Novo istraživanje koje je obuhvatilo 55 mirovinskih sustava diljem svijeta pokazalo je kako stoje europske zemlje kada je riječ o mirovinama, ali i upozorilo na zabrinutost zbog dugoročne održivosti mirovinskih primanja u nekim od najvećih europskih gospodarstava.

Prema globalnom indeksu mirovinskih sustava Marsh CFA Institute (MCGPI), Nizozemska ima najbolji mirovinski sustav na svijetu, javlja Euronews.

Prvoplasirana zemlja ostvarila je 85,8 od mogućih 100 bodova, a slijede Danska s 84,1 i Island s 84 boda. To su jedine europske zemlje koje su dobile najvišu ocjenu. U istoj kategoriji nalaze se još Singapur, Izrael i Australija.

Istraživanje je obuhvatilo 55 mirovinskih sustava koji pokrivaju 66 posto svjetskog stanovništva.

Prema kojim kriterijima su ocjenjivani mirovinski sustavi?

Svaki sustav ocjenjivan je prema trima glavnim kriterijima: Primjerenosti mirovinskih primanja, dugoročnoj održivosti sustava te kvaliteti upravljanja, nadzora i zaštite korisnika.

Poredak se znatno mijenja kada se promatra svaki kriterij zasebno. Prema indeksu, Kuvajt ima najbolji rezultat u kategoriji primjerenosti mirovina, Danska prednjači po održivosti, dok je Finska najbolje ocijenjena prema kvaliteti upravljanja i pouzdanosti sustava.

Za prvo mjesto u ukupnom poretku mirovinski sustav mora osiguravati primjerena primanja, dugoročnu održivost i visoku razinu pouzdanosti.

Upravo je ta kombinacija Nizozemskoj donijela prvo mjesto četvrtu godinu zaredom.

Zašto je Nizozemska na prvom mjestu?

Izvješće nizozemski model opisuje kao snažan mirovinski sustav u kojem državna mirovina osigurava pouzdanu osnovu prihoda, dok dodatni mirovinski programi povezani sa zaposlenjem obuhvaćaju većinu radnika.

Velika imovina uložena kroz mirovinske fondove pridonosi sigurnosti budućih isplata. Sustav se također ističe kvalitetnim propisima, upravljanjem i zaštitom korisnika.

Nizozemska trenutačno provodi reformu mirovinskog sustava. Umjesto modela u kojem su mirovinska primanja unaprijed određena, najčešće prema plaći i godinama radnog staža, postupno se prelazi na individualnu mirovinsku štednju, pri čemu iznos mirovine više ovisi o uplatama doprinosa i prinosima od ulaganja.

Reforme su potaknute, među ostalim, dugotrajnim razdobljem niskih kamatnih stopa, zbog kojih je bilo teže financirati zajamčene mirovine. Pravila financiranja također su ponekad odgađala povećanja mirovina radi usklađivanja s inflacijom.

Osim toga, postojeći sustav dodatnih mirovina nije bio dovoljno prilagođen osobama koje često mijenjaju posao ili rade kao samozaposlene osobe.

Očekuje se da će prijelaz na novi model biti dovršen do 2028. godine.

Kako stoje europske zemlje i gdje je Hrvatska?

Indeks uspoređuje 19 europskih zemalja, uključujući Tursku.

Nakon Nizozemske, Danske i Islanda, najbolje ocijenjene mirovinske sustave imaju Švedska, Finska i Norveška, a slijede Švicarska, Ujedinjeno Kraljevstvo, Francuska, Irska, Belgija, Njemačka, Portugal i Hrvatska.

Te su zemlje dobile ocjene B+ ili B, što znači da njihovi mirovinski sustavi imaju kvalitetnu strukturu i brojne pozitivne značajke, ali i određena područja koja zahtijevaju poboljšanja.

U sljedećim kategorijama, C+ i C, nalaze se Španjolska, Poljska, Italija i Austrija. Njihovi sustavi imaju određene prednosti, ali i znatne rizike ili nedostatke koji bi mogli ugroziti njihovu učinkovitost i održivost.

U tim su kategorijama i Sjedinjene Američke Države te kontinentalna Kina, dva najveća svjetska gospodarstva.

