Hidrološki ciklus, odnosno kruženje vode u prirodi, postaje iz godine u godinu sve ekstremniji i teže predvidljiv. Krajnosti se kreću od razornih poplava do dugotrajnih suša – istaknula je Svjetska meteorološka organizacija (WMO) u najnovijem izvješću, naglašavajući da svaki višak ili manjak vode ima snažne posljedice na gospodarstva, društva i živote ljudi.

Prema izvješću State of Global Water Resources, tijekom 2024. godine normalni hidrološki uvjeti zabilježeni su tek u trećini svjetskih riječnih slivova. U svima ostalima vrijednosti su bile ili više ili niže od uobičajenih, a taj poremećeni balans traje već šestu godinu zaredom.

Niz ekstrema u svijetu

Treću godinu za redom bilježi se i značajan gubitak mase ledenjaka na velikim područjima i u svim regijama svijeta. Mnogi manji ledenjaci već su došli do svoje točke „vrhunca otapanja“, odnosno trenutka kada daju najviše vode, nakon čega otjecanje počinje slabjeti jer se sam ledenjak topi i nestaje.

Godina 2024. donijela je niz ekstrema. Sliv Amazone i veliki dijelovi Južne Amerike, kao i južna Afrika, trpjeli su jake suše. Istovremeno, u srednjoj, zapadnoj i istočnoj Africi, dijelovima Azije te u srednjoj Europi oborina je bilo znatno više od prosjeka.

„Naša društva, gospodarstva i čitavi ekosustavi ovise o vodi. No svjetski vodni resursi pod sve su većim pritiskom, a sve ekstremnije opasnosti povezane s vodama sve više utječu na ljudske živote i egzistenciju“, upozorila je glavna tajnica WMO-a Celeste Saulo.

Dodala je i da su pouzdane, znanstveno utemeljene informacije potrebne više nego ikad: „Upravljanje vodama zahtijeva mjerenja. WMO neumorno radi na tome da osigura te podatke, a izvješće State of Global Water Resources za 2024. jedan je od načina na koji to činimo.“

Mjerodavna procjena svjetskih vodnih resursa

Ovo godišnje izvješće pripada paketu ključnih WMO-ovih dokumenata namijenjenih donositeljima odluka. Riječ je o detaljnoj procjeni dostupnosti slatke vode na globalnoj razini, koja obuhvaća rijeke, jezera, akumulacije, vlagu u tlu, snijeg i led. Temelji se na podacima država članica, globalnim hidrološkim modelima i satelitskim mjerenjima brojnih partnera.

Poseban naglasak stavljen je na nužnost boljeg praćenja i razmjene podataka. „Daljnja ulaganja i snažnija suradnja u razmjeni informacija presudni su za rješavanje nedostataka u praćenju. Bez podataka tapkamo u mraku“, rekla je Saulo.

UN Water podsjeća da danas čak 3,6 milijardi ljudi barem jedan mjesec godišnje nema odgovarajući pristup vodi. Do 2050. taj bi broj mogao narasti na više od 5 milijardi. To jasno pokazuje koliko je svijet daleko od ostvarenja cilja održivog razvoja broj 6 – osiguravanja vode i odvodnje za sve.

Sve postaje jako nepredvidljivo

Godina 2024. bila je najtoplija u povijesti mjerenja. Počela je pojavom El Niña, koji je snažno utjecao na velike riječne slivove i doprinio sušama u sjevernom dijelu Južne Amerike, amazonskom bazenu i južnoj Africi. S druge strane, oborina je bilo više od prosjeka u srednjoj i zapadnoj Africi, bazenu Viktorijina jezera, Kazahstanu i južnoj Rusiji, srednjoj Europi, Pakistanu, sjevernoj Indiji, južnom Iranu i sjeveroistočnoj Kini.

U posljednjih šest godina, samo je u oko trećine svjetskih riječnih slivova protok vode bio u granicama prosjeka iz razdoblja 1991.–2020. Drugim riječima, dvije trećine područja bilježile su ili manjak ili višak vode, što potvrđuje sve veću nepredvidljivost ciklusa.

