Hrvatska Schönstattska obitelj proslavila je 25 godina ‘Akcije Hodočasničke Gospe’ u Hrvatskoj svečanim koncelebriranim misnim slavljem koje je u župnoj crkvi sv. Nikole u Kistanjama, u subotu, 5. listopada, predvodio zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

Susret je okupio članove Schönstattskog pokreta iz Zadarske nadbiskupije, Splitsko – makarske nadbiskupije i iz Šibenske biskupije. Među šestoricom svećenika koncelebranata bio je i p. Christoph Horn, duhovnik Schönstattskog pokreta u Hrvatskoj.

„Reći Majka Božja podsjeća nas kako je Bog blizu čovjeku kao što je djetetu blizu majka koja ga nosi pod svojim srcem. Od trenutka Isusovog utjelovljenja, početka Marijinog majčinstva, nema više Boga bez čovjeka: tijelo Isusa, Sina Božjega, uzeto je od Marije jednom zauvijek. I nakon smrti, Isusovo tijelo preobraženo je u `mutaciji života`, u uskrsnuću. Isus je svojim proslavljenim uskrsnim tijelom uzašao na nebo. I Marija, Isusova Majka, nakon završetka ovozemaljskog života, dušom i tijelom uznesena je u nebesku slavu“, istaknuo je nadbiskup Zgrablić, podsjetivši na poticaj pape Franje da „pobožnost prema Mariji nije duhovni bonton, to je zahtjev kršćanskog života“.

„Riječ ‘majka’, na latinskom ‘mater’, podsjeća nas na riječ ‘materija’, na tvar koja se nalazi u svemiru. Beskonačni Bog prihvatio je na sebe materiju, ne samo zato da bi bio među nama, nego da bude kao i mi, u svemu nama sličan, osim u grijehu. Sv. Ivan Evanđelist kaže da se Riječ Božja utjelovila i nastanila među nama. U tom sjedinjenju Boga s čovjekom događa se čudo divote Božje i u isto vrijeme čudo divote Marijinog majčinstva. Čovjek više nije sam, nije više siroče, nego postaje posinjeno dijete Božje. Bog daruje čovjeku Duha posinstva u kojem može klicati Abba! Oče!. Marija rađa „blagoslovljeni plod utrobe tvoje“, kako molimo u Zdravomariji, ponavljajući Elizabetine riječi. Rađajući i nas u redu milosti, i mi imamo udjela u blagoslovu Isusa kojeg je Marija rodila. Imamo udjela i u divoti Marijinog majčinstva“, poručio je nadbiskup Zgrablić.

Tumačeći riječ ‘majka’ u odnosu na Krista uskrsloga i naše sudioništvo u njegovom uskrsnuću, nadbiskup je naglasio da po Isusovom uskrsnuću i našem krštenju, Isusova Majka postaje i naša Majka. Pritom je podsjetio na snažnu misao bl. Alojzija Stepinca: „…da je pravi čovjek, koji se rodio od Marije, Čovjek i Bog, Isus Krist; a drugi je samo čovjek, posinak Božji i Marijin. Ako se Isus Krist, Glava ljudi, rodio od Marije, tada se i predodređeni, ti udovi Crkve, nužno moraju roditi od nje. Nikada jedna te ista majka ne daje na svijet glavu bez udova, niti udove bez glave, jer to bi bila nakaza (anomalija) u prirodi; jednako tako i u redu milosti, Glavu i udove rađa jedna te ista majka“.

Nadbiskup je razmatrao i zaziv ‘Majko divna’, jer se prepoznatljiva slika Majke Božje u Schönstattskom pokretu naziva ‘Majka Triput Divna’.

„Naziv slike ‘Majka Triput Divna’ članovi Schönstattske zajednice preuzeli su od  ugledne Marijine kongregacije iz Ingolstatta u Bavarskoj koja je promišljala koji bi zaziv iz Lauretanskih litanija Majci Božjoj bio najdraži. Bl. o. Jakov Rem dobio je u duhovnoj viziji da je to zaziv ‘Majko Divna’. Stoga je o. Jakov potaknuo mjesnog kantora da Marijin zaziv ‘Majko divna’ pjevajući ponovi tri puta. Tako je nastao naziv ‘Majko Triput Divna’“, rekao je mons. Zgrablić.

