Connect with us

Hrvatska

Deutsche Welle: Hrvatska sanja o mostovima do svojih otoka

Objavljeno

-

Hrvatski otočani bi možda radije ulagali u dizanje kvalitete života i zadržavanje povezanosti trajektima, dok se u kontinentalnim dijelovima zemlje i najvišim političkim krugovima o tom pitanju često razmišlja drukčije.

Temu o mostovima donosi Deutsche Welle.

Pelješki most nije samo povezao kontinentalnu Hrvatsku, nego i otvorio novu zavodljivu perspektivu za razvoj hrvatskih otoka. Tako je i ministar mora, prometa i infrastrukture RH Oleg Butković povodom dovršetka radova između Komarne i Brijeste optimistično najavio pregovore s kineskim izvođačima o mogućnosti sličnog povezivanja otoka Pašmana s obalom pokraj Zadra.

U javnom prostoru zatim se pojavila i ideja o mostu između Pelješca i Korčule, inače drugog najnaseljenijeg otoka u Hrvatskoj.

Za razliku od vizure koju obično imaju kontinentalni akteri sličnih rasprava, međutim, otočanima je na umu interes koji se ne da svesti na puku prometnu dostupnost. Naprotiv, cestovna povezanost njima može značiti i prijetnju spram značajki koje otok uopće čine otokom, i tamošnji život posebnim.

Stoga upada u oko jedan od efekata kakve je Pelješki most već prouzročio na Korčuli, iako se odatle i dalje na kontinentalnu obalu stiže primarno trajektom iz Orebića, te dosad u kombinaciji s linijom Trpanj-Ploče koja će uskoro postati suvišnom. Cijena zemljišta na Korčuli momentalno je porasla 10 posto, a najviše su posrijedi parcele za gradnju vila i apartmana.

Vrijednost odvojenosti

“Ako smo i pomislili da bi otočka mostogradnja bila korisno rješenje prometnog povezivanja, međutim, prvi nas je kontakt s upućenijim sugovornicima – djelotvorno razuvjerio. „Otkad sam i sama otočanka, otoci mi ne predstavljaju romantične destinacije, već posebna mjesta koja nude životne prednosti, ali donose i specifične probleme. Vrijednosti koje posjeduju su uvjetovane i činjenicom odvojenosti od kopna. Ne pristajem na tezu da se temeljni problemi života na otocima mogu riješiti mostom“, mišljenja je Maja Jurišić, predsjednica nevladine mreže Pokret otoka i donedavna članica Tajništva za otoke pri Europskoj komisiji.

Takva mogućnost”, nastavlja ona, „znači nepovratnu devastaciju vrijednosti otoka. S obzirom na visinu investicije izgradnje mosta, tim bi se novcima moglo riješiti puno važnijih pitanja otočana. Njima treba podizanje kvalitete života razvojem osnovne infrastrukture, bolji i češći trajekti, dostupna javna usluga, obnovljivi izvori energije, zbrinjavanje otpada, vodovodni i kanalizacijski sustav.”

No činjenica je da je EU već sufinancirala i most za otok Čiovo pokraj Trogira, pa bi Bruxelles možda bio zainteresiran u sličnim projektima drugdje na Jadranu. Maja Jurišić odgovara da je izgradnja mosta na Čiovu sasvim druga priča.

Otok je naime bio spojen s Trogirom i ranije, te je dodatnim mostom samo riješen već postojeći infrastrukturni problem: „Ali ne mogu zamisliti da razvijamo projekte mostova. Čemu onda milijunske EU-investicije za izgradnju i razvoj luka? Otočani trebaju biti svjesni da jednom kada se povežu mostom, više nisu otoci. Primjer je i Tajništvo za otoke koje u svom radu ne uzima u obzir otoke povezane mostom.”

Otok s mostom nije otok

Na pitanje kako onda protumačiti takvu inicijativu u RH, Jurišić nam je rekla da ne zna, osim možda – nečijim nerealnim vizijama. Upitom smo se obratili i Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture, ali do objave ovog članka nismo dobili nikakav odgovor.

U svakom slučaju, nikome ne bi škodilo malo više „otokocentrične“ perspektive, umjesto da se otoci promatraju pretežno kao nekretninski i turističko-industrijski resursi. Kako dakle usvojiti izraženiji otočki rakurs, s prioritetima otočana u prvome planu, i bez pokroviteljskog nametanja tobože razvojnog rezona kakav nastaje na kontinentalnoj obali?

