Connect with us

Hrvatska

Deutsche Welle: Hrvatska sanja o mostovima do svojih otoka

Objavljeno

-

Hrvatski otočani bi možda radije ulagali u dizanje kvalitete života i zadržavanje povezanosti trajektima, dok se u kontinentalnim dijelovima zemlje i najvišim političkim krugovima o tom pitanju često razmišlja drukčije.

Temu o mostovima donosi Deutsche Welle.

Pelješki most nije samo povezao kontinentalnu Hrvatsku, nego i otvorio novu zavodljivu perspektivu za razvoj hrvatskih otoka. Tako je i ministar mora, prometa i infrastrukture RH Oleg Butković povodom dovršetka radova između Komarne i Brijeste optimistično najavio pregovore s kineskim izvođačima o mogućnosti sličnog povezivanja otoka Pašmana s obalom pokraj Zadra.

U javnom prostoru zatim se pojavila i ideja o mostu između Pelješca i Korčule, inače drugog najnaseljenijeg otoka u Hrvatskoj.

Za razliku od vizure koju obično imaju kontinentalni akteri sličnih rasprava, međutim, otočanima je na umu interes koji se ne da svesti na puku prometnu dostupnost. Naprotiv, cestovna povezanost njima može značiti i prijetnju spram značajki koje otok uopće čine otokom, i tamošnji život posebnim.

Stoga upada u oko jedan od efekata kakve je Pelješki most već prouzročio na Korčuli, iako se odatle i dalje na kontinentalnu obalu stiže primarno trajektom iz Orebića, te dosad u kombinaciji s linijom Trpanj-Ploče koja će uskoro postati suvišnom. Cijena zemljišta na Korčuli momentalno je porasla 10 posto, a najviše su posrijedi parcele za gradnju vila i apartmana.

Vrijednost odvojenosti

“Ako smo i pomislili da bi otočka mostogradnja bila korisno rješenje prometnog povezivanja, međutim, prvi nas je kontakt s upućenijim sugovornicima – djelotvorno razuvjerio. „Otkad sam i sama otočanka, otoci mi ne predstavljaju romantične destinacije, već posebna mjesta koja nude životne prednosti, ali donose i specifične probleme. Vrijednosti koje posjeduju su uvjetovane i činjenicom odvojenosti od kopna. Ne pristajem na tezu da se temeljni problemi života na otocima mogu riješiti mostom“, mišljenja je Maja Jurišić, predsjednica nevladine mreže Pokret otoka i donedavna članica Tajništva za otoke pri Europskoj komisiji.

Takva mogućnost”, nastavlja ona, „znači nepovratnu devastaciju vrijednosti otoka. S obzirom na visinu investicije izgradnje mosta, tim bi se novcima moglo riješiti puno važnijih pitanja otočana. Njima treba podizanje kvalitete života razvojem osnovne infrastrukture, bolji i češći trajekti, dostupna javna usluga, obnovljivi izvori energije, zbrinjavanje otpada, vodovodni i kanalizacijski sustav.”

No činjenica je da je EU već sufinancirala i most za otok Čiovo pokraj Trogira, pa bi Bruxelles možda bio zainteresiran u sličnim projektima drugdje na Jadranu. Maja Jurišić odgovara da je izgradnja mosta na Čiovu sasvim druga priča.

Otok je naime bio spojen s Trogirom i ranije, te je dodatnim mostom samo riješen već postojeći infrastrukturni problem: „Ali ne mogu zamisliti da razvijamo projekte mostova. Čemu onda milijunske EU-investicije za izgradnju i razvoj luka? Otočani trebaju biti svjesni da jednom kada se povežu mostom, više nisu otoci. Primjer je i Tajništvo za otoke koje u svom radu ne uzima u obzir otoke povezane mostom.”

Otok s mostom nije otok

Na pitanje kako onda protumačiti takvu inicijativu u RH, Jurišić nam je rekla da ne zna, osim možda – nečijim nerealnim vizijama. Upitom smo se obratili i Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture, ali do objave ovog članka nismo dobili nikakav odgovor.

U svakom slučaju, nikome ne bi škodilo malo više „otokocentrične“ perspektive, umjesto da se otoci promatraju pretežno kao nekretninski i turističko-industrijski resursi. Kako dakle usvojiti izraženiji otočki rakurs, s prioritetima otočana u prvome planu, i bez pokroviteljskog nametanja tobože razvojnog rezona kakav nastaje na kontinentalnoj obali?

To smo saznali u razgovoru s Petrom Filipićem, ekonomistom s Ekonomskog fakulteta u Splitu, koji se u svom radu dosta bavio mogućnostima razvoja hrvatskih otoka, a uslijed stalne prijetnje njihovom stagnacijom i raseljavanjem. „Upravo sam i sam na otoku, tu ste me zatekli, pa sam malo popričao s nekim mještanima dok sam čekao vaš poziv. I, znate što, nitko nije za most, od svih kojima sam to spomenuo. Kad bi imali most, kažu, ne bi više bili otok“, rekao nam je Filipić.

