O aktualnoj temi umjetne inteligencije govorili su doc. dr. sc. Dan Đaković i doc. dr. sc. Petar Tomev Mitrikeski, obojica s Fakulteta filozofije i religijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, na tribini u dvorani sjemeništa ‘Zmajević’ u Zadru u subotu, 27. travnja.

Uvodeći u raspravu, doc. dr. sc. Damir Šehić s Teološko-katehetskog odjela Sveučilišta u Zadru rekao je da je digitalno doba odavno počelo. „Otkad je umjetna inteligencija ušla u široku društvenu primjenu, od zdravstva i financija do obrazovanja i znanosti, uočljivi su potencijalni problemi i izazovi u društvenoj primjeni umjetne inteligencije. Počevši od ideje kako je inteligencija sposobnost snalaženja u novim i nepoznatim okolnostima i pronalaženje novih rješenja, znanstvenici i teoretičari osporavaju inteligenciju umjetnoj inteligenciji, nazivajući njenu algoritamsku funkcionalnost tek sposobnošću računalnog oblikovanja novih kompilacija. Korištenje umjetne inteligencije u tom smislu može imati potencijalne opasnosti na inovativnost i ljudsko stvaralaštvo, jer ono više ne bi produciralo vlastite ideje, nego kombinacije i preoblikovanja već poznatih ideja“, upozorio je dr. Šehić, pojašnjavajući naziv tribine: „Na granici inteligencije – Utjecaj umjetne inteligencije na kreativnost i moralne dvojbe u akademskom radu“.

Dr. Šehić je rekao da u odnosu između umjetne inteligencije, ljudske kreativnosti i moralnih dvojbi, korištenje umjetne inteligencije utječe na procese stvaranja, inovaciju i autentičnost. Upozorio je da moralne dileme  proizlaze iz korištenja alata umjetne inteligencije u istraživanju i pisanju akademskih radova, počevši od plagiranja i nedostatka autentičnosti, etičkog pitanja intelektualnog poštenja, vlasništva, gubitka profesionalnih vještina do smanjenja rigoroznosti znanstvene metode.

„Umjetna inteligencija kao nova stvarnost istovremeno zadivljuje i straši. To nije ništa novo, sa svim otkrićima i izumima je bilo uglavnom slično. Čovjeka nešto zadivljuje, čini mu se vrlo korisno, upotrjebljuje to, ali ga i straši. Danas ne možemo zamisliti da se ljudima otkriće vatre činilo velika prijetnja, izum kotača i drugo. Umjetna inteligencija na neki način sublimira sve naše znanje. Nije to prvi levijatan kojeg je čovjek stvorio i prijeti da se otme našoj kontroli. Neki ljudi iz IT industrije sami kažu da bi bilo možda pametno pričekati, zaustaviti njen razvoj, da možda ne znamo kamo idemo. Nismo naviknuli da vodeći ljudi neke industrije sami povlače ručnu kočnicu i kažu, polako s tim“, upozorio je dr. Đaković.

Svaki čovjek ima neki svjetonazor kroz koji promatra svijet. U kontekstu svjetonazorskog gledanja na svijet, dr. Đaković je promišljao umjetnu inteligenciju kroz prizmu filozofije povijesti. Đaković je specijalizirao filozofiju Jacquesa Maritaina koja je i kršćanska, mistična, augustinovska. Njegova filozofija povijesti važna je i u kontekstu umjetne inteligencije. Filozofija povijesti pokušava dokučiti bît, smisao i značenje povijesti. Njena ideja je da povijest ima početak, kraj i skriveno značenje. Čovjek pak treba stoljeća da bi nešto prosudio.

„Što je neko dobro veće, sofisticiranije, to je njegova zloupotreba teža, opasnija“

Dr. Đaković je razmatrao umjetnu inteligenciju u kontekstu pet načela. Prvo načelo je da materija trči brže od duha. „Najprije nešto proizvedemo, a onda nam treba vremena da to savladamo, ‘pripitomimo’. Sada nam se čini da je ta materija, tehnologija, otišla toliko daleko da više ne znamo koja je udaljenost između čovjeka i te materije. Drugo važno načelo je da dobro i zlo u svijetu rastu simultano. Neki su oduševljeni umjetnom inteligencijom i njome bi se u svemu koristili, a neki misle da je to naznaka kraja svijeta, da će zlo sve preuzeti, da treba zaustaviti razvoj“, rekao je dr. Đaković.

