Na proslavi otvaranja Svete Godine Jubileja 2025. u Zadarskoj nadbiskupiji na blagdan Svete Obitelji Isusa, Marije i Josipa, svečano misno slavlje u katedrali sv. Stošije u Zadru u nedjelju, 29. prosinca, predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić. Propovijed nadbiskupa Zgrablića donosimo u cijelosti.

Draga braćo svećenici, redovnici i redovnice!

Draga braćo i sestre!

Nakon što je papa Franjo u božićnoj noći otvorio Jubilejsku godinu i Sveta vrata na Bazilici sv. Petra u Rimu, ovom svetom službom otvaramo Jubilejsku godinu u Zadarskoj nadbiskupiji, a zaključit ćemo je za godinu dana, također na svetkovinu Svete Obitelji Isusa, Marije i Josipa, 28. prosinca 2025. godine.

S radošću vas pozdravljam i izražavam srdačnu dobrodošlicu na ovaj sveti i radosni čin koji nam donosi mogućnost dara jubilejskog oprosta.

Jubilejska ili Sveta godina

Što je Jubilejska godina?

Među starim Židovima početak jubileja najavljivao se zvukom roga jarca. Jubilej je proglašen svetom godinom (hebrejski, godina – yōbēl, `od jarca`). Mojsijev zakon (usp. Lev 25) je u tom razdoblju propisivao da se u jubilejskoj godini koja se obilježavala svakih pedeset godina, zemlja, kojoj je jedino Bog gospodar, treba vratiti svom drevnom vlasniku, svatko da se vrati na svoju očevinu, da robovi i zatvorenici ponovno budu slobodni.

Prvi jubilej u kršćansko doba slavio se za vrijeme pape Bonifacija VIII., 1300. godine. Od tada se Jubilej slavio u različitom vremenskom razmaku od 50, 33 i 25 godina. Posljednji Jubilej koji mnogi pamtimo je onaj iz 2000. godine kojeg je otvorio sada već sv. Ivan Pavao II. Pamtimo i Izvanredni jubilej kojeg je proglasio papa Franjo 2015. godine. Mislimo i na sljedeći Jubilej koji će biti 2033. godine. Bit će to godina u kojoj će se spominjati 2000 godina od Kristova otkupljenja i spomen na 33 godine Isusovog života na zemlji.

Jubilejsku godinu možemo definirati i kao „Svetu godinu“ ili „Kristovu godinu“. To je zato što ovaj tijek vremena od godine dana prati niz obreda i znakova, ali nadasve zato što sve njezina događanja i svi znakovi koji je prate promiču svetost, to jest, život daleko od grijeha i vrijeme proživljavanja radosne blizine i prijateljstva s Bogom, po uzoru na Isusa Krista.

ZNAKOVI JUBILEJA

Jubilej prati niz znakova. Spomenut ću ih nekoliko.

1. Hodočašće

Prvi znak Jubilejske godine je hodočašće. Jubilej koji započinjemo odvija se pod geslom „Hodočasnici nade“. „Nije slučajno“, piše papa Franjo u Buli „Spes non confundit“ (Nada ne razočarava), kojom najavljuje Jubilej, „da je hodočašće bitni element jubilejskog događanja. Polazak na put karakterističan je za one koji traže smisao života. Pješačko hodočašće vrlo je prikladno za ponovno otkrivanje vrijednosti tišine, truda i usredotočenosti na bitno“ (Spes non confundit, 5).

Jubilej nas poziva da krenemo na put, hodočastimo, da prijeđemo neke granice. Kad se krećemo, zapravo, ne mijenjamo samo mjesto, već mijenjamo i sebe, svoje navike, svoj uhodani ritam.

Abraham je u Bibliji opisan kao osoba na putovanju. Bog ga poziva: “Idi iz zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskog“ (Post 12, 1). Ovim  riječima počinje njegova avantura koja završava u Obećanoj zemlji. Isusovo poslanje također se oslikava s putovanjem koje je krenulo iz Galileje prema Svetom gradu: „Kad su se navršili dani da bude uzdignut, krenu Isus sa svom odlučnošću prema Jeruzalemu“, piše sv. Luka (LK 9, 51). Isus poziva svoje učenike da ga slijede i promatraju svoj životni put kao hod prema Jeruzalemu, nebeskom Jeruzalemu, vječnoj Domovini.

Promatranje prirode također je dio ovog putovanja koje nam može pomoći naučiti voditi brigu o stvorenom i naučiti nas da je briga o njemu bitan izraz vjere u Boga i poslušnosti njegovoj volji, a susretanje s mnogim izrazima kulture omogućuje nam obogaćivati se novim iskustvima (usp. Spen non confundit, 5).

