Connect with us

Svijet

Superćelijske oluje: Zašto se događaju i što je “gorivo” koje ih pokreće

Objavljeno

-

Image by Sunrae from Pixabay

Europljani će mjesec srpanj pamtiti po razornim olujama koje su, osobito u njegovoj drugoj polovici, tutnjale i uzrokovale ogromne štete, prvenstveno u poljoprivredi, infrastrukturi, automobilima, čupale stabla, a odnosile i ljudske živote.

Oluja koja se 13. srpnja razvila u Sloveniji trajala je više od 12 sati, zahvatila je pet zemalja, uključujući i Hrvatsku, i prešla između 1200 i 1500 kilometara. Ovu oluju svrstavamo u jednu od najdugovječnijih oluja koje smo pratili u Europi, piše za portal Klima 101 Darko Savić, stručnjak za oluje s Fizičkog fakulteta u Beogradu.

Još jedan rekord oboren je 24. srpnja kada je oluja pogodila talijanski grad Azzano Decimo gdje je pronađena tuča čiji je potvrđeni promjer od 19 centimetara. Novi je to europski rekord, a inače vrlo blizu svjetskog (20,3 centimetara).

Superoluje nisu zaobišle ni Hrvatsku

Ove oluje, za koje se poslednjih dana može čuti da su superćelije, nisu zaobišle ​​ni Hrvatsku.

Superćelijske oluje su posebna vrsta dugotrajnih olujnih oblaka koji zbog svoje specifične dinamike, a kako možemo pretpostaviti iz naziva, proizvodi posebno intenzivne proizvode poput jakih kišnih pljuskova, olujnih vjetrova, velikih tuča, električnih pražnjenja pa čak i tornada.

U južnom dijelu Europe, pa tako i u našim krajevima, dugo su postojali uvjeti za nastanak ovih oluja, kao što je vrlo topao i nestabilan zrak pun vodene pare koja je “gorivo” za oluje. Superćelijski oblaci posebno su zanimljivi jer od svih vrsta oluja mogu najučinkovitije trošiti ovo “gorivo”. Zbog toga su ove oluje proteklih tjedana oborile neke rekorde, smatra stručnjak.

S obzirom na složenost klimatskog sustava i kaotičnost olujnih oblaka, još uvijek nema konačnog odgovora na pitanje utjecaja klimatskih promjena.

Problem se prvenstveno ogleda u činjenici da numerički modeli koji se koriste za simulaciju klime još uvijek koriste prostornu rezoluciju od nekoliko do nekoliko desetaka kilometara, tako da se olujni oblaci čije su horizontalne dimenzije reda veličine 10 kilometara ne mogu eksplicitno simulirati u klimi. modeli. Trenutna aktualnost u klimatologiji su modeli koji su sposobni za taj posao i koji bi nam u budućnosti trebali dati konkretniji odgovor na to pitanje, objašnjava.

Hoće li klimatske promjene uzrokovati češće oluje ovog tipa?

No, ono što sada sa sigurnošću možemo reći je sljedeće: planet se zagrijava, a za svaki stupanj Celzijusa u zraku bit će u prosjeku sedam posto više vodene pare. To znači da će oblaci imati više “goriva” za potencijalno nanošenje štete. Kakav će biti režim ovih pojava u budućnosti, hoće li se one češće javljati ili će biti intenzivnije, još uvijek ne možemo sa sigurnošću reći.

Važno je razumjeti da male promjene srednje vrijednosti kao što je povećanje srednje temperature za jedan stupanj, što je granica koju smo već prešli, uzrokuju velike promjene ekstremnih vrijednosti. Takvim se epizodama bavi teorija ekstrema unutar statistike i predstavljaju znanost za sebe. To je osnovna značajka klimatskih promjena, iako se u prosječnim vrijednostima neće promijeniti “puno”, bitno će se promijeniti ono što karakteriziraju ekstremne pojave.

Ekstremne vrijednosti koje se ogledaju u toplinskim valovima i ekstremnim situacijama, poput epizoda tropskih noći, već su pripisane klimatskim promjenama, pa isto možemo očekivati ​​i u budućnosti kada su u pitanju oluje, a znanstveni rezultati već pokazuju trend porasta kada su u pitanju udari, vjetar, veličina grada i električna pražnjenja.

Zamislite da ste dobili izazov da ispraznite bocu vode što je brže moguće. Ako samo okrenete bocu naopako, voda će povremeno teći, pa neće, pa će teći itd. Oni koji znaju trik zarotirat će vodu u boci tako da se u njoj stvori vrtlog tako da vodu koja istječe istovremeno zamijeni zrak koji struji u bocu. Druga metoda se pokazala puno bržom, pa zaključujemo da je i učinkovitija, rekao je Savić.

