Nekategorizirano
Stipina kapela

Sreo me prije par dana, ni krivog, ni dužnog, u gradu jedan prijatelj i umjesto pitanja kako si, odmah je onako cinički, s nogu pitao – što ima novo u Zračnoj luci? Čitao je moje posljednje tekstove o spomenutoj temi, naime. Da mu, opet onako s nogu, ne objašnjavam priču koja bi se mogla ispričati kao poduža sapunica sa elementima komedije, sjeli smo na kavu.
– Pao im je strop. Cijela jedna strana se srušila, rekoh mu.
– E, bit će to ona koju su radili sa jeftinijim knaufom, pa je slabije držao!? Zato je i palo. I, kad malo bolje pogledaš, što će im strop na kraju krajeva? Jesu li Zračna luka ili nisu? Pa daj onda zraka! – odvrati onako neozbiljno, cereći se ispod brka i srčući vruću kavu.
– Daj, budi ozbiljan. To su ozbiljne stvari. Mogao je netko tamo i stradati. – upozorio sam ga.
– Ma ‘ko, kad su rekli na televiziji da nije bilo nikoga, samo radnici koji tamo rade. A vidija sam i zračnolučku direktoricu. Kako se ono ona zove? Je l’ Kantica Papica Bubić? Tako nekako, je l’? – neodoljivo se pravio glup.
– Ne! Gospođa se zove Katica Pupić Bakrač. Joj, stvarno si neotesan!
– E, pa, ta mi je na onom televizijskom prilogu izgledala kao da su je netom izvukli ispod srušenog stropa. Oni to tamo malo prošire. Pa onda sruše strop. Pa malo suze. Pa nestane im para, onda opet sruše po zgrade, pa opet nešto krpaju. I, što ti je rekla ta Papica?
– Lijepo mi je objasnila da rade na proširenjima terminala dolazaka i odlazaka putnika, domaćih i stranih.
– To sam nešto čuo, da. Je l’ to ono di se naš naivni slikar župan Zrilić slika sa čašom u ruci?
– Da. Zar i ti znaš za tu sliku? – pitao sam ga trljajući ruke jer je bilo prohladno, a sjedili smo vani, pošto smo obojica pušači.
– Bogati, di neću znati. O toj slici svi govore jer je to navodno jedina slika na kojoj se župan smije. A nije ni čudo da se smije kad je tuka’ po šampanjcu. Ma vraga je to bija šampanjac, bit će prije Bakarska vodica, hahaha… Pari kolonjska vodica. Pa je on s tom kolonjskom vodicom blagoslovio aerodrom, a onda se poslije njegovog blagoslova srušio strop. Sve me je strah kad im naprave podvožnjak da se u dogledno vrijeme i on ne sruši!? Pogotovo ako ga opet župan blagoslovi s nekom vodicom. – nije odustajao moj prijatelj ni pod pritiscima hladnog zraka koji je već dobrano bridio naše sasvim pocrvenjele ruke.
– Pa jesi ti zvao župana? – upitao me onako nezainteresirano.
– Jesam. – odgovorih, paleći cigaretu.
– I, što si ga pitao? Je li pio šampanjac ili Bakarsku vodicu? – kroz smijeh je završio svoje pitanje.
– Ne. Za tvoju informaciju, pitao sam ga da mi kaže što se događa u Zračnoj luci. Pošto je on u Nadzornom odboru, morao bi znati. Ali, samo me je zamolio da mu ne prijetim. Premda ne znam gdje je uočio prijetnju u mom pitanju…
– Pa dobro ti je i rekao čovjek. Vjerojatno je vidio negdje tvoju sliku, povezao je sa tvojim pitanjem i eto ti prijetnje! Hahaha… Uostalom kakve on veze ima sa palim stropom? Njega se zove samo kada bude otvaranje tog novog stropa, kada se bude opet pio šampanjac. On pije šampanjac, direktorica popravlja srušene stropove i sa lavorima trči po aerodromu loveći kišne kapi, a Stipe, on ti je moj brate umjetnik, slikar. I to, kako sam imao čuti, jako dobar. On bi mogao taj strop oslikati kada ga završe. Nešto slično k’o Sikstinska kapela. Ličenje zračnolučkog stropa vodenim bojicama. Naslika lijepo na krovu direktoricu kako bdije nad svima. Mogla bi se zvati Stipina kapela? – opet je moj prijatelj razbacivao svoj cinizam oko sebe.
– Vidim ja da se s tobom ne da ozbiljno pričati. Ma kakva god tema bila, sve ti je zafrkancija. Pa jesi li ti ikada, bar jednom u životu, bio ozbiljan? – pitam ga najozbiljnije.
