Connect with us

ZADAR / ŽUPANIJA

FOTOGALERIJA / Te Deum na duhovnim vježbama za svećenike Zadarske nadbiskupije predvodio nadbiskup Zgrablić

Objavljeno

-

foto: Ines Grbić/Zadarska nadbiskupija

Misu zahvalnicu sa svečanim Tebe Boga hvalimo zadnjeg dana duhovnih vježbi za svećenike Zadarske nadbiskupije u četvrtak, 29. kolovoza, u kapeli sjemeništa ‘Zmajević’ u Zadru, predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

Koncelebrirali su o. Jeronim Marin, OSB, prior benediktinskog samostana na Ćokovcu koji je i propovijedao i don Ante Sorić, generalni vikar Zadarske nadbiskupije.

Trodnevne duhovne vježbe završile su na blagdan Glavosjeka sv. Ivana Krstitelja. U tom kontekstu, o. Jeronim je govorio o značenju i kršćanskoj vrijednosti mučeništva. „Lijepo je što duhovne vježbe završavamo spomenom mučeništva sv. Ivana Krstitelja koje i nama može i treba biti poticaj da i mi damo hrabro svjedočanstvo za Isusa Krista. Mučeništvo je svjedočanstvo za Isusa Krista.

Bog po proroku Jeremiji predivno opisuje velikog čovjeka, Ivana Krstitelja, kao onoga koji neće drhtati pred nijednom ljudskom veličinom, koji će biti poput utvrđenog grada, kao željezni stup. I ne samo to, nego će uz Ivanovu snagu uvijek biti i Božja milost koja će mu pomoći i koja će uvijek biti s njim, te ga ništa neće nadvladati – jer Gospodin je s njim da ga izbavi“, rekao je o. Jeronim.

Te riječi proroka Jeremije iz prvog čitanja na misi, koje se odnose i na život sv. Ivana Krstitelja, u svom nastavku u navještenom evanđelju „pomalo iznenađuju, jer donose smrt Ivana Krstitelja, sudbinu koja kao da postaje igračka u ruci najnižih ljudskih strasti“, rekao je o. Jeronim.

„U bilo kojoj drugoj knjizi“, tako završen život osobe, kao Ivana Krstitelja, „bila bi tragična priča, jer je čovjek koji se oslanjao na Boga – ostavljen“, upozorio je o. Jeronim i nastavio: „Bog obećava pobjedu i izbavljenje, a nije bio tu. Ali, to je zapisano u Evanđelju. Evanđelje je radosna vijest, jer evanđelje naviješta smrt i uskrsnuće Isusa Krista. Zato je smrt Ivana Krstitelja dio radosne vijesti o Isusovom životu.

Zato i mi, kad pokapamo bližnje, slavimo obred. Sprovodni obredi su slavlje, kada je pred nama često težak i veliki gubitak. Mi slavimo jer je svako naše slavlje uklopljeno u euharistiju“, poručio je o. Jeronim, rekavši da svećenici predvode povjereni Božji narod prema Isusovoj pobjedi uz muku u uskrsnuće.

Život sv. Ivana Krstitelja, „nije tragična priča, nego priča o pobjedi, priča o sjemenu bačenom u zemlju koje će donijeti plod. To je priča o pobjedniku, a ne o žrtvi. Tako je tanka linija koja odvaja mučenika od žrtve“, istaknuo je o. Jeronim.

Propovjednik je potom opisao svjedočanstvo „o veličini čovjeka koji zna biti mučenik i ne dozvoljava da postane žrtva“, spominjući mučeništvo trapista u Alžiru koji su ubijeni 1996. godine u njihovom samostanu, u građanskom ratu.

