Svijet
Medicinske sestre objašnjavaju zašto se ne žele cijepiti
Nepovjerenje među građanima preme cijepljenju je nemalo. No zašto se u Hrvatskoj ne želi cijepiti gotovo polovina pomoćnog medicinskog kadra u javnom zdravstvu.
“Neki se mogu čuditi što se ne želim cijepiti, a medicinska sam sestra, pa bih valjda trebala lakše prihvatiti takvu potrebu. Ali možda se ne želim cijepiti baš zato što sam sestra. Možda bolje od drugih razumijem neke detalje o cjepivu”, rekla je Ivana za Deutsche Welle, medicinska sestra koja radi u jednoj zagrebačkoj bolnici. Ukupno je već preko 20 godina u toj struci. Ne želi da joj otkrijemo prezime i naziv bolnice, jer se pribojava mogućnosti osvete sistema nad antivakserima.
„Ja pritom uopće nisam antivakserica, bez obzira na to što će me netko svrstati među takve. Samo se ne želim izlagati ovakvom eksperimentalnom cjepivu. Nuspojave su, prema mojim saznanjima, česte, nerijetko ekstremno teške, a nisu još sve ni poznate. Ta i kad se testira neki novi lijek, plaća se onima na kojima se testira. Osim toga, moram podizati dvoje djece, i ne mogu si priuštiti teže nuspojave koje znaju potrajati danima“, iznosi svoje tvrdnje medicinska sestra ne otkrivajući pritom na čemu temelji svoje tvrdokorne stavove.
Diskutabilna mRNA cjepiva
Razgovaramo s Ivanom kako bismo saznali otkud i zašto otpor cijepljenju među medicinskim sestrama i tehničarima u Hrvatskoj. Polovinom ovog mjeseca objavljeno je da količina takvih doseže 43 posto, dok su liječnice i liječnici gotovo dvostruko skloniji cjepivima. Ima li onda napetosti među tim dvjema skupinama? Ivana kaže da nema, da se o tome i ne govori mnogo, te da se nada da napetosti neće ni biti.
Ivana kaže kako smatra da niti jedno mRNA cjepivo nije prošlo pretklinička istraživanja, čime su ona onda, uvjerena je, automatski diskutabilna, a mehanizam njihova djelovanja jojizgleda zastrašujuće.
“Ostala cjepiva, za razne druge bolesti, svakako prihvaćam, provjerena su i pouzdana. Zato naglašavam da nisam antivakserica, i jako mi smeta kad me svrstavaju među takve, ravnozemljaše i slične. Ali ja svejedno namjeravam čekati na pravo cjepivo, a dotad se paziti zaraze na druge načine“, ispričala nam je ova sestra.
Učenje u hodu
Ni druga naša sugovornica ne želi da ju se naziva antivaksericom. Ime joj je Maja, a ni ona nije željela da joj objavimo prezime i naziv bolnice, mada smo do njezina telefonskog broja došli preko nadređenog joj liječničkog osoblja. Na odjelu se znaju suprotstavljeni stavovi, ali to nije dovelo do komunikacijskog sloma između tamo zaposlenih. Posrijedi je pritom jedna javna zdravstvena ustanova u Rijeci.
„To ne znači da se na nas koji smo protivni neće u budućnosti vršiti znatno veći pritisak, primjerice od strane države. Osupnuta sam već i sadašnjom kampanjom, javnim prozivanjem i ocrnjivanjem. A sumnjičava sam prema cjepivima jer znam da su dobila dozvole samo zato što je zaraza natjerala svijet da požuri postupak”, riječi su medicinske sestre Maje. Dodaje da se i dalje ne zna puno toga o bolesti ni o cjepivima, da se uči se u hodu i još je puno nejasnoća. I ona svoje stavove iznosi bez da je jednu od tih tvrdnji potkrijepila nekim dokazom.
