Svečano koncelebrirano večernje slavlje na svetkovinu sv. Stošije, zaštitnice Zadarske nadbiskupije i naslovnice zadarske katedrale, u katedrali sv. Stošije u Zadru u subotu 15. siječnja predvodio je mostarsko – duvanjski biskup Petar Palić.

Koncelebrirali su domaćin, zadarski nadbiskup Želimir Puljić, splitsko – makarski nadbiskup Marin Barišić, riječki nadbiskup koadjutor Mate Uzinić, šibenski biskup Tomislav Rogić i gospićko – senjski biskup Zdenko Križić. 

Zadarska katedrala više od 1200 godina čuva relikvije mučenice Anastazije/Stošije čiji zagovor molimo za našu domovinu i sve njene stanovnike, za hrvatski narod u Hrvatskoj i BiH, rekao je biskup Palić, potaknuvši na molitvu za mir i blagostanje u cijelom svijetu.

Kada slavimo svete, pa i one koji su živjeli u davnoj prošlosti, oni itekako imaju što reći i nama danas i tiču se našeg života, istaknuo je mons. Palić, upozorivši kako proslava svetih nije „tek daleki spomen kao prigoda da se okupimo zajedno i da obnavljamo svoje običaje, da se sjećamo prošlosti pomalo tugujući i tješeći se, tražeći povezanost s imenima kršćana koji su ipak predaleko da bismo sebe vidjeli u njima“.

„Slaveći sv. Stošiju slavimo kršćansku mučenicu, a život mučenika uvijek nas dodiruje i potiče na obnavljanje vjernosti. Mučenici ostaju izazovni jer su bili spremni dragovoljno dati ono najvrjednije, navješćujući istinu da ima nešto dragocjenije od zemaljskog života. Život je neispunjen ako nije izmjeren Bogom, ako na njemu nije vidljiv potpis Stvoritelja i križ Isusa Krista. Sv. Stošija je živjela u vrijeme kad su progoni protiv kršćana bili svakodnevnica. Protiv svoje volje bila je udana za poganina, a brinula je za progonjene kršćane“ rekao je biskup Palić, podsjetivši da je sv. Stošija slijedila Krševana kada je bio zarobljen u Akvileji. Stošija je uhićena i odvedena u Sirmijum, današnju Srijemsku Mitrovicu. Mučena je, vezana na olupini broda i ostavljena da pluta na rijeci Savi. Kako olupina nije potonula, spaljena je na lomači.  

„Povijesna je činjenica da je sv. Stošija dala život za vjeru u vrijeme cara Dioklecijana. Organizacija koja brine za progonjene kršćane u svijetu Open doors redovito objavljuje godišnje izvješće o zemljama u kojima kršćani doživljavaju najjači intenzitet progona ili diskriminacije zbog svoje vjere. Prema tom izvješću, više od 340 milijuna Kristovih sljedbenika doživjelo je visoku stopu progonstva i diskriminacije. To znači da se jedan od osam kršćana susreo s nekom vrstom progona. S progonom raste i broj ubijenih kršćana zbog njihove vjere“ rekao je biskup Palić, istaknuvši da je prema prošlogodišnjem izvješću Open doorsa, od 1. listopada 2019. do 30. rujna 2020. u svijetu zbog vjere ubijen 4 761 kršćanin. „To znači da je u prosjeku 13 Kristovih vjernika za njega dalo život svakoga dana u tom razdoblju. To su Stošije današnjice, koji svakog dana prolijevaju svoju krv koja postaje sjeme novih kršćana“ istaknuo je mons. Palić.      

Spomenuvši i rezultate zadnjeg popisa stanovništva u Hrvatskoj, biskup je rekao kako je činjenica da nas je manje i da smo sve stariji. „To nas ne bi smjelo ostaviti ravnodušnima. Je li i kod nas vjernika zavladao umor i okorjelost srca, jesmo li prestali biti osjetljivi za vrednote za koje naša braća i sestre negdje i danas umiru“ upitao je propovjednik.

Potaknuo je da u nama odjeknu i da nas pozovu na ispit savjesti riječi pape Franje koje je Papa izrekao u jednoj homiliji u kapeli sv. Marte. „Velika snaga Crkve danas su male progonjene Crkve. Danas ima više mučenika nego u prvim stoljećima, a mediji o tome šute. Mučenici nose Crkvu, podupiru je. Mnogi kršćani na svijetu danas su blaženi jer su progonjeni, mučeni, zatvoreni. Mnogi su u zatočeništvu, samo zbog toga jer nose križić oko vrata i ispovijedaju Isusa Krista. To je slava Crkve i naša potpora, ali i naše poniženje – mi koji sve imamo, kojima je lako, a tužimo se kad nam nešto nedostaje. Mislimo na svoju braću i sestre koji danas, u puno većem broju nego u prvim stoljećima, podnose mučeništvo“ podsjetio je biskup Palić na poticaj pape Franje.