„Jedna islamska ekstremistička skupina zarobila je i pobila sve monahe toga samostana. Monasi su znali i očekivali da će se to dogoditi. Dugo su razmišljali hoće li otići ili ostati. Čak su ih i muslimani, njihovi susjedi s kojima su živjeli i dijelili njihovo zajedništvo, molili da odu. Ali, ti trapisti odlučili su ostati i dati, ako treba, položiti i to svjedočanstvo za Gospodina“, rekao je o. Jeronim. Dvije godine prije nego što su bili ubijeni, sluteći to stradanje, prior toga samostana, o. Christian de Chergé, napisao je svoju oporuku.

O. Jeronim je pročitao dio iz te oporuke u kojoj prior čovjeku koji će ga ubiti, između ostaloga, piše: „I tebi, moj prijatelju posljednje minute, koji nećeš znati što radiš. Želim da ovo Hvala Doviđenja bude za tebe, jer u licu Božjem vidim tvoje. Neka se ponovno susretnemo, kao sretni lopovi u raju, ako tako bude htio Bog, otac nas ubojica“.

„To je dirljivo i snažno svjedočanstvo čovjeka koji je znao pretvoriti u dar ono što mu se oduzima. Kristova pobjeda daje nam tu snagu i slobodu, da i onda kad nam se nešto oduzima, mi to pretvorimo u dar. Ne dozvoljavamo da postanemo samo žrtve. Mučenik je onaj koji umire za nešto: za Krista, za vjeru, za Crkvu, za ljude. Mučenik gleda naprijed. Mučenik gleda ono prema čemu ide i za što daje svoj život. Onaj koji je žrtva i ostaje u toj ulozi, gleda samo ono što gubi. Njegov pogled je zakovan za ono što je izgubio. Ostaje u prošlosti“, rekao je o. Jeronim, dodavši da služenje, posluživanje otajstva u svakodnevnici, od svećenika često traži velikodušnost, veliku vjernost, snagu, ‘bijelo mučeništvo’.

„Neće svatko biti pozvan da polaže svoj život za Gospodina. Ali, možemo ga živjeti do kraja, za njega. Želim nam svima strpljivost sijača koji zna da sjeme koje će baciti, nosi u sebi budućnost koja će doći Kristovom snagom. Želim vam mudrost i strpljivost sijača, da obilato sijemo, kako bismo obilato i želi“, poručio je o. Jeronim subraći svećenicima.

Prigodna riječ nadbiskupa Zgrablića          

Na kraju mise, nadbiskup Zgrablić iznio je dojam s duhovnih vježbi za svećenike o temi ‘Poslužitelji otajstava’, a na kojima je svih dana sudjelovao i mons. Zgrablić. Nadbiskup je zahvalio njihovom predvoditelju, o. Jeronimu, rekavši da se zahvalnost Bogu izražava i po zahvalnosti ljudima koji nam posreduju Božje darove. Nadbiskup je istaknuo da je o. Jeronim kao redovnik, monah, uspio približiti svećenicima njihovu „specifičnu duhovnost, duhovnost dijecezanskog svećenika koja se sastoji baš u posluživanju, u tom otajstvu, da bismo mogli proživjeti paradokse našeg života – od naše svetosti do naše grešnosti, od našeg oduševljenja do našeg umora, kao i druge paradokse našeg života koje proživljavamo, ali uvijek u službi Kristovih otajstva“, poručio je mons. Zgrablić.

Zahvalio je o. Jeronimu što je ohrabrio svećenike na tom putu, što im je ta otajstva posvijestio i približio, da ih još dublje mogu živjeti. „U našoj duhovnosti, u našem iskrenom svećeničkom življenju, u posluživanju Kristovih otajstava, svećenici čine čovjeku najljepše i najvrijednije. Ima li većeg dobra, nego da mi možemo biti poslužitelji, posrednici toga da se Bog približi čovjeku, da se čovjek približi Bogu? Uloga svećenika je u tome nezamjenjiva. Bez svećenika nema ispovijedi, nema sakramenata, a sakramenti su stvarnost u kojoj se Bog čovjeku tako duboko i blisko, istinski približava“, istaknuo je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je rekao da se, promatrajući služenje svećenika, s jedne strane, svećenici osjećaju „tako paradoksalno“ da nisu dostojni svećeništva, da taj poziv, zvanje nisu izabrali oni, nego ih je Netko drugi, sâm Bog stavio u tu službu.