Sličnu analogiju možemo primijeniti na promatranje različitih vrsta oluja. Recept za nastanak bilo koje vrste oluje praktički je isti. Prvo, potrebno je da se zrak u prizemlju jako zagrije, što je svakako bio slučaj prethodnih tjedana, a znamo da je topao zrak rjeđi od hladnog, pa tako zagrijani zrak ima tendenciju kretanja prema gore i kažemo da je postalo nestabilno.

Drugo, ako u tom zraku ima dovoljno “goriva”, odnosno vodene pare, postoje uvjeti za stvaranje oluje. Naime, termodinamika nam govori da svaki put kada se vodena para kondenzira u vodu ili kada se voda smrzne dolazi do oslobađanja topline, a to su procesi koji se svakako događaju u oblacima, pa razvoj oluje dobiva dodatni impuls, piše Klima 101.

Pitanje koje se postavlja jest može li oluja učinkovito iskoristiti energiju koju ima na raspolaganju za proizvodnju svih onih štetnih proizvoda koje smo spomenuli ranije? Odgovarajući na ovo pitanje, razlikujemo jednoćelijske, višećelijske i superstanične oluje.

Supercell oluje imaju jednu osobinu koju druge oluje nemaju. To je jak otklon vjetra s visinom.

Kod jednoćelijske oluje razvoj se odvija na sljedeći način: javlja se uzlazno strujanje, u njemu se stvaraju kapljice vode i kristalići leda, a zatim se u nekom trenutku na istom području javlja nizlazno strujanje s oborinama koje slabe već postojeće uzlazno strujanje. Na taj način oluja zaustavlja vlastiti razvoj i gasi se. Cijeli životni vijek takvog oblaka je oko sat vremena. Višestanične oluje sastoje se od većeg broja pojedinačnih ćelija koje se mogu usmjeriti jedna u odnosu na drugu tako da učinkovitije iskorištavaju raspoloživu energiju i tako dulje traju.

Supercell oluje imaju jednu osobinu koju druge oluje nemaju. To je jak otklon vjetra s visinom. U tom slučaju nastaje takva struktura da su uzlazna struja, koja rotira, i silazna struja prostorno odvojene. Ovakva struktura omogućuje kontinuiranu opskrbu “gorivom”, tj. vodena para, odozdo, i ispuštanje oborina u nizlaznoj struji negdje drugdje, a da se ova dva procesa međusobno ne suprotstavljaju. Tako nastale oluje mogu živjeti jako dugo (nekoliko sati), uzrokovati golemu štetu, a energija koju posjeduju je reda veličine atomske bombe.

“Prije svega želim napomenuti da superćelijske oluje nisu nimalo rijetke, događaju se svake godine u sezoni oluja i to u cijeloj zemlji. No, oluje kojima smo svjedočili u drugoj polovici srpnja svakako nisu nešto na što smo navikli. “Unatoč upozorenjima službenih institucija o mogućnostima nepogoda, a između ostalog i zato što ne možemo puno unaprijed prognozirati njihov intenzitet, nevrijeme koje nas je pogodilo prethodnih tjedana donekle je iznenadilo, ili barem skrenulo pozornost, znanstvenu zajednicu”, kazao je Savić.

Zbog kaotičnosti ovih pojava i njihovog brzog razvoja još uvijek ih nije moguće prognozirati na način na koji prognoziramo neke druge meteorološke pojave. Možemo samo reći postoje li uvjeti za njihov nastanak, ali još uvijek ne možemo predvidjeti točnu lokaciju, njihov intenzitet, kretanje i eventualnu štetu od njih.

Zaštita se prvenstveno ogleda u praćenju upozorenja na moguće nepogode dan-dva unaprijed, a zatim u realnom vremenu prati stanje, prvenstveno radarsku sliku i procjenjuje je li se stvorilo potencijalno opasno nevrijeme. Ovaj drugi dio naravno nije nešto što se očekuje od šire javnosti, s obzirom da je za ovu procjenu potrebna određena obuka u korištenju radarskih podataka. Neke razvijene zemlje, poput SAD-a, razvile su softverske sustave za rano upozoravanje na katastrofe tako da je npr. ako vas zadesi oluja, telefon vam se blokira na neko vrijeme i dobijete poruku upozorenja i nekakve upute što učiniti i gdje se skloniti.

