Connect with us

ZADAR / ŽUPANIJA

ZADARSKA DEMOGEOGRAFKINJA IZC. PROF. DR. SC. VERA GRAOVAC MATASSI: “Najcrnji scenarij za 2061. godinu bio je 4,3 milijuna stanovnika, a sada ih imamo možda i manje od 4 milijuna”

Objavljeno

-

Početkom svake kalendarske godine Državni zavod za statistiku objavljuje privremene rezultate vitalne statistike (broj rođenih, umrlih, sklopljenih i razvedenih brakova). Na temelju tih podataka svake godine viđamo slične naslove u medijima koji se mogu sažeti u rečenici „Hrvatska pred demografskim slomom. Prošle godine rođeno najmanje djece od kada se vodi službena statistika“. Tako je i 2020. godine zabilježen najmanji broj rođene djece i najveći broj umrlih osoba. Nažalost, navedeni podaci nisu iznenađenje, već su naprotiv, očekivani nastavak višedesetljetnih nepovoljnih demografskih trendova u Hrvatskoj, ističe izv. prof. dr. sc. Vera Graovac Matassi, sveučilišna profesorica s Odjela za geografiju Sveučilišta u Zadru.

Dr. Graovac Matassi autorica je više znanstvenih radova i doktorske disertacije iz područja demogeografije, tzv. “populacijske geografije”. Prateći demografska kretanja u posljednjih 30 godina (od 1991. godine) primjećuje kako je višak umrlih nad rođenima bio konstanta, s iznimkom 1996. i 1997. godine, kad je prirodna promjena ipak kratkotrajno bila pozitivna.

Da bi se određena populacija obnavljala, potrebno je da svaka žena u fertilnom razdoblju u prosjeku rodi 2,1 dijete, a Hrvatska je zadnji put takvu razinu fertiliteta imala još početkom 1960-ih. U skladu s time, hrvatski demografi su već 1980-ih počeli intenzivnije ukazivati na demografske i gospodarske probleme s kojima će se Hrvatska suočiti u budućnosti zbog pada stopa fertiliteta, rodnosti i posljedičnog starenja stanovništva.

Početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća započelo je kontinuirano opadanje broja rođene djece, što je uz intenzivnu emigraciju i produljenje životnog vijeka utjecalo na starenje stanovništva, odnosno povećanje udjela starog i smanjenje udjela mladog stanovništva. Na to su, među ostalim, utjecali smanjenje smrtnosti dojenčadi i male djece, odnosno viša stopa njihovog preživljavanja u usporedbi s prvom polovinom stoljeća, kao i ekonomski uvjetovana emigracija stanovništva prema razvijenim europskim zemljama, dominantno prema Njemačkoj, od šezdesetih godina nadalje. U toj emigraciji najvećim je dijelom sudjelovalo radno aktivno stanovništvo u dobi između 20 i 40 godina, koje je ujedno i nositelj reprodukcije stanovništva. Prema jednoj procjeni od 1961. do 1991. iz Hrvatske se trajno iselilo oko 300.000 stanovnika. Tijekom devedesetih godina prošlog stoljeća Hrvatska je također zabilježila značajne demografske gubitke, prvenstveno zbog intenzivnog iseljavanja stanovništva, kaže Graovac Matassi.

Tijekom dvijetisućitih u Hrvatskoj je i dalje bila prisutna negativna prirodna promjena, ali je migracijski saldo bio pozitivan, uglavnom zahvaljujući stabilizaciji političkih i gospodarskih prilika koje su utjecale na smanjenje iseljavanja, ali i zbog doseljavanja stanovništva, prvenstveno iz Bosne i Hercegovine te Srbije. Međutim, globalna financijska kriza 2008. godine odrazila se i na Hrvatsku, koja je ušla u recesiju i već sljedeće godine u Hrvatskoj se značajno smanjio broj doseljenih, a povećao broj iseljenih te je migracijska bilanca poprimila negativan predznak i taj se trend nastavio do danas.

Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju značajno se povećalo iseljavanje, a nešto manje i doseljavanje međutim, Hrvatska je i dalje zbog sve veće negativne migracijske bilance godišnje gubila značajan broj stanovnika. Od ulaska u EU do 2019. godine Hrvatska je zbog negativnoga migracijskog salda izgubila 103.207 stanovnika, a zbog negativne prirodne promjene još 100.768 stanovnika, odnosno ukupno 203.975 stanovnika, kao Split i Varaždin zajedno.

– Imajući na umu navedene činjenice te činjenicu da je proteklih desetak godina stopa ukupnog fertiliteta, odnosno broj djece po ženi u fertilnoj dobi, u prosjeku 1,45, jasno je da podaci o prirodnom kretnju stanovništva Hrvatske u 2020. godini nisu iznenađenje. Pandemija koronavirusa nije imala značajnijeg utjecaja na rodnost, međutim, kod smrtnosti je zamjetan osjetan porast broja umrlih, 9,4% u odnosu na 2019. godinu. Smrtnost u studenome i prosincu 2020. godine bila značajno viša od prosjeka za razdoblje 2015. – 2019. godine, što se poklapa s vrhuncem drugog vala pandemije. U studenome je iznosila 1.229, a u prosincu čak 3.099 osoba više, ističe Graovac Matassi.

Državni zavod za statistiku objavio je 2011. godine projekcije stanovništva do 2061. godine i prema najpesimističnijem scenariju, s varijantom niskog fertiliteta i s niskom migracijom, procijenjeno je da će Hrvatska 2021. imati 4,3 milijuna stanovnika. Međutim, prema trenutnim procjenama u Hrvatskoj danas živi oko 4 milijuna stanovnika, a moguće i manje.

Kao temeljni preduvjeti demografskog oporavka najčešće se spominju jačanje gospodarstva, posebice poduzetništva, osmišljavanje i provođenje pronatalitetne i socijalne politike međutim, pri tome se zaboravlja na ključno pitanje „Tko će rađati?“. Naime, osim što se smanjuje ukupan broj stanovnika smanjuje se i broj žena u fertilnoj dobi i to puno bržim tempom. U takvim uvjetima, za bilo kakav pozitivan pomak stopa ukupnog fertiliteta trebala bi biti veća od trenutnih 1,47, a tako nešto je teško očekivati u trenutnim socio-ekonomskim uvjetima i ne osobito povoljnoj infrastrukturnoj podršci zaposlenim ženama, ističe Graovac Matassi.

Ovako nepovoljna demografska kretanja imaju dugoročni nepovoljan utjecaj na gospodarstvo zemlje, prvenstveno u vidu smanjenja obujma i starenja radne snage, velikog pritiska na mirovinski sustav te na privatni sektor zbog rastućih poreznih opterećenja.

Teško je dati kratak i jednostavan odgovor na pitanje što napraviti kako bi se situacija poboljšala. Potrebno je u djelo provesti niz učinkovitih mjera kojima bi se stvorili povoljni uvjeti za usklađivanje poslovnoga i obiteljskog života. Ukratko, ključ je u stabilnom gospodarstvu i gospodarskom rastu, povoljnim uvjetima na tržištu rada, adekvatnim primanjima i rješavanju stambenog pitanja. U povoljnim i stabilnim financijskim, stambenim i socijalnim uvjetima parovi će se lakše odlučiti na imanje većeg broja djece. Hrvatski sabor je 2006. godine donio Nacionalnu populacijsku politiku u kojoj su definirana područja djelovanja: održivi gospodarski razvoj, sustav obiteljskih potpora, porezne olakšice, usklađivanje obiteljskog i poslovnog života, skrb o djeci te zdravstvena zaštita majke i djeteta. Iako su neke od predloženih mjera provedene, značajniji rezultati su očito izostali.

S obzirom na rast broja umirovljenika, starenje radne snage i nepovoljan omjer radno aktivnog stanovništva i umirovljenika, kao jedna od najizglednijih mogućnosti često se ističe imigracija strane radne snage. Također, jedna od nepopularnih mjera o kojoj je bilo dosta diskusije prije nekoliko godina jest i produljenje radnog vijeka, odnosno podizanje granice za odlazak u mirovinu, koju su neke od europskih zemalja već uvele.

