Svijet
Medicinske sestre objašnjavaju zašto se ne žele cijepiti
Nepovjerenje među građanima preme cijepljenju je nemalo. No zašto se u Hrvatskoj ne želi cijepiti gotovo polovina pomoćnog medicinskog kadra u javnom zdravstvu.
“Neki se mogu čuditi što se ne želim cijepiti, a medicinska sam sestra, pa bih valjda trebala lakše prihvatiti takvu potrebu. Ali možda se ne želim cijepiti baš zato što sam sestra. Možda bolje od drugih razumijem neke detalje o cjepivu”, rekla je Ivana za Deutsche Welle, medicinska sestra koja radi u jednoj zagrebačkoj bolnici. Ukupno je već preko 20 godina u toj struci. Ne želi da joj otkrijemo prezime i naziv bolnice, jer se pribojava mogućnosti osvete sistema nad antivakserima.
„Ja pritom uopće nisam antivakserica, bez obzira na to što će me netko svrstati među takve. Samo se ne želim izlagati ovakvom eksperimentalnom cjepivu. Nuspojave su, prema mojim saznanjima, česte, nerijetko ekstremno teške, a nisu još sve ni poznate. Ta i kad se testira neki novi lijek, plaća se onima na kojima se testira. Osim toga, moram podizati dvoje djece, i ne mogu si priuštiti teže nuspojave koje znaju potrajati danima“, iznosi svoje tvrdnje medicinska sestra ne otkrivajući pritom na čemu temelji svoje tvrdokorne stavove.
Diskutabilna mRNA cjepiva
Razgovaramo s Ivanom kako bismo saznali otkud i zašto otpor cijepljenju među medicinskim sestrama i tehničarima u Hrvatskoj. Polovinom ovog mjeseca objavljeno je da količina takvih doseže 43 posto, dok su liječnice i liječnici gotovo dvostruko skloniji cjepivima. Ima li onda napetosti među tim dvjema skupinama? Ivana kaže da nema, da se o tome i ne govori mnogo, te da se nada da napetosti neće ni biti.
Ivana kaže kako smatra da niti jedno mRNA cjepivo nije prošlo pretklinička istraživanja, čime su ona onda, uvjerena je, automatski diskutabilna, a mehanizam njihova djelovanja jojizgleda zastrašujuće.
“Ostala cjepiva, za razne druge bolesti, svakako prihvaćam, provjerena su i pouzdana. Zato naglašavam da nisam antivakserica, i jako mi smeta kad me svrstavaju među takve, ravnozemljaše i slične. Ali ja svejedno namjeravam čekati na pravo cjepivo, a dotad se paziti zaraze na druge načine“, ispričala nam je ova sestra.
Učenje u hodu
Ni druga naša sugovornica ne želi da ju se naziva antivaksericom. Ime joj je Maja, a ni ona nije željela da joj objavimo prezime i naziv bolnice, mada smo do njezina telefonskog broja došli preko nadređenog joj liječničkog osoblja. Na odjelu se znaju suprotstavljeni stavovi, ali to nije dovelo do komunikacijskog sloma između tamo zaposlenih. Posrijedi je pritom jedna javna zdravstvena ustanova u Rijeci.
„To ne znači da se na nas koji smo protivni neće u budućnosti vršiti znatno veći pritisak, primjerice od strane države. Osupnuta sam već i sadašnjom kampanjom, javnim prozivanjem i ocrnjivanjem. A sumnjičava sam prema cjepivima jer znam da su dobila dozvole samo zato što je zaraza natjerala svijet da požuri postupak”, riječi su medicinske sestre Maje. Dodaje da se i dalje ne zna puno toga o bolesti ni o cjepivima, da se uči se u hodu i još je puno nejasnoća. I ona svoje stavove iznosi bez da je jednu od tih tvrdnji potkrijepila nekim dokazom.