Poseban vid zaštite koji se, između ostalog, primjenjuje i kod nas odnosi se na suzbijanje samo jedne od štetnih strana nevremena, a to su štete od tuče. Zaštita od tuče prvenstveno je usmjerena na zaštitu poljoprivrednih površina kako bi se smanjila tuča, a time i štete od nje, metodama modifikacije vremenskih prilika, podsjeća stručnjak.

No votes yet.
Please wait...

Svijet

Tajanstvena “hladna mrlja” zbunjivala je znanstvenike. Nova studija kaže da je to zloslutan znak

Objavljeno

-

By

NASA Scientific Visualization Studio/Goddard Space Flight Center/Wikimedia Commons/Public Domain

U sjevernom Atlantskom oceanu, južno od Grenlanda i Islanda, nalazi se veliko područje mora koje se ponaša suprotno od ostatka planeta. Dok se oceani zagrijavaju, taj se dio Atlantika hladi. Novo istraživanje tvrdi da je pronašlo odgovor na taj fenomen – i upozorava da bi on mogao biti znak približavanja jednoj od najopasnijih klimatskih prijelomnih točaka.

Područje poznato kao “hladna mrlja” ili “rupa zagrijavanja” od 1900. godine ohladilo se za gotovo jedan Celzijev stupanj.

Znanstvenici već dugo raspravljaju o uzroku te anomalije. Jedna mogućnost bila je da je posljedica gubitka topline s površine oceana zbog promjena u vjetrovima i oblacima. Druga je mogućnost da pokazuje slabljenje ključnog sustava oceanskih struja koji prenosi toplinu. Novo istraživanje zaključuje da je vjerojatniji drugi scenarij – slabljenje oceanske cirkulacije – što bi moglo imati ozbiljne posljedice za budućnost planeta, piše CNN.

Riječ je o Atlantskoj meridionalnoj cirkulaciji prevrtanja (AMOC), golemom sustavu oceanskih struja koji funkcionira poput svojevrsne pokretne trake. Ona prenosi toplu vodu iz tropskih područja prema sjevernoj hemisferi, gdje se voda hladi, tone u dubine oceana i vraća prema jugu.

Brojna istraživanja ukazuju na to da taj sustav slabi zbog klimatskih promjena uzrokovanih ljudskim djelovanjem. Otapanje ledenih površina povećava količinu slatke vode u oceanima, čime se narušava osjetljiva ravnoteža temperature i slanosti koja pokreće AMOC.

Neki znanstvenici upozoravaju da se AMOC približava kritičnoj točki nakon koje bi se njegov kolaps mogao nezaustavljivo pokrenuti, možda već tijekom ovog stoljeća.

Potpuni zastoj AMOC-a imao bi globalne posljedice: ubrzao bi rast razine mora na istočnoj obali Sjedinjenih Američkih Država, donio ekstremno hladne zime dijelovima Europe i poremetio monsunske obrasce u Africi, što bi moglo uzrokovati dugotrajne suše.

Hladna mrlja kao trag slabljenja oceanske cirkulacije

Znanstvenici su “hladnu mrlju” dugo smatrali mogućim znakom promjena u AMOC-u jer se upravo na tom području oslobađa velik dio topline koju ta oceanska struja prenosi.

Kako bi bolje razumjeli što se događa u tom dijelu Atlantika, istraživači su kombinirali stvarne podatke o temperaturi oceana prikupljene mjernim uređajima i satelitima s klimatskim modelima.

Otkrili su da se zahlađenje ne događa samo na površini mora, nego i duboko u oceanu – na mjestima gdje vremenski uvjeti poput vjetra i oblaka imaju mnogo slabiji utjecaj. Svi rezultati upućuju na ulogu AMOC-a, zaključili su istraživači.

“Promjena u prijenosu oceanske topline uzrok je hlađenja hladne mrlje”, rekao je Stefan Rahmstorf, jedan od autora studije i profesor fizike i oceanografije na Sveučilištu u Potsdamu u Njemačkoj. Dodao je da postoje i drugi neovisni dokazi o slabljenju AMOC-a, a neka istraživanja sugeriraju da je taj sustav danas slabiji nego u bilo kojem trenutku tijekom posljednjih tisuću godina.

Znanstvenici upozoravaju na ograničenja istraživanja

René van Westen, istraživač mora i atmosfere sa Sveučilišta u Utrechtu, koji nije sudjelovao u istraživanju, istaknuo je da je prethodno bilo moguće objasniti nastanak hladne mrlje samo atmosferskim uvjetima.

