Hrvatska
Koliko Hrvatska ima beskućnika? Ministarstvo kaže oko 400, udruga oko 2000
U Hrvatskoj nije poznat točan broj beskućnika: podaci variraju od 400-tinjak pa do više od 2000, upozoravaju stručnjaci ističući da je beskućništvo jedan od najtežih oblika siromaštva koji traži nove pristupe borbi protiv toga najskrivenijeg društvenog problema.
Prema izvješću Ministarstva socijalne politike za 2021., ukupno je registrirano 424 beskućnika, kojima teškoće nastoji olakšati sustav od 16 prihvatilišta i prenoćišta i jedna stambena zajednica.
Drugi izvori govore o 525 odnosno 511 beskućnika, od kojih 412 muškaraca i 99 žena.
Hrvatska mreža beskućnika smatra, međutim, da ih ima više od dvije tisuće.
Nepoznat broj
Beskućništvo je godinama nevidljivo u odnosu na druge socijalne probleme i statistike pokazuju da je relativno mali udio beskućnika u ukupnom broju korisnika socijalne skrbi, potvrđuje predsjednica Hrvatske udruge socijalnih radnika Štefica Karačić.
Beskućnici ulaze u sustav prekasno, uglavnom krajnje zapušteni, u slučaju kada su im iscrpljene druge mogućnosti preživljavanja na ulici. U tim slučajevima, skrb se svodi na kriznu intervenciju, uputnicu za prehranu u pučkoj kuhinji ili privremeni smještaj u kriznim situacijama.
Međutim, kapaciteti za smještaj su ograničeni i nedostatni, svode se na 450 mjesta, a standardi usluga su neujednačeni, ističe.
Doktorand studija socijalnog rada Marko Horvat naglašava da je beskućništvo u Hrvatskoj strukturalni problem za razliku razvijenih zemalja gdje je on više individualni problem. U budućim istraživanjima treba obratiti pažnju na skriveno beskućništvo, smatra.
Želeći pokazati teškoće s kojima se susreću beskućnici, on navodi procjene istraživača da više od 30 posto nesretnika bez doma pati od depresije i da deset puta češće pomisle na suicid od drugih građana.
Daleko od očiju, daleko od srca
Profesorica u Studijskom centru socijalnog rada u Zagrebu Olja Družić Ljubotina provela je istraživanje o odnosu građana i socijalnih radnika prema beskućnicima i utvrdila da petina građana nikada nije bila u kontaktu s beskućnicima, a polovica ih kaže da su bili u kontaktu s beskućnicima jednom ili nekoliko puta godišnje.
Dok se građani Zagreba i okolice susreću i komuniciraju s beskućnicima jednom mjesečno i češće, stanovnici sjeverne Hrvatske navode kako to nisu učinili nikada u svojoj okolini.
U pogledu spremnosti da pomognu beskućnicima, građani su odgovorili da bi im radije davali donacije nego imali neki aktivni oblik pomoći. Najveću spremnost pokazuju za davanje novca ili hrane ustanovi koja skrbi za beskućnike ili beskućniku direktno na ulici.
Međutim, samo sedam posto njih bi volontiralo u nekoj instituciji koja skrbi o beskućnicima. U tim odgovorima prednjače žene.
Najviše građana smatra da je društvo odgovorno za nastanak i položaj beskućnika i da bi se ono trebalo sramiti zbog problema beskućništva, dok se značajno manji broj građana složio s tvrdnjom da bi beskućnici trebali sebe kriviti za svoj status.
Socijalna distanca prema beskućnicima posebno je došla do izražaja u odgovorima koji kažu da bi građani prihvatili beskućnika u nekim formalnijim odnosima, ali da su im intimni odnosi s njima uglavnom neprihvatljivi.
U najvećoj mjeri, građani bi beskućnika prihvatili kao kolegu na poslu, susjeda ili prijatelja, dok bi znatno manji broj prihvatio beskućnika kao partnera/partnericu djeteta ili kao supružnika. Četvrtina građana s beskućnikom općenito ne bi ulazilo u kontakt.
Nemogući bijeg
Horvat upućuje na istraživanje koje pokazuje da ljudi često beskućnike dehumaniziraju, ne percipiraju ih kao ljudska bića.
Za razvitak empatije prvo moramo kategorizirati osobu kao čovjeka, a zatim tu osobu ocjenjujemo prema dvije dimenzije – koliko su nam simpatični i koliko su sposobni.
Beskućnici su najčešće procjenjivani nisko na obje dimenzije, kaže Horvat i naglašava da se kod percipiranja beskućnika kod ispitanika nedovoljno aktiviraju dijelovi mozga odgovorni za osjećaj empatije, a više dijelovi mozga povezani s osjećajem gađenja.