Neke od najvećih europskih ekonomija suočavaju se s ozbiljnim problemima

Iako pojedine velike europske zemlje osiguravaju razmjerno dobre mirovine, njihovi se sustavi suočavaju s ozbiljnim izazovima dugoročnog financiranja.

Među europskim zemljama s najvećim dugoročnim rizicima izdvajaju se Austrija, Italija i Španjolska.

Posebno je izražen primjer Španjolske, četvrtog najvećeg gospodarstva Europske unije. Ta je zemlja za primjerenost mirovina dobila 83 boda, što upućuje na razmjerno visoka mirovinska primanja i odgovarajuće resurse, ali je za održivost ostvarila samo 33 boda.

Sličan problem ima i Francuska, drugo najveće gospodarstvo Europske unije, koja je za primjerenost mirovina dobila 85 bodova, a za održivost svega 49,3 boda.

Rezultati pokazuju da visina mirovina nije jedino mjerilo kvalitete sustava. Jednako je važno može li država dugoročno osigurati njihovu isplatu budućim generacijama umirovljenika.

Smrt zaposlenice instituta za borbu protiv kuge u Rusiji nakon laboratorijske nesreće ponovno je usmjerila pozornost na kugu i načine njezina širenja.

Zaposlenica instituta u Irkutsku umrla je nakon što se u laboratoriju razbila epruveta, izvijestili su regionalni mediji pozivajući se na neimenovane izvore bliske sigurnosnim službama te regije.

Ruske vlasti priopćile su da nisu pronašle dokaze da je njezinu bolest uzrokovao neki od patogena s kojima je radila, prenosi Euronews.

Međutim, slučaj je izazvao zabrinutost u Rusiji nakon nepotvrđenih medijskih izvještaja prema kojima je možda umrla od plućne kuge, rjeđeg, ali teškog oblika kuge koji se može prenositi s čovjeka na čovjeka.

Mala vjerojatnost za širenje

Ruski mediji izvijestili su da je oko 200 ljudi koji su bili u kontaktu s preminulom zaposlenicom pod strogim zdravstvenim nadzorom te da je nekoliko bolnica u regiji zatvoreno i stavljeno u karantenu.

“Budući da se zaraza dogodila u laboratoriju, koji je vjerojatno dobro dezinficiran, a ljudi su brzo stavljeni u karantenu, vrlo je malo vjerojatno da će se dalje širiti. Dakle, iako je bolest zarazna, malo je vjerojatno da će imati priliku širiti se”, rekla je za Science Media Centre Alice Hughes, profesorica znanosti o očuvanju prirode sa Sveučilišta u Melbourneu.

Unatoč tome, javnozdravstvene institucije pomno prate razvoj situacije.

Europski centar za sprečavanje i kontrolu bolesti (ECDC) priopćio je Euronewsu da “pomno prati situaciju” te da je u kontaktu sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom.

“Upoznati smo sa slučajem upale pluća nepoznatog podrijetla u istočnoj Rusiji za koji se sumnja da je riječ o kugi. Ta sumnja još nije potvrđena”, rekao je glasnogovornik ECDC-a u pisanoj izjavi.

Dodao je da, na temelju trenutačno dostupnih ograničenih informacija, nema izvještaja o sekundarnim slučajevima niti o kontinuiranom prijenosu s čovjeka na čovjeka. Napomenuo je i da je promet putnika između Irkutska i država Europske unije i Europskog gospodarskog prostora malen, “osobito trenutačno zbog ruskog rata protiv Ukrajine”.

Kuga u Europi nije zabilježena više od 50 godina, no slučajevi zaraze među ljudima i dalje se bilježe u Africi, posebno u Demokratskoj Republici Kongo i na Madagaskaru.

Što stručnjaci kažu o riziku?

Iako je o slučaju u Rusiji zasad dostupno vrlo malo informacija, stručnjaci ističu da sporadični slučajevi plućne kuge nisu rijetkost.

“Kuga nije povijesna bolest”, rekla je Zania Stamataki, izvanredna profesorica virusne imunologije na Sveučilištu u Birminghamu, za Science Media Centre.

“I dalje je endemski prisutna među populacijama glodavaca diljem Afrike, Azije i Amerika, a slučajevi zaraze među ljudima pojavljuju se svake godine, uključujući epidemije plućnog oblika bolesti.”

