Misu zahvalnicu sa svečanim Tebe Boga hvalimo zadnjeg dana duhovnih vježbi za svećenike Zadarske nadbiskupije u četvrtak, 29. kolovoza, u kapeli sjemeništa ‘Zmajević’ u Zadru, predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

Koncelebrirali su o. Jeronim Marin, OSB, prior benediktinskog samostana na Ćokovcu koji je i propovijedao i don Ante Sorić, generalni vikar Zadarske nadbiskupije.

Trodnevne duhovne vježbe završile su na blagdan Glavosjeka sv. Ivana Krstitelja. U tom kontekstu, o. Jeronim je govorio o značenju i kršćanskoj vrijednosti mučeništva. „Lijepo je što duhovne vježbe završavamo spomenom mučeništva sv. Ivana Krstitelja koje i nama može i treba biti poticaj da i mi damo hrabro svjedočanstvo za Isusa Krista. Mučeništvo je svjedočanstvo za Isusa Krista.

Bog po proroku Jeremiji predivno opisuje velikog čovjeka, Ivana Krstitelja, kao onoga koji neće drhtati pred nijednom ljudskom veličinom, koji će biti poput utvrđenog grada, kao željezni stup. I ne samo to, nego će uz Ivanovu snagu uvijek biti i Božja milost koja će mu pomoći i koja će uvijek biti s njim, te ga ništa neće nadvladati – jer Gospodin je s njim da ga izbavi“, rekao je o. Jeronim.

Te riječi proroka Jeremije iz prvog čitanja na misi, koje se odnose i na život sv. Ivana Krstitelja, u svom nastavku u navještenom evanđelju „pomalo iznenađuju, jer donose smrt Ivana Krstitelja, sudbinu koja kao da postaje igračka u ruci najnižih ljudskih strasti“, rekao je o. Jeronim.

„U bilo kojoj drugoj knjizi“, tako završen život osobe, kao Ivana Krstitelja, „bila bi tragična priča, jer je čovjek koji se oslanjao na Boga – ostavljen“, upozorio je o. Jeronim i nastavio: „Bog obećava pobjedu i izbavljenje, a nije bio tu. Ali, to je zapisano u Evanđelju. Evanđelje je radosna vijest, jer evanđelje naviješta smrt i uskrsnuće Isusa Krista. Zato je smrt Ivana Krstitelja dio radosne vijesti o Isusovom životu.

Zato i mi, kad pokapamo bližnje, slavimo obred. Sprovodni obredi su slavlje, kada je pred nama često težak i veliki gubitak. Mi slavimo jer je svako naše slavlje uklopljeno u euharistiju“, poručio je o. Jeronim, rekavši da svećenici predvode povjereni Božji narod prema Isusovoj pobjedi uz muku u uskrsnuće.

Život sv. Ivana Krstitelja, „nije tragična priča, nego priča o pobjedi, priča o sjemenu bačenom u zemlju koje će donijeti plod. To je priča o pobjedniku, a ne o žrtvi. Tako je tanka linija koja odvaja mučenika od žrtve“, istaknuo je o. Jeronim.

Propovjednik je potom opisao svjedočanstvo „o veličini čovjeka koji zna biti mučenik i ne dozvoljava da postane žrtva“, spominjući mučeništvo trapista u Alžiru koji su ubijeni 1996. godine u njihovom samostanu, u građanskom ratu.

„Jedna islamska ekstremistička skupina zarobila je i pobila sve monahe toga samostana. Monasi su znali i očekivali da će se to dogoditi. Dugo su razmišljali hoće li otići ili ostati. Čak su ih i muslimani, njihovi susjedi s kojima su živjeli i dijelili njihovo zajedništvo, molili da odu. Ali, ti trapisti odlučili su ostati i dati, ako treba, položiti i to svjedočanstvo za Gospodina“, rekao je o. Jeronim. Dvije godine prije nego što su bili ubijeni, sluteći to stradanje, prior toga samostana, o. Christian de Chergé, napisao je svoju oporuku.

O. Jeronim je pročitao dio iz te oporuke u kojoj prior čovjeku koji će ga ubiti, između ostaloga, piše: „I tebi, moj prijatelju posljednje minute, koji nećeš znati što radiš. Želim da ovo Hvala i Doviđenja bude za tebe, jer u licu Božjem vidim tvoje. Neka se ponovno susretnemo, kao sretni lopovi u raju, ako tako bude htio Bog, otac nas ubojica“.