– Jesam brate. Ozbiljan sam bio zadnji put kada sam posjetio Stipinu izložbu slika. Naprosto nevjerojatno što taj radi sa svojim kistom. Zamisli kako ga umoči u neku od toplih boja, pa raspali po nevinom bijelom platnu. To ja zovem umjetnost.
– Uopće mi se ne zamišlja kako ga umače. Imam pametnijih stvari trenutačno od toga. Ali tebi, vidim, dobro idu te vizionarske slike. Ajme meni, s kime ja sve kave pijem? – cvokotao sam zubima, a on je samo nastavio kao da ga se ne tiče.
– Znaš li ti, je li on onaj LUD?
– Tko?
– Pa Stipe.
– Pitaš me je li župan lud?! Dobro, što je tebi? – upitah ga smrtno ozbiljan, sa gestom ljutnje na licu.
– Ma, pogrešno si me razumio. Je li on član onog društva, kako se ono zove, gdje su slikari? Na vrhu jezika mi je… – dok je govorio para mu mu je izlazila iz usta.
– HDLU, misliš to?
– Da, e to. Je l’ on taj HDLUD?
– Okud znam čovječe. Bože moj, koja si ti krtica. E, ajde, slušaj nemam baš previše vremena. Ajd, čujemo se, moram krenuti, već je kasno. – kazao sam mu skočivši na noge lagane kada sam shvatio koliko je već sati.
– Ajde. Čujemo se. – odgovorio je i izgubio se među tajnovitim ulicama Kalelarge.
Nekategorizirano
Zdravlje se gradi na vrijeme – besplatan edukativni seminar na Višnjiku
Zdravlje se ne rješava tek kada nastane problem, već se gradi ranije kroz znanje, svakodnevne navike i odgovorno ponašanje prema vlastitom tijelu i umu. Upravo s tom idejom Prime Time Fitness Zadar i Zadarsko ludilo organiziraju besplatan edukativni seminar namijenjen građanima Zadra, Zadarske županije i svim zainteresiranima koji žele aktivno brinuti o svom zdravlju.
Seminar je osmišljen za širu javnost i obrađuje niz aktualnih tema vezanih uz prevenciju bolesti, prehranu, tjelesnu aktivnost i mentalno zdravlje. Posebna pažnja posvećena je djeci i mladima, kao i roditeljima te stručnjacima koji s djecom rade svakodnevno, uključujući učitelje, profesore, trenere i psihologe. Cilj događaja je podići svijest o važnosti pravovremene brige o zdravlju, potaknuti prevenciju bolesti te pomoći sudionicima da bolje razumiju ulogu prehrane, kretanja i psihološke ravnoteže u kvaliteti života. Sudionici će dobiti konkretne i primjenjive smjernice koje mogu odmah koristiti u svakodnevici.
U sklopu programa predavanje će održati Nita Šarić, magistrica nutricionizma i certificirana savjetnica za intuitivno hranjenje, koja će govoriti o tome kako se brinuti o sebi kroz prehranu. Poseban naglasak stavit će na temelje pravilne prehrane, dugoročno očuvanje zdravlja putem prehrambenih navika te na najčešće pogreške koje ljudi rade u svakodnevnoj prehrani.
Tereza Tičić, doktorica medicine i specijalistica pedijatrije, govorit će o najčešćim zdravstvenim problemima dječje dobi. Kroz svoje izlaganje objasnit će koje su najčešće dijagnoze kod djece, kako se roditelji trebaju ponašati u određenim situacijama, kada su ograničenja potrebna te koje su ključne smjernice za zdrav rast i razvoj djeteta.
Predavanje o najčešćim uzrocima smrti i načinima njihove prevencije održat će Ante Tolić, doktor medicine i specijalist neurologije. Fokus će biti na ranim faktorima rizika, važnosti zdravih životnih navika te na konkretnim koracima koje svatko može poduzeti već danas kako bi osigurao zdraviju budućnost.
Dr. sc. Marina Vidaković, izvanredna profesorica na Odjelu za psihologiju Sveučilišta u Zadru, govorit će o odnosu sporta, emocija i djeteta te o ulozi roditeljske podrške. Kroz predavanje će se osvrnuti na utjecaj sporta na mentalno zdravlje djece, na stres, pritisak, umor i emocije s kojima se djeca susreću te na važnost toga da roditelji budu podrška, a ne izvor dodatnog pritiska.
Seminar će se održati u subotu, 17. siječnja 2026. godine, s početkom u 16:00 sati, u Press centru Sportskog centra Višnjik u Zadru. Ulaz na događaj je besplatan i otvoren za sve građane, roditelje, djecu i mlade, kao i za učitelje, trenere, stručnjake i sve koji žele proširiti svoje znanje i napraviti korak prema zdravijem načinu života.
Pozivamo sve zainteresirane da dođu, poslušaju, nauče i stečeno znanje primijene u svakodnevnom životu.
