ZADAR / ŽUPANIJA

(FOTOGALERIJA) DUHOVSKO BDIJENJE U KATEDRALI / Zgrablić: “Izazov Duha je da ne budemo Crkva koja šuti pred nepravdom i zatvara se u prošlost i tradiciju”

Objavljeno

7 dana prije

9. lipnja 2025.

Z NET

foto: Ines Grbić/Zadarska nadbiskupija

Duhovsko bdjenje koje je ujedno bilo i susret članova crkvenih zajednica, pokreta i udruga djelatnih u Zadarskoj nadbiskupiji, na uočnicu svetkovine Duhova u subotu, 7. lipnja, u katedrali sv. Stošije u Zadru predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

U zajedništvu različitih darova Duha Svetoga, bdjenje nije samo uspomena na ono što se dogodilo na dan Pedesetnice u Jeruzalemu, nego i poziv i izazov za Crkvu danas, za nas sada, rekao je nadbiskup Zgrablić.

„Duh Sveti ne dolazi samo da bi nas utješio, donio radost i mir u dušu, već da bi nas pokrenuo. Izazov Duha je da se ne zatvorimo u udobnost svoje zajednice, da ne postanemo isključivi, da ne budemo Crkva koja šuti pred nepravdom, koja se boji drugačijega ili se povlači i zatvara u prošlost i tradiciju, institucije i birokraciju. Crkva i danas treba Duhom ispunjene vjernike koji žive Evanđelje autentično i hrabro – u obiteljima, na radnim mjestima, u javnom prostoru. To je izazov Duha: da budemo živa zajednica koja ne samo da vjeruje, nego i djeluje i svjedoči“, poručio je mons. Zgrablić.

Razmatrajući značenje „prvinā Duha“ o kojima govori sv. Pavao, nadbiskup je rekao da su to „prvi plodovi i iskustva onoga što Bog priprema čovjeku u punini. To je milost da već sada možemo kušati nebesku stvarnost: ljubav koja nadilazi naša očekivanja i koja nam je darovana u probodenom Srcu Isusovu; to je milina Duha koja zahvaća naše srce, oproštenje koje nadvladava osvetu, mir koji se ne temelji na društvenim okolnostima, nego na Božjoj prisutnosti u našem životu. Prvine Duha su kao predokus vječnosti – znak da novo stvaranje već započinje u srcima onih koji vjeruju“, naglasio je nadbiskup.

Ljudi nisu žedni samo sigurnosti ili utjehe, nego je najdublja žeđ čovjeka „žeđ za smislom, za istinom, ljubavlju, za blizinom Boga, za zajedništvom s Bogom koji jedini može ispuniti ljudsko srce. Žedni smo da nas netko čuje, da nas netko vidi, da nas netko bezuvjetno prihvati i ljubi. Ta žeđ u nama je pokazatelj da smo stvoreni za više, za Boga“, poručio je mons. Zgrablić.

Isusove riječi: “Neka pije koji vjeruje u mene! Rijeke žive vode će poteći iz njegove utrobe” (Iv 7, 37-38) mogu se pretvoriti u Isusov poziv: „Vjeruj u mene, i iz tvoje nutrine, iz tvoje utrobe, tj. iz onoga što je u tebi kao mjesto života, poteći će rijeke žive vode!”, rekao je nadbiskup, istaknuvši da ta Isusova riječ „nije samo obećanje, već i poziv na duboko, iskreno predanje srca“.

„Kad Isus govori o ‘rijekama žive vode’, On misli na Duha Svetoga, životvornu Božju prisutnost koja ne samo da oživljava čovjeka iznutra, nego ga i pokreće prema vani, prema Bogu i prema drugima. Duh Sveti nije pasivna snaga – On je živa, djelotvorna prisutnost Božja koja mijenja srce, rasvjetljuje misli, liječi rane i potiče čovjeka da izađe iz vlastitih ograničenja“, poručio je nadbiskup.

Rekavši da „vjera u Isusa nije samo prihvaćanje skupa istina ili moralnih načela, već otvaranje duše Duhu Svetome koji, kad mu se povjerimo, može u nama djelovati slobodno“, nadbiskup je istaknuo da „to djelovanje nije skriveno ni zatvoreno – ono se vidi u plodovima: u blagosti, hrabrosti, milosrđu, spremnosti na služenje. Čovjek koji vjeruje postaje izvor, ne po vlastitoj snazi, nego zato što je otvoren za Boga koji kroz njega djeluje“, istaknuo je predvoditelj slavlja.

