Nekategorizirano
ISHODIŠTE ZLA
Friedrich Nietzsche, njemački filozof s kraja 19. stoljeća, smatra se autorom sentencije: “Prešućena istina kad-tad postaje sramota!” Prešućena, zabranjena, iskrivljena i na sve načine unakažena istina, razlogom je sadašnjeg stanja u zemlji, koji je svrstava među posljednje u Europi, a u mnogočemu i u svijetu. Neki kažu da je, nerijetko, lakše biti prvi nego posljednji u svijetu, jer poseban napor iziskuje uništenje svega što je priroda svakoj zemlji dala. Jer, već priroda svojim darom svakoga postavi na neko podnošljivo mjesto. Za biti posljednji potrebna je zaista moćna zla sila.
Pođemo li od Ishodišta zla, laži u svim svojim varijantama, prvo ćemo uvidjeti da ono i nije imalo pravog prirodnog neprijatelja – homo sapiensa, domaćeg, domoljubnog, uspavanog poslije prvih progutanih laži. Čak i prosejčno mislećem čovjeku trebale su zapeti za oko neke nelogičnosti, da nije bilo dobro smišljene, perfidne igre, koja, doduše popušta, ali ne prestaje.
Od “Povijesnog formiranja HDZ-a u podrumu… Na čije čelo je izabran… Gdje je ostvarena sedamstoljetna težnja hrvatskog naroda…”, pa do danas, vrsta i količina laži, servirane sedam stoljeća potlačenom narodu, nema ravna unazad pola stoljeća.
Budniji su ranije primjetili da niti jedan strani osvajač ovih prostora, unatrag tih sedam stoljeća, nije ih opustošio koliko posljednji osloboditelji iz podruma.
Podrumari, konspirativni, kakvi u pravilu jesu, zacrtali su i nekoliko pravila za vlastito ponašanje u nadolazećem periodu. Usvojena pravila polako izlaze iz svoje konspirativne faze, ne voljom njihovih autora, već mentora, koji su procijenili da njihovo prerevno sprovođenje prijeti njima samima.
PRAVILO PRVO:
“HDZ, kao jedina snaga, koja je stvorila samostalnu i nezavisnu državu, ima prirodno pravo raspolagati njenim resursima, a u slučaju možebitno kraćeg gubitka vlasti, iste će potpuno kontrolirati. Inkorporirati što više svojih ljudi i bit će više zadovoljnih, a manje postavljenih pitanja.”
Kontrola sprovođenja pravila “slikovito” je objašnjena u Šeksovoj izjavi na jednom stranačkom skupu 1990., a glasi: “Svi, koji se hrvatskom nacionalnom pokretu nađu na putu, pa bili oni i naša rođena braća, bit će maknuti milom ili silom”. To je isti onaj tip, koji je svih dvadeset godina organizator, usmjerivač i glavni kontrolor sprovođenja Pravila. Toliko o pozitivnom pomaku.
Pravilo je, manje ili više konspirativno, sprovođeno, plan ostvaren, a svi koji su se našli na putu sklonjeni su milom ili silom. Jedini je problem što je otkriven tek vrh ledenog brijega, što se nastavak sprovođenja Pravila hrani naivnošću ljudi, ili interesom inkorporiranih i teško mu je nazrijeti kraj. No, kada dođe, bit će vraški bolan.
PRAVILO DRUGO:
“Snalažljiviji dio ljudi HDZ-a pustiti da razviju svoj gušeni talenat, jer je poznato da su ratni profiteri u SAD, poslije građanskog rata, ulaganjem svojih bogatstava, izvukli zemlju iz poslijeratne recesije.”
Kod formiranja Pravila drugog, upravo je HDZ prvi upotrijebio pojam ratni profiter, a kako i koliko je revno sprovođeno svjedočimo godinama. Doduše, osvjedočili smo se tek s neznatnim dijelom.
PRAVILO TREĆE:
“Državna ministarstva smo mi stvorili, od naših ljudi, i prirodno je da služe nama, a ne onima koji Hrvatsku nikada nisu željeli. Posebno kontrolirati tajne službe u koje se mogu uvući naši neprijatelji.”
Ova 3, te još desetak sličnih pravila, od kojih se neka odnose na rat i ratna zbivanja, izrečena su od relevantnih pripadnika pokreta, odnosno stranke, na početku rata, ponavljana i na drugim (relevantnim ) mjestima, što im daje originalnost i “pravo” na navodne znake.
