Europljani će mjesec srpanj pamtiti po razornim olujama koje su, osobito u njegovoj drugoj polovici, tutnjale i uzrokovale ogromne štete, prvenstveno u poljoprivredi, infrastrukturi, automobilima, čupale stabla, a odnosile i ljudske živote.

Oluja koja se 13. srpnja razvila u Sloveniji trajala je više od 12 sati, zahvatila je pet zemalja, uključujući i Hrvatsku, i prešla između 1200 i 1500 kilometara. Ovu oluju svrstavamo u jednu od najdugovječnijih oluja koje smo pratili u Europi, piše za portal Klima 101 Darko Savić, stručnjak za oluje s Fizičkog fakulteta u Beogradu.

Još jedan rekord oboren je 24. srpnja kada je oluja pogodila talijanski grad Azzano Decimo gdje je pronađena tuča čiji je potvrđeni promjer od 19 centimetara. Novi je to europski rekord, a inače vrlo blizu svjetskog (20,3 centimetara).

Superoluje nisu zaobišle ni Hrvatsku

Ove oluje, za koje se poslednjih dana može čuti da su superćelije, nisu zaobišle ​​ni Hrvatsku.

Superćelijske oluje su posebna vrsta dugotrajnih olujnih oblaka koji zbog svoje specifične dinamike, a kako možemo pretpostaviti iz naziva, proizvodi posebno intenzivne proizvode poput jakih kišnih pljuskova, olujnih vjetrova, velikih tuča, električnih pražnjenja pa čak i tornada.

U južnom dijelu Europe, pa tako i u našim krajevima, dugo su postojali uvjeti za nastanak ovih oluja, kao što je vrlo topao i nestabilan zrak pun vodene pare koja je “gorivo” za oluje. Superćelijski oblaci posebno su zanimljivi jer od svih vrsta oluja mogu najučinkovitije trošiti ovo “gorivo”. Zbog toga su ove oluje proteklih tjedana oborile neke rekorde, smatra stručnjak.

S obzirom na složenost klimatskog sustava i kaotičnost olujnih oblaka, još uvijek nema konačnog odgovora na pitanje utjecaja klimatskih promjena.

Problem se prvenstveno ogleda u činjenici da numerički modeli koji se koriste za simulaciju klime još uvijek koriste prostornu rezoluciju od nekoliko do nekoliko desetaka kilometara, tako da se olujni oblaci čije su horizontalne dimenzije reda veličine 10 kilometara ne mogu eksplicitno simulirati u klimi. modeli. Trenutna aktualnost u klimatologiji su modeli koji su sposobni za taj posao i koji bi nam u budućnosti trebali dati konkretniji odgovor na to pitanje, objašnjava.

Hoće li klimatske promjene uzrokovati češće oluje ovog tipa?

No, ono što sada sa sigurnošću možemo reći je sljedeće: planet se zagrijava, a za svaki stupanj Celzijusa u zraku bit će u prosjeku sedam posto više vodene pare. To znači da će oblaci imati više “goriva” za potencijalno nanošenje štete. Kakav će biti režim ovih pojava u budućnosti, hoće li se one češće javljati ili će biti intenzivnije, još uvijek ne možemo sa sigurnošću reći.

Važno je razumjeti da male promjene srednje vrijednosti kao što je povećanje srednje temperature za jedan stupanj, što je granica koju smo već prešli, uzrokuju velike promjene ekstremnih vrijednosti. Takvim se epizodama bavi teorija ekstrema unutar statistike i predstavljaju znanost za sebe. To je osnovna značajka klimatskih promjena, iako se u prosječnim vrijednostima neće promijeniti “puno”, bitno će se promijeniti ono što karakteriziraju ekstremne pojave.

Ekstremne vrijednosti koje se ogledaju u toplinskim valovima i ekstremnim situacijama, poput epizoda tropskih noći, već su pripisane klimatskim promjenama, pa isto možemo očekivati ​​i u budućnosti kada su u pitanju oluje, a znanstveni rezultati već pokazuju trend porasta kada su u pitanju udari, vjetar, veličina grada i električna pražnjenja.

Zamislite da ste dobili izazov da ispraznite bocu vode što je brže moguće. Ako samo okrenete bocu naopako, voda će povremeno teći, pa neće, pa će teći itd. Oni koji znaju trik zarotirat će vodu u boci tako da se u njoj stvori vrtlog tako da vodu koja istječe istovremeno zamijeni zrak koji struji u bocu. Druga metoda se pokazala puno bržom, pa zaključujemo da je i učinkovitija, rekao je Savić.

