Svijet
Demografska kriza trese Europu: Objavljeni novi podaci o padu broja stanovnika, Hrvatska u crvenom
Porast ekstremne desnice mogao bi ubrzati pad broja stanovnika Europe, pokazuju projekcije, stvarajući ekonomske šokove uključujući sporiji rast i porast troškova za mirovine i skrb za starije osobe.
Politika protiv imigracije u porastu je diljem EU-a, što pokazuju rezultati na izborima 2024. godine, gdje su stranke krajnje desnice ostvarile značajan uspjeh. U međuvremenu, protumigrantska stranka Alternativa za Njemačku (AfD) na predstojećim njemačkim saveznim izborima ove godine trenutačno ima drugo mjesto u anketama.
No, oni koji žele zatvoriti granice Europe moraju se suočiti s oštrom demografskom stvarnošću: očekuje se da će domaće stanovništvo kontinenta drastično opasti u sljedećih sto godina u eri niske natalitete, piše Guardian.
Demografski pritisci
Stručnjaci upozoravaju da će europska društva stariti brže bez imigracije, donoseći niz ekonomskih izazova kako radne snage opadaju, a teret skrbi raste.
“Većina političara sa srednje-lijevih i srednje-desnih pozicija prepoznaje da je imigracija potrebna za ublažavanje demografskih pritisaka“, rekao je John Springford, suradnik u Centru za europsku reformu. “Pokušali su se fokusirati na strože – i često nehumane – azilantske zakone u nadi da će stroža kontrola granica pružiti političku zaštitu za veći broj redovnih imigranata.
“Ali radikalne desničarske stranke sve više izazivaju mainstream konsenzus. One zemlje koje uspiju zadržati granicu protiv zahtjeva za smanjenjem imigracije radno sposobnih ljudi bit će u jačoj ekonomskoj poziciji dugoročno.“
Najnovije projekcije Eurostata, službene statističke agencije EU-a, sugeriraju da će populacija biti 6% manja do 2100. godine prema trenutnim trendovima – opadajući s 447 milijuna na 419 milijuna.
Drastičan pad bez imigracije
No, taj pad blijedi u usporedbi sa scenarijem Eurostata bez imigracije. Agencija predviđa pad populacije od više od trećine, na 295 milijuna do 2100. godine, kada se imigracija isključi iz modeliranja.
Osnovne projekcije Eurostata pretpostavljaju da će zemlje zadržati prosječne neto migracijske razine iz proteklih 20 godina, ali Guardian je proučavao i podatke koje je agencija objavila s isključenom pretpostavkom.
Također, Britanski Ured za nacionalnu statistiku objavljuje projekcije stanovništva koje uključuju scenarij s nultom neto migracijom.
Italija, Francuska i Njemačka, gdje su protumigrantski političari nedavno ostvarili uspjehe, suočile bi se s velikim padom broja stanovnika u scenariju bez imigracije. Talijanska premijerka Giorgia Meloni postavila je borbu protiv migracija kao prioritet tijekom svog prvog mandata, ali njezina zemlja ima jednu od najnižih stopa nataliteta u Europi i njezina bi populacija više nego prepolovila do kraja stoljeća pod uvjetom nulte imigracije.
U Njemačkoj, gdje je AfD protumigrantska stranka koja ima drugo mjesto na anketama, broj stanovnika mogao bi se smanjiti s 83 milijuna na 53 milijuna u narednih 80 godina ako bi njezine granice bile potpuno zatvorene.
A u Francuskoj, gdje je Nacionalna okupljena stranka osvojila prvi krug parlamentarnih izbora prošlog ljeta nakon što je vodila kampanju za ograničenje broja dolaznih osoba, scenarij bez imigracije značio bi pad broja stanovnika s 68 milijuna na 59 milijuna.
Samo nekoliko EU država primijetilo bi manju razliku od zatvorenih granica: Rumunjska, Latvija i Litvanija, sve zemlje koje su doživjele neto odliv ljudi.
Populacija bi postajala starija…
Umjesto toga, u većem dijelu Europe, populacija ne bi samo opadala u slučaju niske imigracije, već bi također postajala starija jer bi broj radno sposobnih ljudi opao u odnosu na broj starijih osoba.
Danas 21% stanovništva EU-a ima 65 godina ili više. U osnovnom scenariju Eurostata, ovaj udio porast će na 32% do 2100. godine, ali u scenariju agencije bez imigracije, porast će još više, na 36%.
Stručnjaci koji proučavaju promjenjivu dobnu piramidu Europe kažu da će to dovesti do sve većeg ekonomskog pritiska na zemlje.
