Connect with us

ZADAR / ŽUPANIJA

FOTOGALERIJA / Izviđači donijeli Betlehemsko svjetlo u svetište sv. Šime

Objavljeno

-

foto: Ines Grbić/Zadarska nadbiskupija

Djeca iz Udruge izviđača ‘Zarus’ iz Zadra donijeli su na Treću nedjelju došašća, 17. prosinca, Betlehemsko svjetlo u svetište sv. Šime u Zadru, za vrijeme misnog slavlja koje je u crkvi sv. Šime predvodio don Damir Šehić, čuvar svetišta sv. Šime.

Prije nego je predao Betlehemsko svjetlo don Damiru koji ga je postavio podno oltara, na početku mise izviđač je pročitao poruku: „Donosimo vam svjetlo s vječnog plamena iz bazilike Rođenja Isusova u Betlehemu, poruku mira, ljubavi i zajedništva, iz nemirne Svete Zemlje. Tisuće donositelja s pažnjom prenose ovaj mali, treperavi plamen, sa željom da vam njegova toplina ugrije ruke, a poruka nađe mjesto i u vašem srcu.

U ovom nemirnom i promjenjivom vremenu, mi sami možda ne možemo činiti velike stvari, ali kad drugima pružamo mala, nekad i nezapamćena djela dobrote i ljubavi, činimo puno, jer sreću čine male stvari. Bolje je i jednu svijeću zapaliti, nego biti u mraku. A kako svijeća ne gubi ništa od svog sjaja kada predaje plamen drugoj svijeći, tako i vi nesebično činite dobra djela drugima, da zajedno budemo sretniji. Ne čekajte Božić ili novu godinu da budete bolji. Neka vam već sada ovo Betlehemsko svjetlo s lijepim željama bude naš dar kojeg ćete radosno primiti i od srca darovati drugima. Sretan vam Božić“, poručili su zadarski izviđači.

Donijeti Betlehemsko svjetlo u svetište sv. Šime ima osobito značenje, jer je sv. Šimun u jeruzalemskom hramu, kad je primio u naručje dijete Isusa četrdeseti dan od njegovog rođenja, prepoznavši u njemu Mesiju, za Isusa rekao da je „Svjetlo na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga izraleskoga“.

„Betlehemsko svjetlo koje je donijelo svjetlost i toplinu, neka nas vrati u događaj kada je starac Šimun, čije tijelo prebiva u crkvi sv. Šime, dijete Isusa prikazao u hramu. Sv. Šime je znao da je Isus ‘Svjetlo na prosvjetljenje naroda’. Sv. Šime je znao da će to Svjetlo rasvijetliti cijeli svijet. Nije to znao svojom pameću, nego snagom Duha kojeg mu je Gospodin darovao. A to mu je darovao jer je prije toga molio. Nemojmo se umoriti moliti za sve što nam u životu nedostaje, za osjećaje i potrebe koje nosimo. Bog je bogat milosrđem, Bog će nas rado uslišati ako mu predamo svoje srce i svoj život“, potaknuo je don Damir u propovijedi.

„Svjetlo rasvjetljuje tminu i vrijedno je upaliti svjetlo koje može raspršiti tmine koje su u našoj prisutnosti. Tmine mogu biti u svijetu, društvu, obitelji, a mogu biti i u nama samima. Mi smo pozvani i poslani pronositi svjetlo. Da bismo pronosili svjetlo, moramo upoznati i primiti svjetlo. Onda možemo biti svjetlonoše koji će drugima pomoći da bolje vide put kojim idu“, rekao je don Damir, istaknuvši da uz plamen svijeće dolazi svjetlo, ali i toplina. „Toplina simbolizira prisutnost i blizinu, sigurnost koju možemo imati. Preko topline nudi nam se ambijent jasnoće, sigurnosti, da nećemo upasti u neko pothlađivanje. Ambijent svijeće vraća nas i na trenutak Isusovog rođenja. Taj trenutak je bio siromašan, jednostavan, bio je izvan društva, u štalici. Ali, bio je bogat Bogom, bogat Božjom ljubavlju, Božjom prisutnošću“, istaknuo je propovjednik, potaknuvši da i mi stavimo naše srce u Božju prisutnost, u Božju ljubav, Božje sebedarje, kako bismo mogli biti bogati Bogom.