„’Rijeke žive vode’ simbol su neiscrpne snage koju Bog ulijeva u one koji vjeruju: snage da ljube kada je teško, da opraštaju kada su ranjeni, da se nadaju kada je sve mračno. Te rijeke donose život – ne samo onome tko vjeruje, nego i svima oko njega. Kao što rijeka natapa zemlju, tako vjernik natapa svijet oko sebe prisutnošću Božjeg Duha“, naglasio je mons. Zgrablić.

Isusova riječ da će iz nutrine čovjeka koji vjeruje u njega „poteći rijeke žive vode” znače ne samo da će ta osoba biti napojena i ugasiti sebi žeđ, nego da će i sâma ta osoba postati izvor za druge, poručio je nadbiskup.

„Vjerovati u Isusa ne znači samo prihvatiti da On postoji, nego povjeriti mu sebe, dopustiti mu da oblikuje naš život i graditi odnos s njim iz dana u dan. Vjera nije osjećaj ni teorijsko slaganje po znanstvenim i pedagoškim principima. Vjera je povjerenje u Osobu, povjerenje u Trojedinog Boga.

Vjera je život u osluškivanju Božje riječi, u poslušnosti Ocu, u otvorenosti Duhu Svetom, u djelotvornoj ljubavi prema Bogu i čovjeku. Po vjeri, molitvi, razmatranju Riječi Božje, po sakramentima, napajamo se ‘živom vodom’ kako ne bismo žeđali zauvijek. Gasimo našu žeđ i kada otvorimo srce Bogu, kada pustimo Duhu Svetom da djeluje u nama“, potaknuo je predvoditelj slavlja.

Govoreći o zajedništvu u različitosti, nadbiskup je rekao da „nismo pozvani samo utažiti vlastitu žeđ, nego postati izvor žive vode za druge. To najviše ostvarujemo kroz naše zajedništvo“.

„Kršćani se ne zatvaraju, ne povlače u sebe, ne stoje po strani. Bog nam daje svoga Duha i šalje nas kako bismo donosili plodove Duha i nade koja ne razočarava, u sve pore ljudskog života i društva, u svaku ‘porođajnu bol’ ovoga svijeta“, poručio je propovjednik, istaknuvši da nismo svi isti niti trebamo biti. Ni Bog to nije tražio.

„Duh Sveti ne briše razlike – on ih posvećuje. On ne traži uniformiranost – on gradi jedinstvo. To je čudo Duhova: različiti jezici, a svi razumiju isto. Različiti darovi, ali jedan Gospodin. Različite službe, ali jedan Duh“, naglasio je mons. Zgrablić, poručivši: „Zajedništvo u Duhu nije da svi mislimo jednako, nego da svi ljubimo jednako. Nije da svi radimo isto, nego da svi služimo istom Gospodinu“.

Crkva je tijelo, a svaka crkvena zajednica i pokret su dio toga tijela. „Vi nosite svoj dar, svoj oblik molitve, svoje karizme, svoj način služenja. I svi ste potrebni Crkvi i svijetu“, poručio je nadbiskup članovima pokreta i zahvalio svim zajednicama što su znakovi Duha Svetoga; što mole, pjevaju, evangeliziraju, što su otvoreni životu, služe bližnjima i potrebitima, odgajaju djecu i mlade, njeguju vjeru u obitelji, svjedoče vjeru u svojim radnim sredinama.

„Hvala vam što ste živi udovi Crkve – ne samo deklarativno, nego u stvarnosti. Zadarska nadbiskupija je bogata vašom prisutnošću. Nadbiskupija diše vašom vjerom. Crkva vas treba, ne da svi budemo isti, nego da svi budemo vjerni svojoj karizmi – kako nas Duh vodi i nadahnjuje“, poručio je mons. Zgrablić članovima zajednica i pokreta te zamolio Duha Svetoga da sve ujedini u svojoj ljubavi, „ne po našoj snazi, nego po njegovoj i da budemo ‘voda živa’ iz koje svatko može piti vodu spasenja“.