„Sad se još ne zna dovoljno ni o sojevima“, dodala je ona, „pa bih radije čekala dok ne bude pouzdano. U međuvremenu se držim pojačane brige o maskama, osnovne higijene i sličnog. Mi sestre smo u središtu zbivanja, stalno s pacijentima, pa valjda nešto i znamo. Lako uočavamo razne kontradikcije u vezi s koronavirusom i cjepivima. A i razne nesistematičnosti.“
Nejednak tretman izoliranih
Maja naime zamjera vlastima očite nedosljednosti koje svako malo izazivaju rasprave u javnom prostoru, ali i dodatni otpor spram cijepljenja. Smatra da je zbog toga mnogima nanesena nepravda: „Nejednak tretman je veliki problem. Živim u gradiću pored Rijeke i, dok sam bila u izolaciji, ophodnja je svaki dan tražila da im se pokazujem na balkonu. Ljudima u Rijeci nije bilo tako. I onda se čude što im ljudi ne vjeruju. Da ne pričam o interesima u pozadini, o tome da je farmacija jedan od najvećih biznisa.“
Ova riječka medicinska sestra ističe da pritom ne nagovara druge da se ne cijepe, nego je i vlastitoj djeci ostavila odluku o tome u potpunosti na osobni izbor.
No gdje se onda nalazi objektivna istina, ili objektivna što je najviše moguće, i zašto nije više afirmirana? Za odgovor smo zamolili Dagmar Radin, profesoricu te istraživačicu javnih zdravstvenih politika na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu.
Bez prostora za spekulacije
„Ovisi s kojeg gledišta započnemo. Generalno, ako su nam ciljevi održiv i funkcionalan zdravstveni sustav, treba nam i procijepljeno osoblje“, rekla je Radin za DW, dodajući da to znači – cijepljenje onim najboljim što se ima u datom trenu. „No ako relativiziramo znanost i sve što znamo o virusu Covid-19“, nastavila je, „doći ćemo do toga da je upitno baš sve.”
„Ipak, neke temelje moramo imati. Istina je da se žurilo s cjepivima, jer drugog izbora faktično nije bilo, ali treba reći i da je današnja tehnologija daleko naprednija od one koja je stvorila druga cjepiva kojima se cijepimo desetljećima. Na koncu, od medicinskih sestara bih očekivala viši stupanj povjerenja u znanost“, naglasila je Radin.
Pojasnila je zatim da medicina nije sasvim egzaktna znanost, jer se ishodi ne mogu predvidjeti sa 100-postotnom sigurnošću. No to još ni u ludilu ne znači da ostavlja prostor za nekakve spekulacije: „Zato mislim da je neprihvatljivo, s pozicija javnih zdravstvenih politika, da neki zdravstveni djelatnici postupaju u suprotnosti s općom sigurnošću, a možemo je nazvati i nacionalnom.“
Vlasti kompromitiraju epidemiologiju
„Ako hoćete i filozofski, vaša individualna sloboda može ići do točke gdje ne ugrožava zajednicu. Pogotovo ako kao sestra radite s npr. onkološkim pacijentima koji ne mogu primiti cjepivo. Zato bih se zalagala za obavezu cijepljenja među zdravstvenim i još nekim radnicima, a drugo je pitanje koliko je to politički provedivo“, zaključila je Dagmar Radin.
Ta politologinja naposljetku vezuje mogućnost političke izvedbe s propustima vlasti i komunikacijama u prakticiranju javnih politika. Ne samo u Hrvatskoj, vlasti uvelike kompromitiraju epidemiološke mjere koje najčešće bez rezerve zagovaraju.
Zato je naša sugovornica sa zagrebačkog FPZ-a istaknula da smo svjedoci velikih problema koje generiraju političari, ali da to nipošto ne smije u nečijim očima izobličiti znanstvene činjenice i sliku javnozdravstvenih prioriteta.
Svijet
Dva zabrinjavajuća incidenta: Zašto pucaju prozori na avionima?