“Glavne posljedice bit će sporiji rast jer će se radna snaga smanjivati, a veći porezni teret jer će troškovi mirovina i potražnja za zdravstvenom i starateljskom skrbi rasti“, rekao je Springford.
Zapravo, veliki dio EU-a već doživljava ovo, s povećanjem poreznih opterećenja – izraženim kroz porezne prihode kao postotak BDP-a – u zemljama poput Francuske, Italije, Njemačke i Španjolske u posljednjim desetljećima, piše Guardian.
Industrije zdravstva i socijalne skrbi postat će sve važnije za upravljanje starenjem Europe, a mnogi zdravstveni sustavi u EU-u već ovise o migrantima kao liječnicima ili medicinskim sestrama.
“Više ljudi će trebati skrb, iako to ovisi o tome koliko će ljudi biti zdravi u starosti i koliko će im skrbi biti potrebno“, rekao je Alan Manning, profesor ekonomije na Londonskoj školi ekonomije.
“Također imate drugu stranu jednadžbe – zbog manjeg broja djece, zbog niskih stopa nataliteta, treba vam manje ljudi u obrazovanju i skrbi o djeci. Dakle, ono što moramo raditi, na neki način, jest redistribuirati ljude koji su se brinuli za djecu da se brinu za starije.“
Imigracija nije čarobno rješenje
Istodobno, stručnjaci naglašavaju da imigracija nije čarobno rješenje za demografske izazove Europe, već sugeriraju da je to jedno od mnogih rješenja, ili barem način za olakšavanje prijelaza u starije društvo.
“Povećanje razine imigracije neće samo po sebi riješiti ove demografske probleme – razine koje bi bile potrebne za to bile bi vrlo velike, a postoji samo toliko migranata koji su voljni preseliti“, rekao je Springford.
“Ali oni bi pomogli, kao i podizanje stope zaposlenosti radno sposobnih osoba, pomicanje dobi za mirovinu, reforma mirovinskih sustava i premještanje poreznog tereta s prihoda od rada na bogatstvo, posebno imovinu.“
Manning je dodao: “Da bi imigracija pomogla, moraju imigranti biti u stvarnom zaposlenju, a mnoge europske zemlje imaju prilično niske stope zaposlenosti među velikim brojem imigranata. Dakle, to ne možete uzeti kao zadano. Ako biste imali imigranta koji je došao, nije radio i onda trebao socijalnu pomoć, to ne bi poboljšalo situaciju, to bi pogoršalo stvari. Dakle, vrlo je važno da budu zaposleni, a to je u nekim slučajevima problematično.“
Ruralna područja će snositi glavni teret
Unutar nacionalnih granica, ruralna područja će snositi glavni teret predstojećeg demografskog opadanja EU-a. U narednih 80 godina, mnogi bi se zaseoci mogli suočiti s istom sudbinom kao Camini u južnoj Italiji.
Camini je jedan od mnogih naselja u regiji Calabria gdje je populacija drastično opala kasnije u 20. stoljeću jer su mlađi stanovnici migrirali drugdje zbog novih prilika.
Camini je nedavno postao mjesto projekta za preseljenje izbjeglica, u pokušaju da se zajednica vrati od izumiranja. Taj je projekt spomenut u nedavnom izvještaju Vijeća Europe koji je napisala zastupnica Laburističke stranke Kate Osamor, a koji je proučavao potencijal imigracije u ublažavanju izazova starenja populacije.
“Gledao sam kako mjesto polako umire. Kuće su se jednostavno urušavale jer nitko nije živio u njima“, rekao je Rosario Zurzolo, rođen u Camini i sadašnji predsjednik zadruge koja upravlja projektom preseljenja, Eurocoop Servizi.
Do sada je 50 izbjeglica trajno preselilo u Camini prema tom planu, čime je broj stanovnika sela narastao na 350, dok je još 118 izbjeglica privremeno smješteno. Simboličan uspjeh programa bila je nedavna ponovna otvorena škola u selu.
Zurzolo kaže da Camini može poslužiti kao model za oživljavanje drugih europskih regija koje doživljavaju pad broja stanovnika.
Serena Franco, koja je također dio projekta u Camini i koja je predstavila dokaze Vijeću Europe za izvještaj, dodala je: “Oni donose znanje, a sada počinjemo rasti s njima i stvarati nove stvari, nove procese, nova radna mjesta koja bi bila nemoguća bez njih.“
Interaktivnu mapu i ostale podatke pogledajte OVDJE.
Svijet
Plaće u Europi: Gdje se zarađuje najviše?
Početak nove godine idealno je vrijeme za promjenu posla – a visina plaće pritom ima ključnu ulogu u odlukama mnogih zaposlenika. Zanima vas koliko zarađuju vaši europski susjedi?