To smo saznali u razgovoru s Petrom Filipićem, ekonomistom s Ekonomskog fakulteta u Splitu, koji se u svom radu dosta bavio mogućnostima razvoja hrvatskih otoka, a uslijed stalne prijetnje njihovom stagnacijom i raseljavanjem. „Upravo sam i sam na otoku, tu ste me zatekli, pa sam malo popričao s nekim mještanima dok sam čekao vaš poziv. I, znate što, nitko nije za most, od svih kojima sam to spomenuo. Kad bi imali most, kažu, ne bi više bili otok“, rekao nam je Filipić.

„Inače, prije nekih 30 godina”, dodao je, “jednom sam putovao trajektom na Brač u društvu mog fakultetskog kolege Ive Šimunovića. ‘Vidi koliki je to otok’, govorili smo, ‘koliko ima mjesta i koliko bi tu još ljudi moglo živjeti’. Ali onda smo se jednom prilikom nakon 15 ili 20 godina opet sreli na trajektu, a bio je krcat. Ivo je u međuvremenu sagradio kuću na Braču pa je novi komentar bio da ‘samo smetaju, ajme, koliko ih je’. Znači, vremenom se mijenja perspektiva, kao i ciljevi.“

Trajekt kao društvena situacija

Petar Filipić upozorava da su upravo mostovi specifična infrastrukturna tema, naročito u ekonomskom kontekstu, a kamoli kad su posrijedi otoci: „Mislim da su danas već i od trajektnih linija zaista stalno aktivne samo one između Splita i Brača, te Zadra i Preka na Ugljanu. Riječ o je o dnevnoj fluktuaciji radnih ljudi, neovisno o turizmu.”

Pored svega drugog, mora se uzeti u obzir i to što otočanima putovanje trajektom predstavlja važnu društvenu situaciju. “Most bi značio brzi prijelaz i, paradoksalno, veću izoliranost. Oni ne žele most nego vezu između ljudi, a dakako i veći standard uz očuvanje raznih otočkih posebnosti“, kaže Filipić.

„Pritom bih u ovome momentu sugerirao da pažljivo promotrimo kakav će utjecaj Pelješki most imati na razvoj pripadajućeg područja južno od Neuma. Hoće li Pelješac zaista prosperirati ili će se pokazati samo kao mjesto transfera? A što će biti kad se jednom spoji autocesta preko Dubrovnika dalje na istok, pa tuda krenu šleperi u kolonama? Bojim se da se ne razmišlja o tome kad ovako dođe EU-novac i potakne nacionalni polet“, kaže ovaj ekonomist.

I sasvim je to dovoljno poučnih razloga da se malo intenzivnije razmotre brojne druge mogućnosti pomoći otocima, umjesto forsiranja instant-zaključaka i podjednako brzopletih infrastrukturnih rješenja.

 
Nastavi čitati
Kliknite za komentar

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Hrvatska

Želite ugraditi solarnu elektranu? Možete dobiti poticaj i do 12.000 eura, no postoje određeni uvjeti

Objavljeno

-

By

Sve više ljudi razmišlja o ugradnji solarnih panela, a državni poticaji kod mnogih su ubrzali odluku da za vlastite potrebe počnu proizvoditi električnu energiju iz sunca.

Tportal je provjerio koliki poticaji se mogu dobiti za gradnju kućne fotonaposnke elektrane i koje uvjete treba ispuniti.

O ugradnji solara razmišlja sve više ljudi, Zagreb je prije dvije godine predstavio aplikaciju koja građanima olakšava konačni izračun investicije, a od prošloga tjedna preko nje moguće je i podnijeti zahtjev HEP-u.

Poticaje za solarne elektrane na nacionalnoj razini omogućuje Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (FZOEU), a postoje različiti modeli subvencija koje nude gradovi i županije putem svojih lokalne ustanova i institucija.

Nacionalni fond raspisuje natječaj jednom godišnje, a ove je godine sufinanciranje ugradnje solarnih panela ponuđeno u sklopu natječaja za energetsku obnovu obiteljskih kuća.

Natječaj privremeno zatvoren

Ove godine je za program energetske obnove osigurano 120 milijuna eura. Nakon prijave 12.000 zainteresiranih korisnika natječaj je zatvoren 14. ožujka do završetka obrade zahtjeva.

Iz fonda su izvijestili kako očekuju da će, s obzirom na veliki broj zahtjeva, obrada potrajati nekoliko mjeseci.