„Sad se još ne zna dovoljno ni o sojevima“, dodala je ona, „pa bih radije čekala dok ne bude pouzdano. U međuvremenu se držim pojačane brige o maskama, osnovne higijene i sličnog. Mi sestre smo u središtu zbivanja, stalno s pacijentima, pa valjda nešto i znamo. Lako uočavamo razne kontradikcije u vezi s koronavirusom i cjepivima. A i razne nesistematičnosti.“
Nejednak tretman izoliranih
Maja naime zamjera vlastima očite nedosljednosti koje svako malo izazivaju rasprave u javnom prostoru, ali i dodatni otpor spram cijepljenja. Smatra da je zbog toga mnogima nanesena nepravda: „Nejednak tretman je veliki problem. Živim u gradiću pored Rijeke i, dok sam bila u izolaciji, ophodnja je svaki dan tražila da im se pokazujem na balkonu. Ljudima u Rijeci nije bilo tako. I onda se čude što im ljudi ne vjeruju. Da ne pričam o interesima u pozadini, o tome da je farmacija jedan od najvećih biznisa.“
Ova riječka medicinska sestra ističe da pritom ne nagovara druge da se ne cijepe, nego je i vlastitoj djeci ostavila odluku o tome u potpunosti na osobni izbor.
No gdje se onda nalazi objektivna istina, ili objektivna što je najviše moguće, i zašto nije više afirmirana? Za odgovor smo zamolili Dagmar Radin, profesoricu te istraživačicu javnih zdravstvenih politika na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu.
Bez prostora za spekulacije
„Ovisi s kojeg gledišta započnemo. Generalno, ako su nam ciljevi održiv i funkcionalan zdravstveni sustav, treba nam i procijepljeno osoblje“, rekla je Radin za DW, dodajući da to znači – cijepljenje onim najboljim što se ima u datom trenu. „No ako relativiziramo znanost i sve što znamo o virusu Covid-19“, nastavila je, „doći ćemo do toga da je upitno baš sve.”
„Ipak, neke temelje moramo imati. Istina je da se žurilo s cjepivima, jer drugog izbora faktično nije bilo, ali treba reći i da je današnja tehnologija daleko naprednija od one koja je stvorila druga cjepiva kojima se cijepimo desetljećima. Na koncu, od medicinskih sestara bih očekivala viši stupanj povjerenja u znanost“, naglasila je Radin.
Pojasnila je zatim da medicina nije sasvim egzaktna znanost, jer se ishodi ne mogu predvidjeti sa 100-postotnom sigurnošću. No to još ni u ludilu ne znači da ostavlja prostor za nekakve spekulacije: „Zato mislim da je neprihvatljivo, s pozicija javnih zdravstvenih politika, da neki zdravstveni djelatnici postupaju u suprotnosti s općom sigurnošću, a možemo je nazvati i nacionalnom.“
Vlasti kompromitiraju epidemiologiju
„Ako hoćete i filozofski, vaša individualna sloboda može ići do točke gdje ne ugrožava zajednicu. Pogotovo ako kao sestra radite s npr. onkološkim pacijentima koji ne mogu primiti cjepivo. Zato bih se zalagala za obavezu cijepljenja među zdravstvenim i još nekim radnicima, a drugo je pitanje koliko je to politički provedivo“, zaključila je Dagmar Radin.
Ta politologinja naposljetku vezuje mogućnost političke izvedbe s propustima vlasti i komunikacijama u prakticiranju javnih politika. Ne samo u Hrvatskoj, vlasti uvelike kompromitiraju epidemiološke mjere koje najčešće bez rezerve zagovaraju.
Zato je naša sugovornica sa zagrebačkog FPZ-a istaknula da smo svjedoci velikih problema koje generiraju političari, ali da to nipošto ne smije u nečijim očima izobličiti znanstvene činjenice i sliku javnozdravstvenih prioriteta.
Svijet
Tajanstvena “hladna mrlja” zbunjivala je znanstvenike. Nova studija kaže da je to zloslutan znak
U sjevernom Atlantskom oceanu, južno od Grenlanda i Islanda, nalazi se veliko područje mora koje se ponaša suprotno od ostatka planeta. Dok se oceani zagrijavaju, taj se dio Atlantika hladi. Novo istraživanje tvrdi da je pronašlo odgovor na taj fenomen – i upozorava da bi on mogao biti znak približavanja jednoj od najopasnijih klimatskih prijelomnih točaka.
Područje poznato kao “hladna mrlja” ili “rupa zagrijavanja” od 1900. godine ohladilo se za gotovo jedan Celzijev stupanj.