Nekategorizirano
PODRŽITE ADVENT U ZADRU! / Počeo je izbor za najljepši Advent
Krenuo je 5. izbor za Najljepši advent kojega i ove godine portal gradonačelnik.hr provodi pod pokroviteljstvom Ministarstva turizma i sporta
Za titulu najljepšeg ove se godine natječu čak 64 Adventa – 46 gradova i 18 općina među kojima i Zadar.
Najveća novost ovogodišnjeg izbora je što će se samo glasovanje odvijati na platformama za glasovanje – za advente u gradovima na stranici gradonačelnik.hr, a za advente u općinama na stranici načelnik.hr. Glasati se može za po jedan advent u kategoriji gradova i jedan u kategoriji općina.
Kao i prošle godine, pobjednici se biraju u šest kategorija – u velikim, srednjim i malim gradovima i općinama te najljepši i najbolji gradski i općinski advent po izboru žirija.
I ove godine svi adventi predstavljeni su i na FB-u – na stranici gradonačelnik.hr redoslijedom kako su pristizale prijave.
Ove godine u izboru je rekordan broj velikih gradova (gradovi s preko 35 tisuća stanovnika) – njih čak 13!
Glasovanje traje od 23.12. od 9:00 sati do 29.12. u 12:00 sati.
Link za glasovanje je OVDJE.
Hrvatska
Posao od 3 minute koštat će vas 50 eura. Pogledajte nevjerojatne cijene majstora
Nova društvena igra u Hrvatskoj mogla bi se zvati “Pronađi majstora”. Nije tajna da pronaći “dobre ruke” koje će popraviti stvar je gotovo nemoguće. Imaju jako puno posla, nema puno majstora koji zbilja imaju zanat u rukama pa shodno tome diktiraju i visoke cijene.
Različiti portali i stranice na kojima se nude majstorske usluge pokazuju da cijena majstora za kućne poslove u Hrvatskoj danas iznosi uglavnom između 20 i 50 eura po satu za osnovne popravke, dok se za određene specifične usluge kao što su montaža, zamjena ili popravci kućanskih uređaja i instalacija cijene mogu kretati i do 90-225 eura po pojedinačnoj usluzi.
I u toj priči uglavnom nema prostora za cjenkanje, jer ako uhvatite majstora, a pogotovo prema preporuci, lako vas može odbiti jer ima mnoštvo drugih klijenata. Pokušajte se prisjetiti situacije u kojoj ste pozvali majstora zbog problema koji na prvu djeluje ozbiljno, a na kraju se pokaže banalnim.
Uradi sam nije trend, nego potreba
Poklopac vodokotlića koji se klima, utičnica koja iskreće jer se olabavila, vrata ormara koja stalno padaju s nosača, sve su to sitnice koje u kući stvaraju stres i rupe u budžetu. Najbolje se vidi kad zbrojite račune, jer prosječna intervencija majstora u kućanstvu, čak i kad traje samo dvadesetak minuta, uz izlazak na teren često prelazi 40 ili 50 eura. U velikim gradovima to je i više, pa ne čudi što mnogi imaju osjećaj da novac curi kroz pukotine u zidu koje nikako da se zakrpaju. Stvarna je situacija jednostavna, Hrvati uglavnom ne znaju koliko majstorske intervencije zaista koštaju. Cjenike rijetko tko objavljuje javno, a i kada postoje, teško ih je usporediti. Jedan će naplatiti 20 eura za zamjenu brtve na slavini, drugi 60, treći 35 samo da dođe. Oko elektrike je još nejasnije, jer svatko ima svoje formate naplate. Prosječni troškovi zato se godinama prenose usmeno, što stvara osjećaj da se radi o nečem neuhvatljivom i rezerviranom za stručnjake, iako velik dio tih popravaka nije ni blizu zamršen koliko izgleda.
Najzanimljivije je što se ta percepcija ne mijenja samo zato što ljudi strahuju od pogreške. U hrvatskim kućanstvima i dalje vlada ideja da “netko drugi zna bolje”, pa se majstori zovu i za najosnovnije radnje. No istina je potpuno drugačija, jer većina sitnih popravaka, uz pravilan alat i malo strpljenja, postaje sasvim izvediva za svakoga tko je voljan pokušati.
Efikasno rješenje za kućanske poslove
Prvi ozbiljan korak prema tome da više ne plaćate dolazak majstora za pet minuta posla je stvaranje osnovnog, ali pouzdanog kućnog seta alata. Upravo je taj segment tržišta posljednjih godina eksplodirao, jer se sve više kućanstava okreće baterijskim sustavima koji omogućuju fleksibilnost, brzinu i sigurnost. Tu se nameće Q linija električnih alata PRAKTIK TOOLS, prvenstveno zbog Flexpower baterijskog sustava, koji omogućuje da jedna baterija napaja više različitih alata.