Kako je poziv samo privremeno zatvoren, otvorena je mogućnost da će najesen biti i drugi krug prijava, ako ne budu iskorištena sva predviđena sredstva za trenutno prijavljene potencijalne korisnike subvencija.

Bespovratna potpora za 50 posto troškova

(Su)vlasnicima obiteljskih kuća fond sufinancira postavljanje nove fotonaponske elektrane za proizvodnju električne energije za vlastitu potrošnju.

Građanima koji odluče ugraditi solarnu elektranu, a imaju ili namjeravaju kupiti električno vozilo, mogu dobiti poticaj i za kućnu punionicu.

Bespovratna sredstva dodjeljuju se u visini 50 posto opravdanih troškova. Konkretna subvencija ovisi o snazi elektrane, a iznosi 600 eura po kilovatu odnosno maksimalno 12.000 eura.

Uvjeti za dobivanje poticaja

Da bi kuća bila prihvatljiva za sufinanciranje, više od 50 posto njene površine mora služiti za stanovanje te mora imati do 600 četvornih metara bruto podne površine ili maksimalno tri stambene jedinice.

Vlasnici ili suvlasnici u toj kući moraju imati prebivalište, uredno vlasništvo i dokaz da je objekt u potpunosti legalan.

Prilikom prijave za sufinanciranje fotonaponske elektrane potrebno je dostaviti glavni projekt i dokaz o mogućnosti priključenja na energetsku mrežu.

Povrat investicije za četiri do pet godina

Prosječno kućanstvo koje se ne grije na struju troši otprilike 4500 kilovatsati struje na godinu. Za takvo kućanstvo potrebno je izdvojiti oko 6500 eura za nabavu i postavljanje sunčane elektrane.

Sa subvencijom od 50 posto, povrat sredstava je četiri do pet godina uzimajući u obzir očekivanu uštedu troškova električne energije.

Zagrepčanima na raspolaganju aplikacija za procjenu isplativosti

Građanima Zagreba odnedavno je na raspolaganju aplikacija pomoću koje mogu jednostavno procijeniti isplativost ulaganja u solarnu elektranu. Alat povlači podatke od Državne geodetske uprave koja je 3D mapirala zgrade u Zagrebu te izračunava solarni potencijal krova.

Taj digitalni alat omogućuje i izradu idejnog rješenje za solarnu elektranu te podnošenje dokumentacije HEP-u radi priključenja elektrane.

 
Nastavi čitati

Hrvatska

U KB-u Merkur prvi put jednom pacijentu istodobno presađeno pet organa

Objavljeno

-

By

U Kliničkoj bolnici Merkur u posljednjih tjedan dana izvedene su transplantacije dvanaest organa u sedam primatelja, uključujući i prvu multivisceralnu transplantaciju pet organa kod jednog pacijenta koji je dobio želudac, tanko i debelo crijevo, jetru i gušteraču.

“Ovakav tip operacije izvodi se u samo 11 europskih centara, a godišnje se izvede deset takvih operacija u cijeloj Europi”, istaknuo je u nedjelju ravnatelj bolnice Mario Starešinić na konferenciji za novinare koju su u Merkuru sazvali na Nacionalni dan darivanja i presađivanja organa i tkiva.

Pacijent koji je dobio pet organa rođen je 1969. godine, dobro se oporavlja i njegovo će stanje pratiti još tjednima anesteziolozi, kirurzi, internisti, gastroenterolozi, nefrolozi, patolozi i radiolozi.

Boluje od trombofilije od koje je je imao trbuh pun debelih žila te je svaki dan imao minimalno jedno unutarnje krvarenje, stoga je jedina opcija bila transplantacija. Ova je operacija ujedno bila i retransplantacija pošto je primatelj već dobio jetru 2023. godine.

“Ovo je uspjeh cijelog tima. Kada transplantacija krene, nemate puno vremena. Svi smo, od vozača koji su prevozili organe iz Osijeka do kirurga, morali biti savršeno uigrani. Uspjeli smo sve obaviti u manje od šest sati”, rekao je Stipislav Jadrijević, vođa tima, koji je izveo operaciju prije tri dana.

U posljednjih tjedan dana u KB-u Merkur izvedeno je 12 transplantacija organa u sedam primatelja. Transplatirane su tri jetre, tri bubrega, gušterača te multivisceralna transplantaciju pet organa jednom pacijentu.

