Zadarski nadbiskup Milan Zgrablić predvodio je svečano koncelebrirano misno slavlje na Susretu obitelji Zadarske nadbiskupije u subotu, 13. travnja, za vanjskim oltarom kod crkve sv. Barbare u župi Rođenja BDM u Privlaci.

Nadbiskup Zgrablić pozvao je obitelji da još dublje upoznaju svoje obiteljsko dostojanstvo, da cijene i čuvaju dragocjene darove braka i obitelji, da svakodnevno doprinose svetosti jedinstva i nerazrješivosti braka; da čuvaju i njeguju ljubav, kako bi bila snažna i ispunjena vrijednostima kao što su velikodušnost, predanost, vjernost i strpljivost; da u njihovoj obiteljskoj ljubavi dozrijevaju plodovi milosrđa i oproštenja. U svakodnevnoj užurbanosti i ponekad površnim odnosima, papa Franjo potiče supružnike da daju važnost nježnosti u kršćanskom iskustvu braka. Nadbiskup je pozvao obitelji da budu otvorene životu i da s ljubavlju primaju djecu kao najdragocjeniji plod svoje ljubavi.

„Ljubav je temelj svake obitelji. Obiteljski poziv nije lako živjeti, a na osobiti način ne u našem vremenu i kulturi. Za živjeti puninu ljubavi, onu čudesnu, Kristovu, bezuvjetnu i do kraja, ljubav koja nadilazi emocije i strasti, potrebna je Božja pomoć, kako bi obitelj postala velika snaga koja može oblikovati osobu, društvo i svijet“, rekao je mons. Zgrablić, poželjevši da zajednička molitva toga susreta bude doprinos dobru svake obitelji, ne samo kršćanskih obitelji.

„Obitelj koja proizlazi iz sakramenta braka i koja živi ono što jest u božanskom planu, u svojoj naravi, od temeljne je važnosti za obitelj, pojedinca u obitelji i za cijelo društvo. Obitelj je osnovna stanica života“, poručio je mons. Zgrablić, istaknuvši misao Benedikta XVI. da je obitelj „stup društva“.

Nadbiskup je upozorio da se stavovi „liberalnog i materijalističkog pogleda na čovjeka i obitelj, slobodu i ljubav, nekad perfidno, a nekad agresivno i nasilno nameću“. Stoga se u našoj kulturi i civilizaciji govor o obitelji može činiti nesuvremenim, kada se o obitelji govori kao o „spasonosnoj antropološkoj istini utemeljenoj na Svetom pismu, koje promatra brak između muškarca i žene kao plod Božjeg plana iz kojeg proizlazi neizmjerno dostojanstvo svakog muškarca i žene i svakog njenog člana, dostojanstvo svake obitelji“.

 „Materijalističko mišljenje, liberalizam i stavovi koji iz njih proizlaze, nama su izazov da još dublje promislimo o obitelji u svjetlu Božje objave, da razmišljamo o naravi braka i obitelji, da promičemo dostojanstvo obitelji, upoznajemo njenu veličinu i nezamjenjivu ulogu koju ima za opstanak pojedinih naroda, razvoj zdravog društva i svetosti Crkve; da budemo svjesni važnosti obitelji i njene nezamjenjive uloge u razvoju svake osobe“, istaknuo je mons. Zgrablić, rekavši da i taj susret obitelji želi biti „dio vapaja i molitve Bogu da obitelj postaje sve više i dublje ono što obitelj jest u Božjim očima, u Božjem planu spasenja za čovjeka i svijet“.