Iseljenici iz Hrvatske i dalje najčešće odlaze u Njemačku

Od ulaska Hrvatske u EU zemlja u koju se hrvatsko stanovništvo najviše iseljava je Njemačka – od 2014. do 2019. godine udio iseljenih u Njemačku u ukupnom broju iseljenih bio je između 38,2% i 61,4%. S druge strane, u Hrvatsku se najviše doseljavaju stanovnici iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Njemačke i u novije vrijeme Kosova, Ukrajine, Sjeverne Makedonije i azijskih zemalja, što se velikim dijelom odnosi na stranu radnu snagu. Analiza dobnog sastava iseljenog stanovništva 2019. godine pokazuje da je čak 53,6% iseljenih bio u dobi 20–44 godine starosti, čime je dodatno sužen fertilni kontingent u zemlji. Slični podaci zabilježeni su i prethodnih godina. Također, sve su češće situacije u kojima se iseljavaju čitave obitelji.

Korona kriza 2020. godine i s njome povezano smanjenje gospodarskih aktivnosti utjecalo je na smanjenje migracija.

Žene rađaju sve kasnije

Uz sužavanje fertilnog kontingenta, jedan od razloga za smanjenje rodnosti i fertiliteta jest produljeno obrazovanje žena i odgađanje rađanja prvog djeteta za kasne 20. i rane 30. godine života. Sredinom 1980-ih žene u Hrvatskoj su u prosjeku prvo dijete rađale s nepune 24 godine, a danas je ta dob oko 29 godina, čime je fertilno razdoblje suženo. Budući da su žene nekoć ranije rađale prvo dijete, do kraja fertilnog razdoblja su u prosjeku rađale veći broj djece. S druge strane, danas prvo dijete rađaju dosta kasnije, što dodatno smanjuje izglede za rađanje većeg broja djece do kraja fertilnog razdoblja. Svakako se ne smije zanemariti ni aspekt planiranja obitelji i korištenja kontracepcije. Odgađanje rađanja prvog djeteta nije samo vezano uz produljeno obrazovanje žena, već i uz rješavanje stambenog pitanja te osiguravanje ekonomske stabilnosti obitelji. Posljednji podaci pokazuju da najveći broj djece u Hrvatskoj rode žene u dobi 30–34 godine, dok je najveće smanjenje specifičnih stopa fertiliteta zabilježeno u dobi 20–24 godine.

 
Nastavi čitati
Kliknite za komentar

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

ZADAR / ŽUPANIJA

SVEUČILIŠTE: JobIT 2024 – Danu karijera u IT-ju 

Objavljeno

-

By

Želite li JobIT 2024 – Danu karijera u IT-jusaznati više o mogućnostima karijere u području informacijskih tehnologija? Pozivamo Vas da nam se pridružite na JobIT 2024, koji će se održati 9. svibnja 2024. na Novom kampusu Sveučilišta u Zadru.

JobIT u organizaciji Stručnog prijediplomskog studija Informacijske tehnologije pružit će Vam priliku da se povežete s lokalnom obrazovnom/akademskom i poslovnom zajednicom, kao i s drugim sudionicima iz područja informacijskih tehnologija.

JobIT je idealna platforma za umrežavanje i susretanje studenata s potencijalnim poslodavcima iz IT sektora. No, nije rezerviran samo za studente tehničkih fakulteta – pozivamo sve zainteresirane studente s ne-tehnoloških studija, srednjoškolce, njihove nastavnike te sve sugrađane koji su znatiželjni i žele saznati više o aktualnim tehnološkim izazovima i trendovima.

Ne propustite priliku biti dio ovog inspirativnog događaja!

jobit.unizd.hr

 
Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

FOTOGALERIJA / Tim “Volim svoju županiju” otrčao više od 550 kilometara

Objavljeno

-

By

Prvi puta na humanitarnoj utrci Wings for life sudjelovao je tim Hrvatske zajednice županija okupljen  pod nazivom  “Volim svoju županiju”.