2. Sveta vrata

Osobiti znak Jubilejske godine jesu i Sveta vrata. Papa je u božićnoj noći otvorio Sveta vrata na Bazilici svetog Petra u Vatikanu, a u narednim danima otvorit će se Sveta vrata i na ostalim rimskim bazilikama. Na blagdan sv. Stjepana, Papa je prvi put u povijesti otvorio Sveta vrata u jednom velikom rimskom zatvoru.

Sa simboličkog gledišta, Sveta vrata poprimaju posebno značenje Jubileja. Prolazeći prag Svetih vrata, hodočasnik se prisjeća teksta 10. poglavlja Evanđelja po Ivanu, gdje Isus kaže: “Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se: i ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti.“ (r. 9). Gesta prolaska kroz Sveta vrata izražava pobožnu želju, koja je ujedno i molitva, i spremnost da slijedimo Isusa, Dobrog Pastira. K tome, vrata su prolaz koji vodi u crkvu. Za kršćansku zajednicu, crkva nije samo sveti prostor u kojeg se ulazi s poštovanjem i u primjerenoj odjeći, već i mjesto zajedništva koje svakog vjernika povezuje s Kristom. To je mjesto molitve i mira, susreta i dijaloga, koje traži svaki vjernik hodočasnik.

3. Ispovijest vjere

 Znak Jubilejske godine je i ispovijest vjere. Ispovijest vjere, koja se naziva i “simbol vjere”, znak je raspoznavanja krštenika. U simbolu vjere izražava se središnji sadržaj vjere i sažimaju glavne istine koje vjernik prihvaća i svjedoči na dan svoga krštenja i koje dijeli s cijelom kršćanskom zajednicom do kraja života.

„Jer ako uistinu ispovijedaš da je Isus Gospodin, i srcem vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen. Doista, srcem vjerovati, opravdava, a ustima ispovijedati spasava“ (Rim 10, 9 -10). Ovaj tekst svetog Pavla naglašava kako ispovijedanje otajstva vjere zahtijeva duboko obraćenje ne samo u riječima, nego, također, i prije svega, u viđenju Boga, sebe i svijeta. „Izgovarati Vjerovanje s vjerom znači ući u zajedništvo s Bogom, Ocem, Sinom i Duhom Svetim, a također i s cijelom Crkvom koja nam prenosi vjeru i u koju vjerujemo“, uči nas Katekizam Katoličke Crkve (KKC, 197).

4. Ljubav (caritas)

Ljubav je, također, bitna značajka kršćanskog života, pa tako i Jubilejske godine. Nitko ne može misliti da se hodočašće i slavlje jubilejskog oprosta može svesti na oblik magičnog obreda, a da ne zna kako im upravo život ljubavi, caritas, daje njihov konačni smisao i stvarnu učinkovitost.

Ljubav je najistaknutiji znak kršćanske vjere i njezin poseban oblik vjerodostojnosti. U kontekstu Jubileja ne smije se zaboraviti poziv apostola Petra: „Prije svega imajte žarku ljubav jedni prema drugima jer ljubav pokriva mnoštvo grijeha!“ (1 Pt 4, 8).

Prema riječima evanđeliste Ivana, ljubav prema drugima koja ne dolazi od čovjeka, nego od Boga, omogućit će nam prepoznati Kristove učenike. Jasno je, dakle, da nijedan vjernik ne može reći da vjeruje ako ne ljubi, i obrnuto, ne može reći da ljubi, ako ne vjeruje.

Ljubav, dakle, ima svoj poseban prostor u životu vjere. Stoga, naše obraćenje mora biti potvrđeno konkretnim djelima ljubavi.

5. Pomirenje

Jubilejski znak je i pomirenje, jer otvara “povoljno vrijeme” (usp. 2 Kor 6, 2) za obraćenje. Ako se Boga stavi u središte života, kreće se prema Njemu i prepoznaje njegovu prvotnost u svemu. Bog je onaj koji ovu godinu čini svetom, darujući joj svoju svetost.

Papa Franjo podsjeća u Buli kojom je najavio Izvanrednu svetu 2015. godinu: „Milosrđe nije protivno pravdi, nego izražava Božje ponašanje prema grešniku, nudeći mu daljnju mogućnost vlastite spoznaje, obraćenja i vjere […]. Ta je Božja pravda milosrđe darovano svima kao milost, snagom smrti i uskrsnuća Isusa Krista. Križ Kristov je, dakle, Božji sud nad svima nama i nad svijetom, jer nam nudi sigurnost ljubavi i novi život“ (Misericordiae Vultus, 21).

Jubilej nas potiče da otkrivamo i živimo sakrament pomirenja, ispovijedi, i osobno proživljavamo milinu Božjeg milosrđa.

6. Jubilejski oprost

Znak jubileja je i jubilejska milost – potpuni oprost. Oprost je konkretno očitovanje Božjeg milosrđa, koje nadilazi granice ljudske pravde i preobražava ih. Ovo blago milosti skupilo se tijekom vremena u Isusu i u svecima. Gledajući te primjere i živeći u zajedništvu s njima, nada u oproštenje i vlastiti put prema svetosti jača i postaje sigurna. Oprost omogućuje oslobađanje srca od tereta grijeha, tako da se dužna naknada daje u potpunosti.