Nakon dva nedavna incidenta u Europi ponovno se otvorilo pitanje koliko su sigurni prozori na putničkim zrakoplovima i zbog čega uopće dolazi do njihova pucanja.
Nakon slučaja na letu Ryanaira 10. srpnja, kada je državljanin Srbije Ljubiša Karović ozlijeđen nakon oštećenja prozora na letu iz Soluna za Memmingen, još jedan zrakoplov morao je prisilno sletjeti. Riječ je o letjelici kompanije Norwegian Air Shuttle koja je 27. srpnja, na letu iz Osla za Dubrovnik, sletjela u Beč zbog napuklog prozora u pilotskoj kabini.
Iz kompanije su priopćili da je na prednjem prozoru kokpita uočena pukotina, zbog čega su piloti iz predostrožnosti odlučili prekinuti let i sigurno sletjeti. U incidentu nitko nije ozlijeđen, prenosi Nova.rs.
Zašto dolazi do pucanja prozora?
Predsjednik Norveške organizacije zrakoplovnih tehničara Jan Skogset objašnjava da su prozori u kokpitu izrađeni od više slojeva stakla i plastike, zbog čega su iznimno debeli i otporni.
Najčešće strada samo vanjski sloj, dok unutarnji ostaje neoštećen pa takva oštećenja ne moraju odmah ugroziti sigurnost leta. Ipak, svaki slučaj zahtijeva detaljnu provjeru i procjenu stručnjaka.
Među najčešćim uzrocima pucanja navode se sudari s pticama ili drugim predmetima, kao i problemi sa sustavom grijanja prozora. Prozori kokpita imaju ugrađeno grijanje koje sprječava stvaranje leda i povećava njihovu otpornost. Ako taj sustav ne funkcionira kako treba, povećava se rizik od nastanka pukotina.
Prozori u putničkoj kabini pucaju znatno rjeđe
Zrakoplovni inženjer Slobodan Kolaček, koji je gotovo četiri desetljeća radio u JAT Tehnici na održavanju zrakoplova i analizi kvarova, rekao je za BBC na srpskom da su oštećenja prozora u putničkoj kabini vrlo rijetka.
Kako objašnjava, prozori se redovito pregledavaju i mijenjaju ako se primijete znakovi trošenja, poput ljuštenja ili zamućenja materijala. Vanjski dio prozora predstavlja nosivi element konstrukcije, dok je unutarnja ploča uglavnom dekorativna.
Prema njegovim riječima, do pucanja putničkog prozora može doći uslijed udara stranog tijela, jakih turbulencija ili zamora materijala izazvanog dugotrajnim opterećenjem konstrukcije zrakoplova.
Što se dogodilo na letu za Dubrovnik?
Zrakoplov Boeing 737-800, star manje od 12 godina, poletio je iz Osla prema Dubrovniku, no tijekom leta posada je primijetila pukotinu na prozoru kokpita.
Iz predostrožnosti donesena je odluka o izvanrednom slijetanju u Beč, gdje je zrakoplov sigurno prizemljen.
Incident s Ryanairom
Mnogo ozbiljniji bio je incident na letu Ryanaira iz Soluna za Memmingen 10. srpnja.
Prema navodima grčkih medija, dio koji se odvojio s motora udario je u prozor pokraj sjedala Ljubiše Karovića. Njegova supruga Svetlana Grković Maksimović ispričala je za Novu da je nakon snažnog praska došlo do nagle dekompresije, a njezin suprug djelomično je bio izvučen kroz otvor nastao nakon oštećenja prozora.
Zrakoplov se ubrzo vratio u Solun i sigurno sletio, dok je Ryanair priopćio da je motor prethodno prošao redoviti servis i remont.
Poznati slučajevi iz prošlosti
Pucanje prozora na zrakoplovima rijetka je, ali ne i nepoznata pojava.