Antropologinja s Instituta Ivo Pilar Lynette Šikić Mićanović provela je kvalitativno istraživanje života na ulici među osobama s iskustvom beskućništva u nekoliko gradova u Hrvatskoj.
Neizbježno uobičajena iskustva među ljudima koji se susreću s uličnim beskućništvom obuhvaćaju prepreke pri zapošljavanju, u zdravstvenoj skrbi i zakonskim pravima, kao i druge koje ograničavaju bilo kakav izlaz iz beskućništva.
Jedan sudionik istraživanja je kazao da nemaju sigurnost i privatnosti. Najčešće spavaju u napuštenim kućama, na kolodvorima i u vagonima i stalno su u strahu. Njihov život je stalno u pokretu, ali zapravo nikamo ne idu, samo se vrte u jednom pokretu, uz stalnu neizvjesnost što će jesti, gdje će spavati, a gdje obaviti nuždu.
Pokazujući njihovu ljudsku dramu, ona kazuje da je gotovo polovica tih osoba doživjela masivnu viktimizaciju tijekom djetinjstva, najčešće od roditelja.
Veliki broj njih nema osobne dokumente, što ih posve onemogućuje da rješavaju svoje probleme. Stoga su podložni kriminalizaciji i samo petina ih je rekla da nisu imali probleme s policijom, kaže Šikić Mićanović.
“Housing first”
Navedeni podaci i ocjene dio su sedam istraživanja provedenih unutar znanstvenog projekta Nova perspektiva za beskućništvo. Izneseni su na nedavnom skupu koji su organizirali Hrvatska udruga socijalnih radnika i Hrvatska mreža za beskućnike.
Zvonko Mlinar iz Hrvatske mreže za beskućnike zauzeo se za donošenje nacionalnog plana za prevenciju i borbu protiv beskućništva.
Polazište bi trebala biti nova definicija beskućnika koja uključuje osobe u neadekvatnim i nesigurnim uvjetima stanovanja.
Po njoj, beskućnik je osoba koja nema mjesto stanovanja niti sredstva kojima bi mogla podmiriti troškove stanovanja, a boravi na javnim mjestima koja nisu primjerena za stanovanje ili u prihvatilištu.
Jedan od socijalno inovativnih modela borbe protiv beskućništva, iznesen na skupu, zove se “housing first”.
On počiva na načelu da je adekvatno stanovanje ljudsko pravo i da korisnici usluga imaju pravo na izbor i kontrolu te je orijentiran na aktivan angažman korisnika bez prisile.
U Hrvatskoj se prva Pula upustila u pokušaj uvođenja toga modela i za sada su, kažu, zadovoljni rezultatima.
Hrvatska
PROGNOZA / Stiže kalendarsko ljeto, dio zemlje u toplinskom valu, ponegdje pljuskovi, grmljavina
Donosimo vremensku prognozu meteorologinje Tee Blažević
Pretežno je vedro diljem zemlje, prevladavat će sunčano i u nastavku petka. Tek je mala vjerojatnost za kakav prolazan pljusak u kopnenim krajevima Hrvatske. Bit će vrlo toplo i vruće, temperature će rasti i do 35 stupnjeva.
Subota također donosi obilje sunca i uglavnom suhe prilike. Bit će vruće, lokalno i preko 35 stupnjeva. Državni hidrometeorološki zavod upozorava na opasnost od toplinskog vala.
Nedjelja donosi nestabilnije prilike. Pljuskovi su mogući poslijepodne u unutrašnjosti pretežno, osobito na zapadu, mjestimice i na sjevernom Jadranu.
Nestabilne prilike nastavit će se i u novom tjednu, kalendarski, prvom ljetnom.
Na moru će biti vruće, dok će na kopnu vrućinu ipak povremeno prekidati pljuskovi.
Hrvatska
PROGNOZA / Dio zemlje pogodit će prvi ovogodišnji toplinski val, temperature bi mogle preko 35
Donosimo vremensku prognozu meteorologinje Tee Blažević
Pretežno sunčano je počeo četvrtak u većem dijelu zemlje, iako ima mjestimice i povećane naoblake u dijelu unutrašnjosti i na sjevernom Jadranu. U nastavku dana, kao i jučer, treba računati na pljuskove s grmljavinom poslijepodne, češće na sjevernom Jadranu i Gorskoj Hrvatskoj.
Petak će biti uglavnom suh i pretežno sunčan.
I tijekom subote će biti uglavnom stabilno, tek rijetko gdje u unutrašnjosti može se potkrasti kakav pljusak.