Više od 70 djelatnika iz svih hrvatskih Županija pretrčalo je ukupno 550,9 km. Najviše je otrčao Kristijan Mikolić – 24,1 km, a od žena najbolji rezultat je postigla Ida Foret sa pretrčanih 15,7 km.

Kapetan tima bio je već iskusni maratonac Igor Andrović, župan Virovitičko -podravske županije, a u utrci je sudjelovala i županica Karlovačke županije Martina Furdek Hajdin, kao i zamjenik župana Zadrebačke županije Ervin Kolarec.

Kapetan tima Igor Andrović koji je otrčao nešto više od 19 km je nakon utrke rekao:

“Posebno iskustvo. Toliko pozitivne energije na jednom mjestu, a cilj svima zajednički – pomoći onima kojima je potrebno!

Iako i danas još pod velikom dozom adrenalina i pozitivnih emocija, kao kapetan ekipe “Volim svoju županiju”, ponosan sam na sve članove svog tima od kojih je velika većina na ovoj utrci napravila svoje osobne rekorde. Time smo još jednom dokazali da smo, bez obzira na teže vremenske uvijete, trčali otvorenih srca za plemenite ciljeve.

Taj duh zajednistva i pozitiva koja isijava iz mase koja zajedno trci i daje zadnje atome snage i srca za one koji to ne mogu ostavlja poseban utisak i dozivljaj.

Hvala Zadranima na podršci, navijanju! Bili su vrhunski domaćini tijekom cijele staze!

Vidimo se dogodine!”

Hvala svima koji su svakim korakom i ostvarenim kilometrom doprinjeli ovoj sportsko-humanitarnoj manifestaciji.

 
Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

FOTOGALERIJA / Misu i procesiju proslave bl. Jakova Zadranina s njegovom relikvijom predvodio nadbiskup Zgrablić

Objavljeno

-

By

foto: Ines Grbić/Zadarska nadbiskupija

Povodom dolaska relikvije bl. Jakova Zadranina iz Bitetta u Zadar, franjevca na glasu svetosti, svečano koncelebrirano misno slavlje u nedjelju, 5. svibnja, u crkvi sv. Frane u Zadru predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

U misi su koncelebrirali fra Tomislav Šanko, provincijal Franjevačke provincije sv. Jeronima, umirovljeni zadarski nadbiskup Želimir Puljić, fra Vincenzo Dituri, gvardijan franjevačkog samostana u Bitettu, fra Stipe Nosić, gvardijan samostana sv. Frane u Zadru i još desetorica svećenika.

To je prvi put da je u Zadar donesena relikvija bl. Jakova Zadranina iz Bitetta, prst blaženika, koja se nosi u velikoj svečanoj procesiji u Bitettu na blaženikov blagdan 27. travnja. U samostanu u Bitettu gdje je djelovao četrdeset godina, nalazi se neraspadnuto tijelo bl. Jakova Zadranina već šest stoljeća od njegove smrti.

„Drago mi je što u molitvenom zajedništvu mogu proći ulicama grada Zadra moleći za svakog njenog stanovnika mir i dobro. Hvala franjevcima Provincije sv. Jeronima što s nama dijele duhovno bogatstvo i baštinu koju nam je ostavio bl. Jakov Zadranin“, poručio je zadarski nadbiskup.

Bl. Jakov Zadranin je veliki lik grada Zadra i hrvatskog naroda, „kojeg smo, nažalost, kod nas gotovo zaboravili i nepravedno zanemarili“, upozorio je mons. Zgrablić. „Bl. Jakov u raznim spisima spominje se kao Jakov Ilirski (Illyricus), Zadranin (di Zara), Slaven (Schiavone), Dalmatinac i sl. U talijanskoj literaturi novijeg vremena prevladava naziv ‘Giacommo da Bitetto’, ‘Jakov iz Bitetta’. Svi životopisci spominju ga kao Hrvata. Roditelji Jakova, Leonardo i Beatrica (Blaženka) Varindjec, krstili su ga u crkvi Sv. Marije u Zadru“, rekao je mons. Zgrablić. Kod ostataka te crkve na Muraju puk je zastao tijekom procesije s relikvijom bl. Jakova, tu je navješteno Evanđelje i upućena molitva. Bl. Jakov umro je na glasu svetosti 27. travnja 1496. g., u samostanu u Bitettu, nedaleko Barija.