Navještena Božja riječ na Stošijinu svetkovinu otkriva značenje mučeništva i putokaz za život. „Sirah zahvaljuje i slavi Boga jer je u svim trenucima svoga života osjećao Božju milost i njegovu blizinu. Iako se na prvi pogled čini da nam je u patnjama Bog daleko, vjernik i taj trenutak patnje promatra kao mogućnost iznova otkriti Božju brigu za sebe i svoj život.

Sv. Pavao u Poslanici Rimljanima svoje riječi upućuje kršćanima u nevolji i bijedi. Poniženi, pretučeni, ubijeni. Rani kršćani prepisivali su i čitali te riječi apostola Pavla uvijek iznova jer su im davale snagu. U tim riječima pokušali su otkriti ono što se skriva ispod vidljive površine života. I u takvim trenucima utješno odzvanja, Ako je Bog za nas, tko će protiv nas“, rekao je biskup Palić, ohrabrivši:„Iako riječi različitih nevolja i opasnosti čitamo s upitnicima, znamo i vjerujemo da će se u Kraljevstvu Božjem ti upitnici pretvoriti u uskličnike. Zato kršćani i u progonstvima svijetom hodaju uzdignute glave, ne zbog svoje snage, nego zbog onoga koji nas uzljubi, po kome objeđujemo, Isusu Kristu“.          

„U Evanđelju Isus govori o pšeničnom zrnu koje mora umrijeti da bi donijelo plod. Čudesna je snaga zrna. Iz jednog pšeničnog zrna u četvrtoj generaciji može nastati milijun zrna. Preduvjet za donošenje ploda je da se to jedno zrno pšenice ne čuva, nego da ga se položi u zemlju. Tu započinje proces umiranja na kraju kojega dolazi do višestrukog razmnožavanja, odnosno ploda“ rekao je mons. Palić, naglasivši da „slikom pšeničnog zrna Isus govori o sebi kao o zrnu pšenice koje je bačeno u zemlju i koje će uroditi plodom. A mi smo plodovi. Nije to jednostavno pobjeda do slave, nego put ide kroz njegovu smrt do života, kroz njegovu patnju do proslave. Upravo se princip pšeničnog zrna provlači kroz čitavu povijest spasenja i povijest Crkve, od Pavlovih, preko Stošijinih sve do naših dana i ovih 340 milijuna progonjenih kršćana“ poručio je mostarsko – duvanjski biskup.

„Isus koji je za nas žrtvovao svoj život na križu, želi učiniti sve nas sijačima sjemena Riječi Evanđelja kako bismo mu svojim životom mogli donijeti puno ploda. Jesam li i ja spreman za to? Jesam li spreman odustati od vršenja vlastitih želja i prohtjeva i dopustiti Bogu da se on posluži sa mnom u širenju svoga Kraljevstva? Jesam li spreman umrijeti sebi da bih donio plodove spasenja? Za tu milost molimo u euharistiji u kojoj prinosimo kruh načinjen od mnogo zrnja koji će snagom Božjeg duha postati živi Krist među nama“ potaknuo je biskup Palić.

U pozdravnom govoru na početku mise, nadbiskup Puljić istaknuo je da je baš uz svetkovinu sv. Stošije povezan datum međunarodnog priznanja Hrvatske te je potaknuo na zahvalnost Bogu za taj povijesni događaj u stvaranju naše državotvornosti.  

Na kraju mise, katedralni župnik don Josip Radojica Pinčić predmolio je molitvu za domovinu i mudrost ljudi koji njome upravljaju

Na početku mise, biskupi su se u pratnji svećenika koncelebranata pomolili pred moćima sv. Stošije koje se nalaze u mramornom sarkofagu kojeg je u 9. st. dao izraditi zadarski biskup Donat, koji je tada i dobio Stošijine moći na dar od bizantskog cara Nicefora za posredovanje mira između Istoka i Zapada. Sv. Stošija u svom životu povezala je božićno i uskrsno otajstvo. Ubijena je na Božić 304. g., a njeno ime grčkog podrijetla, Anastazija, znači Uskrsnica.

Budući da je položila život za Krista na Božić, godinama je u čast mučenički posvjedočene vjernosti sv. Stošije, čije se ime kao osobite Božje izabranice navodi u molitvi Prvog Rimskog kanona, Papa slavio drugu božićnu misu u crkvi sv. Anastazije u Rimu, odakle je sv. Stošija i rodom.

Ines Grbić