Sličnu analogiju možemo primijeniti na promatranje različitih vrsta oluja. Recept za nastanak bilo koje vrste oluje praktički je isti. Prvo, potrebno je da se zrak u prizemlju jako zagrije, što je svakako bio slučaj prethodnih tjedana, a znamo da je topao zrak rjeđi od hladnog, pa tako zagrijani zrak ima tendenciju kretanja prema gore i kažemo da je postalo nestabilno.

Drugo, ako u tom zraku ima dovoljno “goriva”, odnosno vodene pare, postoje uvjeti za stvaranje oluje. Naime, termodinamika nam govori da svaki put kada se vodena para kondenzira u vodu ili kada se voda smrzne dolazi do oslobađanja topline, a to su procesi koji se svakako događaju u oblacima, pa razvoj oluje dobiva dodatni impuls, piše Klima 101.

Pitanje koje se postavlja jest može li oluja učinkovito iskoristiti energiju koju ima na raspolaganju za proizvodnju svih onih štetnih proizvoda koje smo spomenuli ranije? Odgovarajući na ovo pitanje, razlikujemo jednoćelijske, višećelijske i superstanične oluje.

Supercell oluje imaju jednu osobinu koju druge oluje nemaju. To je jak otklon vjetra s visinom.

Kod jednoćelijske oluje razvoj se odvija na sljedeći način: javlja se uzlazno strujanje, u njemu se stvaraju kapljice vode i kristalići leda, a zatim se u nekom trenutku na istom području javlja nizlazno strujanje s oborinama koje slabe već postojeće uzlazno strujanje. Na taj način oluja zaustavlja vlastiti razvoj i gasi se. Cijeli životni vijek takvog oblaka je oko sat vremena. Višestanične oluje sastoje se od većeg broja pojedinačnih ćelija koje se mogu usmjeriti jedna u odnosu na drugu tako da učinkovitije iskorištavaju raspoloživu energiju i tako dulje traju.

Supercell oluje imaju jednu osobinu koju druge oluje nemaju. To je jak otklon vjetra s visinom. U tom slučaju nastaje takva struktura da su uzlazna struja, koja rotira, i silazna struja prostorno odvojene. Ovakva struktura omogućuje kontinuiranu opskrbu “gorivom”, tj. vodena para, odozdo, i ispuštanje oborina u nizlaznoj struji negdje drugdje, a da se ova dva procesa međusobno ne suprotstavljaju. Tako nastale oluje mogu živjeti jako dugo (nekoliko sati), uzrokovati golemu štetu, a energija koju posjeduju je reda veličine atomske bombe.

“Prije svega želim napomenuti da superćelijske oluje nisu nimalo rijetke, događaju se svake godine u sezoni oluja i to u cijeloj zemlji. No, oluje kojima smo svjedočili u drugoj polovici srpnja svakako nisu nešto na što smo navikli. “Unatoč upozorenjima službenih institucija o mogućnostima nepogoda, a između ostalog i zato što ne možemo puno unaprijed prognozirati njihov intenzitet, nevrijeme koje nas je pogodilo prethodnih tjedana donekle je iznenadilo, ili barem skrenulo pozornost, znanstvenu zajednicu”, kazao je Savić.

Zbog kaotičnosti ovih pojava i njihovog brzog razvoja još uvijek ih nije moguće prognozirati na način na koji prognoziramo neke druge meteorološke pojave. Možemo samo reći postoje li uvjeti za njihov nastanak, ali još uvijek ne možemo predvidjeti točnu lokaciju, njihov intenzitet, kretanje i eventualnu štetu od njih.

Zaštita se prvenstveno ogleda u praćenju upozorenja na moguće nepogode dan-dva unaprijed, a zatim u realnom vremenu prati stanje, prvenstveno radarsku sliku i procjenjuje je li se stvorilo potencijalno opasno nevrijeme. Ovaj drugi dio naravno nije nešto što se očekuje od šire javnosti, s obzirom da je za ovu procjenu potrebna određena obuka u korištenju radarskih podataka. Neke razvijene zemlje, poput SAD-a, razvile su softverske sustave za rano upozoravanje na katastrofe tako da je npr. ako vas zadesi oluja, telefon vam se blokira na neko vrijeme i dobijete poruku upozorenja i nekakve upute što učiniti i gdje se skloniti.

Poseban vid zaštite koji se, između ostalog, primjenjuje i kod nas odnosi se na suzbijanje samo jedne od štetnih strana nevremena, a to su štete od tuče. Zaštita od tuče prvenstveno je usmjerena na zaštitu poljoprivrednih površina kako bi se smanjila tuča, a time i štete od nje, metodama modifikacije vremenskih prilika, podsjeća stručnjak.