Načelo da dobro i zlo rastu zajedno podudarno je s biblijskom prispodobom o žitu i kukolju. Predavač je podsjetio kako se u određenim trenucima povijesti činilo da je zlo prevladalo, npr. 1940.-te godine izgledale su kao potpuna dominacija i pobjeda zla. No i nakon toga uspjelo se stvoriti dobro i to zlo nadživjeti.

„Treće načelo je da je vrijeme ireverzibilno, ima ishodiše i kraj, ne može se zaustaviti i nema povratka natrag. Napredak se ne može zaustaviti, to je iluzija, utopija. Možemo se pitati treba li nam sva ta tehnologija u obrazovnom sustavu, ali napredak u cjelini ne možemo i ne treba zaustaviti. Mi se napretka ne bojimo. Četvrto načelo je da ne postoji dobro koje nije moguće zloupotrijebiti. Što je neko dobro veće, sofisticiranije, to je njegova zloupotreba teža, opasnija. Trebali bismo se pomiriti s činjenicom da je napredak nezaustavljiv, da se naša tehnologija može strašno zloupotrijebiti. Zloupotrijebili smo atomsku energiju i puno drugoga. Međutim, svaka tehnologija može se i dobro upotrijebiti.

U našoj tradiciji mišljenja i filozofije povijesti smatramo da se u natjecanju dobra i zla tehnologija mora koristiti maksimalno dobro, ne zaustavljajući njen razvoj i riskirajući zloupotrebu. Kad bi se ugasila umjetna inteligencija, zaustavila postrojenja, anuliranje rizika bilo bi zaustavljanje razvoja. To je utopija“, poručio je dr. Đaković.

„Sloboda raste – međutim, raste i prijetnja slobodi“

Peto načelo je problem slobode. „Količinu dobara u svijetu povećavamo. Živimo u vremenu najvećih sloboda i najvećeg materijalnog blagostanja ikada u povijesti, kao čovječanstvo; osobito zapadna, kršćanska civilizacija i Japan kojeg se naziva Daleki zapad, a ne Daleki istok. Krug slobode i materijalnog blagostanja se neprestano povećava.

Razni totalitarizmi uvijek napadaju ljudsku slobodu. Mi smo porobljavani. U sjećanju su nam još 1933., 1939., 1941., 1945. godina. I danas postoje totalitarne države. U kontekstu Europske unije bojimo se totalitarnih tendencija, dakle, smanjivanja ljudske slobode, porobljavanja. Taj strah nije izlišan, on je realan. No, stvari se neće popraviti zaustavljanjem razvoja, nego sa sviješću da sloboda raste – međutim, raste i prijetnja slobodi.

Na tragu načela da dobro i zlo rastu zajedno, sloboda i prijetnja slobodi uvijek rastu simultano. Iz toga bi se dalo zaključiti da je prijetnja slobodi koja dolazi od nove tehnologije najveća u povijesti čovječanstva. Bez nekog defetizma, iako to jesu pomalo apokaliptične vizije, ali apokalipsa kao posljednja knjiga Novog zavjeta je knjiga pobjede. To nije knjiga defetizma, nego pobjede i proslave! To se često zaboravlja u Crkvi, u javnosti i kulturi, misleći da je apokalipsa kraj i pobjeda zla. Nije točno. Apokalipsa nije pobjeda zla“, upozorio je dr. Đaković.

Predavač smatra da je ljudima „pred vratima vjerojatno najveći totalitarizam u povijesti. On neće biti nalik totalitarizmima iz 1939., 1941., 1945., jer bi bio smiješan. On se mora pojaviti u novom ruhu. Mora biti prijetnja većoj slobodi, jer mi smo jako povećali svoje slobode, znanje i tehnologije od onda do danas. U tom smislu, taj totalitarizam bi mogao biti najgori. Toga se bojimo.

