Povodom proslave Svjetskog dana bolesnika i blagdana Gospe Lurdske, zadarski nadbiskup Milan Zgrablić pohodio je Psihijatrijsku bolnicu Ugljan na otoku Ugljanu, u petak, 14. veljače, kad je predvodio misno slavlje u središnjoj dvorani te bolnice, na kojem su sudjelovali štićenici i djelatnici te ustanove.

Pohod nadbiskupa toj bolnici u Godini Jubileja bio je duhu ohrabrenja štićenika te ustanove i zahvale djelatnicima na njihovom požrtvovnom radu, u kojem na osobito plemeniti način bivaju suradnici Boga u pomoći čovjeku u teškim stanjima bolesti i trpljenja.

Razmatrajući ulomak navještenog evanđelja po Marku, u kojem je opisan susret Isusa i „gluhog mucavca“, nadbiskup je rekao da smo svi mi „Isusovi bolesnici i gluhi mucavi“, u tom kontekstu, istaknuvši, da se to ne odnosi na fizičku bolest ljudi, nego na „problem našega duha, naše duše“ u odnosu s Bogom.

„Mi smo pred Bogom gluhi, ne znamo kako komunicirati s Bogom, ne znamo se izraziti pred Bogom, iako nam Bog govori na sve moguće načine u našem životu. Ali, mi kao da ne čujemo što nam Bog govori. Bog nam govori kroz savjest, nadu, kroz čežnje našeg srca za dobrim, lijepim, mirom, zdravljem, ljepotom, ljubavlju. Naše srce je puno čežnje za tim i to je već prisutnost Boga koji komunicira s nama. A mi kao da smo gluhi i to ne prepoznajemo“, upozorio je mons. Zgrablić. Naglasio je kako bolestan čovjek  čezne za zdravljem, što je također Božji govor u nama, „Boga koji nas potiče, koji nam daje život i od čije milosti živimo“.

Bog čovjeku govori na puna načina, i kroz čitanje Svetog Pisma, slavlje sakramenata, kroz promatranje prirode i svega što nas okružuje, a čovjek kao da ne zna izreći Bogu hvalu za toliko toga što je za nas učinio i čini, upozorio je mons. Zgrablić, istaknuvši da je Bog postao jedan od nas.

„Bog je uzeo na sebe naše grijehe i naše slabosti, prihvatio je trpljenje, ljudsku zlobu, razapinjanje na križu i time nam je dodatno rekao Gledaj, koliko te ljubim. A kako mi na to odgovaramo? Jesmo li gluhi na tu ljubav? A Gospodin nas toliko ljubi, poštuje! Toliko ulaže u nas, ulaže i daje samoga sebe, svoga duha, a mi smo nesigurni i nemirni. To je znak da smo gluhi na tu ljubav“, rekao je nadbiskup.

Istaknuo je da Isus izdvaja gluhog mucavca nasamo iz mnoštva i čini ono što Bog čini sa svima nama ljudima. „Bog postupa s nama kao da nema nikoga na ovom svijetu, osim tebe. Bog liječi i spašava nas kao da smo mi jedini na svijetu. Nisi dio mase, mnoštva. Nisi broj. Jesmo dio zajednice i mnoštva, ali Bog s tobom postupa kao da samo ti postojiš na svijetu, kao da je samo za tebe umro, kao da se samo tebi daruje, kao da si ti jedini izabrani u svijetu. Isus uzima bolesnika iz mnoštva i utisnuo mu je prst u njegove uši. Isus dodiruje njegove rane, njegovu bolest. Isus dodiruje naše rane, našu gluhoću, na drugom mjestu nijemome jezik i govori ‘Effata’ – Otvori se! Dodir i blizina Krista ozdravlja. Bog svojom intimom najveće blizine i milinom postupa sa svakim od nas“, poručio je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je istaknuo kako mu je jedan štićenik bolnice, kad ga je susreo prije mise, rekao: ‘Isus je istina’. „Ako to srcem prihvatimo, jer Bog nam ne daje teoriju, ta istina postaje duhovna, psihička i fizička snaga našeg života. Nosimo taj duh kao kršćani, kao što i liječnici u pacijentu gledaju onoga kojem je Krist potreban, upravo u liječnicima Bog tim ljudima dolazi ususret“, rekao je mons. Zgrablić. Podsjetio je da mu je jedna liječnica rekla: „Kad meni dolazi pacijent, primam ga kao da mi je Krist pokucao na vrata. Želim učiniti najviše u službi za ljude, kao da mi je u njima došao sâm Isus. I tako živim svoju vjeru“.