„Zahvalni smo Gospodinu što to možemo činiti, što u Božjoj milosti možemo činiti tolika dobra, kojih možda toliko nismo ni svjesni; što ih možemo činiti čovjeku u ovom svijetu po Božjem daru, u suradnji s Bogom. U čemu drugome bismo mogli činiti neko veće dobro čovjeku, nego kad se brinemo da se duša čovjeka hrani i nasiti živim Bogom, da duša čovjeka bude u Božjoj blizini i da čovjek duboko proživljava svoje spasenje. Na tom putu života, o. Jeronim uspio nam je sve to približiti, ne samo svojim razmišljanjima, nego je bio vrlo konkretan, da smo se vrlo konkretno pronašli u situacijama našeg života“, istaknuo je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je zahvalio o. Jeronimu na vremenu kojeg je darovao subraći svećenicima, „na njegovim promišljanjima, duhovnosti, svjedočanstvu, na živoj i zanimljivoj riječi koju je približio.

Pozvani smo živjeti naše svećeničko otajstvo, sve dublje u njemu rasti, u njemu se radovati. Ali i to je blaženstvo našeg života – da i kroz suze, trpljenje, nevolje, uvijek sve pretvorimo u blaženstvo Božje blizine“, potaknuo je mons. Zgrablić. Istaknuvši da su duhovne vježbe u prilog izgradnje i jačanja, obnove svijesti o svećeničkom identitetu, Božjem izabranju i poslanju u spasenju duša, kao i poticanja svećeničkog zajedništva, nadbiskup Zgrablić poželio je da svećenici budu hrabri i odvažni poslužitelji otajstava poput sv. Ivana Krstitelja.

Ines Grbić

Foto: I. Grbić

 

ZADAR / ŽUPANIJA

OBAVIJEST IZ ODVODNJE: U ponedjeljak počinju radovi na izgradnji odvodnje na području Vidikovca. Mole se građani za strpljenje…

Objavljeno

-

By

U nastavku donosimo Priopćenje za javnost iz zadarske Odvodnje, a na temu početka radova na izgradnji javnog sustava odvodnje na području naselja Vidikovac:

“U sklopu izvođenja radova tvrtke Euro projekt d.o.o. na izgradnji javnog sustava odvodnje po projektu „Radovi na izgradnji sustava javne odvodnje sanitarnih otpadnih voda i rekonstrukciji sustava vodoopskrbe na području četvrti Puta Bokanjca u gradu Zadru i aglomeraciji Petrčane“, od ponedjeljaka, dana 16. rujna 2024. godine započinju radovi na izgradnji javnog sustava odvodnje gradskog naselja Vidikovac.

Predmetni radovi će se izvoditi prema odobrenoj prometnoj regulaciji prometa u sljedećim ulicama: Ulica Don Marka Granića, Ulica Josipa Stadlera, Ulica Lavoslava Ružičke, Tribanjska ulica i  Ulica Filipa Grabovca.

Za vrijeme izvođenja radova svake pojedine faze u preostalom dijelu naselja promet će se odvijati bez smetnji.

Na naselju Vidikovac, projektom je ukupno predviđena izgradnja 772,74 m cjevovoda za fekalnu odvodnju, 619,56 m oborinskih cjevovoda, priprema za 80 kanalizacijskih kućnih priključaka u svrhu budućeg spajanja objekata, 56  vodovodnih priključaka, rekonstrukcija i dogradnja vodovodne mreže u duljini od cca 668,02 m. Nakon završetka predmetnih radova slijedi obnova kolničke konstrukcije i ugradnja asfalta u punoj širini ulica (cca 2658,03 m²).

