Povodom proslave 320. godišnjice posvete crkve sv. Šime u Zadru (18. listopada 1705. – 18. listopada 2025.), svečano misno slavlje u crkvi sv. Šime u Zadru u subotu, 18. listopada, predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

Važno je slaviti obljetnicu posvete crkve jer „crkva nije samo zgrada u kojoj se slavi bogoslužje, nego duhovno središte kršćanske zajednice, poveznica neba i zemlje“, rekao je mons. Zgrablić. Obljetnica posvete crkve podsjeća da vjernik ima mjesto gdje ga Bog susreće, gdje se duhovno hrani Kruhom života za život vječni.

Dan posvete crkve slavi se kao svetkovina. To je „rođendan duhovne kuće, kad zahvaljujemo Bogu na njegovoj prisutnosti među nama“, rekao je nadbiskup. To je i poticaj na odgovornost zapitati se „što danas činimo da crkva bude živo mjesto vjere, a ne samo spomenik prošlosti ili mjesto održavanja tradicije“.

Taj dan je prigoda preispitati se što svaki vjernik čini da njegov život postane tabernakul i posvećena crkva, mjesto Božjeg boravišta, poručio je predvoditelj slavlja, istaknuvši: „Slaviti obljetnicu posvete znači slaviti Boga koji živi među nama. To je poziv da obnovimo vjernost, da ponovno posvetimo sebe, svoje obitelji i čitavu zajednicu Kristu“.

„Posveta crkve je više od blagoslova. Posveta crkve je liturgijski čin kojim se jedna zgrada trajno izdvaja od drugih građevina. Od čina posvete, crkva više ne pripada svakodnevici, nego postaje ‘Božja kuća’“, istaknuo je mons. Zgrablić, rekavši da se u posvećenu crkvu ne ulazi kao u trgovinu, dvoranu ili muzej, nego tu se dolazi na susret s Bogom. Tu se slave sakramenti „koji liječe i podižu, posvećuju i osposobljavaju za službu Crkvi“ te prima Božje oproštenje, utjeha i ohrabrenje.

„Riječ ‘posveta’ dolazi od latinske riječi ‘consecratio’, što znači: ‘Odvojeno za Boga, učinjeno svetim’, prema hebrejskoj riječi ‘kadoš’, što znači ‘drugotni, drugačiji’, a prevodimo sa ‘sveti’“, rekao je nadbiskup, dodavši kako posvećeni crkva i oltar znače da su izdvojeni od obične upotrebe i namijenjeni isključivo Bogu.

Osim zgrada i predmeta, posveta se odnosi i na ljude, jer čovjek je pozvan biti posvećen Bogu, a crkva je mjesto gdje se posvećenje događa na osobiti način.

„Biti posvećen Bogu znači živjeti po Božju, drugačije, posvećeno, jer Bog je svet. To znači živjeti u skladu s Božjom Riječju, njegovim zapovijedima i Božjom voljom te se truditi da naše riječi, odluke i djela budu u skladu s Isusom. Poziv na posvećenje znači i kloniti se grijeha i omogućiti duši da raste u posvećenju, Božjoj blizini“, poručio je nadbiskup. Čovjek se posvećuje kad posvećuje svoju svakodnevicu; kad na svoj rad, obitelj, prijateljstva i odmor ne gleda kao na „obične stvari“, nego ih prožima Bogom po molitvi i ljubavi, služenju i blizini, poručio je predvoditelj slavlja.

„Posvećivati život ne znači da čovjek mora stalno biti u crkvi, nego da u svemu što radi nastoji biti Božji, vjeran i poslušan Božjoj Riječi, dobar i čist srcem. Ako je zgrada nakon posvete ‘Božja kuća’, onda i naš život treba postati živa Božja kuća“, poručio je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je istaknuo da „posvećenje ostavlja trag“ i u kontekstu činjenice da se u crkvi sv. Šime čuva neraspadnuto tijelo sv. Šimuna koji je držao Isusa u naručju. „To je veliki znak. Tijelo koje nije istrunulo, koje je dotaknulo dijete Isusa, podsjeća da svetost ostavlja trag, ne samo u duhu nego i u tijelu“, istaknuo je nadbiskup, rekavši da nam je u crkvi sv. Šime Bog ostavio opipljivi znak vječnosti.