Znanstvenici već dugo raspravljaju o uzroku te anomalije. Jedna mogućnost bila je da je posljedica gubitka topline s površine oceana zbog promjena u vjetrovima i oblacima. Druga je mogućnost da pokazuje slabljenje ključnog sustava oceanskih struja koji prenosi toplinu. Novo istraživanje zaključuje da je vjerojatniji drugi scenarij – slabljenje oceanske cirkulacije – što bi moglo imati ozbiljne posljedice za budućnost planeta, piše CNN.
Riječ je o Atlantskoj meridionalnoj cirkulaciji prevrtanja (AMOC), golemom sustavu oceanskih struja koji funkcionira poput svojevrsne pokretne trake. Ona prenosi toplu vodu iz tropskih područja prema sjevernoj hemisferi, gdje se voda hladi, tone u dubine oceana i vraća prema jugu.
Brojna istraživanja ukazuju na to da taj sustav slabi zbog klimatskih promjena uzrokovanih ljudskim djelovanjem. Otapanje ledenih površina povećava količinu slatke vode u oceanima, čime se narušava osjetljiva ravnoteža temperature i slanosti koja pokreće AMOC.
Neki znanstvenici upozoravaju da se AMOC približava kritičnoj točki nakon koje bi se njegov kolaps mogao nezaustavljivo pokrenuti, možda već tijekom ovog stoljeća.
Potpuni zastoj AMOC-a imao bi globalne posljedice: ubrzao bi rast razine mora na istočnoj obali Sjedinjenih Američkih Država, donio ekstremno hladne zime dijelovima Europe i poremetio monsunske obrasce u Africi, što bi moglo uzrokovati dugotrajne suše.
Hladna mrlja kao trag slabljenja oceanske cirkulacije
Znanstvenici su “hladnu mrlju” dugo smatrali mogućim znakom promjena u AMOC-u jer se upravo na tom području oslobađa velik dio topline koju ta oceanska struja prenosi.
Kako bi bolje razumjeli što se događa u tom dijelu Atlantika, istraživači su kombinirali stvarne podatke o temperaturi oceana prikupljene mjernim uređajima i satelitima s klimatskim modelima.
Otkrili su da se zahlađenje ne događa samo na površini mora, nego i duboko u oceanu – na mjestima gdje vremenski uvjeti poput vjetra i oblaka imaju mnogo slabiji utjecaj. Svi rezultati upućuju na ulogu AMOC-a, zaključili su istraživači.
“Promjena u prijenosu oceanske topline uzrok je hlađenja hladne mrlje”, rekao je Stefan Rahmstorf, jedan od autora studije i profesor fizike i oceanografije na Sveučilištu u Potsdamu u Njemačkoj. Dodao je da postoje i drugi neovisni dokazi o slabljenju AMOC-a, a neka istraživanja sugeriraju da je taj sustav danas slabiji nego u bilo kojem trenutku tijekom posljednjih tisuću godina.
Znanstvenici upozoravaju na ograničenja istraživanja
René van Westen, istraživač mora i atmosfere sa Sveučilišta u Utrechtu, koji nije sudjelovao u istraživanju, istaknuo je da je prethodno bilo moguće objasniti nastanak hladne mrlje samo atmosferskim uvjetima.
Ipak, činjenica da je novo istraživanje pokazalo slične rezultate kroz različite skupove podataka “jača pouzdanost zaključaka”, rekao je.
David Thornalley, profesor znanosti o oceanima i klimi na University College Londonu, također smatra da istraživanje dodatno potvrđuje povezanost između hladne mrlje i slabljenja AMOC-a, ali upozorava da su dostupni podaci iz stvarnog svijeta ograničeni.
“Ti skupovi podataka najbolje se mogu promatrati kao dobre procjene, a ne kao savršeni prikaz stvarnosti”, rekao je. Za CNN je dodao da još postoje određene nepoznanice te da ovo istraživanje “vjerojatno neće biti posljednje” u toj raspravi.
S njim se složio i Jonathan Baker, vodeći klimatolog britanske meteorološke službe Met Office, koji smatra da studija donosi dodatne dokaze o ulozi AMOC-a u nastanku hladne mrlje, ali ne daje konačan odgovor na pitanje.