Predmetni radovi izvode se u sklopu izvođenja radova po „Projektu poboljšanja vodno- komunalne infrastrukture aglomeracije Zadar – Petrčane“ i sufinanciranisu bespovratnim sredstvima Europske unije.

Informacija o početku radova u preostalim ulicama koje su sastavni dio ovoga projekta bit će dana pravovremeno putem medija.

Molimo sve sudionike u prometu da obrate pozornost, poštuju privremeno postavljenu signalizaciju i koriste obilazne pravce, te ih molimo za strpljenje i razumijevanje zbog mogućih poteškoća u prometu. Zahvaljujemo na razumijevanju.”

 
Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

“ZLATA VRIJEDAN” / Podržite zadarskog kandidata – Vina Vinketa – u izboru za najbolji OPG!

Objavljeno

-

By

foto: Šime Zelić, Pixell

OPG Vina Vinketa ovogodišnji su finalisti izbora za najbolji OPG “Zlata vrijedan”.

U tijeku je glasovanje, pa ako želite dati svoj glas, odnosno podržati u izboru predstavnika Zadarske županije, ovo je način…

Za glasovanje je potrebno poslati SMS s kodom OPG-a na broj:

666705

Napomena: OPG VINA VINKETA su pod brojem 11!

 
Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

FOTOGALERIJA / Nuncij Giorgio Lingua predvodio početak proslave jubilejske godine 950 godina od prvog spomena župe Lukoran

Objavljeno

-

By

foto: Ines Grbić/Zadarska nadbiskupija

Povodom početka proslave jubilejske godine 950 godina od prvog spomena župe Lukoran (1075.-2025.) na otoku Ugljanu, svečano misno slavlje na blagdan Male Gospe u nedjelju, 8. rujna, u župnoj crkvi sv. Lovre u Lukoranu predvodio je mons. Giorgio Lingua, apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj.

Blagdan Marijina rođenja određen je za početak godine Jubileja jer je nova župna crkva sv. Lovre u Lukoranu posvećena 8. rujna 1878. godine. Stoga je misom proslavljena i 146. obljetnica posvete lukoranske župne crkve sv. Lovre, što piše i na ploči iznad vrata u sakristiju, da je tada zadarski nadbiskup posvetio taj Božji dom.

Na početku mise, lukoranski župnik don Marko Dokoza predstavio je povijesni kontekst jubilejske proslave. Nekoliko godina prije posvete crkve bila je izgorjela stara župna crkva na groblju, koja se prvi put spominje 1068. g., pa je trebalo graditi novu crkvu u Lukoranu. Pomogla je vlast, a Lukoranci su doprinijeli radom svojih ruku te je podignuta nova, sadašnja župna crkva sv. Lovre u blizini župne kuće. Zadarski povjesničar Bianchi piše u knjizi Zara cristiana 1879., dakle, samo godinu dana nakon što je posvećena lukoranska župna crkva, da je to bila jedna od najljepših crkava u Zadarskoj nadbiskupiji. Bianchi je to mogao ustvrditi jer je pohodio sve župe Zadarske nadbiskupije.

Don Marko je rekao da se znak veze Svete Stolice i Lukorana očituje i u kaležu kojeg je papa Pio IX. poklonio župi Lukoran prigodom posvete lukoranske župne crkve. Papa je taj kalež bio dobio iz župe u Francuskoj, a onda ga je proslijedio u Lukoran. Taj kalež don Marko je pokazao na misi, kao simboličnu gestu očitovanja povezanosti sa Svetom Stolicom kroz znakove ljubavi i blizine. Takav znak je i pohod nuncija Lingue malenoj otočnoj župi Lukoran i misno slavlje koje je predvodio.