Poželjevši da susret obitelji bude molitva da obitelji postanu što sličnije Svetoj Nazaretskoj obitelji Isusa, Marije i Josipa, nadbiskup je istaknuo da Božji plan za muškarca i ženu, za obitelj, svoju puninu pronalazi u Isusu Kristu. „Krist je ženidbu uzdigao na dostojanstvo sakramenta. Osobitim darom Duha Svetoga, ljubavi između Oca i Sina, Krist čini bračne drugove sudionicima svoje ljubavi i postavlja znakom svoje ljubavi prema Crkvi: vjerne, bezuvjetne, plodne i potpune ljubavi. Bračni drugovi koji znaju primiti ovaj dar i obnavljaju ga svakog dana, po vjeri, svojim ‘Da’, po milosti koja dolazi od sakramenta ženidbe, njihova obitelj živi Božju ljubav po uzoru na Svetu Nazaretsku obitelj. Obitelj koja se po molitvi utječe zagovoru Marije i sv. Josipa, uči prihvaćati Božju ljubav kako su je i oni prihvatili“, poručio je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je podsjetio da Sveto pismo već u prvoj, Knjizi Postanka, prikazuje narav ljudskog para čija se puna stvarnost tu izriče riječima: „Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih“ (Post 1,27). „To ne znači da je Bog spolno biće i da ima neku božansku družicu. Tu pomisao i idolatriju Biblija je sasvim odbacila. Plodna Božja ljubav simbol je Božjih intimnih stvarnosti. „Bračni par koji voli i rađa život“, slikovito izražava papa Franjo u enciklici Radost ljubavi, „pravi je ´živi´ kip kadar očitovati Boga stvoritelja i spasitelja“. Bog Otac, Sin i Duh Sveti, kakvog nam Krist objavljuje, zajednica je božanske ljubavi, a obitelj je njezin odraz“, rekao je mons. Zgrablić. Podsjetio je na misao sv. Ivana Pavla II.: „Naš Bog, u svom najdubljem otajstvu, nije samoća, već obitelj, jer u sebi ima očinstvo, sinovstvo i bît obitelji koja je ljubav. Ta ljubav, u božanskoj obitelji, jest Duh Sveti“.

„Sveto Pismo nam kazuje, a Enciklika Amoris laetitia ukazuje, da je „obitelj povjerena muškarcu, ženi i djeci da tvore zajednicu osoba koja će biti slika jedinstva između Oca, Sina i Duha Svetoga. Rađanje i odgoj djece odraz su Očevog djela stvaranja. Obitelj je pozvana svakodnevno okupljati se na molitvu, čitanje Božje riječi i sudjelovanje u euharistijskom zajedništvu te tako rasti u ljubavi i sve više postati hramom u kojem prebiva Duh“, rekao je nadbiskup.

„Kada Isus tumači svojim učenicima bitno svojstvo ženidbe, nerazrješivost, poziva se na drugo poglavlje Knjige Postanka i pita slušatelje: „Zar niste čitali: Stvoritelj od početka muško i žensko stvori ih i reče: Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih biti će jedno tijelo?“ (Mt 19, 5). Isus govori o ‘prianjanju’ muškarca i žene, što na hebrejskom izvorniku označava tjelesni i duhovni sklad koji se koristi i za opisivanje jedinstva s Bogom. Biblijski molitelj kaže: ‘Duša se moja k tebi privija (uz tebe prianja), desnica me tvoja drži’ (Ps 63,9). Plod ljubavi je ‘prianjanje’ gdje dvoje postanu jedno tijelo, u tjelesnom zagrljaju, u jedinstvu srca i života i možda djeteta, koje će se roditi od njih dvoje“, rekao je mons. Zgrablić.

Podsjetio je na misao Benedikta XVI.: „Kršćanska obitelj, otac, majka i djeca, pozvana je živjeti vrijednosti ne kao nametnute izvana, već kao dar milosti sakramenta svete ženidbe ulivene u zaručnike. Ako muž i žena ostanu otvoreni Duhu i traže njegovu pomoć, neće im izostati komunikacija Očeve ljubavi očitovane i utjelovljene u Kristu. Nazočnost Duha pomoći će bračnim parovima da ne izgube iz vida izvor i dimenziju njihove ljubavi i međusobnog darivanja, kao ni surađivati s njime kako bi u njima odjekivao i prožimao sve dimenzije njihovog života“.

Činjenicu braka kao Kristovog sakramenta nadbiskup je posvjedočio i opisujući situaciju koju je kao svećenik doživio prije trideset godina, kad je kao župnik vjenčao jedan par. Na poziv mladenaca, mons. Zgrablić sudjelovao je na svadbenoj večeri nakon obreda vjenčanja. Za glavnim stolom između mladenaca bila je jedna prazna sjedalica, a ispred nje bili su postavljeni tanjuri i pribor za jelo, kao i na svim drugim mjestima stola u svadbenoj dvorani.