U nedjelju ponovno nestabilnije, često s kišom i pljuskovima s grmljavinom, osobito u središnjem i zapadnom dijelu zemlje. Bit će vruće, temperatura mjestimice mogla prijeći 35, osobito u Dalmaciji. Državni hidrometeorološki zavod stoga upozorava na opasnost od toplinskog vala krajem tjedna za obalni dio zemlje.
Hrvatska
USUSRET LJETU / Što doista prijeti Hrvatskoj: El Niño, AMOC ili afrički toplinski valovi?
Meteorolog N1 dr. Bojan Lipovšćak analizira klimatske procese koji se posljednjih godina najčešće spominju u javnosti te objašnjava koji bi od njih u narednom razdoblju mogli imati najveći utjecaj na vrijeme u Hrvatskoj.
Posljednjih godina javnost je zatrpana upozorenjima o nadolazećim klimatskim prijetnjama. Jedni upozoravaju na snažan El Niño koji bi mogao izazvati ekstremne vremenske prilike diljem planeta, drugi govore o mogućem slabljenju Atlantske meridionalne cirkulacije (AMOC), što bi Europu moglo suočiti s velikim promjenama klimatskih obrazaca. Istodobno se upozorava na ubrzano topljenje arktičkog leda, porast razine mora, sve češće toplinske kupole i dugotrajne toplinske valove.
Uz znanstvena upozorenja, povremeno se pojavljuju i teorije zavjere prema kojima se vrijeme i klima namjerno mijenjaju različitim tehnologijama. No prirodni procesi koji oblikuju vrijeme i klimu odvijaju se prema zakonitostima atmosfere i oceana, neovisno o senzacionalističkim tumačenjima.
Kako bi se razumio njihov stvarni utjecaj, potrebno je imati na umu da se svi ti procesi odvijaju na različitim vremenskim i prostornim skalama. Atmosfera, oceani i kopno međusobno su povezani, pa pojedini klimatski mehanizmi mogu djelovati istodobno, međusobno se pojačavati ili poništavati. Upravo zato važno je procijeniti kakve bi posljedice mogli imati za Hrvatsku i šire područje Europe.
Trenutačno je utjecaj ENSO sustava, odnosno ciklusa El Niño i La Niña, na Europu relativno slab. Njegovi najizraženiji učinci bilježe se uz obale Srednje Amerike te nad tropskim dijelovima Tihog oceana. Posljedice najprije osjećaju stanovnici pacifičkih otočnih država, Novog Zelanda i Australije.
Porast globalne srednje temperature zraka
Tijekom El Niña dolazi do zagrijavanja površinskog sloja oceana, što povećava količinu oborina nad dijelovima jugoistočne Azije. Promjene u atmosferskoj cirkulaciji zatim se šire prema Japanu i Sjevernoj Americi, dok se posredni učinci mogu osjetiti i u Europi kroz promjene položaja mlazne struje i planetarnih valova.
Prema sadašnjim mjerenjima i usporedbama s višegodišnjim prosjecima, tijekom ljeta i jeseni 2026. mogao bi se razviti snažan El Niño. Takav razvoj događaja mogao bi dovesti do porasta globalne srednje temperature zraka, povećanja količine vodene pare u atmosferi te veće vjerojatnosti za pojavu ekstremnih oborina u pojedinim dijelovima Europe. Istodobno bi se povećala količina raspoložive energije u atmosferi, što pogoduje razvoju snažnih oluja, orkanskih vjetrova i izraženih zona nestabilnosti.
Za Hrvatsku bi posljedice mogle biti toplija jesen, zima i proljeće tijekom 2026. i 2027. godine, više temperature Sredozemnog mora te povoljniji uvjeti za razvoj ciklona tijekom hladnijeg dijela godine. Najizraženiji učinci očekivali bi se između jeseni 2026. i zime 2026./2027.
Za razliku od El Niña, promjene Atlantske meridionalne cirkulacije odvijaju se znatno sporije. Riječ je o sustavu oceanskih struja koje prenose toplinu prema sjevernom Atlantiku, dok se hladnije vode u dubinama vraćaju prema jugu. Dosadašnja istraživanja upućuju na postupno slabljenje tog sustava tijekom posljednjih desetljeća, no ne postoje čvrsti dokazi da je njegov kolaps neposredno pred nama.
Za Hrvatsku posljedice eventualnih promjena AMOC-a ne bi bile izravne, nego posredne. Očekuju se veće temperaturne razlike između Atlantika i euroazijskog kopna, što bi moglo uzrokovati izraženije meandriranje polarne mlazne struje. Posljedica bi bile češće i dugotrajnije blokirajuće atmosferske situacije, poznate i kao omega-blokade, koje pogoduju ekstremnim vremenskim obrascima.