„Jakov je pristupio u Franjevački red u samostanu u Zadru. Nije bio svećenik, nego brat redovnik. Kad je predstavnik Zadarske franjevačke provincije trebao poći na generalni kapitul Reda, Jakov ga je pratio i nakon kapitula ostao u Provinciji sv. Nikole biskupa u Italiji. Jakov je živio u raznim samostanima s druge strane Jadrana, u blizini Barija. Njegovi redovnički dani bili su ispunjeni molitvom i radom. Radeći svakodnevni posao u kuhinji i pripremajući braći hranu, živio je u Božjoj nazočnosti. Prostor u kojem se nalazio i posao koji je obavljao poticao ga je na razmišljanje o neprolaznoj hrani, o kruhu živom koji je s neba sišao, o prolaznosti svijeta i paklenim mukama na koje je mislio dok je ložio vatru“, rekao je nadbiskup Zgrablić, istaknuvši da „posao kojeg je obavljao brat Jakov nije bio prepreka njegovom intenzivnom duhovnom životu“.

„Osobitu pobožnost Jakov je gajio prema Kristovoj muci i Mariji. Posvećivao se dugotrajnoj molitvi, razmatranju i kontemplaciji. Zbog svoje duhovne uronjenosti u Božju blizinu, više puta proživljavao je zanos Božje miline. Molitvu je pratio pokorničkim djelima. Po intenzivnom duhovnom životu Bog je Jakova obdario karizmama proroštva, govora o Božjim tajnama, otajstvima. Tu karizmu pratili su i drugi osobiti znakovi“, naglasio je mons. Zgrablić.

„Poznavatelji fra Jakova za vrijeme života, a i nakon smrti, smatrali su ga svecem i odmah su mu počeli iskazivati štovanje i zazivati ga u svojim molitvama. U Bitettu je izgrađena kapela u kojoj se čuva njegovo tijelo. Papa Klement XI. odobrio je njegovo štovanje 1700. g. za cijeli Franjevački red. Papa Leon XIII., izabran za papu 1878., dopustio je njegovo štovanje u Zadarskoj nadbiskupiji. Papa Benedikt XVI. potpisao je 19. prosinca 2009. g. Dekret o junačkom stupnju kršćanskih kreposti bl. Jakova“, rekao je mons. Zgrablić.

Relikviju bl. Jakova, prah od drveta koje je izraslo iz štapa bl. Jakova koje je bilo ostavljeno u samostanskom vrtu, talijanski franjevci donijeli su u crkvu sv. Frane u Zadar 1989. g., a u toj svečanosti radosno je sudjelovao tadašnji zadarski nadbiskup Marijan Oblak.

Nadbiskup Zgrablić podsjetio je na nemirne povijesne okolnosti koje su prethodile rođenju i djetinjstvu bl. Jakova u Zadru. „Čitava prva polovica 14. stoljeća obilježena je borbama za Dalmaciju, nazvanima i mletački ratovi. Posebnu ulogu u tom razdoblju imao je Ludovik I., ugarsko – hrvatski kralj, koji je vladao od 1342. do 1382. godine. Nakon desetljeća nemira i borbi, 18. veljače 1358. sklopljen je u sakristiji crkve sv. Frane u Zadru mirovni ugovor, nazvan Zadarski mir. Bio je to ugovor između Mletačke republike i ugarsko – hrvatskog kralja Ludovika I. Anžuvinca, kojim se Mletačka Republika morala odreći svojih posjeda u Dalmaciji. Prigodom potpisivanja Zadarskog mira, kraljica Elizabeta, žena Ludovika I. i kćerka Stjepana II. Kotromanića, bosanskog bana, poklonila je franjevačkoj zajednici procesionalno raspelo. Sa svake strane na raspelu nalazi se deset minijatura u reljefu s likovima sv. Jurja, sv. Klare, raspetog Isusa s Blaženom Djevicom Marijom i Marijom Magdalenom; zatim, likovi sv. Ljudevita, sv. Elizabete, sv. Franje Asiškog, sv. Antuna Padovanskog, sv. Nikole biskupa, sv. Ljudevit s likom darovateljice raspela, kraljicom Elizabetom Kortromanić, sv. Ivan Krstitelj, sv. Katarina Aleksandrijska, sv. Antun Pustinjak te likovi svetih zadarskih zaštitnika Krševana, Stošije i Šime“, opisao je predvoditelj slavlja.