Međutim, kad se sveukupno uzmu navedena načela, strah nam nije nikakav saveznik. Tehnologiju treba koristiti maksimalno dobro, biti svjestan da su prijetnje realne i vjerujući – tu nastupa vjera, ne mora biti nužno religiozna, može biti građanska, općeljudska vjera – da će dobro prevladati. Nažalost, ne bez žrtava. Djeca su već sad žrtve mobitela na različitim razinama. Slušamo o neurološkim, moralnim, fiziološkim problemima. Rješenje nije dokinuti razvoj, rješenje je zaštititi djecu koliko je moguće u obrazovnom sustavu, kod kuće“, potaknuo je dr. Đaković.

Istaknuo je i poruku odnosa Davida i Golijata. „Gotovo uvijek se previđa da je David Golijatu odsjekao glavu njegovim mačem. Golijat je glavu izgubio od vlastitog mača. Tako shvaćamo tehnologiju. Ona je neki mač koji izvorno ne mora biti naš. Zloupotrijebljenu tehnologiju mora uništiti ta ista tehnologija od strane ljudi koji je žele dobro upotrebljavati“, poručio je dr. Đaković.

Intuicija je jako važna u životu čovjeka, a stroj nema intuiciju

Dr. Mitrikeski je rekao da umjetnu inteligenciju, u najširem smislu, pokazuju strojevi, osobito računalni. „Pomoću različite metodologije softwarea, omogućavamo strojevima da percipiraju okoliš, nadajući se da bi oni to mogli raditi na način kako mi radimo. Na osnovu skupljanja podataka bi mogli učiti, znanje koje prikupe inteligentno tumačiti i koristiti za poduzimanje radnji s kojima mogu poboljšati vjerojatnost učinkovitog okončanja zadanog cilja“, rekao je dr. Mitrikeski.

Istaknuo je tezu Kanta da je čovjek uronjen u prostor i vrijeme i ima intuitivni pogled. „Intuitivnost nam omogućava da stvari tumačimo svrhovito. Ne možemo promatrati svijet, a da ne smatramo da je svrhovit. Intuitivnost koju ljudi imaju je regulatorno načelo ljudskog uma koje omogućava svrhovito tumačenje zbilje. Ljudsko biće ima intuiciju, izvjesno je da stroj nema intuiciju. Znači, sva njegova dedukcija dolazi od onoga što mu čovjek ugradi, a to je limitirano. To znači da sve naše slabosti mi ljudi stavljamo u stroj“, upozorio je dr. Mitrikeski, govoreći o mogućnosti prenošenja ljudske slabosti na tehnologiju: „Taj dio bi vjerojatno ograničavao čovjeka da stvori potpuno opću umjetnu inteligenciju“.

Bog je stvorio čovjeka na svoju sliku, a Bog nema slabosti, rekao je predavač. „Mi ljudi imamo slobodnu volju i mi smo po našem vlastitom odabiru pali. Ne bi trebalo računati da umjetna inteligencija ima slobodnu volju. Ona će ići po našoj slabosti, usavršit će našu slabost. Kapitalizam će htjeti da to bude dostupno što više, lakše i bolje, da se prodaje. Problem je smanjivanje radnih mjesta, a kad čovjek ne radi ništa, sklon je raditi bedastoće“, upozorio  dr. Mitrikeski. Podsjetio je da je prvi princip robota bio ne naštetiti ljudskom biću, a pitanje je hoćemo li to uspjeti postići softverski. Nasuprot tome da stroj nema intuiciju, predavač je istaknuo da je intuicija jako važna za vjeru, ljudi se i time mogu korigirati oko nekih stvarnosti.

Dr. Mitrikeski je istaknuo i stav postmodernog židovskog filozofa Yuvala Noaha Hararija koji je zabrinut „što se tiče umjetne inteligencije koja slobodno tumara realnim prostorom. On kaže da se sva naša razmišljanja temelje na jeziku. On vidi opasnost da bi umjetna inteligencija mogla koristiti ljudski jezik, a sada je vrlo sposobna tumačiti ljudski jezik. Upitao je, hoćemo li doći do točke da umjetna inteligencija pokušava uvjeriti ljude u nešto što je njima destruktivno. Nije pesimističan“, rekao je dr. Mitrikeski. Upozorio je na mogućnost znanstvene nečestitosti, ali ne smatra da je potreban pretjerani strah, nego razum. Naglasio je da se ljudska kreativnost ne može ograničiti, jer dolazi od osobe, nego, „kreativnost će stradati po vlastitom izboru nekog pojedinca“. Mogući problem je „ne da tretiramo umjetnu inteligenciju kao moralno biće, nego što ćemo moći iskazati naš nemoral na robotu, a ne na čovjeku i to će država (htjeti) dozvoljavati. Pojedincu se može smanjiti ljudskost“, upozorio je dr. Mitrikeski.