Posebno je zabrinjavajuće da su protoci bili znatno niži od normalnih u nekima od najvažnijih svjetskih riječnih slivova: Amazone, São Francisca, Parane i Orinoca u Južnoj Americi, te Zambezi, Limpopa, Okavanga i Orangea u južnoj Africi.

S druge strane, u zapadnoj Africi, odnosno u slivovima rijeka Senegal, Niger i Volta te oko jezera Čad, zabilježene su snažne poplave. U srednjoj Europi i dijelovima Azije, uključujući Dunav, Ganges, Godavari i Ind, protoci su bili znatno iznad prosjeka.

Kada je riječ o jezerima, u gotovo svim od 75 najvažnijih svjetskih jezera temperature su u srpnju 2024. bile više, a često i znatno više od uobičajenih vrijednosti, što je narušilo kvalitetu vode.

Podaci o akumulacijama, podzemnim vodama, vlazi u tlu i evapotranspiraciji pokazuju snažne regionalne kontraste. Dok su se zalihe vode obnavljale u područjima s obilnijim oborinama, poput dijelova Europe i Indije, u mnogim dijelovima Afrike, obje Amerike i Australije vladao je trajni deficit.

Prekomjerno crpljenje podzemnih voda ostaje velik problem jer dugoročno ugrožava dostupnost resursa i dodatno opterećuje globalne zalihe. Prema podacima iz 47 zemalja, od ukupno 37 406 mjerenih izvora podzemnih voda, samo njih 38 % bilo je u granicama normalnih vrijednosti. Svi ostali bilježili su ili previsoke ili preniske razine.

Ledenjaci

Tijekom 2024. masa ledenjaka ponovno se smanjila, a to se događa treću godinu zaredom. Ukupni gubitak iznosio je 450 gigatona, što odgovara ledenom bloku visokome, širokom i dubokom po 7 kilometara. Takav blok ima dovoljno vode da napuni čak 180 milijuna olimpijskih bazena. To otapanje podiglo je globalnu razinu mora za dodatnih 1,2 mm godišnje, povećavajući rizik od poplava za stotine milijuna ljudi koji žive na obalama.

Najveće smanjenje zabilježeno je u Skandinaviji, na Svalbardu i u sjevernoj Aziji. U nekim područjima, poput kanadskog Arktika i rubnih dijelova Grenlanda, gubici su bili blaži. No u tropskim područjima situacija je alarmantna – masa kolumbijskih ledenjaka pala je za 5 % samo u 2024. godini.

Ekstremni događaji

U tropskom pojasu Afrike oborine su 2024. bile daleko iznad prosjeka. Posljedice su bile strašne: poginulo je oko 2 500 ljudi, a raseljeno njih 4 milijuna. Europa je svjedočila najtežim poplavama od 2013. godine – u trećini riječnih mreža premašeni su visoki pragovi.

U Aziji i na Pacifiku zabilježeni su rekordni pljuskovi i tropski cikloni, koji su odnijeli oko 1 000 života. Brazil je doživio oba ekstrema – katastrofalne poplave na jugu zemlje, s 183 izgubljena života, dok je u amazonskom slivu nastavila trajati suša koja je započela još 2023. i zahvatila čak 59 % teritorija.

Sezonski rad tijekom ljeta u Hrvatskoj zvuči kao dobra prilika za zaradu, ali je prilično naporan.

Bojana iz Srbije zimi radi kao profesorica engleskog jezika u Vijetnamu, a ljeta provodi radeći u Hrvatskoj. Ove je godine radila u jednom restoranu na Malom Lošinju, a njezini su dojmovi privukli dosta pažnje na društvenim mrežama, osobito među onima koji i sami razmišljaju o sezonskim poslovima na obali.

Iako bi se po njezinim objavama moglo zaključiti da je zadovoljna, sada je podijelila i lošu stranu sezonskog rada u Hrvatskoj, navodeći pet stvari koje ne voli.

