi.
Grad Zadar provodi projekt izgradnje Olimpijskog bazena na Višnjiku i projekt ide planiranom dinamikom. Završeni su radovi iskopa, a slijede armirano betonski radovi.
Izgradnja vanjskog bazena na Višnjiku započela je u travnju, a gradnja bazena dodatno će podići kvalitetu razvoja vodenih sportova, ali i dati dodatnu sportsku dimenziju cijelom kompleksu ŠC Višnjik koji je postao dnevni boravak brojnih rekreativnih i profesionalnih sportašica i sportaša.
Riječ je o najvećoj kapitalnoj investiciji ulaganja u sport posljednjih godina.
Novi olimpijski bazen samo je jedan korak u projektu modernizacije sportske infrastrukture u Zadru, u okviru ITU projekta Sport Upbuild.
Vrijednost radova je 2,7 milijuna eura + PDV, a polovinom ožujka potpisan je ugovor s tvrtkom Lavčević o gradnji bazena. Novi bazen ukupnih je tlocrtnih dimenzija 80,48×35,64 metara i zadovoljit će sve uvjete za održavanje službenih plivačkih natjecanja na međunarodnoj razini, a gradit će se prema projektu koji je izradio zadarski Konus. Oko bazenske školjke će se izvesti servisni hodnik te strojarnica. Predviđeno razdoblje izvođenja radova je deset mjeseci.
-
magazin6 dana prijeVitamini B kompleksa: Koje su prednosti i kako se točno uzimaju?
-
Hrvatska7 dana prijeLiječnici upozoravaju na trend među mladima: Peptidi nisu bezazleni
-
Sport5 dana prijeMladi Zadrani i dvije bivše igračice ŽKK Zadar Plus osvojili PRO 3×3 turnir u Šibeniku
-
magazin6 dana prijeHoroskop za 27. srpnja 2026.