Glagoljaško pjevanje na misi predvodili su pjevači iz KUD-ova Radovin, Rtina i Ražanac, pod vodstvom Ivice Dundovića. Župnik Dokoza je rodom iz Radovina, a pohodom tih pjevača želio je povezati zadarsko zaleđe i otočane, rekavši da i Papa, čiji je predstavnik nuncij, predstavlja princip jedinstva u Crkvi te je i to znak da se vjernici povezuju i ujedinjuju. Dokoza je želio da se pjeva glagoljaška misa jer je Lukoran stara glagoljaška župa. Do 19. st. svi službeni dokumenti župe vođeni su na glagoljici, pa je to motiviralo don Marka da pozove pjevače da predvode glagoljaško pjevanje. Zahvalio im je za raspoloživost, dosad su ti pjevači bili i u Banju i Ugljanu. I nuncij Lingua je zahvalio KUD-ovima na obogaćenju slavlja pjevanjem iz tradicije naše narodne povijesti, rekavši da se u glagoljaškom pjevanju na misi „osjeća živa tradicija“.

„Nuncij Lingua je radosno prihvatio predvoditi slavlje u Lukoranu. Njegova prisutnost je znak koji kaže da ne postoji mala župa, ne postoji mala sredina, nego je važan svaki čovjek, svaki vjernik. Njegova blizina nam to potvrđuje. On tu nije samo u svoje osobno ime, nego u ime Svetog Oca kojeg predstavlja u Hrvatskoj“, rekao je don Marko.

Uz župnika Dokozu, u misi su koncelebrirali don Filip Kucelin, župnik župa Preko i Sutomišćica – Poljana i o. Jozo Milanović iz benediktinskog samostana na Ćokovcu. Naime, prva lukoranska župa obuhvaćala je Sutomišćicu i Preko, a u Lukoranu je bio glavar sela za cijeli taj prostor. Dakle, u 12./13. st. nije postojala Općina Preko, nego ‘Općina Lukoran’, rekao je don Marko.

Povijest župe Lukoran počinje s benediktincima. Oni su posjedovali te prostore, imali su na području Lukorana imanja koja je puk obrađivao, a benediktinci su za njih molili i dijelili im sakramente. To je početak duhovne skrbi za lukoranski narod i početak župe Lukoran. Stoga prisutnost o. Joze povezuje s duhovnim počecima lukoranskog kraja.

„Bog je zamijenio logiku ‘Platit ćeš mi’ onom suprotnom: ‘Ja ću platiti umjesto tebe!’“

Razmatrajući pročitanu Božju riječ proroka Izaije i citirajući njegovu poruku Židovima: „Budite jaki, ne bojte se! Evo Boga vašega, odmazda dolazi, Božja naplata, on sam hita da nas spasi“, nuncij je rekao da je Izabrani Božji narod postao uznemiren i nesiguran, unatoč tome što je iskusio Jahvinu blizinu, na čudesan način bio oslobođen iz egipatskog ropstva i vođen u Obećanu zemlju.

„Sjećanje na slavnu prošlost više nije dovoljno. Narod se boji budućnosti. Vremena više nisu kao što su nekada bila. Više nema sigurnosti. Više se ne doživljava Božja blizina, Njegova prisutnost. Izgleda nam kao da je to stranica iz našeg vremena“, rekao je nuncij Lingua, podsjetivši da smo i mi pogođeni raznim nevoljama, potresima, ekološkim katastrofama, ratovima, prijetnjom nuklearnog oružja.

„I mi se bojimo. Neizvjesnost budućnosti tjera mnoge da napuste svoju zemlju u brizi za osiguravanjem bolje budućnosti svojoj djeci. U naprednijim zemljama vjerska praksa je u zabrinjavajućem padu. Sve manje ljudi još uvijek idu redovito u crkvu. Gdje je tu Bog? Što se dogodilo s baštinom vjere koja se stoljećima prenosila?“, upitao je nuncij Lingua, rekavši da živimo u neizvjesnosti.