„To nije lako, jer duboko smo protkani svakodnevicom, životom koji nas opterećuje. Imamo posao, brige, obveze i to nas prožima da se ne možemo tek tako toga rasteretiti i biti otvoreni za Boga. Ali, moguće je u svakodnevici pronaći Boga, ukoliko zavirimo u svoju nutrinu“, rekao je don Damir. Potaknuo je da zahvaljujemo Bogu za dar života i „dar mogućnosti da možemo činiti dobro. Da možemo drugima biti bliži i da možemo drugima donositi svjetlo“.

U kontekstu Evanđelja koje spominje sv. Ivana Krstitelja, don Damir je rekao da je Ivan odlučio radikalno slijediti Mesiju, onoga koji ima doći. „Nije mu znao identitet, ali je znao da Bog neće ostaviti čovjeka u kušnji, neuslišanoga. Zato je molio, pripravljao narod. Ivan je bio glas koji viče u pustinji. Pustinja je u starozavjetnom shvaćanju bila mjesto gdje nema života, gdje prebivaju zlodusi i Đavao. I na tom surovom mjestu gdje ne prebiva život, postoji glas koji donosi istinu. I mi vjernici, u situacijama kada svi govore negativnosti, loše stvari, možemo donijeti glas utjehe i reći da su važni obitelj, djeca i njihova zaštita, stari i nemoćni. Domovi u kojima žive stari i nemoćni ne moraju biti samo mjesta čekanja smrti, nego trebaju postati mjesta pohoda njihovog potomstva, sinova i kćeri koji ih pohode i tjedno, ako je moguće, dovode u svoju kuću.

Živimo u kulturi odbacivanja gdje smo spremni odbaciti sve što nam više ne služi, bez obzira je li to još uvijek vrijedi i funkcionira. Kultura odbacivanja nije samo kod tehničkih uređaja, taj mentalitet preslikao se na sve razine našeg života; starije ukućane, bake i djedove, roditelje, stavimo ih sa strane. Nije problem odvesti svoga staroga i nemoćnoga u dom, Bogu hvala na tim ustanovama. Ali, problem je kada mi u srcu imamo osjećaj da smo ih se riješili, da više ne trebamo brinuti o njima, da im ne trebamo donijeti svjetlo“, upozorio je don Damir.

Loše je i kad jedni druge stavljamo na margine, jer nam netko više nije zanimljiv. Netko u određenom trenutku ima probleme, a mi bismo nekoga tko će donijeti radost. „Budi pravi bližnji, vjernik, pa otiđi ususret osobi kad joj je potrebna tvoja blizina i prisutnost. Isus Krist nije se bojao doći ususret problemu, poteškoćama, kriznoj situaciji i donijeti mir. Pozvani smo, ali i potrebiti biti primatelji Božjeg mira i ljubavi“, rekao je don Damir. Potaknuo je da posvijestimo da je svaka misa trenutak Božjeg susreta s nama. U pričesti primamo živog, uskrslog Isusa. Veliko je već kad bismo to posvijestili, da „postajemo hodajuće svetohranište ulicama grada i da Gospodina, svjetlo od svjetla, donosimo bližnjima. Čineći dobra djela, donosimo svjetlo jedni drugima“, rekao je don Damir.

Geslo ovogodišnjeg slavlja Betlehemskog svjetla glasi „Mirotvorstvo čini sretnim“. S djecom iz Udruge izviđača ‘Zarus’ u crkvi sv. Šime bili su Irina Kozličić Juraga, načelnica odreda izviđača, Ana Majica, starješina Odreda i voditeljica Sanja Smodlaka Vitas. Nakon što su na Drugu nedjelju došašća preuzeli svjetlo u Zagrebu, protekli tjedan zadarski izviđači predali su Betlehemsko svjetlo službama vatrogasaca, policije, Zavodu za hitnu medicinu, Zavodu za javno zdravstvo, HGSS-u i Hrvatskom crvenom križu, „jer te službe brinu za građane i one su svjetlo grada Zadra“, rekla je Juraga.