„Studenti iz Zavoda palotinaca u Schönstattu, gradu u središnjoj Njemačkoj, na rijeci Rajni. okupljali su se na susretima sa svojim odgojiteljem o. Josephom Kentenichom. Ta zajednica koja se okupljala u kapeli sv. Mihaela u Schönstattu, 1915. dobila je na poklon Gospinu sliku od jednog njihovog profesora. To je bila slika Marije s Djetetom Isusom u naručju koju sada nazivamo i častimo kao ‘Schönstattsku Gospu’ ili Majku Triput Divnu. Taj profesor kupio je tu sliku na nekom njemačkom trgu, a djelo je talijanskog slikara Luigia Crosia, iz 1893. godine. Umjetnik je tu sliku nazvao ‘Utočište grešnika’“, podsjetio je nadbiskup.

Mons. Zgrablić se već kao dječak susreo s duhovnošću Schönstattskog pokreta i slikom Majke Triput Divne koju je imao među drugim ‘svetim sličicama’ koje je skupljao. Na jednom susretu toga pokreta, kad je predvoditelj razmatranja govorio o Majci Triput Divnoj, nadbiskup je rekao da se on, u dječačkoj dobi, pitao što to znači. „Kao mali sam razmišljao, ma kako je ta Gospa triput divna? Nisam shvatio, pa sam kao dijete sebi tumačio, možda je to Gospa koja ima tri pûti, tri tijela, tri života. Kao djeca u igri graničara, kad imaju ‘tri života’; ako ih ne pogodi lopta, imaju pravo tri puta ostati u igri. Možda i Gospa ima tri života. Tako sam ja to kao dijete zamišljao. Kasnije sam shvatio da to ne znači tri pûti, nego da je Gospa tri puta divna. To je ipak nešto drugo“.

Razmatrajući u čemu se sadrži Marijina divota, nadbiskup je rekao: „Marijina divota proizlazi iz prve riječi toga zaziva, iz riječi ‘majko’. Divota Marijina izvire iz njenog majčinstva. Mariju nazivamo Majka Božja. Ne zovemo Mariju samo Majka Isusova. Mariju kršćani od svojih prvih vremena, osobito od Efeškog sabora (431.), nazivaju Bogorodica, ona koja je Boga rodila, Majka Božja, jer je rodila Isusa Krista koji je pravi Bog i pravi čovjek. Isus je „Bog od Boga, Svjetlo od Svjetla, pravi Bog od pravoga Boga“, kako ispovijedamo u simbolu naše vjere. U riječima ‘Majka Božja’ sadržana je sjajna divota o Bogu, Mariji, ali i o nama. Otkad se Bog utjelovio u krilu Marije, on ostaje zauvijek usko povezan s čovjekom“, poručio je mons. Zgrablić, naglasivši: „Zadivljeni smo čudom koji je Bog učinio u Marijinom majčinstvu, rodivši Isusa, a po njegovom djelu otkupljenja i nas“.

„Kako je divno znati da smo ljubljena djeca Božja, da je Bog predivan! Kako je divno znati da se Bog u Mariji nama približio, da je Majka Božja po Isusovom utjelovljenju i otkupljenju i naša divna Majka. Kako je divno vjerovati da se i mi u Marijinom majčinstvu rađamo u Isusovom bogočovještvu. Divimo se kako je Bog po Mariji pobijedio naše siromaštvo. Pobijeđena je naša izgubljenost kao djeteta koje ne poznaje svoga oca i svoju majku“, poručio je mons. Zgrablić.