Prema Brendanu Wrenu, profesoru mikrobne patogeneze na London School of Hygiene & Tropical Medicine, “ne bi trebalo biti previše razloga za zabrinutost jer je prijenos bakterije Yersinia pestis među ljudima općenito slab”.

Što je plućna kuga?

Plućna kuga nastaje kada kuga, zarazna bolest koju uzrokuje bakterija, zahvati pluća.

Riječ je o najtežem obliku kuge i jedinom obliku bolesti koji se može prenositi s čovjeka na čovjeka. Ako se ne liječi, smrtnost iznosi između 30 i 100 posto.

Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO), plućna kuga posebno je zarazna i može izazvati teške epidemije prijenosom respiratornim česticama s čovjeka na čovjeka. Međutim, izgledi za oporavak visoki su ako se bolest pravodobno otkrije i liječi.

Razdoblje inkubacije može trajati samo 24 sata, a zaražena osoba može prenijeti bolest drugim ljudima respiratornim česticama.

Koji su simptomi?

Plućna kuga može se razviti kada se bakterija proširi na pluća osobe s neliječenom bubonskom ili septikemijskom kugom. Do zaraze može doći i kada osoba udahne zarazne kapljice koje kašljanjem izbacuje zaraženi čovjek ili životinja.

Simptomi se obično pojavljuju između jednog i tri dana nakon zaraze. Uključuju ozbiljne probleme s disanjem, poput nedostatka zraka i kašlja, često uz krvavi ili vodenasti iskašljaj.

Kako se liječi?

Ako se ne liječi, plućna kuga može vrlo brzo završiti smrću. Rana dijagnoza i početak liječenja ključni su za preživljavanje i smanjenje rizika od komplikacija. Uobičajeni antibiotici koji se koriste protiv enterobakterija mogu učinkovito izliječiti bolest ako se primijene dovoljno rano.

“Kuga je ozbiljna zarazna bolest. Međutim, može se dijagnosticirati i liječiti antibioticima koji su lako dostupni u Europi”, naveo je glasnogovornik ECDC-a.

U slučaju plućne kuge pacijente treba izolirati, a njihove kontakte identificirati i liječiti, navodi ECDC.

Postoji li cjepivo?

WHO ne preporučuje cijepljenje protiv kuge osim za skupine izložene visokom riziku, poput laboratorijskog osoblja koje je stalno izloženo mogućnosti zaraze i zdravstvenih radnika.

Budući da je kuga među ljudima rijetka u većem dijelu svijeta, javnozdravstvene institucije ne smatraju potrebnim cijepiti ljude osim onih koji su izloženi posebno visokom riziku od zaraze.

Istraživanja hormona koji reguliraju apetit spominju se kao mogući kandidati za Nobelovu nagradu za medicinu, koja će biti objavljena u ponedjeljak, čime počinje sezona dodjele Nobelovih nagrada za 2026. godinu.

Dobitnici šest Nobelovih nagrada – za medicinu, fiziku, kemiju, književnost, mir i ekonomiju – bit će objavljeni od 5. do 12. listopada.

Nagrada za medicinu, koja se dodjeljuje u ponedjeljak mogla bi pripasti istraživanjima koja su utrla put lijekovima za mršavljenje kao što su Ozempic i Mounjaro, izjavili su za AFP stručnjaci koji prate dodjelu Nobelovih nagrada.

To bi moglo uključivati ​​istraživanja mikrobioma, otkriće hormona leptina i grelina koji reguliraju sitost i glad, te istraživanje hormona koji crijeva luče nakon jela signalizirajući sitost – poznatog kao “glukagonu sličan peptid 1” (GLP-1) – a koji oponašaju lijekovi poput Ozempica.

“Postoji velika vjerojatnost da će Nobelova nagrada biti dodijeljena za neki od tih radova”, rekao je David Pendlebury, voditelj analize istraživanja u tvrtki za analitiku podataka Clarivate, koja predviđa potencijalne dobitnike Nobelove nagrade na temelju broja citata njihovih radova.

“GLP-1 bih stavio na vrh popisa, upravo zbog njegova golemog kliničkog utjecaja u cijelom svijetu”, izjavio je.