Kako se sprovođenje prva dva Pravila medijski eksploatiraju, zaokupljaju cjelokupnu pažnju ljudi i bolno ih opterećuju, čini mi se potrebnim objasniti Ishodište zla u jednom segmentu Pravila trećeg, a to su tzv. tajne službe. Razlog za to leži u činjenici da se tu, više nego drugdje, krije opasnost od neuspjeha svih (ne)iskrenih nastojanja da se država oslobodi voćnog prefiksa – banana.
Ministar unutarnjih poslova, dakle i tzv. tajnih službi na čijem čelu je bio donedavno, a povodu brutalnih ubojstava u Zagrebu, otprilike reče: Ne možemo mi znati tko sve ulazi u državu, pratiti stanje na granicama, ili znati tko je gdje podstanar. Taj čovjek, da je sreće kao što nije, a s obzirom na pozicije koje je imao, ili ima, morao je, u prvih 6 mjeseci ministrovanja, riješiti barem polovinu svih gorućih problema u zemlji. Zatvoriti pola stanovništva, ako je bilo potrebno, ali riješiti ili otićI.
A, evo zašto nije. Spustimo se, radi lakšeg razumijevanja, na Zadar i prilike, u tom segmentu, početkom devedesetih. Dakle Izvorištu.
Formiraju se dvije tzv. tajne službe, Služba za zaštitu ustavnog poretka, civilna, građanska,MUP-ova i MORH-ova Sigurnosno-informativna služba. Njihove vođe, danas najbogatiji, i(li) politički najutjecajniji zadrani, svoju materijalnu i(li) političku moć stekli su u vrijeme upravljanja službama. Ušli goli kao miševi – izišli bogati, sa stvorenim pretpostavkama za još veći društveni utjecaj. Veći dio ratnih “sigurnosnih” obveza sastojala se od borbe protiv mangupa u vlastitim redovima, odnosno stvarnih i možebitnih “čistunaca”, koji su predstavljali smetnju ostvarivanju zacrtanih Pravila, te borbi protiv političkih neistomišljenika. Borba protiv ratnog neprijatelja nije bila primarna, osim u eventualnoj kupnji srpske kuće, čime se slabila moć mrskog neprijatelja.
Dobro obučeni agent tajne službe, koji svoje znanje nije stavio u službu sigurnosti države, ili njenih oružanih snaga, već HDZ-a i sebe osobno, prevagnuo je u momentu izjednačavanja izbornih rezultata HDZ-a i SDP-a, krajem devedesetih. Osnažio je Stranku, a obogatio sebe. Rat je ionako prolazna pojava.
Mogli su oni kada su htjeli, kada se stvar uklapala u Pravila. Sačuvali su oni tzv. Ahmićku skupinu, dok Pravila nisu nalagala da se pošalju u Hag, ali nisu Milana Levara. On se nije uklapao.
(Prije)ratni, dugotrajni, visoki policijski dužnosnik, još za vrijeme službe, prije umirovljenja, a tijekom godišnjeg odmora, već se zapošljava kod privatnog poslodavca. Poslije njega i mnogi njegovi suradnici.
Zbog toga je neposredno pred rat i u prve dvije godine, sigurnosni oslonac u Zadru bio Samostalni viši inspektor, kućni prijatelj Slobodana Miloševića, građanin i državljanin Srbije do 1990., a i danas. Nije teško pogoditi pod čijim je skutima djelovao.
Za koga su radili ti ljudi, čije interese su štitili, ako su pri izlasku iz službe, neki čak i prije, nalazili unosne poslove, već prema vlastitim afinitetima ili zaslugama? Odgovor se sam nameće – bili su revni čuvari Pravila.
Na državnoj razini još gore. Tamo su među pripadnicima Službi, čuvari Pravila, okorjeli kriminalci i ubojice, Veselin Marinov, Zlatko Bagarić, ološ iz inozemstva, kriminalci oslobođeni iz zatvora i slična bratija, koja šuruje sa samim državnim vrhom.
Kuća, na lošim temeljima, ma kako lijepa i skupa bila, nikada nije sigurna.