„Nijedan totalitarizam ili diktatura u povijesti nisu ostali neporaženi. Samo su, nažalost, žrtve prebrojne“

„Umjetna inteligencija je nazvana inteligencija jer smo prvi put proizveli nešto što je jako različito od svega dosad, a to je da kao da sama uči, da nismo mi dali naputke kako da uči. Kao kad se dijete počne emancipirati u drugoj godini života, kad se počne samo kretati, pa uči i neovisno o roditeljima, dijete se snalazi samo“, rekao je dr. Đaković.

Dr. Đaković je rekao da stroj ne može biti moralni subjekt. „Nema nikakvog spora o tome da je umjetna inteligencija proizvod čovjeka. Da umjetna inteligencija bude moralni subjekt, to bi značilo da smo mi koji smo je stvorili, bogovi. Jer Bog jedini stvara moralne subjekte. Opasnost je tu. Ljude se može zavoditi, zaglupljivati, to se vidjelo na velikoj pozornici svijeta u 20. stoljeću. Može se dogoditi da se roboti tretiraju kao moralni subjekti i izgledaju nalik čovjeku, nekakvi humanoidi, da ljudi toliko budu zavedeni da im bude satisfakcija ako je robot osuđen“, rekao je dr. Đaković, spominjući distopijske scenarije da se umjetna inteligencija toliko emancipira od ljudi da postane potpuno neovisna u svom postojanju. Dr. Đaković smatra da je to neostvarivo, iako postoji određeni rizik.

Podsjetio je na 13. poglavlje iz Knjige mudrosti, gdje Božja riječ upozorava na klanjanje čovjeka vlastitim proizvodima, tvorevinama, stvorenjima, a iza toga stoji kreator kojega čovjek ne prepoznaje. „Polazeći aksiomatski, mi ne možemo proizvesti život, mi ne možemo proizvesti ili stvoriti inteligenciju, moralni subjekt. Moralni subjekt su isključivo ljudska bića. Treba biti oprezan u smislu zavođenja ljudi jer će se stvoriti ambijent u kojem će se umjetna inteligencija tretirati kao stvarnost koja je veća od nas, da se ljudi ponižavaju pred njom“, upozorio je dr. Đaković.

Umjetnim se imitira priroda. „To nije samo po sebi zlo. Zlo je obožavanje umjetnoga. Problem je u obožavanju, u prinošenju žrtava, klečanju pred tim“, istaknuo je dr. Đaković. Podsjetio je kako su kršćani od početaka odbijali klanjati se carevima, vladarima, a istovremeno mole za njih. Kršćani su lojalni građani i trebali bi odbijati ‘kaditi’ vladarima kao da su božanstva. Mnogi kršćani za to su i ‘platili glavom’.

Govoreći o opasnostima obožavanja stvorenoga koje bi čovjeku trebalo služiti, a ne čovjekom ovladati, dr. Đaković je rekao da je specifičnost 20. st. bila da su države bile tvorevine kojima su se ljudi osobito klanjali. „Mi smo države tretirali kao apsolut, a ljudi su stvorili države. Ljudi postoje i bez država. Mi i danas moramo objašnjavati da nije nama država dala ljudska prava. Ne dugujemo mi državi svoj život ni svoje pravo na život. To ljudima nije bilo jasno u 20. st. i danas to mnogima nije jasno. Čovjek je Božja kreacija, mi smo stvorili državu. Mi nismo protiv države. Država je jedna od najljepših, najvažnijih i najkorisnijih izuma u povijesti. Ali nas je gazila. Nas i demokratska država može gaziti. Ljudi često naivno misle, kad ustroje demokratsku državu, da su mirni.