Mnogi su znanstvenici dali značajan doprinos tom području, no troje se redovito spominje kao kandidati za Nobelovu nagradu: kanadski endokrinolog Daniel Drucker, danski liječnik Jens Juul Holst te američka kemičarka podrijetlom iz Jugoslavije Svetlana Mojsov.

Znanost o koži ili imunologija?

Ako bi Nobelov odbor krenuo u drugom smjeru, istraživanje matičnih stanica u tome kako se koža regenerira i liječi rane moglo bi dobiti priznanje, a američka stanična biologinja Elaine Fuchs i njezina britanska kolegica Fiona Watt prepoznate su kao vodeće u tom području, prema Anniki Ostman, znanstvenoj reporterki švedske mreže SR.

Čast bi također mogla pripasti novoj tehnici snimanja, nazvanoj optička koherentna tomografija.

Neinvazivna tehnika koristi reflektiranu svjetlost za stvaranje slika visoke rezolucije, presjeka bioloških tkiva, posebno mrežnice i optičkog živca, što liječnicima omogućuje otkrivanje i praćenje bolesti.

Još jedno područje koje je možda privuklo pažnju odbora za medicinu je područje adhezijskih receptora u imunosnom sustavu, koje je identificirao američki imunolog Timothy Springer.

Ti receptori su molekularni mehanizmi na imunosnim stanicama koji im pomažu da se prilijepe za krvne žile, uđu u tkiva i dođu do infekcija.

Ključni su za usmjeravanje imunosne obrane tijela i ciljevi su istraživanja liječenja nekoliko upalnih i autoimunih bolesti.

Istraživanja raka dojke ili sekvenciranja DNK koja su pomogla u borbi protiv koronavirusa također bi mogla biti nagrađena.

Nakon nagrade za medicinu u utorak će uslijediti nagrade za fiziku, a u srijedu za kemiju.

Ime dobitnika nagrade za književnost bit će objavljeno u četvrtak, a neki stručnjaci sugeriraju da bi Švedska akademija, nakon prošlogodišnje nagrade Mađaru Laszlu Krasznahorkaiju, mogla odabrati spisateljicu, moguće iz Latinske Amerike.

Argentinska spisateljica Samanta Schweblin (48) mogla bi biti jedan od takvih izbora, rekla je za AFP književna kritičarka Lina Kalmteg.

Među ostalima koji se često spominju u nagađanjima o Nobelovoj nagradi su Jamaica Kincaid, kineska spisateljica Can Xue, Gerald Murnane i Alexis Wright iz Australije, Thomas Pynchon iz SAD-a i meksička spisateljica Cristina Rivera Garza.

Sve oči uprte u nagradu za mir

Možda se s najviše nestrpljenja iščekuje nagrada koja se dodjeljuje u petak – Nobelova nagrada za mir, jedina koja se uručuje u Oslu.

Neki stručnjaci smatraju da bi odbor ove godine mogao odabrati dobitnika oko kojeg postoji širok konsenzus, nakon što je prošlogodišnja dobitnica, čelnica venecuelske oporbe Maria Corina Machado, izazvala kontroverze.

Američki predsjednik Donald Trump prošle je godine intenzivno lobirao za tu nagradu – Machado mu je na kraju i uručila svoju Nobelovu medalju – a Odbor je svjestan da će on i ovoga puta pomno pratiti situaciju.

“Uvijek ima mnogo lobiranja, a na kraju možda i pokušaja vršenja pritiska na odbor”, rekao je tajnik Nobelovog odbora Kristian Berg Harpviken u intervjuu za AFP.

“Na to smo navikli.”

Među mogućim dobitnicima ove godine spominje se zajednička nagrada za organizaciju Save the Children i Mikolu Kulebu, ukrajinskog aktivistu za prava djece koji se zalaže za povratak ukrajinske djece nezakonito odvedene u Rusiju s okupiranih područja.

Ostali kandidati uključuju sudanske “Sobe za hitno djelovanje” (ERR) – veliku mrežu volontera koji riskiraju živote pomažući ljudima suočenima s dvostrukom prijetnjom rata i gladi – te Odbor za zaštitu novinara (CPJ), nakon godine koja je za tu profesiju bila najsmrtonosnija u povijesti.

Sezonu dodjele Nobelovih nagrada 12. listopada zaključuje nagrada za ekonomiju.