Odatle nepovjerenje ministra u vlastiti kadar. Odatle problem s policajcem koji nije načinio izvješće doušnika i, možebitno, utjecao na kasniji razvoj događaja -brutalno ubojstvo u centru grada. Nitko ga nije naučio da je sastanak sa suradnikom osnovna metoda policijskog rada i da neizostavno zahtjeva izvješće. Ali, momak je podoban, revni čuvar Pravila poput svog ministra. Valjalo ga promaknuti.
Odatle nemogućnost praćenja stranih ubojica, koji se godinama nesmetano kreću i djeluju među nama. Gdje je onda praćenje i spriječavanje podrivanja gospodarskih temelja društva, što im je primarna obveza. O borbi protiv terorizma, galopirajućeg svjetskog problema, ne treba ni govoriti.
Kolike su nam šanse u borbi protiv zla, ako maligni tumor liječimo uljem za sunčanje? Možda bi ulje, kao preventiva i imalo smisla – kao kurativa zacijelo nema, a upravo tako izgleda dosadašnja borba.
No, kada premijerka, prva policajka u državi, primakne lice kameri i “s gorčinom u glasu” nekome poruči kako u državi ima 19.000 poduzeća bez zaposlenih, a koja državi duguju 12.000.000.000 kuna, onda svi vi koji ste gledali – napustite svaku nadu.
Ako još netko, u navali optimizma, pomisli da se zlo nad našim glavama može riješiti, neka ne razmišlja dalje. Neizostavno će mu se nametnuti pitanje tko će zamijeniti zle, a onda mu slijedi dupla doza razočaranja, jer stvarno nema tko, barem ne tko ulijeva nadu u bolju budućnost naroda, a zadovoljava norme sadašnjeg izbornog zakona.
To se zove beznađe, naše, hrvatsko, najgore vrste, koje bi valjalo brendirati. Samo, tko će to?
Zdravlje se ne rješava tek kada nastane problem, već se gradi ranije kroz znanje, svakodnevne navike i odgovorno ponašanje prema vlastitom tijelu i umu. Upravo s tom idejom Prime Time Fitness Zadar i Zadarsko ludilo organiziraju besplatan edukativni seminar namijenjen građanima Zadra, Zadarske županije i svim zainteresiranima koji žele aktivno brinuti o svom zdravlju.
Seminar je osmišljen za širu javnost i obrađuje niz aktualnih tema vezanih uz prevenciju bolesti, prehranu, tjelesnu aktivnost i mentalno zdravlje. Posebna pažnja posvećena je djeci i mladima, kao i roditeljima te stručnjacima koji s djecom rade svakodnevno, uključujući učitelje, profesore, trenere i psihologe. Cilj događaja je podići svijest o važnosti pravovremene brige o zdravlju, potaknuti prevenciju bolesti te pomoći sudionicima da bolje razumiju ulogu prehrane, kretanja i psihološke ravnoteže u kvaliteti života. Sudionici će dobiti konkretne i primjenjive smjernice koje mogu odmah koristiti u svakodnevici.
U sklopu programa predavanje će održati Nita Šarić, magistrica nutricionizma i certificirana savjetnica za intuitivno hranjenje, koja će govoriti o tome kako se brinuti o sebi kroz prehranu. Poseban naglasak stavit će na temelje pravilne prehrane, dugoročno očuvanje zdravlja putem prehrambenih navika te na najčešće pogreške koje ljudi rade u svakodnevnoj prehrani.
Tereza Tičić, doktorica medicine i specijalistica pedijatrije, govorit će o najčešćim zdravstvenim problemima dječje dobi. Kroz svoje izlaganje objasnit će koje su najčešće dijagnoze kod djece, kako se roditelji trebaju ponašati u određenim situacijama, kada su ograničenja potrebna te koje su ključne smjernice za zdrav rast i razvoj djeteta.
Predavanje o najčešćim uzrocima smrti i načinima njihove prevencije održat će Ante Tolić, doktor medicine i specijalist neurologije. Fokus će biti na ranim faktorima rizika, važnosti zdravih životnih navika te na konkretnim koracima koje svatko može poduzeti već danas kako bi osigurao zdraviju budućnost.
Dr. sc. Marina Vidaković, izvanredna profesorica na Odjelu za psihologiju Sveučilišta u Zadru, govorit će o odnosu sporta, emocija i djeteta te o ulozi roditeljske podrške. Kroz predavanje će se osvrnuti na utjecaj sporta na mentalno zdravlje djece, na stres, pritisak, umor i emocije s kojima se djeca susreću te na važnost toga da roditelji budu podrška, a ne izvor dodatnog pritiska.