„Kad smo sjeli za stol, bilo mi je neobično kako vjenčani par između sebe ostavlja jedno prazno mjesto. Pitao sam se, zašto nisu sjeli jedan pokraj drugoga. Pomislio sam kako su to mjesto ostavili prazno zbog veće udobnosti i malo šire vjenčanice mladenke. Kad je konobar htio maknuti praznu sjedalicu na kojoj nitko nije sjedio i pribor za jelo koji se ispred nje nalazio na stolu, primijetio sam kako je mladi par dao znak konobaru da ne miče ni stolicu ni pribor za jelo ispred nje. Pomislio sam: bit’ će zanimljivo vidjeti tko to tako kasni na večeru i za koga to mjesto između sebe čuvaju zaručnici. Kako je večer odmicala, prazno mjesto između zaručnika nitko nije zauzeo“, ispričao je mons. Zgrablić. Kad su mladenci došli do stola njihovog tadašnjeg župnika, mons. Zgrablić upitao je mladenku: „Oprosti što sam znatiželjan, ali, smijem li te u ovom trenutku nešto pitati?“. Ona odgovori: „Pa naravno, velečasni, samo pitajte.“ „Za koga vi čuvate ono mjesto između tebe i muža?“. A ona odgovori: „Barem bi Vi, velečasni, to trebali znati!“ „Ja? Stvarno ne znam!“. Zatim mi ona odgovori: „Mi znamo i vjerujemo da je istina ono što ste nam govorili u pripremi za ženidbu, na zaručničkom tečaju. Ja svog Antu stvarno volim. I on voli mene. Mi se veselimo jedan drugome i našem budućem zajedničkom životu, našoj obitelji. Mi našu ljubav koju osjećamo nismo naučili, nismo je kupili, nismo je dobili u igrama na sreću. Ona nam je darovana. Mi vjerujemo da je Bog ljubav i u Kristu je ovu ljubav, ovaj veliki dar, Bog darovao nama. Krist je danas našu ljubav blagoslovio i uzdigao ovaj dar na najveće dostojanstvo, dostojanstvo sakramenta. Ova sjedalica između nas je za Isusa. Ona nije prazna. Ona nas podsjeća da je Isus s nama. Htjeli smo da bude s nama i na večeri, a ne samo u crkvi. Mi želimo da on bude s nama u svakom trenutku našeg života. Želimo da Isus stoji u našoj sredini cijeli život, kad nam bude lijepo kao danas i kad bude teško. Želimo da nas Isus drži za ruku i vodi putem ljubavi koju nam je darovao i na koju nas poziva. Kad Isusu pružimo ruku i kad nam Isus da svoju ruku, on nas nikad više na ispušta iz svoje ruke. Zar ne, velečasni?“. Zadivio sam se gesti ovog para i riječima mladenke i, iako je prošlo tridesetak godina od njihovog vjenčanja, živo nosim u sjećanju ovaj bračni par, njihovu cijelu obitelj i njihovo svjedočanstvo s dana vjenčanja“, rekao je nadbiskup Zgrablić.

Nadbiskup je podsjetio da su prije 45 godina, 11. lipnja 1979., na slavlju  Branimirove godine u Ninu, hrvatski biskupi i brojni vjernički puk izrekli zavjet: “Hrvatska katolička obitelj dnevno moli i nedjeljom slavi svetu Misu“. Potaknuo je na obnovu toga zavjeta, „kako bi svaka obitelj po zajedničkoj svakodnevnoj molitvi i redovitom sudjelovanju na nedjeljnoj i blagdanskoj misi, napredovala, sazrijevala i donosila dragocjene plodove ljubavi te svaka obitelj postala sveti Hram u kojem prebiva Duh Sveti, božanska ljubav. Zagovor i primjer Svete Nazaretske obitelji u kojoj je svaki njen član usmjerio svoj život prema Božjem naumu i surađivao s Božjim planom, neka Vam bude snaga u ostvarivanju onoga što jeste u Božjim očima i u Božjem planu“, poručio je mons. Zgrablić sudionicima susreta obitelji Zadarske nadbiskupije.

I. G.

Foto: I. Grbić