„Sv. Šime je imao posvećeno srce, spremno za susret s Bogom. Kad je primio dijete Isusa, njegova vjera je postala vidljiva, a molitva uslišana. Taj susret sa Spasiteljem bio je kruna njegovog života“, poručio je mons. Zgrablić, rekavši kako nas „relikvije podsjećaju da svetost nije mit, a sveci nisu bajka, nego ljudi koji su u punini odgovorili na Božji poziv i posvetili svoj život Božjom nazočnošću“.

Pozvani smo prepoznati da Crkva nije zgrada, nego živi organizam. Ona živi kad mi živimo vjeru, a umire kad je zanemarimo, upozorio je nadbiskup, rekavši da je obljetnica posvete prilika vjerniku da se zapita je li on „kamen živi“ u njenim zidinama ili samo posjetitelj koji povremeno dolazi u crkvu.

Uz stvarnost posvete vezano je i poslanje. U navještenom evanđelju, Isus šalje sedamdesetdvojicu. „Taj broj simbolizira sve narode. Isus ne šalje samo odabrane, samo apostole i hrabre; šalje obične ljude, poput nas, bez kese i torbe, da bi se oslonili ne na sebe, nego na Boga“, istaknuo je mons. Zgrablić.

„Obljetnica je dan naše zahvalnosti Bogu što je htio prebivati s nama,
zahvalnosti onima koji su gradili crkvu, molili, čuvali i prenosili vjeru. Slavlje obljetnice je i obnova našeg poslanja. Krist i nas šalje da donesemo mir, da budemo iscjelitelji ranjenih duša i svjedoci Kraljevstva Božjeg“, poručio je nadbiskup.

Sveti Luka – evanđelist koji je u Svetom pismu opisao susret sv. Šime i djeteta Isusa u hramu

Budući da je 320. godišnjica posvete crkve slavljena na blagdan sv. Luke, nadbiskup je u propovijedi govorio i o tom svecu. Providonosno je da je crkva sv. Šime u Zadru posvećena baš na blagdan sv. Luke, evanđeliste koji jedini donosi spomen sv. Šimuna, starca u Jeruzalemu; sv. Luka opisuje kako je Šimun živio i kako je izgledao susret Marije, Josipa i djeteta Isusa u hramu, kad su ga roditelji došli prikazati četrdeseti dan po njegovom rođenju.

„Sv. Luka bio je suradnik svetog Pavla, po zanimanju liječnik. Bio je poganin, obraćenik i jedini nežidovski autor u Novom zavjetu. Unatoč tome, njegova vjera i ljubav prema Kristu duboko su oblikovali njegov pisani trag. On nije bio svjedok Isusovog javnog djelovanja, ali je brižljivo i nadahnuto pomno, detaljno prikupio svjedočanstva onih koji su bili s Isusom i svjedoci svega što je Isus učio i činio.

Njegovo Evanđelje posebno se istaknulo toplinom, suosjećanjem i naglaskom na Božjem milosrđu. On jedini opisuje rođenje Ivana Krstitelja i Isusa na tako nježan i ljudski način. On nam donosi prispodobu o milosrdnom ocu, o izgubljenoj ovci, o milosrdnom Samarijancu. On piše o Isusu koji se sagiba nad siromašne, bolesne i gubave, grešnike, nad one koji su na rubu društva. On nam pokazuje Boga koji ne osuđuje, nego liječi“, rekao je mons. Zgrablić.