„I u najtežim trenucima povijesti, osobne i nacionalne, uvijek se postavlja isto pitanje: Je li nas Bog možda napustio? I danas su nam potrebni proroci, pojedinci sposobni ohrabriti narod, koji nas uvjeravaju da je Bog prisutan, da nije daleko, da nas nije napustio. Potreban nam je netko tko nam na vjerodostojan način poručuje: Hrabro, ne bojte se!“, poručio je nuncij Lingua.

Prorok Izaija ohrabrio je dezorijentirani narod da Bog dolazi. Naviješta da Bog nije zaboravio svoj narod, da je već stigao. Kaže da Bog dolazi kazniti zle. „Ali, kada prorok govori o božanskoj osveti, on ne misli na kaznu. Odmazda dolazi, potvrđuje, i odmah dodaje: Božja naplata, on sam hita da nas spasi! Bog dolazi da se osveti. Ali kako se osvećuje? On dolazi da nas spasi! Zato prorok i može reći: Ne bojte se! Božja osveta nije kazna, ona je ljubav. Na čovjekov grijeh, koji bi zaslužio osudu, Bog odgovara milosrđem. Milosrđe je Božja osveta. Tko ima hrabrosti priznati vlastite grijehe, koji je imao snage ponizno ih ispovjediti, to dobro zna jer je to već iskusio“, rekao je nuncij Lingua.

Unatoč tome što pokušavamo sakriti svoje grijehe, „što više imamo hrabrosti biti iskreni, to više doživljavamo Božju osvetu: Njegovo milosrđe. Budite jaki, ne bojte se priznati svoje grijehe. Ne bojte se pristupiti sakramentu pomirenja jer Božja osveta je oprost! Osvećujemo se tako što na zlo odgovaramo drugim zlom. Bog na zlo odgovara opraštanjem“, poručio je nuncij, istaknuvši da je važnost jubileja u tome da se „priznaju grijesi i ima hrabrosti tražiti oproštenje, obnavljajući svoje povjerenje u Božju ljubav“.

„Često, kada doživimo nepravdu, kažemo ili pomislimo: ‘Platit ćeš mi!’. Ali, Bog je zamijenio logiku ‘Platit ćeš mi’ onom suprotnom: ‘Ja ću platiti umjesto tebe!’. To je smisao Isusove smrti na križu. Božja osveta za grijehe čovječanstva je Kristov križ! Prorok Izaija, nakon što je navijestio da Bog dolazi osvetiti se spasenjem, nabraja niz događaja koji će se dogoditi prilikom Gospodinovog dolaska, čitav niz izokrenutih stvarnosti: slijepi će vidjeti, gluhi će čuti, hromi će skakati, nijemi će govoriti, pustinje će biti pune vode, neće više biti divljih zvjeri, te zaključuje: „Pratit će radost i veselje (one koji su spašeni) i pobjeći će bol i jauci“.

To je početak novog svijeta. To su znakovi novoga stvaranja, kada će bol i jauci nestati i zamijenit će ih radost i veselje. Oni koji su spašeni, odnosno oni koji su imali hrabrosti zamoliti za oproštenje, doživljavaju radost i sreću“, poručio je nuncij Lingua, rekavši da je to iskustvo i plod dobre ispovijedi. Mnogi su  iskusili radost koja zamjenjuje tugu nakon što im svećenik dâ odrješenje.

Dok je bio nuncij u Africi i Kubi, nuncij je nekoliko puta išao ispovijedati u zatvor i upravo tamo je svjedočio najdirljivijim ispovijedima. „Kod onih koji su imali hrabrosti priznati svoj grijeh i zamoliti za oprost, vidio sam iznenadni prijelaz iz tuge u radost. Radost je često bila popraćena suzama, ali to su bile suze radosnice, radosti toliko snažne i intimne da se suze nisu mogle zadržati. To više nije bio plač iz ljutnje, razočaranja, neuspjeha, bio je to plač iz zahvalnosti.