Siječanj je popularan mjesec za promjene posla jer zaposlenici provode novogodišnje odluke u djelo, a tvrtke prilagođavaju planove zapošljavanja za prvo tromjesečje.
Za mnoge radnike plaća je jedan od najvažnijih čimbenika pri odluci o sljedećem karijernom koraku. Osim očitih razlika među sektorima, plaće se znatno razlikuju i među europskim državama – kako u nominalnim iznosima, tako i kada se prilagode kupovnoj moći, piše Euronews.
Razmišljate o promjeni mjesta boravka, a ne samo poslodavca? Ili vas jednostavno zanima koliko zarađuju vaši susjedi? Prema najnovijim podacima Eurostata za 2024. godinu, ovako se plaće razlikuju diljem Europe.
Prosjek blizu 40.000 eura u EU-u
Prosječna godišnja plaća po zaposleniku u Europskoj uniji iznosi 39.808 eura. Među državama članicama kreće se od 15.387 eura u Bugarskoj do 82.969 eura u Luksemburgu, što je čak 5,4 puta više.
Osim Luksemburga, prosječna plaća viša od 50.000 eura bilježi se još u pet zemalja: Danskoj, Irskoj, Belgiji, Austriji i Njemačkoj.
Na dnu ljestvice, uz Bugarsku, prosječna godišnja plaća po zaposleniku manja je od 20.000 eura u Grčkoj i Mađarskoj.

U mnogim državama velik udio ljudi radi nepuno radno vrijeme, no Eurostat prilagođava podatke kako bi pokazao kolika bi bila prosječna plaća kada bi svi zaposlenici radili puno radno vrijeme.
Podaci pokazuju da su plaće općenito više u zapadnoj i sjevernoj Europi, a niže u istočnoj i jugoistočnoj Europi.
Razlozi razlika u plaćama
Giulia De Lazzari, ekonomistica iz Međunarodne organizacije rada (ILO), istaknula je da su gospodarska struktura i produktivnost država ključni razlozi razlika u plaćama među zemljama.
“Viša produktivnost omogućuje državama isplatu viših plaća“, rekla je za Euronews.
De Lazzari navodi da zemlje s većim udjelom sektora s visokom dodanom vrijednošću, poput financija, IT-a i napredne industrije, u pravilu imaju više plaće od zemalja u kojima je zapošljavanje koncentrirano u sektorima s nižom dodanom vrijednošću. U potonje spadaju, primjerice, poljoprivreda, tekstilna industrija ili osnovne uslužne djelatnosti.
“Snaga i prisutnost sindikata, obuhvat i dubina kolektivnih ugovora te razina zakonski propisane minimalne plaće također značajno utječu na visinu plaća“, dodala je.
Dr. Agnieszka Piasna, viša istraživačica u Europskom institutu za sindikate (ETUI), objasnila je da niska razina sindikalne organiziranosti i viša nezaposlenost vjerojatno slabe pregovaračku moć radnika na tržištu rada.
„To se često navodi kao objašnjenje za nizak udio plaća u mnogim zemljama srednje i istočne Europe, koje imaju neke od najnižih stopa sindikalne organiziranosti u EU-u“, rekla je.
Prosječne plaće prema kupovnoj moći
Razlike su manje kada se plaće promatraju prema standardu kupovne moći (PPS), koji uzima u obzir razlike u troškovima života među državama.
Jedna PPS jedinica teoretski omogućuje kupnju iste količine roba i usluga u svakoj zemlji.
Plaće prilagođene punom radnom vremenu kreću se od 21.644 PPS-a u Grčkoj do 55.051 PPS-a u Luksemburgu. Omjer između najviše i najniže vrijednosti tada se smanjuje na 2,5.
Uz Luksemburg, na vrhu ljestvice su Belgija, Danska, Njemačka i Austrija, sve s više od 48.500 PPS-a.
Pet zemalja s najnižim vrijednostima su Grčka, Slovačka, Mađarska, Bugarska i Estonija, sve ispod 28.000 PPS-a.

De Lazzari iz ILO-a istaknula je da troškovi života i razine cijena utječu na plaće, a posljedično i na visinu zarada. „Zemlje s višim razinama potrošačkih cijena općenito imaju i više nominalne plaće“, rekla je.
Poredak pojedinih zemalja znatno se mijenja kada se uspoređuju iznosi u eurima i prema PPS-u. Primjerice, Rumunjska se penje s 22. na 13. mjesto, ostvarujući znatno bolji rezultat prema kupovnoj moći, dok Estonija pada sa 16. na 22. mjesto kada se uzmu u obzir razlike u cijenama.