No, „nije dovoljno da se Mariji divimo“, istaknuo je nadbiskup. „Mariju u njenoj divoti trebamo nasljedovati. Obitelj Marije Triput Divne poziva nas da prihvatimo tri milosti koje nam Marija poklanja: po milosti duševnog udomljenja, milosti duhovne preobrazbe i milosti apostolskog poslanja. Da bismo primili te milosti, potrebno je živom vjerom prihvatiti Marijinu divotu. Pobožnost prema Mariji, razmišljanje o divotama koje je Bog učinio u njenom životu i nama pomaže da udomimo, primimo u svoje srce, učinimo svojim sve što su Isus i Marija činili, a sažeto je u molitvi otajstava krunice. Dok molimo krunicu, otvaramo naš dom i dušu Isusu i Mariji i svemu onome što su oni činili u životu i o tome razmišljamo“, rekao je nadbiskup.

Potaknuo je da u tišini promatrajući Isusa, „pustimo Isusa da govori našem srcu i djeluje u našoj duši kako bi njegova nježnost raspršila našu oholost, njegovo siromaštvo uznemirilo našu umišljenost, njegovo divno, nježno srce, pokrenulo naše neosjetljivo, ravnodušno i hladno srce. Tako milost Isusove i Marijine nazočnosti u našoj duši djeluje preobražavajuće i čuva našu slobodu od ropstva grijehu i omamljenosti slabostima ovoga svijeta“, poručio je mons. Zgrablić, rekavši: „Gledajući Mariju, ohrabreni smo ostaviti mnoge beskorisne terete i ponovno otkriti što je važno i najdivnije u našem životu“.

„Istinska vjera i pobožnost uvijek vode u apostolat i hrane se apostolatom. Milosti duševnog udomljenja i milosti duhovne preobrazbe života rađaju plodovima milosti apostolskog poslanja. Ono što smo vidjeli i čuli, što smo doživjeli kao Božju neizmjernu divotu, ono što je ostvarilo duhovnu preobrazbu našeg života, postaje najveće svjedočanstvo divotā koje Bog želi ostvariti u životu svakog čovjeka“, rekao je nadbiskup. Podsjetio je na misao sv. Bonaventure kako je ime Marije toliko slavno i divno, da i „đavolske sile strepe pred imenom i zaštitom Marijinom“; „neprijatelji ne strepe ni od dobro oboružane vojske“, kao od imena Marije kao majke Isusa Krista.

U zahvalnosti članovima Schönstattskog pokreta za njihov apostolat, molitve i sve što čine na dobro obitelji i Crkve, nadbiskup Zgrablić zamolio je Majku Triput Divnu da moli za nas, da štiti obitelji i našu domovinu te podari mir i blagoslovi cijelom svijetu.

Znakoviti prinos darova

Prinos darova koje su članovi Schönstattskog pokreta prinijeli pred oltar uručujući ih nadbiskupu Zgrabliću, prateći molitvom značenje svakog dara pročitale su Vesna Morić i Stanka Badurina. Prineseni su globus svijeta, u molitvi da rat, nasilje i krize prestanu ugrožavati svijet, a odgovorni odlučuju prema kršćanskim vrijednosnim načelima. Prinos svetišta u malom obliku znak je snage, mira i motivacije koje su ljudi zadobili u svetištima za novi početak. Svetišta su sredstvo koje pomaže izgraditi novi svijet te se molilo da se ljudi stave u službu življenja svetišta. Prinesen je svitak s popisom svih krugova u Hrvatskoj u kojima Majka dolazi u obitelji kao Gospa hodočasnica, s molbom da ljudi iskuse Marijinu blizinu i vodstvo, a Majka primi naše nakane, neuspjehe, strahove i nade, radosti i brige. Crvena nit je predana kao znak mladog naraštaja kojima su potrebni dobri pratitelji i uzori; bokal s vodom je znak življenja Saveza ljubavi, napora vjernika da kao apostoli surađuju u izgradnji budućnosti, da se svako djelo pretvori u vino blagoslova; svijeća je znak svjetla u molitvi za pokojne koji su primali Gospu hodočasnicu. Prinesena mreža je znak zahvale za veliku mrežu povezanosti i djela koja su o. Kentenich i đakon João Luiz Pozzobon učinili u Savezu ljubavi u srcima ljudi, u zemljama i svetištima, u molitvi da Bog nagradi njihovu ljubav i vjernost njihovim proglašenjem svetima.

Ines Grbić

Foto: I. Grbić