Seminar će se održati u subotu, 17. siječnja 2026. godine, s početkom u 16:00 sati, u Press centru Sportskog centra Višnjik u Zadru. Ulaz na događaj je besplatan i otvoren za sve građane, roditelje, djecu i mlade, kao i za učitelje, trenere, stručnjake i sve koji žele proširiti svoje znanje i napraviti korak prema zdravijem načinu života.
Pozivamo sve zainteresirane da dođu, poslušaju, nauče i stečeno znanje primijene u svakodnevnom životu.
Krenuo je 5. izbor za Najljepši advent kojega i ove godine portal gradonačelnik.hr provodi pod pokroviteljstvom Ministarstva turizma i sporta
Za titulu najljepšeg ove se godine natječu čak 64 Adventa – 46 gradova i 18 općina među kojima i Zadar.
Najveća novost ovogodišnjeg izbora je što će se samo glasovanje odvijati na platformama za glasovanje – za advente u gradovima na stranici gradonačelnik.hr, a za advente u općinama na stranici načelnik.hr. Glasati se može za po jedan advent u kategoriji gradova i jedan u kategoriji općina.
Kao i prošle godine, pobjednici se biraju u šest kategorija – u velikim, srednjim i malim gradovima i općinama te najljepši i najbolji gradski i općinski advent po izboru žirija.
I ove godine svi adventi predstavljeni su i na FB-u – na stranici gradonačelnik.hr redoslijedom kako su pristizale prijave.
Ove godine u izboru je rekordan broj velikih gradova (gradovi s preko 35 tisuća stanovnika) – njih čak 13!
Glasovanje traje od 23.12. od 9:00 sati do 29.12. u 12:00 sati.
Link za glasovanje je OVDJE.
Nova društvena igra u Hrvatskoj mogla bi se zvati “Pronađi majstora”. Nije tajna da pronaći “dobre ruke” koje će popraviti stvar je gotovo nemoguće. Imaju jako puno posla, nema puno majstora koji zbilja imaju zanat u rukama pa shodno tome diktiraju i visoke cijene.
Različiti portali i stranice na kojima se nude majstorske usluge pokazuju da cijena majstora za kućne poslove u Hrvatskoj danas iznosi uglavnom između 20 i 50 eura po satu za osnovne popravke, dok se za određene specifične usluge kao što su montaža, zamjena ili popravci kućanskih uređaja i instalacija cijene mogu kretati i do 90-225 eura po pojedinačnoj usluzi.
I u toj priči uglavnom nema prostora za cjenkanje, jer ako uhvatite majstora, a pogotovo prema preporuci, lako vas može odbiti jer ima mnoštvo drugih klijenata. Pokušajte se prisjetiti situacije u kojoj ste pozvali majstora zbog problema koji na prvu djeluje ozbiljno, a na kraju se pokaže banalnim.
Uradi sam nije trend, nego potreba
Poklopac vodokotlića koji se klima, utičnica koja iskreće jer se olabavila, vrata ormara koja stalno padaju s nosača, sve su to sitnice koje u kući stvaraju stres i rupe u budžetu. Najbolje se vidi kad zbrojite račune, jer prosječna intervencija majstora u kućanstvu, čak i kad traje samo dvadesetak minuta, uz izlazak na teren često prelazi 40 ili 50 eura. U velikim gradovima to je i više, pa ne čudi što mnogi imaju osjećaj da novac curi kroz pukotine u zidu koje nikako da se zakrpaju. Stvarna je situacija jednostavna, Hrvati uglavnom ne znaju koliko majstorske intervencije zaista koštaju. Cjenike rijetko tko objavljuje javno, a i kada postoje, teško ih je usporediti. Jedan će naplatiti 20 eura za zamjenu brtve na slavini, drugi 60, treći 35 samo da dođe. Oko elektrike je još nejasnije, jer svatko ima svoje formate naplate. Prosječni troškovi zato se godinama prenose usmeno, što stvara osjećaj da se radi o nečem neuhvatljivom i rezerviranom za stručnjake, iako velik dio tih popravaka nije ni blizu zamršen koliko izgleda.