Ako se prosječni rast iz posljednjih pet godina nastavi, očekuje se da će prosječna plaća u EU-u u 2025. godini dosegnuti 41.600 eura u nominalnom iznosu, a u 2026. godini 43.400 eura, iako se stope rasta znatno razlikuju među državama.
Svijet
INDEKS SUKOBA 2025. / Ovo su najopasnija mjesta na svijetu
Svijet je i dalje obilježen visokim stupnjem nasilja, a najopasnija žarišta sukoba ostaju Palestina, Ukrajina i Meksiko, pokazuje najnoviji Indeks sukoba organizacije ACLED.
ACLED-ov Indeks sukoba globalna je procjena toga kako se i gdje sukobi u svim državama i teritorijima svijeta razlikuju prema četiri pokazatelja: smrtonosnosti, ugroženosti civila, geografskoj rasprostranjenosti i broju oružanih skupina.
Palestina, Meksiko i Ukrajina
Palestina ima i geografski najrašireniji sukob: ACLED bilježi visoku razinu nasilja na gotovo 70% teritorija Gaze i Zapadne obale.
Mjanmar je najfragmentiraniji sukob na svijetu – više od 1.200 različitih oružanih skupina sudjelovalo je u barem jednom nasilnom incidentu.
Pakistan je u posljednjih 12 mjeseci postao opasniji za civile, a broj smrtnih slučajeva uzrokovanih političkim nasiljem porastao je zbog jačanja regionalnih pobuna i kratkotrajne, ali intenzivne eskalacije sukoba s Indijom.
Haiti je postao smrtonosniji i opasniji za civile: više od 4.500 Haićana ubijeno je u političkom nasilju, dok je porastao i broj ciljanih napada na civile.
Ekvador je također postao smrtonosniji, s više od 1.000 dodatnih smrtnih slučajeva uzrokovanih političkim nasiljem u odnosu na 2024. godinu.
Gdje se događaju sukobi?
ACLED-ov Indeks sukoba rangira 50 najtežih sukoba u svijetu te ih svrstava u kategorije ekstremnih, visokih ili nestabilnih.

Koliko je sukoba prisutno u svijetu?
Razina sukoba ostala je stabilna tijekom proteklih 12 mjeseci. ACLED je zabilježio 204.605 sukobnih događaja od 1. prosinca 2024. do 28. studenoga 2025., u usporedbi s 208.219 događaja u prethodnih 12 mjeseci.
Ti nasilni događaji rezultirali su – prema konzervativnim procjenama – s više od 240.000 smrtnih slučajeva.
Ratovi u Ukrajini i Palestinii dalje su glavni pokretači nasilja te čine više od 40% svih sukobnih događaja u proteklih godinu dana. Građanski ratovi u Mjanmaru i Sudanu ostali su na visokoj razini, a nasilje bandi i dalje potiče sukobe: Brazil, Ekvador, Haiti i Meksiko svrstavaju se među deset zemalja s najtežim oblicima nasilja u svijetu.

Borbe u Siriji nastavile su se unatoč padu Bašara al-Asada, dok u Nigeriji nije bilo predaha od složene mreže regionalnih sukoba. U Pakistanu su pogoršane islamističke i separatističke pobune na periferiji zemlje – dodatno potaknute povremeno eksplozivnim odnosima sa susjedima – dovele do daljnjeg pogoršanja ionako nestabilne sigurnosne situacije.
Kako su se sukobi promijenili?
Iako je pet vodećih zemalja na Indeksu zadržalo svoje pozicije, neki sukobi unutar tih država znatno su se promijenili. Palestina je treće najsmrtonosnije područje na svijetu, unatoč padu broja smrtnih slučajeva povezanih sa sukobima zbog primirja u Gazi. Po smrtonosnosti je nadmašuju samo Ukrajina i Sudan.

Suprotno tome, u Siriji je broj smrtnih slučajeva povezanih sa sukobima – potaknut kombinacijom političkog nadmetanja, sektaškog nasilja i stranog upletanja – porastao s nešto više od 6.000 na više od 9.000 u proteklih 12 mjeseci.
Mjanmar, Meksiko, Brazil i Nigerija ostali su stalno visoko rangirani prema sva četiri pokazatelja Indeksa. Posebno se ističe porast nasilja bandi u Ekvadoru i Haitiju, što je dovelo do njihovog uspona na ljestvici.
Ekvador je porastao na 6. mjesto jer je u proteklih godinu dana više od 50 oružanih skupina aktivno sudjelovalo u nasilju, uključujući gotovo 40 bandi. Više od polovice tih bandi sudjelovalo je u više od 2.500 događaja usmjerenih protiv civila.