Takav sustav mijenja način na koji ljudi popravljaju i uređuju svoje domove, jer nestaje potreba za kablovima i viškom opreme. Korisnici Q linije najčešće ističu praktičnost, ali i dugoročnu računicu. Flexpower baterija koristi se na bušilici, odvijaču, ubodnoj pili i mnogim drugim alatima, što stvara logičan ekosustav u kojem se svaki novi alat uklapa bez dodatne investicije u baterije. Drugi važan element je garancija. Četiri godine jamstva na električne alate iz Q linije daje sigurnost i eliminira najčešći strah: što ako nešto pođe po zlu. Za mnoge koji tek ulaze u DIY svijet ovo je ključna točka povjerenja, jer nitko ne želi da mu prvi alat otkaže usred popravka. Q linija nudi upravo to, čvrstinu i pouzdanost bez visoke ulazne cijene, što ju čini logičnim izborom za početnike i ljude koji žele profesionalne rezultate bez profesionalnih troškova.
Ovo su najčešće intervencije
Dovoljno je pogledati nekoliko najčešćih intervencija u domaćinstvima da se shvati gdje nestaje novac. Zamjena šarke na vratima ormara, zatezanje vijka na sudoperu koji se klima, bušenje jedne rupe za policu, podrezivanje letve, zamjena prekidača svjetla, sve to spada u kategoriju posla za koji se plaća cijena bez obzira na trajanje. U praksi to znači da vas kratka intervencija može koštati isto kao ozbiljan popravak samo zato što uključuje dolazak.
Još izraženiji problem vidi se kod radova koji su zapravo čisti “uradi sam”. Bušenje rupe za novu zavjesnu šipku, postavljanje držača za ručnik u kupaonici, montaža jednostavne police, skidanje i vraćanje vrata kuhinjskog elementa, zatezanje vijaka na stolici koja škripi, sve su to poslovi za koje većina majstora naplaćuje minimalnu tarifu. Kad se ti iznosi zbroje kroz godinu, lako se približe trošku kvalitetnog seta alata koji bi rješavao sve te situacije bez ijednog izlaska majstora na teren. Zato se posljednjih godina sve više mijenja navika, osobito kod mlađih kućanstava koja nemaju tradiciju “domaće radionice” kao starije generacije. Ljudi žele naučiti, žele uštedjeti i žele imati osjećaj da sami mogu popraviti vlastiti dom. Najveći problem obično nije znanje, nego sam početak, odnosno nejasnoća oko toga koji alat je zapravo potreban da bi se kućanstvo oslobodilo ovisnosti o majstorima za svaki trivijalan zadatak.
Najveća greška: “Ja to ne znam”
Velik dio kućanskih radova uopće ne zahtijeva specijalizirano znanje. Najčešći početnički “strahovi” odnose se na bušenje zidova, zamjenu prekidača, male drvene popravke i montažu polica, iako su sve te radnje zapravo vrlo jednostavne kad se rasporede u par konkretnih koraka. Najbolji primjer je bušenje, koje se mnogi boje jer zvuči komplicirano, no uz dobru baterijsku bušilicu i pravi tip svrdla radi se o najjednostavnijoj aktivnosti u domu. Jedan precizan otvor često znači završetak zadatka, bilo da se postavlja polica, zavjesna šipka ili držač za ručnik.
Jednako je i s osnovnim električarskim sitnicama koje najčešće zvuče puno strašnije nego što jesu. Zamjena dotrajalog prekidača ili utičnice postala je rutinska radnja, ali uz obvezno gašenje struje i provjeru napona. Sve nakon toga svodi se na spajanje žica koje su već jasne i označene. Upravo zato ljudi koji jednom probaju obično zauvijek prestanu zvati majstore za takve mikro-intervencije. U kuhinji i kupaonici također postoji čitav niz radova koji nemaju nikakve veze s vodoinstalaterskim zahvatima, a nerijetko se naplaćuju kao da se radi o složenoj rekonstrukciji instalacija. Zatezanje sifona, poravnavanje vrata kuhinjskog elementa, podizanje ili spuštanje ručke na sudoperu, sve su to poslovi koje uz odvijač i bušilicu svladate u nekoliko minuta.
Najbolje u cijeloj priči je to što nitko ne govori da treba zamijeniti majstora kao struku. Oni su nezamjenjivi u ozbiljnim zahvatima, no većina kućanstava troši novac na intervencije koje s osnovnim znanjem i osnovnim setom alata mogu savladati sami. Uz malo rutine takav pristup postaje normalan, baš kao i zadovoljstvo kad znate da ste svoj dom popravili vlastitim rukama.