Jedan od najpoznatijih incidenata dogodio se 1990. godine na letu British Airwaysa, kada je puknuo prozor kokpita, a kapetan Timothy Lancaster djelomično je bio izvučen iz letjelice na velikoj visini. Zahvaljujući brzoj reakciji posade, preživio je.
Godine 2018. na letu kompanije Southwest Airlines eksplodirao je motor, a njegovi su dijelovi razbili prozor. Jedna putnica djelomično je bila izvučena iz zrakoplova te je kasnije preminula od zadobivenih ozljeda.
Među poznatim slučajevima je i incident iz 2005. godine, kada se privatni zrakoplov Oprah Winfrey morao vratiti u zračnu luku nakon što je ptica oštetila prozor kokpita. Dvije godine kasnije u Denveru je u kratkom razdoblju zabilježeno čak 14 slučajeva pucanja prozora na različitim zrakoplovima, a istraga je pokazala da su uzrok bili udari stranih predmeta, uz doprinos vrlo hladnog vremena i jakog vjetra.
Svijet
ZABRINJAVAJUĆI TREND / Matičnu državu napustilo bi čak devet od deset Europljana: Evo gdje bi voljeli živjeti
Gotovo polovica stanovnika Francuske, Njemačke, Italije i Ujedinjene Kraljevine očekuje da će u nekom trenutku života živjeti u drugoj državi, pokazalo je novo istraživanje provedeno na uzorku od 2000 odraslih osoba.
Anketu je za digitalnu osiguravateljsku tvrtku Feather provela istraživačka agencija, a rezultati pokazuju da je kriza troškova života glavni razlog zbog kojeg mnogi razmišljaju o preseljenju u inozemstvo. To je navelo 53 posto Britanaca, 48 posto Francuza, 43 posto Nijemaca i 32 posto Talijana.
U svakoj od četiri zemlje ispitano je po 500 odraslih osoba, a tek jedan od deset ispitanika rekao je da sigurno ne bi preselio u drugu državu, prenosi Euronews.
Iako se omiljene destinacije razlikuju od zemlje do zemlje, Španjolska se pokazala kao najpoželjniji izbor među ispitanicima.
Kanada kao najpoželjnija
Britanci i Talijani najčešće su odabrali upravo Španjolsku kao zemlju u kojoj bi željeli živjeti. Za nju se izjasnilo 24 posto Britanaca i 20 posto Talijana. Španjolska je bila i drugi najpopularniji izbor među Francuzima i Nijemcima, pri čemu ju je odabralo 16 posto Francuza i 12 posto Nijemaca.
Francuzi su kao najpoželjniju destinaciju izdvojili Kanadu, koju je odabralo 17 posto ispitanika, dok je Italija zauzela drugo mjesto s 14 posto glasova.
Nijemci pritom uglavnom ne planiraju seliti daleko od kuće. Njih 17 posto odabralo je Austriju, dok su Španjolska i Švicarska podijelile drugo mjesto s po 12 posto.
Britanci su, s druge strane, spremniji na preseljenje na drugi kraj svijeta. Australiju je odabralo 19 posto ispitanika, Kanadu 15 posto, a Novi Zeland deset posto.
Iako se Dubai često spominje kao jedno od najpopularnijih odredišta za iseljenike, samo tri posto Britanaca navelo je da razmišlja o preseljenju ondje. Autori istraživanja napominju da je anketa provedena krajem lipnja te smatraju da su na rezultate vjerojatno utjecali iranski napadi na Ujedinjene Arapske Emirate tijekom prethodnih mjeseci.
U usponu je fenomen “semi-pata”
U sklopu istraživanja Feather je razgovarao i s putopisnom stručnjakinjom Holly Rubenstein, voditeljicom podcasta The Travel Diaries, koja smatra da se tradicionalni način života iseljenika mijenja.
“Nova verzija takvog života mnogo je fleksibilnija. Ljudi provedu šest mjeseci na jednom mjestu, rade na daljinu, isprobavaju određeni stil života i stvaraju veze na više različitih lokacija”, kaže Rubenstein.