„Blago pacijentima koji od liječnika doživljavaju tu ljubav koju oni duboko žive. Nemoguće je biti liječnik ako nemaš ljubavi prema čovjeku, prema bolesniku. Tamo gdje je ljubav, Bog je prisutan“, rekao je mons. Zgrablić.

Naglasio je i kako mu je štićenik te bolnice u osobnom susretu rekao veliku vrijednost za život: „Pa i iz bolesti čovjek može puno dobroga naučiti“. „Bog nas ne ostavlja ni kad trebamo pomoć drugih, kad smo bolesni i imamo poteškoće. Bog nije udaljio sve ljudske bolesti i poteškoće, ali je učinio nešto puno veće i važnije. Čovjek nije stvoren samo za ovaj svijet u kojem smo putnici, prolaznici. Bog nam je odredio mjesto u svom Kraljevstvu, u vječnosti, u zajedništvu punine života i ljubavi s njim. Onima koji ga ljube, Bog je pripravio ono što oko nije vidjelo i što uho nije čulo. Isus je sebe uprisutnio među ljudima i izjednačio sebe sa svakim tko je bolestan, kome je teško. Isus se sakrio u nas, čovjeka. On je uzeo sudbinu našeg života i želi promijeniti naše srce, naš pogled na život, stvoriti pogled na život kako ga je Bog zamislio. Ako se Bog sakrio u Isusu Kristu i u svakom čovjeku, pa i u onome koji trpi i pati, ako gledamo odraz Božjeg Sina, Isusa, onda je naš pogled na život, pa i na stanje bolesti, drugačije. Onda je Bog učinio nešto veliko za nas“, poručio je mons. Zgrablić, u kontekstu poticaja da sve što nam se događa promatramo kao priliku za još jači susret s Isusom i predanje njemu. Naglasio je da se naša ljubav prema Bogu i da Bogu činimo dobro očituje u ljubavi prema čovjeku, osobito kad činimo dobro onome tko je potreban naše pomoći.

„A najviše smo potrebni drugoga kad smo bolesni. Kad je čovjek bolestan, tada osobito misli na Boga i najviše moli. Bog nas ne napušta ni u bolesti i kad je naš život ugrožen, nego nam se i tu približava. Dolazi nam kao Spasitelj koji budi našu nadu i želi nam reći: Ne boj se, ja sam s tobom! Ja sam pobijedio grijeh, čak i smrt. Moja ljubav počiva na tebi. Ja sam uskrsnuće i život“, rekao je mons. Zgrablić, dodavši da Bog želi u ljudima probuditi nadu za dobrim, za puninom života i ljubavi. „U iskustvu bolesti možemo drugačije gledati na naš život. To se može promatrati i kao dar u kojem možemo pogledati bît i koja je svrha našeg života, da se ne izgubimo u ovom svijetu“, potaknuo je nadbiskup, rekavši kako postoje situacije u životu, među kojima je i bolest, trpljenje, koje čine da se čovjek ne uzoholi, da mijenja svoje srce, da intenzivnije misli na Boga, na ljubav, vječnost.

„Bog nije udaljio probleme od nas, ali ih je prihvatio na sebe. Bog se utjelovio u čovjeku, prisutan je u nama. Mi smo dio njegovog mističnog tijela, duboko intimno smo povezani s Bogom. Zahvalimo Bogu na milosti nade koju smo pozvani otkriti“, potaknuo je nadbiskup, poželjevši da i taj susret, euharistija i molitva, budu osnaženje i okrepa duše štićenicima i djelatnicima.