Bdjenje je organiziralo Povjerenstvo za promicanje laičke duhovnosti, crkvene pokrete i zajednice Zadarske nadbiskupije. U ime Povjerenstva, prisutne je na kraju mise pozdravio njegov član, don Tomislav Končurat. Nakon Bdjenja, u dvorištu pokraj katedrale bio je organiziran agape za sudionike.

I.G.

Povezane teme :Featured zadarska Nadbiskupija

Up Next

Ratna škola “Ban Josip Jelačić” u studijskom posjetu Zadarskoj županiji

Ne propustite

12. LIPNJA / Akcija dobrovoljnog darivanja krvi u Sv. Filip i Jakovu

Nastavi čitati

Kliknite za komentar

ZADAR / ŽUPANIJA

SVEUČILIŠTE / Prijave za studij Logopedije do 24. lipnja. Evo svih detalja…

Objavljeno

13 sati prije

15. lipnja 2025.

Z NET

Pristupnici za studij Logopedije na Sveučilištu u Zadru uz prijavu studija na www.postani-student.hr trebaju ispuniti i online prijavu za dodatnu provjeru do utorka, 24. lipnja 2025. godine putem sljedeće poveznice:

Prijava na dodatnu provjeru za upis na sveučilišni prijediplomski studij logopedije Sveučilišta u Zadru u ak. god. 2025./2026.

Pristupnici u sklopu online prijave (obrasca) prilaže i sljedeće dokumente:

Potvrdu nadležnog liječnika školske medicine o zdravstvenim i psihofizičkim sposobnostima za određeni studij*

Obrazac – Potvrda nadležnog liječnika školske medicine o zdravstvenim zahtjevima za studij Logopedija

* Informacije o nadležnom liječniku školske medicine i zavodima u Republici Hrvatskoj dostupne su na mrežnoj stranici Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Potvrde ispunjene od strane liječnika opće medicine neće biti uzete u obzir za daljnje postupanje.

Prijave za pristup dodatnoj provjeri zaprimaju se od 13. lipnja do 24. lipnja 2025. godine.

NAPOMENA!

U slučaju nepravovremenog podnošenja online prijave za provjeru preduvjeta iste se neće razmatrati niti će pristupnik biti uključen u daljnji razredbeni postupak iako je prijavio studij putem sustava NISpVU (www.postani-student.hr).

Dodatne provjere/provjere preduvjeta provodit će se isključivo prema rasporedu u petak, 4. i subotu, 5. srpnja 2025. godine na Sveučilištu u Zadru

Raspored provjere preduvjeta bit će dostupan u četvrtak, 26. lipnja 2025. na mrežnoj stranici Sveučilišta u Zadru (www.unizd.hr).

Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

FOTOGALERIJA / Blagoslovljen novi oltar i 120. godišnjica dolaska relikvije sv. Ante Padovanskog u Vinjercu

Objavljeno

16 sati prije

15. lipnja 2025.

Z NET

foto: Ines Grbić/Zadarska nadbiskupija

Svečano misno slavlje na blagdan sv. Ante Padovanskog u petak, 13. lipnja, u župnoj crkvi sv. Ante Padovanskog u Vinjercu, predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

Za vrijeme mise, nadbiskup je blagoslovio novi drveni oltar „prema puku“. Ovogodišnji župni blagdan bio je i u znaku 120. godišnjice kako je relikviju sv. Ante u Vinjerac donio don Kamilo Franchini, porijeklom iz Dicma, 13. lipnja 1905., na dan „župničkog umještenja“, kako je zapisano na poleđini relikvijara.

„Taj dar relikvije postao je znak Božje blizine po sv. Anti i duhovno blago koje se već 120 godina časti s poštovanjem i zahvalnošću. Pred tom relikvijom molile su generacije u tišini osobno, u zajedničkoj euharistiji i procesiji koja je javni znak da vjerujemo u snagu svetaca i u Božju blizinu“, rekao je nadbiskup.

Oltar je središte liturgije i mi trebamo staviti Krista u središte našeg života, potaknuo je mons. Zgrablić, poželjevši da nam oltar u tome bude trajni izvor, a relikvija sv. Ante da nas „podsjeća na snagu svetosti koja se ne zadržava u prošlosti, nego i danas oblikuje živote“.