Poslije ispovijedi zatvorenik nije bio pušten na slobodu, niti mu je kazna smanjena! Ali činilo se da mu to više nije važno. Iskustvo Božjeg milosrđa bilo je jače od svega. Teret koji je pritiskao njegovu dušu, bio je skinut. Već su se osjećali slobodnima, unatoč tome što su i dalje ostajali iza rešetaka, jer su se osjećali duboko ljubljenima od Boga koji je došao osvetiti se opraštajući“, rekao je nuncij Lingua, istaknuvši da su „radost i veselje plod dobivenog i darovanog oprosta“.

Nuncij je citirao papu Franju koji u Buli povodom Jubileja 2025. godine piše: „Praštanje ne mijenja prošlost, ne može promijeniti ono što se već dogodilo; a ipak, praštanje nam može omogućiti da promijenimo budućnost i živimo drugačije, bez zlopamćenja, mržnje i osvete. Budućnost osvijetljena praštanjem omogućuje nam da prošlost tumačimo drukčijim, vedrijim očima, iako vlažnima od suza“.

U navještenom Evanđelju Isus ozdravlja gluhog mucavca. On predstavlja čovjeka koji nije sposoban za komunikaciju, zatočenika samoga sebe. „Isus mu dodiruje uši, stavlja mu slinu na jezik i govori mu: „Otvori se!“. Otvori se je ključna riječ koja čini čudo. Ovim čudom Isus nam želi poručiti da ako se ne otvorimo drugima, ostajemo zatvoreni u samima sebi, nesposobni za komunikaciju.

Ostajemo zarobljenici boli i plača. Samo ako se otvorimo prihvaćanju, možemo nanovo zadobiti radost, osjećati se obnovljenima iznutra. Kada se „otvorimo“ Isusovom praštanju, postajemo sposobni „otvoriti se“ braći i sestrama i doživljavamo novi život, osjećamo se „nanovo stvorenima“ iznutra“, poručio je nuncij Lingua.

Propovjednik je potaknuo vjernike da otvore srce Kristu te braći i sestrama. „Nije to uvijek lako. Mnogo puta Gospodin stavlja pored nas ili nam daje da sretnemo ljude koji kao da su namjerno stvoreni da nam otežaju naš put. Daju nam razumjeti koliko je teško ljubiti svakoga, svakome otvoriti svoje srce. Te osobe čine nas poniznima. Ali samo onaj koji je ponizan, sposoban je uvijek početi ispočetka.

Iskoristite ovu jubilarnu godinu da od Boga isprosite oprost i pružite ruku drugima u svrhu pomirenja. Otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim, molimo svaki dan. Čineći tako, izgradit ćete novu župu, utemeljenu na primjeru mnogih anonimnih svetaca koji su vam prethodili“, potaknuo je nuncij Lingua vjernike.

Stara maslina nastavlja puštati nove izdanke sve dok je korijenje živo i zdravo, tako će i župa nastaviti donositi dobre plodove ako održe živima korijene vjere, koji će i dalje davati novi život stoljetnom deblu, poručio je nuncij Lukorancima.

Prvi put da na otok Ugljan dolazi apostolski nuncij – Započinje obnova crkve u Lukoranu

Nuncij je rekao da ga je taj pohod župi ispunio radošću. Prenio je pozdrave pape Franje, rekavši da mu pri svakom susretu papa Franjo kaže da pozdravi sve zajednice koje susretne i da ih zamoli da mole za Papu. Potaknuo je vjernike da mole za Papin put u Aziju, koji je najduži put u njegovom pontifikatu.

U misi je sudjelovao i Lovro Vrkić koji će sljedeće godine primiti đakonat i svećeništvo. Lovrini baka i djed bili su učitelji u Lukoranu i njegov otac je tu odrastao. Papinski nuncij je predstavnik Pape pred Crkvom i državom. Događaj jubileja je od velike vrijednosti za lokalnu zajednicu, pa je prigodni govor na kraju mise uputio i Jure Brižić, načelnik Općine Preko kojoj pripada Lukoran.