Nadbiskup Zgrablić rekao je da mu je drago što može s pukom molitveno počastiti relikviju bl. Jakova Zadranina te sudjelovati u procesiji s relikvijom blaženika i procesijskim križem iz 14. st. kojeg je kraljica Elizabeta Kotromanić darovala samostanu sv. Frane. Taj procesijski križ je 1974. g. ukraden iz muzeja samostana sv. Frane i nakon pedeset godina vraćen je u samostan sv. Frane, 4. kolovoza  2023. godine. Taj križ nosio se ulicama Zadra svake godine u procesiji nakon potpisivanja Zadarskog mira koji je trajao pedesetak godina, dok 1409. g. Zadar opet nije pao pod Veneciju, pa su Mlečani tu procesiju bili zabranili. Pretpostavlja se da je i bl. Jakov, koji je rođen 1400., kao dječak hodao za tim križem u procesiji ulicama Zadra i utjecao se molitvama svecima prikazanima na tom križu.

„Po povijesnom raspelu s prikazom svetaca, po tom znaku mira i slobode, po raspelu za kojim je koračao i molio bl. Jakov, po čašćenju relikvija bl. Jakova Zadranina, po procesiji ulicama Zadra s relikvijama Blaženika, ovaj nam časni i dragi sin ovog grada, bl. Jakov, naš prijatelj i zagovornik na nebu, naš daleki rođak po krvi i ljubljeni brat po vjeri, postaje još bliži i draži.

Kao zagovornik na nebu, bl. Jakov nam se pridružuje u ovom liturgijskom slavlju, u ovom činu zajedništva, ‘općinstva svetih’, kako ispovijedamo u Vjerovanju, kako bismo se učvrstili u nadi koju nam daruje naša vjera, da u Božjoj prisutnosti i pod Božjim vodstvom sigurno koračamo putem života prema blaženstvu kojeg nam je Krist darovao i u kojem već u punini radosti i života živi bl. Jakov.

Na ovom putu života bl. Jakov nam je zagovornik kod Boga u našim potrebama. Kao suputnik s nama u životnom hodu, iz dana u dan, bl. Jakov nas hrabri svojim primjerom i vodi sigurnim putem prema uzvišenom i najvažnijem cilju na koji nas Bog želi dovesti, a do kojega je on već došao. U tminama našeg života bl. Jakov nam je poput zvijezde na nebu koja sjaji i pokazuje put kojim moramo ići da se ne izgubimo“, poručio je nadbiskup Zgrablić.

Razmatrajući navješteno Evanđelje, nadbiskup je rekao da je ljubav o kojoj govori Isus u evanđelju oživotvorio i bl. Jakov u svom životu.

Isusovu riječ apostolima: „Kao što je Otac ljubio mene, tako sam i ja ljubio vas“ (Iv 15,9) i bl. Jakov je „čuvao, po razmatranjima prebirao u svom srcu, a u molitvi duboko proživljavao u svojoj duši. Razmatranje Božje riječi, razmišljanje o Isusovoj muci i molitva zasigurno su otvarale dušu bl. Jakova radosti života s Bogom“, istaknuo je mons. Zgrablić.