U želji da nas život sv. Ante potakne na svakodnevno obraćenje, rast u vjeri i novu blizinu s Kristom, nadbiskup je govorio o kreposti strpljivosti i upozorio na duhovnu lijenost.

Misao sv. Ante: „Ako imaš Boga, imaš sve, jer imaš onoga koji je stvorio sve, koji te sam može nasititi i bez kojega je sve što postoji ništa“ proizašla je iz njegovog osobnog iskustva, potvrđena je kroz djelovanje sv. Ante, rekao je nadbiskup, istaknuvši da sv. Ante nije govorio iz teorije, nego iz živog susreta s Bogom. Rekavši da Bog ispunjava čovjeka i daje smisao, nadbiskup je poručio: „U Božjoj prisutnosti sve dobiva svoje mjesto i gubi prividni sjaj, jer sve postaje samo odsjaj Onoga koji je vječan, savršen i neprolazan. Tko ima Boga, ima izvor svega, ima Stvoritelja svega što postoji. Bog daje smisao čak i kada se sve drugo raspada. Kada materijalno nestane, duhovno opstaje, Bog nam ostaje – i to je najvažnije. U trenucima tuge, Bog je naša utjeha. Kada se sve oko nas ruši, On je stijena na kojoj čvrsto stoji naš život. Kada ljubav izblijedi među ljudima, Njegova ljubav se ne mijenja, ostaje vječna“.

Potaknuo je da ne tražimo ispunjenje u prolaznome, nego u Vječnome, da ne tražimo sigurnost u stvarima koje nestaju, nego u Bogu koji ostaje.

Za biti s Bogom treba voditi krepostan život, a sv. Ante je osobito njegovao krepost strpljivosti. „Kršćanske kreposti nisu samo vanjski čin dobrote, već nutarnja odluka volje i snaga srca koje ustraje u dobru i onda kad ono postane teško, neugodno ili sporo.

Kršćanska strpljivost je aktivno pouzdanje u Boga, vježbanje srca u smirenosti i ustrajnosti usred nepravde, boli ili nesigurnosti. Krepost općenito, a strpljivost osobito, oblikuje naš karakter i vodi nas prema tome da budemo poput Krista koji nije tražio trenutno rješenje, nego je s ljubavlju i postojanošću prihvatio križ.

Strpljivost je snaga koja nas vodi da ne odustanemo kad dođe bol, nepravda ili razočaranje. Ona nas uči gledati dublje – preko trenutnih osjećaja i ostati vjerni Bogu čak i kad ne razumijemo Njegove putove. Strpljiv čovjek nije slab nego duboko jak, jer zna trpjeti bez gorčine, čekati bez nestrpljenja i ljubiti bez uvjeta“, rekao je mons. Zgrablić, upozorivši da nestrpljivost razotkriva duhovnu krhkost: „Tko nije ukorijenjen u kreposti, lako posrne, lako odustaje od dobra, povlači se i zatvara u sebe. No, strpljiv čovjek ostaje tih i čvrst, kao dobro kaljeno željezo koje ne puca ni pod udarcem“.

„Krepost je poput kuće. Temelj joj je pouzdanje u Boga, zidovi su vjernost i ustrajnost, a krov je strpljivost koji štiti od kiše i udara vjetrova. Temelj drži kuću uspravnom, zidovi joj daju oblik, ali krov je taj koji nas štiti kad navale kiše i udare vjetrovi. Bez dobrog krova sve propada.

Ako su temelji kuće izložene jakom nevremenu duboki ili na čvrstom kamenu, zidovi čvrsti, a krov stabilan, može izdržati i jaku buru koja nosi ili ruši sve pred sobom. Tako je i s čovjekom.

Kad u životu naiđu jake bure i oluje – nepravde, bolesti, neuspjesi, tjeskobe, a to nam sigurno dolazi, krepost strpljivosti djeluje poput krova: ne zaustavlja vjetar, ali štiti dušu od lomljenja. Strpljivost nas uči čekati, podnositi, ostati mirni i kad oko nas sve zadrhti“, naglasio je nadbiskup, rekavši da strpljiv čovjek nije slab.