Ipak, činjenica da je novo istraživanje pokazalo slične rezultate kroz različite skupove podataka “jača pouzdanost zaključaka”, rekao je.

David Thornalley, profesor znanosti o oceanima i klimi na University College Londonu, također smatra da istraživanje dodatno potvrđuje povezanost između hladne mrlje i slabljenja AMOC-a, ali upozorava da su dostupni podaci iz stvarnog svijeta ograničeni.

“Ti skupovi podataka najbolje se mogu promatrati kao dobre procjene, a ne kao savršeni prikaz stvarnosti”, rekao je. Za CNN je dodao da još postoje određene nepoznanice te da ovo istraživanje “vjerojatno neće biti posljednje” u toj raspravi.

S njim se složio i Jonathan Baker, vodeći klimatolog britanske meteorološke službe Met Office, koji smatra da studija donosi dodatne dokaze o ulozi AMOC-a u nastanku hladne mrlje, ali ne daje konačan odgovor na pitanje.

Nastavi čitati

Svijet

Ovo su najskuplji gradovi za kupnju stana, u jednom gradu kvadrat 18.000 eura

Objavljeno

-

By

Novo istraživanje pokazuje da Švicarska i Luksemburg dominiraju među najskupljim europskim tržištima nekretnina, a cijene stanova u Zürichu više su nego dvostruko veće nego u Parizu.

Najskuplja europska tržišta stanova koncentrirana su u iznenađujuće malom dijelu kontinenta.

Prema podacima portala Global Property Guide, čak četiri od pet najskupljih gradova za kupnju stambenih nekretnina nalaze se u Švicarskoj i Luksemburgu. Na vrhu ljestvice nalazi se Zürich, gdje prosječna cijena stana prelazi 18.000 eura po četvornom metru.

Euronews donosi pregled 10 najskupljih europskih gradova za kupnju stana.

10. Stockholm: prosječna cijena 8.380 €/m²

Glavni grad Švedske otvara top 10 ljestvicu i bilježi jedan od najsnažnijih oporavaka tržišta nekretnina u Europi.

Smješten na 14 otoka, na spoju jezera Mälaren i Baltičkog mora, Stockholm spaja visok životni standard s jednim od najograničenijih stambenih tržišta u Europi.

Prosječna cijena stana iznosi 8.380 eura po četvornom metru, što je rast od 7,2 posto u odnosu na prošlu godinu i 17 posto u posljednje dvije godine.

Za usporedbu, u Göteborgu prosječna cijena iznosi 4.428 eura po četvornom metru, a u Malmöu 3.369 eura.

9. Kopenhagen: prosječna cijena 8.405 €/m²

Danska prijestolnica, poznata po slikovitoj luci Nyhavn, biciklističkoj infrastrukturi i vrhunskoj gastronomskoj sceni, ujedno je i najbrže rastuće tržište među deset vodećih gradova.

Prosječna cijena stana iznosi 8.405 eura po četvornom metru, što je rast od 14,3 posto u godinu dana i čak 24 posto u dvije godine.

U Aarhusu, drugom najvećem danskom gradu, cijene su pale 16,7 posto i iznose 4.128 eura po četvornom metru, dok su u Odenseu i Aalborgu ispod 2.800 eura.

8. Oslo: prosječna cijena 9.332 €/m²

Norveška prijestolnica posljednjih godina bilježi snažan oporavak tržišta nekretnina.

Grad na čelu Oslofjorda spaja modernu nordijsku arhitekturu s jednim od najviših životnih standarda u Europi.

Prosječna cijena stana dosegnula je 9.332 eura po četvornom metru, što je 6,3 posto više nego lani i 14 posto više nego prije dvije godine.

7. Amsterdam: prosječna cijena 9.437 €/m²

Amsterdamska četvrt kanala iz 17. stoljeća postala je jedna od najskupljih stambenih lokacija u Europi.

Kronični nedostatak stanova, stroga urbanistička pravila i snažna međunarodna potražnja i dalje guraju cijene prema gore.

Prosječna cijena stana iznosi 9.437 eura po četvornom metru, uz godišnji rast od 13 posto.

6. Pariz: prosječna cijena 9.490 €/m²

Pariz ostaje jedno od najpoznatijih svjetskih tržišta nekretnina, ali za razliku od većine gradova na ovoj listi, cijene ondje padaju.

Prosječna cijena stana iznosi 9.490 eura po četvornom metru, što je pad od 0,3 posto u odnosu na prošlu godinu i 7,3 posto u odnosu na razdoblje prije dvije godine.