Na Haitiju je gotovo udvostručenje broja poginulih i porast napada na civile dovelo do skoka na ljestvici – s 11. mjesta 2024. godine na 8. mjesto ove godine.
Svijet
ALARMANTNO STANJE / Stručnjaci upozoravaju na najgori mogući scenarij dok se u europskoj zemlji širi “super gripa”
Engleski NHS je objavio najnovije podatke o radu sustava – upozoravajući da bi ovaj mjesec mogao donijeti “najgori mogući scenarij”. Razlog je opasni soj gripe koji se ubrzano širi tom zemljom.
NHS Engleske je objavio ažurirane podatke o gripi i bolničkim prijemima, javlja Sky News.
Upozoravaju da zdravstveni sustav prolazi kroz iznimno težak prosinac zbog naglog porasta slučajeva tzv. “super gripe”.
Broj hospitalizacija zbog gripe porastao je za više od polovice u samo tjedan dana, pokazuju novi podaci.
Prošlog tjedna prosječno je 2.660 pacijenata dnevno bilo u bolnicama zbog gripe.
To je najviša brojka ikad zabilježena u ovo doba godine, a ujedno i porast od 55% u odnosu na tjedan ranije.
Vodstvo zdravstvenog sustava upozorava da je broj pacijenata s gripom u bolnicama već znatno porastao i nakon razdoblja koje pokrivaju ovi podaci – te da se vrhunac epidemije još uvijek ne vidi.
Uz eksploziju gripe, broj pacijenata s norovirusom porastao je dodatnih 35%.
NHS sada upozorava da zimski virusi počinju “preplavljivati bolnice”.
Kako se virusi gripe mijenjaju
Ovogodišnja sezona gripe započela je ranije nego inače.
Broj pacijenata oboljelih od gripe koji su završili u bolničkim krevetima diljem Engleske znatno je veći nego prošle godine, pa je NHS poslao “SOS za cijepljenje” ranjivim skupinama.
No koliko je zapravo loša ovogodišnja sezona gripe?
Rekordi srušeni u Australiji
Ukratko – prvi pokazatelji nisu ohrabrujući.
Stručnjaci smatraju da je mutirani soj odgovoran za raniji početak širenja virusa nego što je uobičajeno.
Australska sezona gripe – koja se često koristi kao dobar pokazatelj onoga što čeka Europu – ove je godine oborila rekorde po broju zaraženih.
U regiji Azija-Pacifik također su se pojavili upozoravajući signali: Japan je u listopadu proglasio epidemiju gripe zbog koje su mnoge škole bile zatvorene.
Vrste gripe
Postoje tri vrste gripe: influenca A(H1N1), influenca A(H3N2) i influenca B.
Ove godine problem stvara podtip H3N2.
Virusi gripe stalno evoluiraju u procesu zvanom antigenski drift – zbog toga se cjepiva protiv gripe svake godine prilagođavaju.
Na sjevernoj hemisferi sojevi za cjepiva biraju se u veljači za sljedeću zimu.
No ovaj soj H3N2, točnije varijanta nazvana subklada K, evoluirao je više nego inače tijekom ljeta, pa se razlikuje od verzije na kojoj se temelje ovogodišnja cjepiva, navodi Britanska agencija za zdravstvenu sigurnost (UKHSA).
UKHSA procjenjuje da je prošle zime u Engleskoj od gripe umrlo 7.757 ljudi, u usporedbi s 3.555 godinu ranije.
Broj umrle djece povezan s gripom porastao je s 34 na 53.
Sve u svemu, čelnici NHS-a upozoravaju na izuzetno tešku zimu.
Gotovo tri puta više pacijenata s gripom u londonskim bolnicama
Dr. Chris Streather, regionalni medicinski direktor NHS Engleske za London, izjavio je za Sky News da je ovogodišnja sezona gripe najgora u glavnom gradu od pandemije covid-19.
“Situacija je najteža koju smo imali u bilo kojoj sezoni gripe od pandemije covida. Prošlog tjedna u Londonu smo imali 259 hospitaliziranih pacijenata s gripom. U istom razdoblju prošle godine bilo ih je 89. Dakle, sada ih je gotovo tri puta više nego lani”, rekao je.
Dr. Streather dodao je da dodatnu zabrinutost izaziva činjenica da soj gripe “još ne pokazuje znakove prolaska vrhunca”.
Također je rekao da se ljudi trebaju “vratiti navikama iz vremena COVID-a”, posebno kada je riječ o higijeni ruku.