To znači da bi se u budućnosti mogla povećati učestalost naglih prijelaza između toplih i hladnih razdoblja, uz velike temperaturne amplitude, snažne vjetrove i izraženije vremenske ekstreme. U oborinskom režimu dulja sušna razdoblja mogla bi se prekidati kratkotrajnim, ali vrlo intenzivnim oborinama tropskog karaktera.
Iako se često govori o mogućem zahlađenju Europe, posljedice za južni dio kontinenta i Sredozemlje mogle bi biti suprotne. Moguće su češće ljetne anticiklonalne blokade, dulji toplinski valovi, manje ljetnih oborina te povećana vjerojatnost razvoja mediteranskih ciklona, takozvanih medicana. Budući da je riječ o sporom procesu, najizraženiji učinci očekuju se nakon 2030. godine, uz daljnje jačanje prema sredini stoljeća.
Prema Lipovšćaku, ipak postoji jedan proces koji bi u sljedećih pet do petnaest godina mogao imati najveći utjecaj na vrijeme u Hrvatskoj.
“Po mom mišljenju, upravo je to najvažniji vremenski proces koji će karakterizirati vrijeme u našim krajevima u sljedećih pet do petnaest godina”, navodi meteorolog, govoreći o afričkim toplinskim valovima, širenju suptropskog pojasa prema sjeveru i sve češćim omega-blokadama.
Sahara i sjeverna Afrika zagrijavaju se brže od globalnog prosjeka, a pojas izrazito toplog i suhog zraka postupno se širi prema Sredozemlju. Istodobno suptropski greben sve češće prodire prema Europi, stvarajući uvjete za dugotrajne toplinske valove. Kada se uspostavi omega-blokada, nastaje stabilan sustav u kojem izostaje razvoj naoblake, a sunčano vrijeme dodatno zagrijava tlo i zrak.
Povećan rizik od suša i požara
Posljedice takvih situacija već su vidljive i u Hrvatskoj. One uključuju dugotrajna razdoblja s temperaturama iznad 35 stupnjeva Celzija, sve češće dane s više od 40 stupnjeva, vrlo tople noći i izražene suše. Prema Lipovšćaku, znakovi takvog režima vremena jasno su vidljivi u razdoblju od 2023. do 2025. godine.
Ako se u razdoblju od 2026. do 2030. istodobno pojave snažan El Niño, nastavak slabljenja AMOC-a, intenzivno zagrijavanje sjeverne Afrike i učestalije omega-blokade, Hrvatska bi se mogla suočiti s rekordno toplim ljetima, dugotrajnim toplinskim valovima, manjkom ljetnih oborina te povećanim rizikom od suša i požara. Očekuje se i nastavak zagrijavanja Jadranskog mora.
Lipovšćak procjenjuje da će najveći utjecaj na vremenske ekstreme u Hrvatskoj do kraja desetljeća imati afrički toplinski valovi i blokirajuće atmosferske situacije, kao i kontinuirano zagrijavanje Sredozemlja. Utjecaj promjena AMOC-a smatra umjerenim, dok El Niño vidi kao dodatni, ali manje važan čimbenik.
Drugim riječima, najvažniji signal za vrijeme u Hrvatskoj tijekom sljedećih godina vjerojatno neće dolaziti iz Pacifika, nego iz sve toplijeg Sredozemlja, širenja suptropskog pojasa prema sjeveru i učestalijih prodora vrlo toplog afričkog zraka nad Europu. Za društvo to znači veći rizik od ljetnih suša i požara, veći toplinski stres za stanovništvo i poljoprivredu te rast potrošnje energije za hlađenje. Istodobno, povećava se mogućnost naglih prodora hladnog zraka, olujnih vjetrova, intenzivnih oborina i bujičnih poplava.
-
ZADAR / ŽUPANIJA1 dan prijeJESTE LI SE VEĆ ULOGIRALI? Online usluga „Moja čistoća“ za lakše upravljanje računima i obvezama
-
magazin21 sat prije(VIDEO) NOVA PJESMA ZADARSKOG IZVOĐAČA DUHOVNE GLAZBE / Fra Pavle Ivić predstavio novi singl i videospot “Ne boj se”
-
ZADAR / ŽUPANIJA4 dana prijeSUBOTA, KATEDRALA: Svećeničko ređenje fra Antonia Gospića
-
magazin4 dana prijePočinje KvartArt festival! Donosimo detaljan program…