„Inače, prije nekih 30 godina”, dodao je, “jednom sam putovao trajektom na Brač u društvu mog fakultetskog kolege Ive Šimunovića. ‘Vidi koliki je to otok’, govorili smo, ‘koliko ima mjesta i koliko bi tu još ljudi moglo živjeti’. Ali onda smo se jednom prilikom nakon 15 ili 20 godina opet sreli na trajektu, a bio je krcat. Ivo je u međuvremenu sagradio kuću na Braču pa je novi komentar bio da ‘samo smetaju, ajme, koliko ih je’. Znači, vremenom se mijenja perspektiva, kao i ciljevi.“

Trajekt kao društvena situacija

Petar Filipić upozorava da su upravo mostovi specifična infrastrukturna tema, naročito u ekonomskom kontekstu, a kamoli kad su posrijedi otoci: „Mislim da su danas već i od trajektnih linija zaista stalno aktivne samo one između Splita i Brača, te Zadra i Preka na Ugljanu. Riječ o je o dnevnoj fluktuaciji radnih ljudi, neovisno o turizmu.”

Pored svega drugog, mora se uzeti u obzir i to što otočanima putovanje trajektom predstavlja važnu društvenu situaciju. “Most bi značio brzi prijelaz i, paradoksalno, veću izoliranost. Oni ne žele most nego vezu između ljudi, a dakako i veći standard uz očuvanje raznih otočkih posebnosti“, kaže Filipić.

„Pritom bih u ovome momentu sugerirao da pažljivo promotrimo kakav će utjecaj Pelješki most imati na razvoj pripadajućeg područja južno od Neuma. Hoće li Pelješac zaista prosperirati ili će se pokazati samo kao mjesto transfera? A što će biti kad se jednom spoji autocesta preko Dubrovnika dalje na istok, pa tuda krenu šleperi u kolonama? Bojim se da se ne razmišlja o tome kad ovako dođe EU-novac i potakne nacionalni polet“, kaže ovaj ekonomist.

I sasvim je to dovoljno poučnih razloga da se malo intenzivnije razmotre brojne druge mogućnosti pomoći otocima, umjesto forsiranja instant-zaključaka i podjednako brzopletih infrastrukturnih rješenja.

 
Nastavi čitati
Kliknite za komentar

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Hrvatska

Vrije u SDP-u, sad se svađaju hoće li se sastati uživo ili online

Objavljeno

-

By

Danas se u 17 sati sastaje Klub zastupnika SDP-a, a Predsjedništvo u 19 sati. Uoči sastanka Kluba, Davorko Vidović napisao je pismo predsjedniku SDP-a Peđi Grbinu u ime 18 zastupnika.

Prenosimo pismo u cijelosti:

“Poštovani Predsjedniče Kluba,

Kao jedan od potpisnika zahtjeva za održavanje sjednice Kluba zastupnika SDP-a na kojoj ćemo raspravljati o daljnjem statusu naših četvero kolega isključenih iz Stranke, ni u kom slučaju ne mogu prihvatiti održavanje sjednice elektroničkim putem jer:

  • Za to ne postoji niti jedan opravdani razlog, naime dolazak na sjednice Kluba sastavni je dio našega posla, kojega obavljamo profesionalno i za koji smo plaćeni (ne znam koji bi opravdani razlog mogao imati bilo tko za izostanak);
  • Važnost teme i moguće posljedice naših odluka nesumnjivo zahtijevaju neposredni kontakt i sučeljavanje argumentima;
  • Elektroničko održavanje sjednice nije ravnopravan, nego nuždom određeni način rada opravdan samo zdravstvenim razlozima.

Stoga, predlažem da se sjednica održi ISKLJUČIVO UZ FIZIČKO PRISUSTVOVANJE,  a da se uvažavajući činjenicu da je troje naših kolega (Siniša Hajdaš Dončić, Boška Ban Vlahek, Branko Grčić) zbog  bolesti spriječeno fizički sudjelovati sjednici, da im se osigura uključivanje u sjednicu elektroničkim putem. Osobno, pristajem sudjelovati  samo na tako organiziranoj sjednici”, piše Vidović.

Sastaju se Klub i Predsjedništvo

Klub zastupnika SDP-a sastaje se u utorak u 17 sati, a Predsjedništvo u 19 sati.

Podsjetimo, situacija u SDP-u već dugo vremena nije dobra, a dodatno ju je pogoršala odluka Predsjedništva da će predsjednik stranke Peđa Grbin i politička tajnica Mirela Ahmetović razgovarati sa svim članovima Kluba u vezi zahtjeva 18 potpisnika da četvero izbačenih zastupnika SDP-a i dalje ostanu članovi Kluba. Ako se potpisnici i nakon razgovora odbiju povući, i oni će biti isključeni iz SDP-a.