“Nakon pet dobrih stvari evo i popisa pet stvari koje ne volim u sezoni. Nisam pisala o stvarima koje su univerzalne, tipa loši poslodavci. To nema veze sa sezonom, to se može dogoditi bilo gdje. Može se dogoditi i da imaš loš smještaj, ali meni je uvijek bilo dobro”, napomenula je.

Puno se radi

Kaže da zna biti jako naporno – ponekad završi smjenu u ponoć, a onda radi ujutro od 8.

“Zbog intenzivnog rada brže se naživciraš zbog svega i svačega jer to nije normalan tempo… U rujnu mi je već svega dosta i jedva čekam doći kući u svoj krevet da se naspavam.”

Gosti znaju biti naporni

“Znam, tu smo zbog gostiju i poznata mi je politika: gost je uvijek u pravu, ali nekad jednostavno ne mogu vjerovati što sve ljudi pitaju i kako se ponašaju”, navodi, ističući da je 90 posto gostiju u redu, ali neki… “Misle da zaslužuju poseban tretman jer su nešto platili, iako su svi ostali platili isto. Ne razumiju da ne mogu dobiti sve odmah i sada ako je gužva, koliko god puta pitali.”

Stalno sam umorna

Bojana cijelo ljeto radi dvokratne smjene – doručak i večeru – i žali se da se ne može naspavati; bole je leđa i noge; ne stiže vježbati, a prelazi 20.000 koraka svaki dan.

Sve je skupo

To je poznata stavka za Hrvatsku u sezoni – kafići, restorani, trgovine – sve je skupo i za turiste i za lokalne. Bojana kaže da trgovine na otocima znaju biti dvostruko skuplje od onih u kontinentalnom dijelu, a priznaje da nije sigurna bi li s ovom plaćom mogla tamo normalno živjeti cijele godine. Ipak, napominje da je život na Balkanu općenito skup i da misli da Hrvatska nije puno skuplja od Srbije.

Baš je vruće

“Da, ljeto je i treba biti vruće, ali biti na suncu u košulji dok se gosti premišljaju što naručiti nije baš ugodno”, ističe Bojana i dodaje:

“Ali, lagano, svako će sljedeće ljeto biti još toplije.”

Superinfekcija gljivicom Candidom auris, otpornom na lijekove, stigla je do Hrvatske. U kolovozu je u KBC-u Split zabilježen prvi slučaj zaraze u Hrvatskoj, a jučer je jedan slučaj potvrđen i u KBC-u Zagreb.

Godinama se širi europskim bolnicama

Riječ je o rezistentnoj gljivici koja se posljednjih godina širi europskim bolnicama i čini ozbiljnu prijetnju za pacijente i zdravstvene sustave. Španjolska, Grčka, Italija, Rumunjska i Njemačka – bile su većinski “domaćini” neželjene stanarke bolnica u posljednjem desetljeću.

Samo u 2023. godini evidentirano je 1346 slučajeva u 18 zemalja.

Europski centar za prevenciju i kontrolu bolesti poziva na hitne mjere kako bi se spriječilo globalno širenje.

Jučer je u KBC-u Zagreb kod pacijenta koji je premješten iz jedne europske bolnice postavljena sumnja na Candidu auris.

Ta otporna i opasna gljivica potkraj kolovoza otkrivena je i u KBC-u Split, zaražena su dva pacijenta.

Multirezistentna gljivična infekcija

“Iako se radi o multirezistentnom uzročniku koji je prvi put u našoj zemlji detektiran. To je gljivična infekcija koja se na žalost zadnih desetak godina širi Europom osobito recimo u Njemačkoj, Italiji, Grčkoj, Španjolskoj tako da uopće nije iznenađujuće da se sad u konačnici pojavila u Hrvatskoj”, rekla je Mirela Pavičić Ivelja, dr. med./predstojnica Klinike za infektologiju i pomoćnica ravnatelja za kvalitetu KBC Split.