Unatoč tome, cijene su i dalje znatno više nego u ostatku Francuske. U Lyonu prosječna cijena iznosi 4.551 euro po četvornom metru, u Bordeauxu 4.443 eura, a u Nantesu 3.376 eura.

5. Bern: prosječna cijena 9.952 €/m²

Bern se smatra najdiskretnijim luksuznim tržištem nekretnina u Švicarskoj.

Glavni grad poznat po staroj gradskoj jezgri pod zaštitom UNESCO-a najjeftiniji je među četiri švicarska grada na ovoj listi, no cijene su i dalje blizu 10.000 eura po četvornom metru.

4. Luksemburg: prosječna cijena 10.941 €/m²

Luksemburg, najbogatija europska država prema BDP-u po stanovniku, dom je jednog od najskupljih tržišta nekretnina na kontinentu.

U glavnom gradu prosječna cijena stana iznosi 10.941 euro po četvornom metru.

Unatoč nedavnom padu cijena, Luksemburg ostaje jedan od rijetkih gradova u Europi gdje tipičan jednosoban stan lako može stajati više od milijun eura.

najskuplji gradova za kupnju stana u Europi
Europol

3. Luzern: prosječna cijena 12.066 €/m²

Luzern je možda najveće iznenađenje na listi.

Smješten na obali Luzernskog jezera, u podnožju Alpa, jedan je od najslikovitijih gradova Europe.

Iako je znatno manji od Züricha ili Ženeve, prosječna cijena stana doseže 12.066 eura po četvornom metru.

2. Ženeva: prosječna cijena 16.819 €/m²

Ženeva je među najskupljim gradovima zahvaljujući iznimno bogatom tržištu rada.

Grad je sjedište Ujedinjenih naroda, Svjetske zdravstvene organizacije, Crvenog križa i brojnih privatnih banaka.

Prosječna cijena stana iznosi 16.819 eura po četvornom metru.

1. Zürich: prosječna cijena 18.229 €/m²

Zürich je i dalje najskuplji grad u Europi za kupnju stana.

Prosječna cijena doseže 18.229 eura po četvornom metru, što je više nego dvostruko od cijena u Parizu.

Dom najvećih švicarskih banaka, burze i brojnih financijskih institucija, Zürich spaja gospodarsku moć, političku stabilnost i kronični nedostatak stambenog prostora.

Rezultat je tržište nekretnina kakvo nema nijedan drugi europski grad. Zürich nije samo najskuplje tržište nekretnina u Europi 2026. godine – njegova prednost pred ostatkom kontinenta i dalje raste.

Nastavi čitati

Svijet

ZBOGOM UMORU / Stižu novi sustavi za sigurnost na cestama, evo što će se sve pratiti

Objavljeno

-

By

Ilustracija: Denys Nevozhai on Unsplash

Na europske prometnice idućeg mjeseca stižu novi sigurnosni sustavi koji će pratiti ponašanje vozača i upozoravati na opasne situacije.

Najavljeno je uvođenje nekoliko sustava kojima je cilj povećati sigurnost u prometu. Vozači naprednu tehnologiju pozdravljaju, a struka ističe kako bi sustave trebalo zaključati, kako ih se ni u postavkama ne bi moglo isključiti.

Uvest će se signal za hitno kočenje. “Sustav će se aktivirati na način da će kočiona svjetla, štop svjetla početi treperiti u slučaju još većeg intenziteta i potrebe kritičnog vremena. Upalit će se svi pokazivači smjera kao znak upozorenja na opasnost što će dati vremena vozačima koji voze iza da mogu pravovremeno reagirati”, objasnio je za Dnevnik Nove TV Sinan Alispahić iz HAK-a.

Drugi sustav je kamera za praćenje lica vozača. Dekan Fakulteta prometnih znanosti Marko Šoštarić izjavio je da puno nesreća, posebno na autocestama, bude uzrokovano umorom vozača.

“Mi smo na fakultetu prije nekoliko godina radili na razvoju jednog takvog uređaja za rano otkrivanje umora vozača, tako da to svakako može biti pozitivan učinak na sigurnost cestovnog prometa”, istaknuo je.

Novi sustav koji bi na europskim prometnicama trebao smanjiti broj smrtno stradalih i do 30 posto pratit će same vozače unutar automobila, ukoliko uoči bilo kakvu distrakciju ako ste maknuli pogled s prometnice ili na svoj telefon, zvučno će vas upozoriti.

Alispahić je naglasio da će ti sustavi pridonijeti smanjenju broja poginulih, a lani je na prometnicama Europske unije poginulo čak 19.400 osoba.

Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi

U trendu