Na kraju mise, don Damir je blagoslovio djecu po zagovoru sv. Šime i poškropio ih blagoslovljenom vodom. Tko želi, u ovim danima može doći u svetište sv. Šime te zapaliti svijeću s Betlehemskog svjetla i odnijeti je u svoje župe i domove.

Ines Grbić

Foto: I. Grbić

No votes yet.
Please wait...
Nastavi čitati
Kliknite za komentar

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

ZADAR / ŽUPANIJA

(FOTO) USPJEŠNI ZADRANI NA MANIFESTACIJI EVOLUTION NEXT LEVEL / Karlo Vulin, Ivana Bičanić, Zvonimira Karavida i Vedran Božičev o padovima i uspjesima

Objavljeno

-

By

Jedan od najupečatljivijih panela, nedavno održane, manifestacije Evolution Next Level u Zadr, bio je razgovor pod nazivom „Ideja. Rizik. Uspjeh. Pametno planiraj, hrabro gradi”, koji je okupio uspješne poduzetnike i kreativce povezane sa Zadrom i Zadarskom županijom. Na panelu su sudjelovali Karlo Vulin, prehrambeni tehnolog i poduzetnik, Ivana Bičanić, poduzetnica i vlasnica brenda Chic IB Bags, Zvonimira Karavida, akademska umjetnica, te Vedran Božičev, poduzetnik i jedan od osnivača street food brenda Picnic Mingle & Fun, dok je razgovor moderirala Izabela Vrtar.

Panel je otvorio razgovor o poduzetništvu, kreativnosti i osobnim poslovnim putevima, ali i o snažnoj povezanosti sudionika s gradom i regijom iz koje dolaze. Unatoč međunarodnim iskustvima, poslovnim uspjesima i projektima koji prelaze granice Hrvatske, svi su panelisti naglasili kako je upravo Zadar i Zadarska županija prostor kojem se uvijek vraćaju i koji je snažno utjecao na njihov razvoj.

Karlo Vulin, koji često odlazi u Sjedinjene Američke Države kako bi razvio nove poslovne projekte, istaknuo je kako mu upravo iskustvo života u manjim sredinama daje posebnu perspektivu. „Moj put je bio šarolik i imao sam neke specifične interese u životu koje sam jednostavno morao ostvariti, pa i po svijetu. Naravno, ne želim cijelo vrijeme živjeti vani, jer mislim da je kvaliteta života ovdje, pogotovo kad malo više putuješ i vidiš razne stvari – možda i najjača od svih destinacija na kojima sam bio”, rekao je Vulin.

Dodao je kako upravo sredine koje možda nisu u središtu globalnih poslovnih tokova često razvijaju snažan poduzetnički duh i inicijativu. „Mislim da mi je jako pomoglo i to što dolazim iz manje sredine koja je vrlo kompetitivna i živa. Mladi iz takvih sredina često su jako proaktivni i poduzetnički nastrojeni, iako možda nisu uvijek na velikoj globalnoj sceni”, rekao je Karlo.

Sličnu priču o poduzetničkim počecima podijelila je i Zvonimira Karavida, akademska umjetnica čiji su radovi danas prisutni u domovima diljem svijeta. „U trenutku kada sam shvatila da je stvaralaštvo nešto čime se želim baviti, ljudi oko mene počeli su koristiti poticaje i pokretati svoje poslove. To mi je dalo ideju da i ja pokušam dobiti poticaj kako bih nabavila prve alate i peć za staklo”, rekla je Karavida. Danas su njezine Periske, male staklene skulpture inspirirane morem, postale prepoznatljiv umjetnički suvenir koji pronalazi put do domova diljem svijeta.