U zadnjih 25 godina u Merkuru je obavljeno preko 1800 transplantacija jetre, 700 transplantacija bubrega, 220 gušterače i 4 transplantacije crijeva. Posljednja multivisceralna transplantacija organa u Merkuru dogodila se 2022., tada su u pitanju bila tri organa, a pacijent je danas u dobrom fizičkom stanju.

“Posebno treba zahvaliti donorima, bez njih transplantacije nema, a donori možemo biti svi”, poručio je liječnički tim KB-a Merkur.

Inače, ove je nedjelje prigodno obilježen Nacionalni dan darivanja i presađivanja organa te su iz Ministarstva zdravstva istaknuli da je prošle godine izvršeno 300 transplantacija solidnih organa.

 
Nastavi čitati

Hrvatska

NAJVIŠE UGRIZA U ZADARSKOJ I SPLITSKOJ ŽUPANIJI / Stiže ljeto, sve je više zmija u prirodi. Kod nas obitava 15 vrsta, evo koje su otrovne…

Objavljeno

-

By

Bliži se ljeto, vrijeme kad u prirodi ima najviše ljudi, ali i zmija. Doduše, zbog klimatskih promjena – sve blažih zima i sve toplijih proljeća – i zmije se u okolišu pojavljuju ranije nego inače.

Prije nekoliko dana, splitski dogradonačelnik Bojan Ivošević objavio je na Facebooku snimku zmije negdje na području grada te napisao: “Kako je zatoplilo ne treba se čuditi većoj prisutnosti zmija u Dalmaciji koja obiluje kršem.”

Još je dodao da je u gradskom kotaru Blatine-Škrape uočena šara poljarica, a da su radnici kod škole u Žrnovnici naišli na crnokrpicu, jednu od dvije poluotrovnice koje obitavaju u Hrvatskoj.

Zakonom zaštićeno 12 vrsta zmija

Hrvatski zavod za javno zdravstvo (HZJZ) na svojim stranicama ističe da na području Hrvatske obitava 15 vrsta zmija, od kojih su samo tri otrovnice – poskok, riđovka i planinski žutokrug. Sve tri pripadaju rodu ljutica koje su prepoznatljive po cik-cak šari na leđima, glavi koja je širinom jasno odvojena od vrata, kratkom zdepastom tijelu i očnim zjenicama u obliku vertikalnog proreza. Od neotrovnica takve zjenice ima jedino spomenuta crnokrpica.

U HZJZ-u napominju da je 12 vrsta, uključujući sve spomenute otrovnice, strogo zaštićeno Zakonom o zaštiti prirode zbog čega je zabranjeno ozljeđivati ih, ubijati, uznemiravati i hvatati ili ih držati u zatočeništvu.

Ovo su tri zmije otrovnice u Hrvatskoj…

Poskok

Poskok je najotrovnija i naopasnija zmija ne samo kod nas nego u cijeloj Europi. Obično je pepeljasto-sive pa do smećkaste ili crvenkasto-smećkaste boje, a naraste do 65 centimetara, rijetko do 90 centimetara. Na glavi ima karakterističan roščić na vrhu njuške. Uzduž hrpta se gotovo uvijek nalazi tamna vijugava linija koja može biti u obliku romba ili cik-cak, a ide od glave do vrha repa. Dolazi na cijelom području Hrvatske na pogodnim staništima te na nekim otocima.

HZJZ

Riđovka

Riđovka obitava uglavnom u kontinentalnim krajevima Hrvatske, od najnižih do viših nadmorskih visina. Duga je do 65 centimetara, a iznimno do 90 centimetara i također ima “cik-cak” liniju uzduž tijela koja je ponekad izlomljena, blijeda ili čak nedostaje. Po obojenosti odstupa riđovka, koja može biti i potpuno crna ili imati niz isprekidanih poprečnih pruga. Svijetlosive do smećkaste ili crvenkaste su obojenosti, ali često se mogu naći i potpuno crni primjerci.

HZJZ

Planinski žutokrug

Planinski žutokrug nastanjuje planinske travnjake Dinarida i Šarskog sustava. Jedinstveno je prilagođen životu na planinama i obično živi na staništima iznad 1000 metara nadmorske visine, a samo iznimno, u sjeverozapadnom dijelu areala (Lika i Poštak) dolazi već na 900 metara nad morem. Izgledom nalikuje riđovki, ali je manji – naraste do 50 centimetara. U Hrvatskoj su poznate izolirane populacije, počevši od južnog Velebita, Lisac i Visibaba u Lici, Poštak, Dinara, Troglav i Kamešnica.