Dodaje da će generacija Alpha odrastati uz rad i komunikaciju na daljinu kao nešto sasvim uobičajeno.
“Njima karijera, prijateljstva i identitet više neće biti vezani uz samo jedno mjesto”, zaključila je.
Svijet
Uskoro novi izgled novčanica eura. Ovo su prijedlozi
Europska središnja banka (ECB) predstavila je u četvrtak prijedloge dizajna koji su ušli u uži izbor za novu seriju euronovčanica te pokrenula javno savjetovanje u kojem poziva građane diljem Europe da iznesu svoje mišljenje.
Prijedlozi se temelje na dvjema temama – „Europska kultura” i „Rijeke i ptice” – te motivima odabranima za njihovo prikazivanje.
„Euronovčanice nisu samo sredstvo plaćanja – one su jedan od najopipljivijih izraza Europe”, izjavila je predsjednica ESB-a Christine Lagarde. „Dizajnom koji spaja ljepotu i značenje dodatno će učvrstiti naš zajednički identitet.”
Stiglo više od 1.200 prijava
Prijedlozi koji su ušli u uži izbor rezultat su natječaja za dizajn provedenog na razini Europske unije. Zaprimljeno je više od 1.200 prijava grafičkih dizajnera, a njih 25 pozvano je da izradi prijedloge za jednu ili obje teme. Neovisni žiri, sastavljen od 21 stručnjaka iz područja grafičkog dizajna, komunikacija, neuroznanosti i povijesti, koje su nominirale središnje banke država europodručja, odabrao je deset prijedloga.
Sada su svi građani Europe pozvani da daju svoje mišljenje, nakon što je Upravno vijeće ECB-a odlučilo provesti internetsku anketu o tih deset prijedloga. Javno savjetovanje bit će otvoreno do 21. rujna 2026. Paralelno će neovisna istraživačka tvrtka provesti zasebno istraživanje s istim pitanjima na reprezentativnom uzorku građana europodručja.
ECB će objaviti izvješće o rezultatima oba istraživanja nakon što bude odabran konačni koncept dizajna. Povratne informacije građana ključan su dio uključivog pristupa Eurosustava kojim se želi osigurati da se u obzir uzmu stavovi ljudi iz cijele Europe.
Odluka krajem godine
Očekuje se da će Upravno vijeće ECB-a donijeti konačnu odluku o novom dizajnu novčanica krajem ove godine. Odluka će se temeljiti na više elemenata, uključujući zaključke žirija natječaja za dizajn, tehničku procjenu te rezultate dvaju istraživanja.
Odabrani dizajn potom će proći daljnji razvoj i testiranja prije početka proizvodnje. Očekuje se da će nove euronovčanice ući u optjecaj u godinama koje slijede. Novčanice iz postojećih serija zadržat će svoju vrijednost i nastavit će biti u optjecaju zajedno s novima. Bit će to prvi potpuni redizajn euronovčanica od njihova uvođenja 2002. godine.
„Redizajn euronovčanica dio je dugoročnih nastojanja Eurosustava da gotovina ostane sigurno, učinkovito i građanima blisko sredstvo plaćanja, čime se čuva pristup javnom novcu i sloboda izbora načina plaćanja”, rekao je član Izvršnog odbora ECB-a Piero Cipollone.
-
magazin6 dana prijeVitamini B kompleksa: Koje su prednosti i kako se točno uzimaju?
-
Sport6 dana prijeMladi Zadrani i dvije bivše igračice ŽKK Zadar Plus osvojili PRO 3×3 turnir u Šibeniku
-
magazin6 dana prijeHoroskop za 27. srpnja 2026.
-
magazin6 dana prijeFOTOGALERIJA / Rockatansky Band rasplesao Dračevac i otvorio “Lito u Dračevcu 2.0.”