U 20. st. to je bila država, recimo da će u 21. st. to biti najnovija tehnologija – da se mi moramo klanjati vlastitim stvorenjima, državi ili najsuvremenijoj tehnologiji. Kršćani su i prije morali osvještavati ljude da kažu ‘cezar nije Bog.’ Imamo državu i još imamo umjetnu inteligenciju koja je na još vidljiviji način  stvorena, a nas će se prisiljavati – to je novi totalitarizam, mi ćemo biti svedeni na objekt umjetne inteligencije. Taj rat je na sceni, to ne treba relativizirati, umanjivati. Samo što ja ne želim nuditi defetističku viziju, nego želim nuditi pobjedničku viziju u smislu da će ta tehnologija biti poražena. To je isto argument iz povijesti. Nijedan totalitarizam ili diktatura u povijesti nisu ostali neporaženi. Samo su, nažalost, žrtve prebrojne“, upozorio je dr. Đaković, navodeći moguće opasnosti zloupotrebe, da će umjetna inteligencija umanjivati ljudskost, da se ljudi pred njom osjećaju bespomoćno, kao da mi služimo toj stvarnosti.

Umjetna inteligencija zadire i u kognitivnu sferu. „To je nešto potpuno novo i najsavršenije dosada. Proizveli smo nešto s čijim se svim moćima još nismo susreli. To ‘stvorenje’ će dobivati nove forme i imena i tako fenomenalno će imitirati ljudsko da ćemo mi biti frapirani, sve drugo će nam se činiti dosadno. Ljudi su bili fascinirani pojavom televizije. Nas će to ‘hipnotizirati’, u nekom smislu. Ali, problem je u obožavanju.

Ne možemo reći da se umjetna inteligencija ne može dobro upotrijebiti, ali je dramatičan rizik od zloupotrebe. Ne treba bježati od te istine, nego se hrabro suočiti s tim. Nemamo gotovo rješenje, kao što nismo imali gotovo rješenje prema totalitarnim državama u 20. st., ali na kraju smo pobijedili.

Ideja babilonske kule je da ljudi nešto grade, kako bi dosegnuli nebo. To je princip umjetne inteligencije. Kod gradnje babilonske kule, kaže: ‘Jahve se spusti da vidi što rade sinovi ljudski’. Znači, oni su mislili da dosežu nebo, a Jahve se mora spustiti da bi vidio što su oni radili.

Ne treba izgubiti tu perspektivu kad stojimo pred tom zastrašujućom stvarnošću koja nam uništava kreativnost. Treba sačuvati djetinju vjeru iz perspektive Boga, kao da smo na popravnom ispitu iz stvaranja, kao da sami sebe moramo popravljati. A to je prilično neuspješno“, upozorio je dr. Đaković.

Predavač smatra da će umjetna inteligencija „u nekom smislu osiromašiti čovjeka. Rat je na sceni, nismo naivni, u tom smislu. Žrtve su brojne. Djeca su osobito na udaru“, upozorio je dr. Đaković. „Ubijanje kreativnosti“ kao posljedica zloupotrebe umjetne inteligencije „umanjuje čovjeka. U akademskom svijetu ljudi su odabrali put znanja, intelekta, a ljude se zatupljuje kroz razne formate, birokracijom, obrascima, tzv. bibliometrijom. Više nije važno što je čovjek napisao, nego kako se to mjeri. Bibliometrija je jako uvredljiva za dostojanstvo čovjeka i znanstvenika, čovjeka koji želi tražiti mudrost, istinu.

Dio kršćana vidim kao avangardu, bit će potrebne nove ‘tehnološke katakombe’. Često zaboravljamo na razliku između usmene i pisane kulture. Usmena kultura će na novi način dobiti na cijeni, živi razgovor. To možemo njegovati. Moguće je da se u pisanim djelima vara, zahvaljujući sitnim tehnološkim napravicama. No, najteže će se varati u živom razgovoru, gdje se može provjeriti stvarno znanje i razumijevanje materije, npr. od strane studenta. Živi susret, usmena kultura, zajednice koje će se morati opirati, ne svakom tehnološkom napretku, nego diktaturi“, poručio je dr. Dan Đaković.

Tribina je održana u sklopu 21. festivala znanosti Sveučilišta u Zadru čija je tema bila ‘Inteligencija’.

Ines Grbić

Foto: I. Grbić