„On ne zatvara oči pred problemima, nego ih gleda s povjerenjem. On sabire snagu, zna da je u oluji Gospodin čvrsta stijena pod nogama i zaklon nad glavom“, rekao je mons. Zgrablić, dodavši kako nas sv. Ante potiče da izgrađujemo „krepost koja se ne lomi pod pritiskom, koja ne uzvraća zlom na zlo, nego snagom vjere nadvladava svaku kušnju“.

Sv. Ante upozorava da je duhovna lijenost velika opasnost našoj vjeri i kreposti. „Duhovna lijenost nije samo nedostatak aktivnosti. Duhovna lijenost je stanje duše koja gubi volju za traženjem Boga, prestaje težiti višim stvarima i postaje ravnodušna prema vlastitom posvećenju. Čovjek postaje zadovoljan površnošću, duhovnom mlakošću i komforom te traži samo što je ugodno, brzo i bez križa. Duhovna lijenost se često maskira kao mir, uravnoteženost ili čak realizam, ali u svojoj bîti, ona je odustajanje od svetosti“, upozorio je mons. Zgrablić, dodavši da „duhovna lijenost čovjeka zaustavlja, uspavljuje i veže za zemaljsko i prolazno. Lijenost u duhovnom životu otupljuje savjest, slabi volju i udaljava dušu od Božje milosti“.

Sv. Ante je rekao: „Lijenost nam ne dopušta da se uzdignemo u visine, već uvijek želi da se hoda po zemlji, komotnim putovima”.

„Duhovna lijenost odvlači čovjeka od Božjeg poziva da raste, da se uzdiže prema nebu i postane svet. Umjesto toga, duša se zadovoljava osrednjošću, izbjegava napor molitve, pokore i unutarnjeg obraćenja. Komotni putovi možda izgledaju lakši, ali vode u duhovnu prazninu“, upozorio je nadbiskup.

Nasuprot duhovnoj lijenosti, revnost proizlazi iz ljubavi prema Bogu.

„Gdje vlada revnost, ondje je plodna molitva, čežnja za sakramentima, zauzetost za druge i želja za rastom u ljubavi i dobroti, napredovanju prema Bogu. Gdje zavlada duhovna lijenost, ondje se gase te duhovne vatre. Čovjek tada počinje ‘hodati po zemlji’, u krugu navika, briga i prolaznih zadovoljstava, zaboravljajući da je pozvan „gledati gore, gdje Krist sjedi zdesna Ocu“; prestane čeznuti za vječnim i neprolaznim, zanemaruje da mu je domovina na nebesima“, upozorio je mons. Zgrablić, poručivši da smo pozvani „hodati stazama koje nisu uvijek komotne, ali vode prema nebu.

Duhovna lijenost nas drži prizemljenima, dok nas Božja milost poziva u visine. Neka nam primjer sv. Ante bude poticaj da se svakodnevno budimo iz duhovne tromosti, da ne biramo lagani put, nego onaj koji vodi do vječnosti“, potaknuo je nadbiskup.

„Sv. Ante poziva nas na dublje zajedništvo s Bogom i međusobno, autentične kreposti i oslobođenje od duhovne lijenosti koja nas sputava. Ako uistinu želimo imati ispunjeno srce, biti bogati neprolazni i vječnim, moramo živjeti s Bogom. Ako želimo biti kreposni, moramo ostati postojani u kušnji; ako želimo duhovno napredovati, rasti, moramo se osloboditi okova duhovne lijenosti“, poručio je predvoditelj slavlja.

Poželio je da nas sv. Ante zagovara da „ti poticaji ne ostanu samo riječi, nego da ih živimo svakodnevno, s pouzdanjem u Gospodina koji nas uvijek poziva u više, dublje i želi nas uvesti u najveće dobro, svoje zajedništvo ljubavi“.

Nakon mise, župljani su počastili relikviju sv. Ante, a nadbiskup Zgrablić je predvodio procesiju s kipom sv. Ante kroz središte Vinjerca, noseći relikvijar sv. Ante.

Na blagdan sv. Ante, nadbiskup Zgrablić predvodio je svečano večernje misno slavlje na Trgu ispred župne crkve sv. Ante Padovanskog na Smiljevcu u Zadru.

I.G.

Nastavi čitati