Hidrološki ciklus, odnosno kruženje vode u prirodi, postaje iz godine u godinu sve ekstremniji i teže predvidljiv. Krajnosti se kreću od razornih poplava do dugotrajnih suša – istaknula je Svjetska meteorološka organizacija (WMO) u najnovijem izvješću, naglašavajući da svaki višak ili manjak vode ima snažne posljedice na gospodarstva, društva i živote ljudi.

Prema izvješću State of Global Water Resources, tijekom 2024. godine normalni hidrološki uvjeti zabilježeni su tek u trećini svjetskih riječnih slivova. U svima ostalima vrijednosti su bile ili više ili niže od uobičajenih, a taj poremećeni balans traje već šestu godinu zaredom.

Niz ekstrema u svijetu

Treću godinu za redom bilježi se i značajan gubitak mase ledenjaka na velikim područjima i u svim regijama svijeta. Mnogi manji ledenjaci već su došli do svoje točke „vrhunca otapanja“, odnosno trenutka kada daju najviše vode, nakon čega otjecanje počinje slabjeti jer se sam ledenjak topi i nestaje.

Godina 2024. donijela je niz ekstrema. Sliv Amazone i veliki dijelovi Južne Amerike, kao i južna Afrika, trpjeli su jake suše. Istovremeno, u srednjoj, zapadnoj i istočnoj Africi, dijelovima Azije te u srednjoj Europi oborina je bilo znatno više od prosjeka.

„Naša društva, gospodarstva i čitavi ekosustavi ovise o vodi. No svjetski vodni resursi pod sve su većim pritiskom, a sve ekstremnije opasnosti povezane s vodama sve više utječu na ljudske živote i egzistenciju“, upozorila je glavna tajnica WMO-a Celeste Saulo.

Dodala je i da su pouzdane, znanstveno utemeljene informacije potrebne više nego ikad: „Upravljanje vodama zahtijeva mjerenja. WMO neumorno radi na tome da osigura te podatke, a izvješće State of Global Water Resources za 2024. jedan je od načina na koji to činimo.“

Mjerodavna procjena svjetskih vodnih resursa

Ovo godišnje izvješće pripada paketu ključnih WMO-ovih dokumenata namijenjenih donositeljima odluka. Riječ je o detaljnoj procjeni dostupnosti slatke vode na globalnoj razini, koja obuhvaća rijeke, jezera, akumulacije, vlagu u tlu, snijeg i led. Temelji se na podacima država članica, globalnim hidrološkim modelima i satelitskim mjerenjima brojnih partnera.

Poseban naglasak stavljen je na nužnost boljeg praćenja i razmjene podataka. „Daljnja ulaganja i snažnija suradnja u razmjeni informacija presudni su za rješavanje nedostataka u praćenju. Bez podataka tapkamo u mraku“, rekla je Saulo.

UN Water podsjeća da danas čak 3,6 milijardi ljudi barem jedan mjesec godišnje nema odgovarajući pristup vodi. Do 2050. taj bi broj mogao narasti na više od 5 milijardi. To jasno pokazuje koliko je svijet daleko od ostvarenja cilja održivog razvoja broj 6 – osiguravanja vode i odvodnje za sve.

Sve postaje jako nepredvidljivo

Godina 2024. bila je najtoplija u povijesti mjerenja. Počela je pojavom El Niña, koji je snažno utjecao na velike riječne slivove i doprinio sušama u sjevernom dijelu Južne Amerike, amazonskom bazenu i južnoj Africi. S druge strane, oborina je bilo više od prosjeka u srednjoj i zapadnoj Africi, bazenu Viktorijina jezera, Kazahstanu i južnoj Rusiji, srednjoj Europi, Pakistanu, sjevernoj Indiji, južnom Iranu i sjeveroistočnoj Kini.

U posljednjih šest godina, samo je u oko trećine svjetskih riječnih slivova protok vode bio u granicama prosjeka iz razdoblja 1991.–2020. Drugim riječima, dvije trećine područja bilježile su ili manjak ili višak vode, što potvrđuje sve veću nepredvidljivost ciklusa.

Posebno je zabrinjavajuće da su protoci bili znatno niži od normalnih u nekima od najvažnijih svjetskih riječnih slivova: Amazone, São Francisca, Parane i Orinoca u Južnoj Americi, te Zambezi, Limpopa, Okavanga i Orangea u južnoj Africi.

S druge strane, u zapadnoj Africi, odnosno u slivovima rijeka Senegal, Niger i Volta te oko jezera Čad, zabilježene su snažne poplave. U srednjoj Europi i dijelovima Azije, uključujući Dunav, Ganges, Godavari i Ind, protoci su bili znatno iznad prosjeka.

Kada je riječ o jezerima, u gotovo svim od 75 najvažnijih svjetskih jezera temperature su u srpnju 2024. bile više, a često i znatno više od uobičajenih vrijednosti, što je narušilo kvalitetu vode.

Podaci o akumulacijama, podzemnim vodama, vlazi u tlu i evapotranspiraciji pokazuju snažne regionalne kontraste. Dok su se zalihe vode obnavljale u područjima s obilnijim oborinama, poput dijelova Europe i Indije, u mnogim dijelovima Afrike, obje Amerike i Australije vladao je trajni deficit.

Prekomjerno crpljenje podzemnih voda ostaje velik problem jer dugoročno ugrožava dostupnost resursa i dodatno opterećuje globalne zalihe. Prema podacima iz 47 zemalja, od ukupno 37 406 mjerenih izvora podzemnih voda, samo njih 38 % bilo je u granicama normalnih vrijednosti. Svi ostali bilježili su ili previsoke ili preniske razine.

Ledenjaci

Tijekom 2024. masa ledenjaka ponovno se smanjila, a to se događa treću godinu zaredom. Ukupni gubitak iznosio je 450 gigatona, što odgovara ledenom bloku visokome, širokom i dubokom po 7 kilometara. Takav blok ima dovoljno vode da napuni čak 180 milijuna olimpijskih bazena. To otapanje podiglo je globalnu razinu mora za dodatnih 1,2 mm godišnje, povećavajući rizik od poplava za stotine milijuna ljudi koji žive na obalama.

Najveće smanjenje zabilježeno je u Skandinaviji, na Svalbardu i u sjevernoj Aziji. U nekim područjima, poput kanadskog Arktika i rubnih dijelova Grenlanda, gubici su bili blaži. No u tropskim područjima situacija je alarmantna – masa kolumbijskih ledenjaka pala je za 5 % samo u 2024. godini.

Ekstremni događaji

U tropskom pojasu Afrike oborine su 2024. bile daleko iznad prosjeka. Posljedice su bile strašne: poginulo je oko 2 500 ljudi, a raseljeno njih 4 milijuna. Europa je svjedočila najtežim poplavama od 2013. godine – u trećini riječnih mreža premašeni su visoki pragovi.

U Aziji i na Pacifiku zabilježeni su rekordni pljuskovi i tropski cikloni, koji su odnijeli oko 1 000 života. Brazil je doživio oba ekstrema – katastrofalne poplave na jugu zemlje, s 183 izgubljena života, dok je u amazonskom slivu nastavila trajati suša koja je započela još 2023. i zahvatila čak 59 % teritorija.