Koliko nas Bog ljubi doznali smo po njegovom Sinu, Isusu Kristu, rekao je nadbiskup. „Da se Isus nije utjelovio, prihvatio poniženje, trpljenje, muku križa, razapinjanja, smrti i da nije uskrsnuo, nikada ne bismo doznali da li nas i koliko Bog ljubi. Bez križa i uskrsnuća Isusova, nikada ne bismo doznali ono najvažnije o Bogu: da je Ljubav. I to beskrajna i bezuvjetna Ljubav. Ljubav svoga Oca koja je ispunjavala i motivirala cijeli Isusov život, koja mu je nakon smrti u uskrsnuću darovala novi život, Isus je podijelio s nama. Isus je učinio da ljubav koja izvire u Bogu Ocu i daruje se Sinu postane naša ljubav. Po ljubavi Isusovoj prema nama, spoznajemo Božju ljubav prema Isusu i prema nama. Kao najveći dar svoga uskrsnuća Isus nam je darovao ljubav svoju i ljubav Očevu, a to je Duh Sveti“, rekao je mons. Zgrablić.

Božje postojanje čovjek može spoznati „po svojoj ljudskoj naravi, po razumu i logičkom razmišljanju. Spoznati ‘nadspoznatljivu’ Božju ljubav i postati dionici te neizmjerne ljubavi možemo samo po Isusu Kristu, po njegovoj gorkoj muci i slavnom uskrsnuću, po daru Duha Svetoga. Isus nas poziva da trajno ostanemo u njegovoj ljubavi“, rekao je nadbiskup. U Isusovoj ljubavi ostaje se čuvanjem njegovih zapovijedi, kako je i sam rekao; kao što je i on čuvao zapovijedi Oca svoga i ostao u njegovoj ljubavi.

„Isusove zapovijedi su ponajprije Njegove riječi koje u sebi sadrže život. Isusove zapovijedi čuvamo kada ih nosimo u srcu jer znamo da su najdragocjenije blago života i kada ih vršimo. Isusove zapovijedi, Isusove riječi, možemo sažeto pronaći u novoj zapovijedi koju nam je ostavio: ‘Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim i svom dušom svojom i svim umom svojim’. To je najveća i prva zapovijed. Druga, ovoj slična: ‘Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga’ (Mt 22, 37 -39). Tako je Isus rekao farizeju koji ga je pitao koja je zapovijed najveća u Zakonu, tj. što je najvažnije u životu“, podsjetio je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je istaknuo misao Benedikta XVI. da „ljubav, na grčkom agape, a na latinskom caritas, ne označava na prvom mjestu neki čin ili osjećaj naklonosti, nego označava duhovni dar, ljubav Božju što je Duh Sveti ulijeva u ljudsko srce te ga potiče da se daruje samom Bogu i bližnjemu“.

„Ljubav je bila zasigurno srž života bl. Jakova. U molitvi i razmatranju Kristove muke i ljubavi prema nama, u svakodnevnom savjesnom, s ljubavlju služenju braći u kuhinji, bl. Jakov crpio je snagu života i rada. Molitva i služenje braći natopila je i oplodila dušu bl. Jakova da živi u svetosti, tj. u Božjoj blizini. Ljubav donosi plodove radosti. ‘To sam vam govorio’, kaže Isus u Evanđelju, ‘da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna’ (Iv 15,11).

Božja ljubav koju čuvamo donosi nam blaženstvo, neprolaznu i ničim uvjetovanu radost i omogućuje nam da budemo već sada dionici života blaženog Jakova, svih blaženika i svetaca, radosti koja je potpuna“, poručio je mons. Zgrablić. Podsjetio je na misao sv. Ivana Pavla II.: „Nećete pronaći ljubav bez križa, a križ nećete moći nositi bez ljubavi.“

„Neka nam naša pobožnost prema bl. Jakovu, procesija po Gradu, naše kratko hodočašće, hrani i jača našu molitvu da u Isusovom križu i križu života pronađemo ljubav i radost, a ljubav neka postane snaga da se darujemo Bogu i bližnjemu“, potaknuo je nadbiskup Zgrablić.

Nakon mise, brojni puk sudjelovao je u procesiji s relikvijom bl. Jakova Zadranina koja je prošla središtem grada, a završila u katedrali sv. Stošije gdje je nadbiskup Zgrablić izmolio molitvu za proglašenje bl. Jakova svetim i puk blagoslovio s relikvijom bl. Jakova Zadranina.

I.G.

Foto: I. Grbić

 
Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi

U trendu