„Nama je izuzetna čast što ste s nama. To je prvi put da na otok Ugljan i u našu Općinu Preko dolazi tako visoki izaslanik pape Franje. Naša srca su otvorena za Vas, puna ljubavi, da s Vama možemo započeti jubilej pred nama, 950 godina prvog spomena župe Lukoran“, rekao je načelnik Brižić u obraćanju nunciju. Podsjetio je da je Lukoran, povijesno, temeljna župa Općine Preko jer je Lukoran nekad obuhvaćao i sadašnje župe Sutomišćica – Poljana i Preko. Preko se odvojilo od Sutomišćice prije 250 godina.

„Ovaj jubilej svjedoči o našoj vjeri. Mi smo uvijek znali smo kome pripadamo, da nas Bog može voditi i njemu smo se i utjecali. Utječemo se i sv. Lovri i Majci Mariji čiji blagdan rođenja slavimo. Hvala što ste s nama. Vaš dolazak je poticaj svima nama na otoku. Život na otoku je težak, mukotrpan. Da bi se na otoku nešto stvorilo, treba puno više truda i vremena. Za sve što ljudi na otoku naprave i ostvare, treba puno više truda i vremena da bismo dobili kvalitetu“, rekao je načelnik Brižić. Istaknuo je da lukoranska crkva treba obnovu te da župa i Općina Preko zajedno izrađuju troškovnik obnove crkve; 2025. godine će početi obnova krova crkve, a onda i njenih prozora. Zahvalio je Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova Europske unije što je osiguralo 80 % sredstava za obnovu krova crkve, a ostatak će osigurati Općina Preko. U misi je sudjelovao i ministar Šime Erlić, koji je Lukoranac po majci. Rado je pristao doći na proslavu, zadovoljan što je Ministarstvo uspjelo iznaći sredstva za obnovu crkve.

Župnik Dokoza zahvalio je ministru Erliću na donaciji i načelniku Brižiću za dobru suradnju koju ostvaruju župa i Općina, na korist svih ljudi. Načelnik Brižić je u ime Općine Preko darovao nunciju košaru s otočnim proizvodima s otoka Ugljana i Pašmana, trud svih stanovnika.

Župa je darovala nunciju naliv pero i kemijsku izrađene od maslinovog drva. Maslinu je spomenuo nuncij u propovijedi, ona je simbol otoka i neka je nuncij, s obzirom na različita mjesta gdje obavlja svoje službe, uvijek može ponijeti sa sobom, s posvetom Lukoran i datumom proslave, 8. rujna.

Na kraju mise, nuncij Lingua blagoslovio je djecu sa školskim torbama koja kreću u školu i svima je podijelio papinski blagoslov. Ispred crkve je bio agape kojeg su priredili Lukoranci.

U pripremi za godišnjicu posvete crkve i početak godine jubileja, Lukoranci su od 30. kolovoza do 7. rujna molili Devetnicu Gospi, u zahvalnosti za primljene milosti, moleći Božji blagoslov za sadašnje i buduće naraštaje župljana. Na uočnicu blagdana, 7. rujna, slavljena je večernja misa i procesija s Gospinim kipom i svijećama od župne crkve sv. Lovre do lukoranske kapelice Presvetog Trojstva.

Jubilej 950 godina od prvog spomena župe u Lukoranu svečano će se proslaviti misnim slavljem na blagdan sv. Lovre, 10. kolovoza 2025. godine. Vrijeme do te proslave će biti vrijeme zahvale za primljene milosti te molitve za obraćenje i blagoslov župljana Lukorana kojeg stalno nastanjuje 350 stanovnika te im je pohod nuncija Lingue milosni poticaj za vjerski život u životu župe.

Ines Grbić

Foto: I. Grbić

 
Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi

U trendu