Najzanimljivije je što se ta percepcija ne mijenja samo zato što ljudi strahuju od pogreške. U hrvatskim kućanstvima i dalje vlada ideja da “netko drugi zna bolje”, pa se majstori zovu i za najosnovnije radnje. No istina je potpuno drugačija, jer većina sitnih popravaka, uz pravilan alat i malo strpljenja, postaje sasvim izvediva za svakoga tko je voljan pokušati.
Efikasno rješenje za kućanske poslove
Prvi ozbiljan korak prema tome da više ne plaćate dolazak majstora za pet minuta posla je stvaranje osnovnog, ali pouzdanog kućnog seta alata. Upravo je taj segment tržišta posljednjih godina eksplodirao, jer se sve više kućanstava okreće baterijskim sustavima koji omogućuju fleksibilnost, brzinu i sigurnost. Tu se nameće Q linija električnih alata PRAKTIK TOOLS, prvenstveno zbog Flexpower baterijskog sustava, koji omogućuje da jedna baterija napaja više različitih alata.
Takav sustav mijenja način na koji ljudi popravljaju i uređuju svoje domove, jer nestaje potreba za kablovima i viškom opreme. Korisnici Q linije najčešće ističu praktičnost, ali i dugoročnu računicu. Flexpower baterija koristi se na bušilici, odvijaču, ubodnoj pili i mnogim drugim alatima, što stvara logičan ekosustav u kojem se svaki novi alat uklapa bez dodatne investicije u baterije. Drugi važan element je garancija. Četiri godine jamstva na električne alate iz Q linije daje sigurnost i eliminira najčešći strah: što ako nešto pođe po zlu. Za mnoge koji tek ulaze u DIY svijet ovo je ključna točka povjerenja, jer nitko ne želi da mu prvi alat otkaže usred popravka. Q linija nudi upravo to, čvrstinu i pouzdanost bez visoke ulazne cijene, što ju čini logičnim izborom za početnike i ljude koji žele profesionalne rezultate bez profesionalnih troškova.
Ovo su najčešće intervencije
Dovoljno je pogledati nekoliko najčešćih intervencija u domaćinstvima da se shvati gdje nestaje novac. Zamjena šarke na vratima ormara, zatezanje vijka na sudoperu koji se klima, bušenje jedne rupe za policu, podrezivanje letve, zamjena prekidača svjetla, sve to spada u kategoriju posla za koji se plaća cijena bez obzira na trajanje. U praksi to znači da vas kratka intervencija može koštati isto kao ozbiljan popravak samo zato što uključuje dolazak.
Još izraženiji problem vidi se kod radova koji su zapravo čisti “uradi sam”. Bušenje rupe za novu zavjesnu šipku, postavljanje držača za ručnik u kupaonici, montaža jednostavne police, skidanje i vraćanje vrata kuhinjskog elementa, zatezanje vijaka na stolici koja škripi, sve su to poslovi za koje većina majstora naplaćuje minimalnu tarifu. Kad se ti iznosi zbroje kroz godinu, lako se približe trošku kvalitetnog seta alata koji bi rješavao sve te situacije bez ijednog izlaska majstora na teren. Zato se posljednjih godina sve više mijenja navika, osobito kod mlađih kućanstava koja nemaju tradiciju “domaće radionice” kao starije generacije. Ljudi žele naučiti, žele uštedjeti i žele imati osjećaj da sami mogu popraviti vlastiti dom. Najveći problem obično nije znanje, nego sam početak, odnosno nejasnoća oko toga koji alat je zapravo potreban da bi se kućanstvo oslobodilo ovisnosti o majstorima za svaki trivijalan zadatak.
Najveća greška: “Ja to ne znam”
Velik dio kućanskih radova uopće ne zahtijeva specijalizirano znanje. Najčešći početnički “strahovi” odnose se na bušenje zidova, zamjenu prekidača, male drvene popravke i montažu polica, iako su sve te radnje zapravo vrlo jednostavne kad se rasporede u par konkretnih koraka. Najbolji primjer je bušenje, koje se mnogi boje jer zvuči komplicirano, no uz dobru baterijsku bušilicu i pravi tip svrdla radi se o najjednostavnijoj aktivnosti u domu. Jedan precizan otvor često znači završetak zadatka, bilo da se postavlja polica, zavjesna šipka ili držač za ručnik.