HZJZ

Otrovi poskoka i riđovke izravno razaraju tkiva i izazivaju poremećaje u krvnom optoku. Prvi simptomi nakon ugriza su bol i oticanje koje se širi od mjesta ugriza. Mogu se javiti i nesvjestica, mučnina, povraćanje i znojenje jer u njihovom otrovu u manjoj mjeri ima i neurotoksina.

Ne pokušavajte izbliza ni fotografirati zmiju

Što se prevencije tiče, HZJZ preprouča da bi dvorišta u kojima se pojave zmije trebalo ukloniti njihove moguće zaklone poput nakupina kamenja ili različitih predmeta, suhoga granja, drva i sličnog te zatvoriti pukotine i rupe kroz koje zmije mogu ući u stambene objekte, garaže ili podrume. Pokušaj hvatanja ili fotografiranja zmije iz blizine opasna je radnja koja može uzrokovati njen napad i ugriz.

U prirodi se preporuča nošenje odgovarajuće obuće koja štiti nogu od ugriza, nošenje dugih hlača, čarapa i majica dugih rukava. Pri branju šparoga ili drugih plodova uputno je nositi rukavice. Valja izbjegavajti područja izvan staza i paziti da se ne staje na nepregledna mjesta. Dođe li do susreta sa zmijom, ne treba ih dirati i uznemiravati niti ih se smije ubijati. Najbolje ih je zaobići.

Oprezno i s dvjema poluotrovnicama

Na stranicama HZJZ-a stoji da u Hrvatskoj obitavaju i dvije slabo otrovne zmije poluotrovnice – zmajur i crnokrpica. Zmajur je sive crvenkastosmeđe, maslinaste ili crnkaste boje s velikim očima i istaknutim nadočnim pločicama. Ta zmija naraste i do dva metra. Crnokrpica je dosta manja, najčešće je sivkasta ili smećkasta s tamnim mrljama. Poluotrovnice, imaju žlijezde koje proizvode otrov i stražnje zube kojima ga ubrizgavaju, no ne mogu dovoljno ugristi čovjeka da bi mu ubrizgale otrov.

Ipak, HZJZ preporuča da se i u slučaju njihova ugriza ode liječniku radi čišćenja rane i eventualne dopunske doza cjepiva protiv tetanusa.

U 20 godina troje umrlih od ugriza zmije

Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije, godišnje se u svijetu dogodi oko 5,4 milijuna ugriza zmija, od čega polovica slučajeva rezultira otrovanjem. Oko stotinu tisuća ljudi u svijetu godišnje umre od posljedica ugriza zmija. Većina tih pojava događa u Africi, Aziji i Latinskoj Americi, a vrlo rijetko u Europi.

U Hrvatskoj se najviše ugriza dogodi od travnja do kolovoza, s vrhuncem u lipnju, a najveći broj ugriza zmija otrovnica zabilježen je 2018. godine – čak 40.

Od 2005. naovamo u Hrvatskoj su zabilježena tri smrtna slučaja od ugriza zmije, posljednji 2013. godine. U dva slučaja radilo se o starijim osobama od 69 i 80 godina, dok je treća žrtva bio jednomjesečni dječačić. Njega je 2007. godine ugrizao poskok na padinama Kozjaka kod Splita gdje je s roditeljima bio na izletu. Ugrizi otrovnica najčešće su bili zabilježeni na područjima Zadarske, Splitsko-dalmatinske i Ličko-senjske županije.

Mali broj ugriza godišnje

Dobra je vijest što je Vlada ovih dana dala suglasnost Imunološkom zavodu da odabere najpovoljnijeg izvođača za izgradnju tvornice za proizvodnju zmijskog protuotrova u poslovnoj zoni u Rugvici. Time bi se obnovila proizvodnja tog seruma po kojemu je Imunološki zavod bio poznat.

Prošle godine je ravnatelj Imunološkog zavoda Vedran Čardžićgostujući na N1 televiziji, upozorio je na male zalihe zmijskog protuotrova kazavši da je Imunološki zavod zadnji put proizveo protuotrov još 2013. godine.

Na zalihama je prije dvije godine bilo stotinjak ampula protuotrova, a Čardžić je kazao da u Hrvatskoj godišnje u prosjeku bude dvadesetak ugriza zmija otrovnica.

 
Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi

U trendu