Svijet
Ovo su najskuplji gradovi za kupnju stana, u jednom gradu kvadrat 18.000 eura
Novo istraživanje pokazuje da Švicarska i Luksemburg dominiraju među najskupljim europskim tržištima nekretnina, a cijene stanova u Zürichu više su nego dvostruko veće nego u Parizu.
Najskuplja europska tržišta stanova koncentrirana su u iznenađujuće malom dijelu kontinenta.
Prema podacima portala Global Property Guide, čak četiri od pet najskupljih gradova za kupnju stambenih nekretnina nalaze se u Švicarskoj i Luksemburgu. Na vrhu ljestvice nalazi se Zürich, gdje prosječna cijena stana prelazi 18.000 eura po četvornom metru.
Euronews donosi pregled 10 najskupljih europskih gradova za kupnju stana.
10. Stockholm: prosječna cijena 8.380 €/m²
Glavni grad Švedske otvara top 10 ljestvicu i bilježi jedan od najsnažnijih oporavaka tržišta nekretnina u Europi.
Smješten na 14 otoka, na spoju jezera Mälaren i Baltičkog mora, Stockholm spaja visok životni standard s jednim od najograničenijih stambenih tržišta u Europi.
Prosječna cijena stana iznosi 8.380 eura po četvornom metru, što je rast od 7,2 posto u odnosu na prošlu godinu i 17 posto u posljednje dvije godine.
Za usporedbu, u Göteborgu prosječna cijena iznosi 4.428 eura po četvornom metru, a u Malmöu 3.369 eura.
9. Kopenhagen: prosječna cijena 8.405 €/m²
Danska prijestolnica, poznata po slikovitoj luci Nyhavn, biciklističkoj infrastrukturi i vrhunskoj gastronomskoj sceni, ujedno je i najbrže rastuće tržište među deset vodećih gradova.
Prosječna cijena stana iznosi 8.405 eura po četvornom metru, što je rast od 14,3 posto u godinu dana i čak 24 posto u dvije godine.
U Aarhusu, drugom najvećem danskom gradu, cijene su pale 16,7 posto i iznose 4.128 eura po četvornom metru, dok su u Odenseu i Aalborgu ispod 2.800 eura.
8. Oslo: prosječna cijena 9.332 €/m²
Norveška prijestolnica posljednjih godina bilježi snažan oporavak tržišta nekretnina.
Grad na čelu Oslofjorda spaja modernu nordijsku arhitekturu s jednim od najviših životnih standarda u Europi.
Prosječna cijena stana dosegnula je 9.332 eura po četvornom metru, što je 6,3 posto više nego lani i 14 posto više nego prije dvije godine.
7. Amsterdam: prosječna cijena 9.437 €/m²
Amsterdamska četvrt kanala iz 17. stoljeća postala je jedna od najskupljih stambenih lokacija u Europi.
Kronični nedostatak stanova, stroga urbanistička pravila i snažna međunarodna potražnja i dalje guraju cijene prema gore.
Prosječna cijena stana iznosi 9.437 eura po četvornom metru, uz godišnji rast od 13 posto.
6. Pariz: prosječna cijena 9.490 €/m²
Pariz ostaje jedno od najpoznatijih svjetskih tržišta nekretnina, ali za razliku od većine gradova na ovoj listi, cijene ondje padaju.
Prosječna cijena stana iznosi 9.490 eura po četvornom metru, što je pad od 0,3 posto u odnosu na prošlu godinu i 7,3 posto u odnosu na razdoblje prije dvije godine.
Unatoč tome, cijene su i dalje znatno više nego u ostatku Francuske. U Lyonu prosječna cijena iznosi 4.551 euro po četvornom metru, u Bordeauxu 4.443 eura, a u Nantesu 3.376 eura.
5. Bern: prosječna cijena 9.952 €/m²
Bern se smatra najdiskretnijim luksuznim tržištem nekretnina u Švicarskoj.
Glavni grad poznat po staroj gradskoj jezgri pod zaštitom UNESCO-a najjeftiniji je među četiri švicarska grada na ovoj listi, no cijene su i dalje blizu 10.000 eura po četvornom metru.
4. Luksemburg: prosječna cijena 10.941 €/m²
Luksemburg, najbogatija europska država prema BDP-u po stanovniku, dom je jednog od najskupljih tržišta nekretnina na kontinentu.