Svoje poduzetničko iskustvo s publikom je podijelio i Vedran Božičev, poduzetnik i jedan od osnivača street food brenda Picnic Mingle & Fun, koji je govorio o tome kako se ideje često razvijaju kroz različita iskustva i projekte, ali i o važnosti okruženja u kojem odrastamo. „Mislim da je ovo sjajna prilika da se na jednom mjestu okupe ljudi koji žele razgovarati o naprednim temama i razmišljati o tome kako ići dalje. Uvijek je gušt vidjeti ovoliko mladih ljudi koji žele učiti i razvijati svoje ideje”, rekao je Božićev te dodao „Moj put je bio šarolik i imao sam različite interese koje sam želio ostvariti, pa i po svijetu. No, ne želim živjeti vani jer mislim da je kvaliteta života ovdje, pogotovo kada puno putuješ i vidiš različite destinacije, zaista posebna”, rekao je.

Na panelu je sudjelovala i Ivana Bičanić, poduzetnica, vlasnica brenda Chic IB Bags i jedna od organizatorica manifestacije Evolution Next Level, koja je s publikom podijelila i dio svog osobnog poduzetničkog puta. Nakon godina života i rada u inozemstvu, Bičanić se vratila u Hrvatsku gdje je, kako kaže, prošla kroz vrlo težak poslovni period, uključujući i osobni bankrot. No upravo taj trenutak postao je prekretnica iz koje je krenula graditi novu poslovnu priču. „Prošla sam kroz razdoblje osobnog bankrota i to je bio jedan od najtežih trenutaka u mom životu. Ali upravo tada shvatiš koliko je važno ponovno ustati, učiti iz vlastitih pogrešaka i krenuti dalje. Danas, nakon svega, mogu reći da sam ponosna što sam ponovno izgradila svoj put i što danas stojim iza projekta poput Evolution Next Levela koji želi ljudima otvoriti perspektivu i pokazati da uspjeh dolazi uz hrabrost, rad i upornost”, rekla je Bičanić.

Dodala je kako vjeruje da upravo ovakvi susreti i razgovori mogu mladima i poduzetnicima dati dodatnu motivaciju. „Željeli smo stvoriti prostor u kojem će ljudi moći čuti stvarne priče o uspjehu, ali i o padovima, jer upravo iz tih iskustava najviše učimo. Ako nekome ova manifestacija pomogne da napravi svoj sljedeći korak ili dobije novu ideju, onda smo napravili veliku stvar”, zaključila je.

Panel „Ideja. Rizik. Uspjeh. Pametno planiraj, hrabro gradi” tako je pokazao kako se globalni uspjeh često rađa iz lokalnih priča, iz sredina koje potiču kreativnost, inicijativu i snažnu povezanost s vlastitim korijenima. Događaj se održava pod pokroviteljstvom Ministarstva turizma i sporta, Zadarske županije, Grada Zadra te Turističkih zajednica Zadarske županije i Grada Zadra.

Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

DIES ACADEMICUS / Svečani koncert “Sveučilište gradu Zadru na dar” 

Objavljeno

-

By

U sklopu obilježavanja manifestacije Dies academicus 2026., Sveučilište u Zadru organizira svečani koncert pod nazivom „Sveučilište gradu Zadru na dar”.

Koncert će se održati  u utorak, 24. ožujka 2026. godine u 19 sati, u Svečanoj dvorani Sveučilišta u Zadru.

U programu sudjeluju:

Nela Šarić, sopran

Nera Gojanović, mezzosopran

Gordana Pavić, klavir

Ovaj svečani glazbeni događaj dar je Sveučilišta gradu Zadru i njegovim građanima, a ujedno predstavlja vrhunac obilježavanja važnih akademskih jubileja.

Ulaz na koncert je slobodan.

Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

300. GODIŠNJICA DOLASKA ARBANASA U ZADAR / Bilosnić o malo poznatim detaljima iz života književnika Augustina Stipčevića

Objavljeno

-

By

U organizaciji Društvo zadarskih Arbanasa, a u sklopu 300. godišnjice dolaska Arbanasa u Zadar, u srijedu, 18. ožujka 2026., s početkom u 18 sati, u prostorijama Ogranka Gradske knjižnice Zadar „Aleksandar Stipčević“ – Arbanasi, održano je predavanje istaknutog hrvatskog književnika Tomislav Marijan Bilosnić pod nazivom „Sjećanje na Augustina Stipčevića“.

Riječ je o kulturnom događaju koji je publici približio život i stvaralaštvo jednog od važnijih hrvatskih književnika 20. stoljeća, ali i po prvi puta ponudio osobnije i intimnije dosad nepoznate detalje iz života ovog autora podrijetlom iz zadarskih Arbanasa. Posebna vrijednost ovog predavanja je u činjenici da je Bilosnić bio blizak prijatelj Augustina Stipčevića, s kojim je dijelio brojne životne trenutke.

Govoreći iz prve ruke, Bilosnić se osvrnuo na njihovo dugogodišnje poznanstvo i druženje, započeto 1970. godine, prisjećajući se zajedničkih susreta, Stipčevićeve suradnje u listu mladih „Zoranić, kojega je te godine Bilosnić pokrenuo u Zadru, razgovora i književnih razmjena koje su obilježile njihovu suradnju. Publika koja je ispunila prostor Ogranka Gradske knjižnice Zadar „Aleksandar Stipčević“ – Arbanasi,  imala je priliku čuti i niz osobnih doživljaja koje je sam Stipčević dijelio s Bilosnićem – od sjećanja na djetinjstvo u Arbanasima, školovanje u Zadru i Splitu, obiteljske prilike, odrastanje, prve književne radove, promišljanja o vlastitom književnom putu, zadarskom kulturnom prostoru, doživljaje i odnose među hrvatskim književnicima u  drugoj polovini 20. stoljeća, te o svojoj neostvarenoj želji da se pred kraj karijere vrati u Zadar.

Uz te osobne crtice, predavanje je obuhvatilo i analizu Stipčevićeva književnog opusa, s posebnim naglaskom na njegova prozna djela u kojima je iznimno živopisno i autentično prikazivao arbanašku sredinu te povijest zadarskih Arbanasa. Upravo kroz ta djela, kako će istaknuti Bilosnić, Stipčević je uspio sačuvati duh jednog vremena i identitet zajednice koja je dala značajan doprinos kulturnom mozaiku Zadra.

Cilj ovog predavanja bio je potaknuti nove naraštaje, osobito mlade Arbanase i Zadrane, na upoznavanje i čitanje djela Augustina Stipčevića, ali i na dublje razumijevanje vlastite kulturne baštine. Zbog velikog interesa publike, zaključeno je da se predavanje Tomislava Marijana Bilosnića o Augustinu Stipčeviču  objavi u zasebnom izdanju Društvo zadarskih Arbanasa, do kraja jubilarne godine dolaska Arbanasa u Zadar.

TOMISLAV MARIJAN BILOSNIĆ: Značaj hrvatskog književnika Augustina Stipčevića za književnost i kulturni život Zadra

Razvoj hrvatske književnosti u drugoj polovici 20. stoljeća obilježen je nizom autora koji su svojim djelima oblikovali kulturni i društveni identitet pojedinih regija. Među njima posebno mjesto zauzima Augustin Stipčević, književnik arbanaškoga podrijetla čiji su život i književno stvaralaštvo snažno i neraskidivo povezani sa Zadrom i njegovom kulturnom sredinom. Iako je veći dio profesionalnog života proveo izvan Zadra, tematska i kulturna povezanost s tim gradom ostala je trajna okosnica Stipčevićevog književnog opusa.