Uz svoje Evanđelje, sv. Luka je autor i Djela apostolskih, „jedinstvenog izvješća o životu prve Crkve, o silasku Duha Svetoga, o misijskom djelovanju Petra i Pavla. Zahvaljujući sv. Luki, imamo cjelovit prikaz kako je Crkva rođena i kako je rasla iz malenog sjemena vjere u Isusa Krista.

Luka nam ne nudi samo povijesne činjenice – on nas vodi da prepoznamo Božju prisutnost u svakodnevici, da razumijemo Božje milosrđe i budemo dio njegovog plana spasenja. On piše prijatelju Teofilu, ali i svima koji žele biti ‘teofili’, prijatelji i svjedoci njegove blizine“, poručio je nadbiskup.

Poželio je da crkva sv. Šime bude „mjesto iz kojeg će se evanđelje širiti i danas, gdje će se Isus rado prihvaćati u naručje, grliti i ljubiti. I neka tijelo sv. Šimuna koje je tu sačuvano, bude stalni podsjetnik: Bog dolazi. I mi ga možemo prepoznati ako budemo ljudi molitve, mira, strpljenja i budnog čekanja Božjih obećanja, ljudi Kraljevstva Božjeg“, poručio je nadbiskup.

Blagoslov vitraja i obraćanje Bratovštine sv. Šime

Na kraju mise, mons. Zgrablić blagoslovio je tri vitraja u crkvi sv. Šime, koji prikazuju arkanđele Mihaela, Gabrijela i Rafaela, a djelo su akademskog slikara Mate Ljubičića iz Zadra.

Nakon blagoslova vitraja, nadbiskupa je pozdravio Boris Vukašina, glavni brat Bratovštine sv. Šime koja broji 75 članova. Rekao je da je crkva sv. Šime „stoljećima svjetionik vjere našeg naroda, mjesto gdje su se generacije Zadrana i hodočasnika klanjale Bogu, donosile molitve i zahvale sv. Šimi.

Zadar po toj svetinji nosi bogatu povijest, ali i neizrecivo otajstvo, jer u njemu počiva najvrjednija relikvija, živi dodir čovjeka koji je držao Boga. Taj dar nadilazi prostor i vrijeme, obvezuje nas na vjernost, poštovanje i zahvalnost“, poručio je Vukašina.

U ime Bratovštine sv. Šime izrazio je njihovu privrženost Crkvi i odanost sv. Šimi, poželjevši da Bratovština bude „znak žive pobožnosti i čuvar svetinje, kako bi i budući naraštaji znali gdje im je korijen i kome mogu povjeriti svoje molitve“. Vukašina je zahvalio mons. Zgrabliću što je odobrenjem statuta Bratovštine blagoslovio i potaknuo njihovo daljnje služenje.

Poželio je nadbiskupu „da u tom svetištu uvijek osjeća blizinu molitve, toplinu zajedništva i podršku naroda“ koji ga prati molitvama te da ga sv. Šime prati u pastirskom poslanju, njegov zagovor krijepi, a crkva sv. Šime bude mjesto gdje će osjetiti dom, mir i molitvenu blizinu puka“.

Crkva sv. Šime izgrađena je na temeljima ranokršćanske trobrodne bazilike i prvotno je bila posvećena sv. Stjepanu prvomučeniku. Crkva je posvećena sv. Šimunu Bogoprimcu kad je u tu crkvu preneseno tijelo sv. Šimuna 1570. godine iz crkve sv. Marije Velike.

Don Damir Šehić, čuvar svetišta sv. Šime, rekao je da je crkva sv. Šime tijekom svoje povijesti bila više puta posvećena, a posveta 320. godišnjice značila je njeno proširenje u vrijeme dok je upravitelj grada Zadra bio Federico Londra. Tu posvetu crkve potvrđuje i spomen – ploča u sakristiji. „Sv. Šime nadilazi Zadar i Hrvatsku. Njegova relikvija povezuje nas sa sâmim Gospodinom. Možemo zazivati ime toga velikog sveca i nadati se njegovoj utjesi što god ga molimo“, potaknuo je don Damir.

Ines Grbić