Kako bih na jednostavan i razumljiv način opisao oprost, poslužit ću se slikom. Kao što tijelu otvorena rana, makar i mala, stvara opasnost od infekcije za cijelo tijelo, tako je i grijeh rana za dušu. Grijeh nije samo prekršaj, nego i zlo koje nanosi veliku štetu duši, donosi nemir i uzrokuje strah. Grijeh nosi ozbiljnu opasnost da uništi dušu, ono bitno u čovjeku, čovjekovu svrhu – vječno zajedništvo s Bogom. Poput neke bakterije, i grijeh se može „začahuriti“ u našoj duši i nakon izvjesnog vremena prouzročiti veliku štetu. Grijeh može biti, naizgled, poput male životinjice, poput krpelja, koja nas može ugristi da gotovo i ne primijetimo. Neće nam krpelj isisati svu krv, ali nam u krv ubacuje ono što je njemu na korist, a nama otrov, izuzetno štetno. Nećemo umrijeti od ugriza zmije, ali možemo od otrova kojeg je zmija ugrizom ubrizgala izravno u našu krv. Takav je i grijeh.

Iskreno kajanje i ispovijed „zacjeljuje rane“ na duši, slikovito, uništavaju sve štetne bakterije, izbacuju sav otrov i iscjeljuje rane, ali ostaje vidljiva posljedica grijeha, ostaje „ožiljak na duši“, poput ožiljka koji ostaje na mjestu otvorene povrede na koži. Pred Boga ne možemo s grijehom, ali ni s „ožiljkom“ prouzročenim grijehom. Posljedica grijeha zacjeljuje pokorom na ovom svijetu ili u čistilištu ili potpunim oprostom. Oprost nam vraća onu istinsku ljepotu djeteta Božjega kakvima nas je Bog stvorio. Milosrđe u ispovijedi i oprost nam vraćaju krsno dostojanstvo. Za Blaženu Djevicu Mariju vjerujemo da je, nakon što je završila tijek zemaljskog života, bez ljage i nabora, uznesena u nebesku slavu. Grijeh je ljaga, a nabor posljedica grijeha. I mi, poput Marije, samo bez ljage i nabora, možemo pred lice Božje.

Sveta godina nam donosi veliku milost ove potpune ljepote i čistoće duše, milosrđe i oprost.

Oprost možemo namijeniti za sebe ili za neku dušu u čistilištu.

7. Molitva

Znak Jubileja je i molitva. Postoji mnogo načina i mnogo razloga za molitvu. Temelj svake kršćanske molitve je uvijek želja otvoriti se Božjoj nazočnosti, njegovoj ponudi ljubavi i milosnom djelovanju.

Kršćanska zajednica, Crkva, osjeća se pozvanom komunicirati s Bogom i zna da se može obratiti Ocu samo zato što je primila dar Duha Svetoga. Isus je svojim učenicima povjerio molitvu Oče naš kao uzor svake molitve. Kršćanska tradicija nudi i druge tekstove, kao što je Zdravo Marijo, koji pomažu pronaći prikladne riječi za obraćanje Bogu.

ZAKLJUČAK

Braćo i sestre!

Neka nam ova Jubilejska godina bude istinsko milosno vrijeme u kojem ćemo rasti u svetosti života i vjeri, napredovati u ljubavi prema Bogu i bližnjemu, raspirivati nadu koja ne razočarava. Neka nam to bude milosno vrijeme u kojem ćemo na osobiti način proživljavati „općinstvo svetih“, to jest, prijateljstvo sa svim svetima i blaženima,  i iz njihove „riznice“ duhovnog blaga svetosti primiti milost oprosta. Neka to bude vrijeme puno nade u vječni život, vrijeme zajedništva s našim dragim pokojnicima kojima ćemo izmoliti potpuni oprost.

Neka nas na ovom hodočašću nade prati zagovor Blažene Djevice Marije, svete Stošije, svetog Šime i drugih naših zaštitnika. Neka nam nevino prolivena krv don Eugena Šutrina, don Janeza Kranjca, Ive Mašine i drugih ugodnika naše Nadbiskupije, potiče nadu u njihovo uzdizanje na čast blaženstva i svetosti, kako bismo u njima u nebu imali pouzdane prijatelje i zagovornike. Za ovu milost molimo Gospodina i u ovom svečanom jubilejskom slavlju.

Draga braćo sestre! Neka vam Jubilejska 2025. godina donosi mnogo roda! Amen.

mons. Milan Zgrablić

zadarski nadbiskup

Zadar, Katedrala sv. Stošije, 29. prosinca 2024.

Foto: Ines Grbić