Svi pričaju o nevjerojatnoj Netflixovoj seriji “Adolescencija” koja na izrazito realističan način opisuje problem vršnjačkog nasilja, često neshvatljivog i skrivenog roditeljima i učiteljima. Koliko je i u domaćim osnovnim školama žrtava novih oblika nasilja o kojima odrasli ne znaju ništa i koje im je teško shvatiti čak ako im se odvija pred nosom? O tome koliko kao odrasli razumijemo nove oblike vršnjačkog nasilja i što u njegovom suzbijanju možemo činiti a što (ne) činimo, u Novom danu N1 televizije razgovarali su s nastavnicama iz zagrebačke OŠ Ivana Meštrovića Gordanom Ljubas i Helenom Mađer.

Te dvije predane i aktivne nastavnice u OŠ Meštrović na izvannastavnoj aktivnosti Zajednica aktivnih građana upravo provode projekt protiv vršnjačkog nasilja “Sjena prijateljstva” u sklopu kojega su održane fokus grupe s roditeljima i učenicima, kao i istraživanje među učenicima i profesorima škole.

“Istraživanje provedeno na relevantnom uzorku među učenicima osnovnih i srednjih škola pokazuje da su u gradu Zagrebu cyber nasiljem najviše pogođena djeca u osnovnim školama. U projektu ‘Sjene prijateljstva – sigurna škola, sretna škola’ od naših smo učenika u fokus grupa doznali o različitim novim oblicima cyber nasilja. Npr., ignoriranje isključivanjem iz grupa. Imate niz Whatsapp grupa koje u naslovu imaju ‘bez nekoga’, znači imate u naslovu neki razred pa bez Ivana. Na tim grupama koje su ‘bez nekoga’ je vrijeđanje, omalovažavanje. Imate poruke prijetećeg sadržaja koje budu izbrisane one sekunde kada su pročitane”, objašnjava nastavnica Gordana Ljubas.

Osnovna škola Ivana Meštrovića prošle je školske godine uvela pravilo da nema korištenja mobitela u školi, osim u iznimnim situacijama kada to zahtjeva učitelj za potrebe nastave.

“Jedan od ciljeva je bio i suzbijanje cyber nasilja, no tu ne možemo reći da smo uspješni jer poruke stižu i nakon nastave. Zanimljivo je pitanje koliko kao odrasli prepoznajemo nove oblike nasilja. Naše istraživanje među učiteljima pokazuje da oni često prepoznaju nasilje, i ogromna većina njih, čak 80 posto, kaže kako se nasilje većinom odvija eletroničkim putem, a fizičko nasilje je u padu. Oni ga vide i primjećuju, a način kako ga detektiraju je raznolik: ili ga učenici prijave sami, ili im kažu neki drugi učenici u povjerljivom razgovoru, primjete promjene ponašanja kod učenika – oni se ili povlače ali često mogu i sami postati agresivni nakon što budu žrtve nasilja”, poručila je Helena Mađer.

“Roditelji znaju biti dio problema”

Roditelji i nastavnici, nažalost, često budu dio problema kod pojave vršnjačkog nasilja, a zapravo je njihova uloga ključna u suzbijanju i rješavanju izazova vezanih uz međuvršnjačko nasilje.

“Učitelji uglavnom kažu da reagiraju po protokolu, no učenici kažu kako nekada dolazi do izjednačavanja žrtve i nasilja i da učitelji, nesvjesni problema, nekad izgovaraju rečenice poput ‘pa, pomirite se’ ili ‘odite zajedno razgovarati sa stručnim suradnicima’ – pa se djeca žrtve onda osjećaju obeshrabrenima… Roditelji nekad znaju biti dio problema, a s druge su strane ključno rješenje. Djeca nam znaju reći da roditelji, baš kao i učitleji, ponekad podcjenjuju ili obezvrijede njihov problem pa kažu: ‘Pa, pomiri se s tom djevojčicom jer sam ja dobra s njezinom mamom’ ili ‘pa vi se tolike godine družite, pa sve će biti u redu’ ili ‘Briga te za nju ili njega, nađi si novog prijatelja’. Roditelji posebno znaju biti problem kad je njihovo dijete nasilnik, kad se više djece na njega žale. Oni burno reagiraju: ‘ne, to nije moje dijete’, ili ‘drugi to isto rade’ ili ‘Pa uvijek je bilo toga, dižete to na preveliku razinu’ – i tako banaliziraju problem. Problem je i kad roditelji misle da će škola sve riješiti”,  ispričala je nastavnica Ljubas.

U sklopu projekta “Sjena prijateljstva” traži se rješenje problema vršnjačkog nasilja na višu razina, kroz suradnju svih aktera – učenika, profesora i roditelja te edukaciju šire zajednice.

U sklopu projekta u ponedjeljak 24. ožujka u 18 sati u prostorijama mjesnog odbora u Koprivničkoj ulici u Zagrebu održat će se I tribina “Vršnjačko nasilje” na kojem sudjeluje niz stručnjaka koji rade s djecom.