Poduzeli su sve mjere liječenja, ali i prevencije. Gljivica se nije proširila, no svjesni su svih izazova.

Candida Auris

Infekciju Candidom auris iz Splita potvrdili su i u laboratoriju u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo.

“Kada je nama soj dostavljen, mi već unutar 24 sata možemo dobiti točnu identifikaciju, naša identifikacija je imala točnost od 99,9 posto. Ovaj soj kojeg smo mi izolirali i dokazali osjetljivost pokazuje nam osjetljivost na ehinokondine tako da nije potpuno rezistentna”, rekla je Ana Čičmak, dr. med./voditeljica Odjela za mikologiju HZJZ.

Na rezistenciju utječe prekomjerna upotreba antibiotika. S druge strane, u bolnicama poduzimaju sve što mogu u borbi protiv opasnih gljivica i bakterija.

30-ak posto bolnih infekcija moguće spriječiti

“Recimo za prevenciju rezistenznih bakterija uzimamo nadzorne kulture i stavljamo pacijente u izolaciju, znači pazimo da se to ne proširi po bolnici. Ono što se radi znači 30-tak posto bolničkih infkcija je moguće spriječiti, znači na njih mi i djelujemo. Glavna mjera za sprečavanje bolničkih infekcija je higijena ruku”, istaknula je Ana Nikić Hecer, dr. med./pročelnica Zavoda za mikrobiologiju, parazitologiju i hospitalne infekcije KBC Sestre milosrdnice.

U prosjeku svaki 14 pacijent u hrvatskim bolnicama dobije neku od bolničkih infekcija. Sve preventivne mjere su dobrodošle jer je riječ o infekcijama koje mogu biti smrtonosne.

Što rade u slučaju dijagnoze?

Iz bolnice navode kako se već godinama koriste najsuvremenije metode identifikacije gljivičnih patogena, uključujući MALDI-TOF analizu i testiranje osjetljivosti na antifungalne lijekove, te da se pacijentima u riziku redovito uzimaju nadzorne kulture kako bi se mogući uzročnici otkrili u fazi kolonizacije, prije izbijanja bolesti.

U slučaju potvrde prisutnosti Candidozyme auris, naglašavaju u KBC-u, odmah se provode mjere kontaktne izolacije, dezinfekcije okoline i nadzor kontakata, u skladu s međunarodnim smjernicama.

“Kod naših pacijenta radilo se o uzročniku kod kojeg postoje terapijske opcije tako da je postojala mogućnost liječenja na sreću. Inače to je uzročnik koji se relativno lako širi u bolničkom sustavu, osobito između pacijenata koji su narušenog zdravlja i dugotrajno u intenzivnim jedincama.

Dugo se zadržava na medicinskoj opremi

I ono što je dodatno problematično kod ovog uzročnika jest činjenica da se dugo zadržava na medicinskoj opremu i, u bolničkom okruženju tako da može biti poprilično izazovna borba s ovom gljivičnom infekcijom”, rekla je Mirela Pavičić Ivelja, dr. med./predstojnica Klinike za infektologiju i pomoćnica ravnatelja za kvalitetu KBC-a Split.

Klinički zavod za kliničku mikrobiologiju pri KBC-u Zagreb od 2018. ima status Srebrnog centra izvrsnosti Europske konfederacije za medicinsku mikologiju i blisko surađuje s europskim centrima u borbi protiv invazivnih gljivičnih infekcija.

Iz KBC-a poručuju da su nakon sumnje na infekciju odmah poduzete sve preporučene epidemiološke i terapijske mjere s ciljem sprječavanja širenja opasnog patogena.

Sumnja na Candidozyma auris je jučer, 17.9.2025. g., postavljena i u KBC Zagreb kod hospitaliziranog pacijenta koji je premješten iz jedne europske bolnice. Promtno su poduzete preporučene epidemiološke i terapijske mjere prema trenutno važećim smjernicama u cilju prevencije širenja C.auris , stoji u priopćenju.