U glavnom gradu prosječna cijena stana iznosi 10.941 euro po četvornom metru.
Unatoč nedavnom padu cijena, Luksemburg ostaje jedan od rijetkih gradova u Europi gdje tipičan jednosoban stan lako može stajati više od milijun eura.

3. Luzern: prosječna cijena 12.066 €/m²
Luzern je možda najveće iznenađenje na listi.
Smješten na obali Luzernskog jezera, u podnožju Alpa, jedan je od najslikovitijih gradova Europe.
Iako je znatno manji od Züricha ili Ženeve, prosječna cijena stana doseže 12.066 eura po četvornom metru.
2. Ženeva: prosječna cijena 16.819 €/m²
Ženeva je među najskupljim gradovima zahvaljujući iznimno bogatom tržištu rada.
Grad je sjedište Ujedinjenih naroda, Svjetske zdravstvene organizacije, Crvenog križa i brojnih privatnih banaka.
Prosječna cijena stana iznosi 16.819 eura po četvornom metru.
1. Zürich: prosječna cijena 18.229 €/m²
Zürich je i dalje najskuplji grad u Europi za kupnju stana.
Prosječna cijena doseže 18.229 eura po četvornom metru, što je više nego dvostruko od cijena u Parizu.
Dom najvećih švicarskih banaka, burze i brojnih financijskih institucija, Zürich spaja gospodarsku moć, političku stabilnost i kronični nedostatak stambenog prostora.
Rezultat je tržište nekretnina kakvo nema nijedan drugi europski grad. Zürich nije samo najskuplje tržište nekretnina u Europi 2026. godine – njegova prednost pred ostatkom kontinenta i dalje raste.
Svijet
ZBOGOM UMORU / Stižu novi sustavi za sigurnost na cestama, evo što će se sve pratiti
Na europske prometnice idućeg mjeseca stižu novi sigurnosni sustavi koji će pratiti ponašanje vozača i upozoravati na opasne situacije.
Najavljeno je uvođenje nekoliko sustava kojima je cilj povećati sigurnost u prometu. Vozači naprednu tehnologiju pozdravljaju, a struka ističe kako bi sustave trebalo zaključati, kako ih se ni u postavkama ne bi moglo isključiti.
Uvest će se signal za hitno kočenje. “Sustav će se aktivirati na način da će kočiona svjetla, štop svjetla početi treperiti u slučaju još većeg intenziteta i potrebe kritičnog vremena. Upalit će se svi pokazivači smjera kao znak upozorenja na opasnost što će dati vremena vozačima koji voze iza da mogu pravovremeno reagirati”, objasnio je za Dnevnik Nove TV Sinan Alispahić iz HAK-a.
Drugi sustav je kamera za praćenje lica vozača. Dekan Fakulteta prometnih znanosti Marko Šoštarić izjavio je da puno nesreća, posebno na autocestama, bude uzrokovano umorom vozača.
“Mi smo na fakultetu prije nekoliko godina radili na razvoju jednog takvog uređaja za rano otkrivanje umora vozača, tako da to svakako može biti pozitivan učinak na sigurnost cestovnog prometa”, istaknuo je.
Novi sustav koji bi na europskim prometnicama trebao smanjiti broj smrtno stradalih i do 30 posto pratit će same vozače unutar automobila, ukoliko uoči bilo kakvu distrakciju ako ste maknuli pogled s prometnice ili na svoj telefon, zvučno će vas upozoriti.
Alispahić je naglasio da će ti sustavi pridonijeti smanjenju broja poginulih, a lani je na prometnicama Europske unije poginulo čak 19.400 osoba.
-
ZADAR / ŽUPANIJA4 dana prijeFOTOGALERIJA IZ MASLENICE / 3. Eko akcija čišćenja podmorja u čast Vinka Šimunića – Bubnja
-
ZADAR / ŽUPANIJA4 dana prije(NE)RADNI DANI / Evo gdje danas u spizu…
-
ZADAR / ŽUPANIJA4 dana prijeFOTO / S. Katarina Teskera izabrana za novu opaticu benediktinskog Samostana sv. Marije u Zadru
-
Hrvatska4 dana prijePROGNOZA / Meteoalarm podignut na narančasti, stiže nevrijeme sa sjevera, evo gdje će najprije udariti