 
Nastavi čitati

Hrvatska

POPIS STANOVNIŠTVA Što ako vas popisivač ne nađe kod kuće kada dođe po šifru? Ravnateljica DZS-a ima važan savjet…

Objavljeno

-

By

foto: Pixabay

Govoreći o tijeku popisa stanovništva koji je još u prvoj fazi samopotpisivanja, ravnateljica Državnog zavoda za statistiku Lidija Brković je za Večernji list otkrila da građane najviše zbunjuje ako ne žive na istoj adresi koja im piše na osobnoj.

“Ono što mi naglašavamo cijelo vrijeme je da popisujemo onu adresu na kojoj doista žive. Mi ne provjeravamo prebivališta, niti istinitost podataka koje nam daju. Naš popis temelji se na izjavi”, rekla je Brković.

Na pitanje može li se dogoditi da MUP koristi podatke kasnije protiv građana, naglasila je da su svi naši podaci tajni. “Niti jedna institucija nema pristup njima. Nitko nema pravo kontrolirati izvještajne jedinice na temelju naših podataka”, dodala je.

Brković je objasnila i ono što mnogima još uvijek nije jasno, zašto će, naime, popisivači ponovno ljudima pokucati na vrata nakon samopopisivanja.

“Zato što nakon uspješnog samopopisivanja dobivate kontrolnu šifru koju je potrebno zapamtiti ili zapisati jer ju treba predati popisivačima. To nama služi kao kontrola obuhvata popisa. Svaki popisivač zadužuje oko 250 adresa. Nama je bitno da on obiđe sve adrese. Ukoliko nikoga ne pronađe kući, ta adresa se vodi kao prazan stan”, kaže Brković.

Postavlja se pitanje i što će biti ako popisivač ne zatekne nikoga u stanu ili kući iako se osoba već samopopisala.

“Popisivač će više puta izlaziti na teren. Bilo bi dobro ukoliko nema nikog u stanu da šifru ili preda susjedu ili je može staviti na vrata, jer nju nitko ne može zloupotrijebiti. Popisivač će ostaviti obavijest gdje je bio i kontakt na koji ga se može obavijestiti o šifri ili terminu popisivanja”, rekla je Brković.

 
Nastavi čitati

Hrvatska

Na današnji dan Tito i partizani Hrvatskoj su vratili Istru i Dalmaciju

Objavljeno

-

Na današnji dan 1943. godine Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske (ZAVNOH) donijelo je odluku o priključenju Istre, Rijeke i okupiranih dijelova Dalmacije Hrvatskoj.

ZAVNOH je praktički bila hrvatska vlada koju su osnovali partizani za vrijeme Drugog svjetskog rata. Odluke ZAVNOH-a kasnije će ući u Ustav Jugoslavije, a upravo će Ustavom iz 1974. godine Hrvatska dobiti pravnu podlogu za samostalnost.

“Narod Istre, Hrvatskog primorja, Dalmacije i svih Jadranskih otoka u zajednici s junačkom Narodnooslobodilačkom vojskom Hrvatske, oslobodio je svoje krajeve ispod jarma talijanskih tlačitelja. Vlast u tim krajevima prešla je u ruke Narodnooslobodilačkih odbora – jedinih organa demokratske narodne vlasti koju naš narod priznaje. Na osnovu tih činjenica, kao i na osnovu načela o samoodređenju naroda, što su ga proklamirali naši veliki saveznici Sovjetski Savez, Velika Britanija i Sjedinjene Američke Države, Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske donijelo je sljedeće zaključke:

1. Proglašavaju se ništetnim svi ugovori, paktovi i konvencije koje su razne velikosrpske vlade sklopile s Italijom, a po kojima su hrvatski krajevi Istra, Rijeka, Zadar, Lošinj, Cres, Lastovo i ostali kvarnerski otoci predani Italiji.

2. Proglašavaju se ništetnim svi ugovori, paktovi i konvencije, sklopljeni između izdajnika hrvatskog naroda i talijanske vlade, kojima su dijelovi Gorskog kotara, Hrvatskog primorja, Dalmacije i dalmatinski otoci predani Italiji.

3. Svi spomenuti hrvatski krajevi, tj. Istra, Rijeka, Zadar, anektirani dijelovi Hrvatskog primorja, Gorskog kotara, Dalmacije i svi Jadranski otoci (uključujući i Lastovo, Cres, Lošinj i druge), priključuju se matici zemlji – Hrvatskoj, a preko nje novoj demokratskoj, bratskoj zajednici naroda Jugoslavije, za koju se naši narodi bore.

4. Talijanskoj nacionalnoj manjini, koja obitava u ovim krajevima, jamči se autonomija.

5. O gornjoj odluci obavještavaju se vlade savezničkih zemalja: Saveza Socijalističkih Sovjetskih Republika, Velike Britanije, Sjedinjenih Američkih Država, kao i čitava svjetska javnost.

Smrt fašizmu – sloboda narodu!

20. rujna 1943.

Zemaljsko Antifašističko Vijeće Narodnog Oslobođenja Hrvatske”, stajalo je u proglašenju ZAVNOH-a.

 
Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi

U trendu