Jednako je i s osnovnim električarskim sitnicama koje najčešće zvuče puno strašnije nego što jesu. Zamjena dotrajalog prekidača ili utičnice postala je rutinska radnja, ali uz obvezno gašenje struje i provjeru napona. Sve nakon toga svodi se na spajanje žica koje su već jasne i označene. Upravo zato ljudi koji jednom probaju obično zauvijek prestanu zvati majstore za takve mikro-intervencije. U kuhinji i kupaonici također postoji čitav niz radova koji nemaju nikakve veze s vodoinstalaterskim zahvatima, a nerijetko se naplaćuju kao da se radi o složenoj rekonstrukciji instalacija. Zatezanje sifona, poravnavanje vrata kuhinjskog elementa, podizanje ili spuštanje ručke na sudoperu, sve su to poslovi koje uz odvijač i bušilicu svladate u nekoliko minuta.
Najbolje u cijeloj priči je to što nitko ne govori da treba zamijeniti majstora kao struku. Oni su nezamjenjivi u ozbiljnim zahvatima, no većina kućanstava troši novac na intervencije koje s osnovnim znanjem i osnovnim setom alata mogu savladati sami. Uz malo rutine takav pristup postaje normalan, baš kao i zadovoljstvo kad znate da ste svoj dom popravili vlastitim rukama.
U Salima predstavljanje knjige Ivana Radulića: Živjeti preko, Priča o obitelji Gustava Radulića 1871.-1975.
ULAZNICE U PRODAJI / “Profesionalac” ponovno na sceni HNK Zadar!
U NOĆI MUZEJA: Koncert world music sastava Bacchus Khan i pop-up izložba “Orijentalna glazbala akademskog kipara Stipana Kujundžića”
Svečano polaganje prisege sudaca porotnika Županijskog suda u Zadru
PROGNOZA / Novo jače pogoršanje: Naglo će zatopliti, prijete obilna kiša i poplave
TJEDNI HOROSKOP / Najsretniji znakovi će biti Vodenjak, Ovan, Ribe
CINAZ/SVEUČILIŠTE: U četvrtak komemoracija za prof. dr. sc. Zlatka Milišu
PRIJAVE DO 2. VELJAČE / Iz zadarske Čistoće natječaj za zapošljavanje na više radnih mjesta. Evo detalja…
Osnovana Javna ustanova “Zavod za prostorno uređenje Grada Zadra”
Večeras u katedrali Susret čitača iz zadarskih župa
(VIDEO) “PITI, JEST PIT!” / Zadarski autorski bend Elkan Florida ima novi singl
VIDEO / Zadarski blues rock trio Rich Man predstavlja debitantski album “Sound Attack”
VIDEO / Najduži most na svijetu: Pogledajte kako izgleda ovo svjetsko čudo i zašto vozači dobivaju napade panike
FOTO/VIDEO: Ines Jozić i Lovre Antišin pobjednici polumaratona Maslenica 2026
VIDEO / Maestral spojio dvije glazbene legende Duška Lokina & Željka Samardžića
-
ZADAR / ŽUPANIJA4 dana prijeOsnovana Javna ustanova “Zavod za prostorno uređenje Grada Zadra”
-
ZADAR / ŽUPANIJA4 dana prijeOPĆINA SV. FILIP I JAKOV / U planu su prva uljara, farma i još jedan hotel
-
ZADAR / ŽUPANIJA4 dana prijeOBAVIJEST IZ VODOVODA: U utorak bez vode cijelo čudo ulica u Zadru! Evo popisa…
-
magazin3 dana prijeNajopasnija hrana koju možete kupiti u trgovini – još gore je što mislite da je zdrava
JacaThacher
26. listopada 2010. at 23:43
što ti pušiš, prika?
prika
27. listopada 2010. at 13:58
Hahaha isprdak Victora Hugoa zasigurno ne bi mogao napisati ovakav članak da mu ga gazda može razumijeti.
S nekim činjenicama se i slažem ali zaboravljaš razlikovati HDZ 1990-2000 i onaj kasniji koji bi se mogao nazvati HDZ 2004 i koji je uz koalicijsku vladu prije njega uzročnik zla.
Jedini problem vlasti devedesetih je što se sa svim kriminalcima nisu obračunali po modelu Senka Peraka,tada ti vjerojatno ne bi pisa na ovom portalu jer ga ne bi bi bilo.