Ribari svakodnevno izvlače velike količine plastike iz Jadranskog mora, no zbog nedostatne infrastrukture i neučinkovitog sustava odlaganja otpada upozoravaju da je problem godinama neriješen. Jadran ima više plutajućeg otpada od ostatka Sredozemlja, a više od 80 posto čini ga plastika.

Projekt FishNoWaste, koji provodi Udruga Sunce s partnerima iz Hrvatske i Italije, prikuplja podatke o vrstama i količinama otpada u ribolovu te o postojećim praksama u lukama. Cilj je razviti zajednički model gospodarenja otpadom kojim bi se „otpad ponovno upotrijebio, reciklirao i smanjio“.

Paradoksalna situacija

Asistentica u Odjelu za komunikaciju i zagovaranje Dora Čakušić napominje kako se ribari i dalje susreću s paradoksalnom situacijom: „Zakon ih obvezuje da predaju pasivno ulovljeni otpad, a na terenu često nemaju gdje s njim.“

„Sustavi za odlaganje otpada na kopnu još uvijek nisu dovoljno razvijeni, a postojećih opcija je malo i one su neučinkovite. Problem postoji već niz godina, a nadležna tijela još uvijek nisu ponudila rješenje. Bez prikladne infrastrukture, napori ribara ostaju bez učinka.“

Trenutačne ribolovne prakse dodatno povećavaju količinu otpada u moru. Tijekom izvlačenja mreža ribari s ulovom pokupe i otpad s morskog dna, dok se dio otpada stvara i tijekom samih aktivnosti – zbog trošenja opreme, pucanja mreža, gubitka konopa i plastičnih dijelova.

Koćarski ribolov

„Dio otpada nastaje iz same ribolovne aktivnosti: oštećene ili potrgane mreže, konopi, bove i drugi plastični elementi tijekom rada se troše, raspadaju ili gube te postaju dio morskog otpada. Kada se izgubljena oprema ne evidentira i ne ukloni, ona nastavlja ugrožavati morski ekosustav, poput mreža koje nazivamo ‘ghost nets’“, poručuje Čakušić.

Najveći dio otpada povezan je s koćarskim ribolovom, jer se teška oprema povlači po dnu te se lako oštećuje ili gubi, pri čemu nastaju plastični fragmenti koji godinama ostaju u okolišu. Neadekvatno gospodarenje otpadom i lako lomljivi materijali, poput stiropornih kutija za ribu, dodatno pogoršavaju problem.

„Često čujemo od ribara da se i najbanalniji predmeti, poput stiropornih kašeta, zbog svog sastava jednostavno raspadnu i završe u moru“, navodi Čakušić.

U sklopu FishNoWaste provodi se i sustavni monitoring pasivno izvađenog otpada. Jednom mjesečno, u ribarskoj luci Tribunj, analiziraju se nasumično odabrane vreće otpada kako bi se utvrdila njegova količina i vrsta. „Znanstveni monitoring ključan je za razumijevanje problema i odabir budućih rješenja“, ističu iz Sunca.

Kominikacija i edukacija

Pilot-implementacija modela zajedničkog gospodarenja otpadom u odabranim lukama trebala bi pokazati kako uključivanje ribara povećava učinkovitost prikupljanja, razvrstavanja i predaje otpada.

Čakušić naglašava kako komunikacija i edukacija imaju važnu ulogu. „Ribari su prvi u kontaktu s onečišćenjem mora i njihovo iskustvo neprocjenjivo je za pronalazak rješenja.“

Inovacije također igraju važnu ulogu – od kvalitetnijih polimernih materijala koji se mogu reciklirati do uporabe opreme koja traje dulje i lakše se obrađuje. Primjeri dobre prakse pokazuju da zemlje koje su uvele modele poput ‘Fishing for Litter’ postižu znatno smanjenje otpada. No tehnologija nije dovoljna bez edukacije.

„Ako ribar zna da će njegova oprema biti pravilno zbrinuta i reciklirana, veća je vjerojatnost da je neće baciti ili ostaviti u moru“, objašnjava Čakušić.

Kružni pristup

Kružni pristup u ribarstvu može se primijeniti svakodnevno – od krpanja mreža i korištenja višekratnih kašeta do izbjegavanja jednokratnih proizvoda na brodu. Kako bi se javnost dodatno senzibilizirala, Sunce provodi informativnu kampanju u kojoj sudjeluju i sami ribari.

„Želimo približiti njihov život i pokazati koliko su izloženi problemu otpada u moru“, kaže.

Edukacijski programi namijenjeni ribarima, školama i lokalnim zajednicama usmjereni su na načela kružnog gospodarstva, pravilno gospodarenje otpadom i razumijevanje posljedica morskog otpada na ekosustav, zdravlje i gospodarstvo. Važno je, poručuju iz Sunca, mladima pokazati kako odgovorno ponašanje može dugoročno mijenjati stanje u okolišu.

Kao ključni rezultat projekta očekuje se unapređenje sustava gospodarenja ribolovnim otpadom u Hrvatskoj i Italiji, razvoj zajedničkih strategija te povećanje količina otpada koje se prikuplja, sortira i reciklira.

Dugoročni učinak mjerit će se kroz nastavak suradnje s ribarskim sektorom, ministarstvima i stručnjacima, kao i kroz praćenje podataka o količinama otpada koje završavaju, ili napokon prestaju završavati, u Jadranskom moru.