Bog i po liječnicima pokazuje koliko je blizu čovjeku. „Kada liječnici žive ljubav, trud i strpljenje prema bolesnima, oni tada služe Gospodinu koji ih je izabrao da budu njegovi suradnici, njegova ruka, njegovo srce, da mogu služiti potrebnima. Kad smo bolesni, trebamo liječnika i tako spoznamo njihovu dobrotu, kao i Boga koji nam se približava. Bog nas nije napustio. Bog nam pristupa i u liječniku, Bog dolazi i u bolesti, da mislimo na njega, na prolaznost ovog svijeta, na vječni život, na najvažnije – biti u Božjoj blizini, da nas Božja snaga, ljubav i Božja vjera u tim trenucima života dovedu do bitnoga. Sve ćemo napustiti na ovom svijetu, ostaje nam jedino Bog“, poručio je nadbiskup. Potaknuo je da znamo ići prema bitnome, i u bolesti koja je prigoda da se Bogu još više približimo, da se Bogu radujemo, predamo mu se u potpunosti i time postignemo glavni cilj života – susret s Bogom u vječnosti.

Nadbiskup je poželio blagoslovljen život štićenicima, liječnicima, medicinskom osoblju i svim djelatnicima koji rade u bolnici, kao i svima koji ih posjećuju i vode brigu o bolesnima. „Neka to svima nama bude poticaj da se Božja ljubav razvije u našem srcu i tako živimo u radosti Božje blizine, Božje dobrote i spasenja“, poručio je mons. Zgrablić

Nadbiskup je pohodio bolnicu u Ugljanu na poziv don Marka Dokoze, bolničkog kapelana Psihijatrijske bolnice koji je bio i među suslaviteljima u misi. Suslavili su još don Filip Kucelin, dekan Ugljansko – Pašmanskog dekanata i svećenici iz tog dekanata, Mario Mršić i Ivan Babjak te don Tin Vidov, tajnik nadbiskupa.

Na početku mise, nadbiskupu je za dolazak i podršku zahvalio dr. sc. Mladen Mavar, ravnatelj bolnice, a na kraju mise i don Marko koji redovito pastoralno brine o štićenicima te ustanove i u toj bolnici svake subote služi misu.

Župljani Ugljana i Lukorana priredili su slastice za štićenike i u dobrodošlici nadbiskupu. Na poziv bolničkog kapelana Dokoze, to je drugi pohod mons. Zgrablića toj bolnici. Štićenicima i djelatnicima te ustanove znači dolazak nadbiskupa kao izraz njegove duhovne blizine i poštovanja njihovom radu. Nadbiskup je osobno pozdravio pojedine štićenike bolnice i zadržao se u srdačnim razgovorima s njima, uputivši im riječi ohrabrenja.

Nakon mise, nadbiskup Zgrablić pohodio je i Odjel za demenciju i palijativnu skrb u bolnici gdje je osobno prilazio tim bolesnima, blagoslovio ih je svakog osobno, molio za njih i udijelio utjehu. Pohodio je i oboljele u najtežem palijativnom stadiju za koje je molio, a kojima je pred kraj ovozemaljskog života potrebna  intenzivna skrb i njega.

Mons. Zgrablić pohodio je i štićenike Doma za stare i nemoćne koji se nalazi na prostoru Psihijatrijske bolnice i čiji je osnivač ta bolnica, a u njemu borave štićenici s otoka Ugljana, ali i iz drugih dijelova Zadarske nadbiskupije, jer je velika potražnja za pružanjem socijalne skrbi starima. S njima se također zadržao u razgovoru i zajedničkoj molitvi.

Nakon obilaska štićenika, nadbiskup Zgrablić i svećenici zadržali su se u susretu i na zajedničkom ručku s ravnateljem Mavarom i osobljem bolnice koja brine da se njihovim štićenicima osigura redovita duhovna i sakramentalna pomoć. Pohvalno je i da liječnici iz te bolnice svojim izlaganjima sudjeluju i na stručnim skupovima u organizaciji Zadarske nadbiskupije iz područja pastorala bolesnih, starijih i nemoćnih osoba, doprinoseći i na taj način senzibiliziranju javnosti za potrebe tjelesno najugroženijih među nama.

Ines Grbić

Foto: Psihijatrijska bolnica, Ugljan