„To je dirljivo i snažno svjedočanstvo čovjeka koji je znao pretvoriti u dar ono što mu se oduzima. Kristova pobjeda daje nam tu snagu i slobodu, da i onda kad nam se nešto oduzima, mi to pretvorimo u dar. Ne dozvoljavamo da postanemo samo žrtve. Mučenik je onaj koji umire za nešto: za Krista, za vjeru, za Crkvu, za ljude. Mučenik gleda naprijed. Mučenik gleda ono prema čemu ide i za što daje svoj život. Onaj koji je žrtva i ostaje u toj ulozi, gleda samo ono što gubi. Njegov pogled je zakovan za ono što je izgubio. Ostaje u prošlosti“, rekao je o. Jeronim, dodavši da služenje, posluživanje otajstva u svakodnevnici, od svećenika često traži velikodušnost, veliku vjernost, snagu, ‘bijelo mučeništvo’.

„Neće svatko biti pozvan da polaže svoj život za Gospodina. Ali, možemo ga živjeti do kraja, za njega. Želim nam svima strpljivost sijača koji zna da sjeme koje će baciti, nosi u sebi budućnost koja će doći Kristovom snagom. Želim vam mudrost i strpljivost sijača, da obilato sijemo, kako bismo obilato i želi“, poručio je o. Jeronim subraći svećenicima.

Prigodna riječ nadbiskupa Zgrablića          

Na kraju mise, nadbiskup Zgrablić iznio je dojam s duhovnih vježbi za svećenike o temi ‘Poslužitelji otajstava’, a na kojima je svih dana sudjelovao i mons. Zgrablić. Nadbiskup je zahvalio njihovom predvoditelju, o. Jeronimu, rekavši da se zahvalnost Bogu izražava i po zahvalnosti ljudima koji nam posreduju Božje darove. Nadbiskup je istaknuo da je o. Jeronim kao redovnik, monah, uspio približiti svećenicima njihovu „specifičnu duhovnost, duhovnost dijecezanskog svećenika koja se sastoji baš u posluživanju, u tom otajstvu, da bismo mogli proživjeti paradokse našeg života – od naše svetosti do naše grešnosti, od našeg oduševljenja do našeg umora, kao i druge paradokse našeg života koje proživljavamo, ali uvijek u službi Kristovih otajstva“, poručio je mons. Zgrablić.

Zahvalio je o. Jeronimu što je ohrabrio svećenike na tom putu, što im je ta otajstva posvijestio i približio, da ih još dublje mogu živjeti. „U našoj duhovnosti, u našem iskrenom svećeničkom življenju, u posluživanju Kristovih otajstava, svećenici čine čovjeku najljepše i najvrijednije. Ima li većeg dobra, nego da mi možemo biti poslužitelji, posrednici toga da se Bog približi čovjeku, da se čovjek približi Bogu? Uloga svećenika je u tome nezamjenjiva. Bez svećenika nema ispovijedi, nema sakramenata, a sakramenti su stvarnost u kojoj se Bog čovjeku tako duboko i blisko, istinski približava“, istaknuo je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je rekao da se, promatrajući služenje svećenika, s jedne strane, svećenici osjećaju „tako paradoksalno“ da nisu dostojni svećeništva, da taj poziv, zvanje nisu izabrali oni, nego ih je Netko drugi, sâm Bog stavio u tu službu.

„Zahvalni smo Gospodinu što to možemo činiti, što u Božjoj milosti možemo činiti tolika dobra, kojih možda toliko nismo ni svjesni; što ih možemo činiti čovjeku u ovom svijetu po Božjem daru, u suradnji s Bogom. U čemu drugome bismo mogli činiti neko veće dobro čovjeku, nego kad se brinemo da se duša čovjeka hrani i nasiti živim Bogom, da duša čovjeka bude u Božjoj blizini i da čovjek duboko proživljava svoje spasenje. Na tom putu života, o. Jeronim uspio nam je sve to približiti, ne samo svojim razmišljanjima, nego je bio vrlo konkretan, da smo se vrlo konkretno pronašli u situacijama našeg života“, istaknuo je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je zahvalio o. Jeronimu na vremenu kojeg je darovao subraći svećenicima, „na njegovim promišljanjima, duhovnosti, svjedočanstvu, na živoj i zanimljivoj riječi koju je približio.

Pozvani smo živjeti naše svećeničko otajstvo, sve dublje u njemu rasti, u njemu se radovati. Ali i to je blaženstvo našeg života – da i kroz suze, trpljenje, nevolje, uvijek sve pretvorimo u blaženstvo Božje blizine“, potaknuo je mons. Zgrablić. Istaknuvši da su duhovne vježbe u prilog izgradnje i jačanja, obnove svijesti o svećeničkom identitetu, Božjem izabranju i poslanju u spasenju duša, kao i poticanja svećeničkog zajedništva, nadbiskup Zgrablić poželio je da svećenici budu hrabri i odvažni poslužitelji otajstava poput sv. Ivana Krstitelja.

Ines Grbić

Foto: I. Grbić