U razdoblju od 1939. do 1999. godine Stipčević je djelovao kao pjesnik, prozaik, esejist, kazališni kritičar i urednik, te je svojim djelima i kulturnim radom pridonio oblikovanju suvremenoga književnog identiteta Zadra. Njegova književnost često tematizira povijest, društvene promjene i mentalitet zadarskoga prostora, osobito arbanaške zajednice, čime je ostavio važan trag u regionalnoj i nacionalnoj književnosti. Podatak iz njegove biografije da je rođen u Kotoru, čini mi se da mnoge buni i u zadarskoj sredini, pa taj životni slučaj, kako je sam Stipčević držao mjesto svoga rođenja,  gotovo da zamagljuje činjenicu da je ovaj književnik životom i djelom vezan za Arbanase i Zadar, da je privatno i u djelima naglašavao činjenicu da potječe iz arbanaške zajednice povezane sa Zadrom. Naglašavam ovaj podatak, jer držim da su Arbanasi, poglavito Zadar, ostali u svojevrsnom kulturnom dugu prema književniku Augustinu Stipčeviću. Njegov književni opus, premda nedovoljno valoriziran i u širem nacionalnom kontekstu, predstavlja iznimno vrijedan doprinos razumijevanju lokalnog identiteta, povijesne memorije i jezične posebnosti arbanaške zajednice. U znanstveno-kritičkom smislu, izostanak sustavne recepcije i analize njegova djela ukazuje na prazninu u regionalnim književnopovijesnim istraživanjima. Time se potvrđuje da kulturne sredine poput Zadra još uvijek nisu u potpunosti integrirale vlastitu književnu baštinu u širi kanon, unatoč njezinoj dokumentarnoj i estetskoj vrijednosti.

Posebno mjesto u njegovu opusu zauzima romaneskni ciklus  „arbanaške orijentacije“, koji se sastoji od djela Glad na ledini (1956.), Cesta nema granice (1960.), Vruće ljeto (1966.) i Noć pod nogama (1987.). Iako je Stipčević „svoje cjelokupno djelo vezao uz zadarsku sredinu, bilo da je riječ o pjesničkom, dramskom ili pripovjedačkom / proznom“ djelu, spomenuta tetralogija, se promatra kao šira pripovjedna cjelina, koja prati sudbinu glavnog lika koji se prilagođava različitim društvenim i političkim okolnostima, naglašeno je arbanaškog predznaka. Ovu bi tetralogiju s pravom možemo zvati i arbanaškom i zadarskom tetralogijom. Ovi  romani prikazuju društveni život arbanaške zajednice i povijesne promjene koje su oblikovale širi zadarski prostor.

Arbanasi, etnička skupina albanskoga podrijetla nastanjena u Zadru od 18. stoljeća, predstavljaju važan dio identiteta grada. Stipčević je u svojim djelima prikazivao način života Arbanasa na vratima grada, društvene odnose i prilagodbu modernim promjenama. Zbog toga njegova književnost ima i značajnu etnografsku i kulturno-povijesnu vrijednost. Kroz književni prikaz lokalne zajednice autor je pridonio očuvanju sjećanja na društvene procese koji su obilježili zadarsko područje tijekom 20. stoljeća, pa Stipčevićeva djela svjedoče o tranziciji društva od tradicionalnih struktura prema modernome urbanom životu.

Za Zadar, Stipčevićev je doprinos osobito značajan, jer je Stipčević cijeli svoj životni vijek kroz književnost i kulturnu publicistiku održavao vezu između zadarske kulturne tradicije i šire hrvatske književne scene. Time je pomogao integrirati regionalnu književnu tradiciju u nacionalni književni kontekst.

Zaključimo, Augustin Stipčević nedvojbeno zauzima važno mjesto u hrvatskoj književnosti druge polovice 20. stoljeća. Njegova književnost predstavlja vrijedan dokument društvenih i kulturnih promjena u Dalmaciji i Hrvatskoj tijekom tog vremena, osobito u kontekstu regionalne književnosti povezane sa Zadrom. Zbog toga se Augustina Stipčevića može smatrati jednim od važnih i rijetkih književnih kroničara zadarskoga prostora, čiji rad ima trajnu vrijednost za hrvatsku književnost i kulturnu povijest.

Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi

U trendu