Zavjetna svetkovina ranokšćanske mučenice sv. Nediljice u Vrani u nedjelju, 2. srpnja, tradicionalno je okupila tisuće hodočasnika iz svih dijelova Zadarske nadbiskupije i iz krajeva izvan mjesne Crkve. Svečano koncelebrirano slavlje za vanjskim oltarom u parku vranskog svetišta predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

„Utječemo se zagovoru sv. Nediljice kako bi nas pratila na putu života do cilja u kojem ona već u punini živi. Dijeleći vjeru sv. Nediljice, bivamo dionici njenog proslavljenog života koji je dostigao svoj smisao i puninu u Bogu. Spomen sv. Nediljice porukom evanđelja poziva nas da uđemo u božansku logiku ljubavi“ poručio je mons. Zgrablić pred vjerničkim mnoštvom svih generacija koji su molitvene nakane i zahvalu za uslišani zagovor izrazili i zavjetnim obilaskom oko svetičinog kipa.

Poruku života sv. Nediljice nadbiskup je razmatrao u svjetlu navještene Božje riječi. Pojasnio je „neobičan i dramatičan“ Isusov govor učenicima „Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan. Tko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan“ (Mt 10 ,37).

Te Isusove riječi mogu zbuniti, budući da je i prije toga teksta evanđelist Matej zapisao još jedan Isusov govor u tom duhu: „Ne mislite da sam došao donijeti mir na zemlju. Ne, nisam došao donijeti mir, nego mač. Ta došao sam rastaviti čovjeka od oca njegova, kćeri od majke njezine i snahu od svekrve njezine“ (Mt 10 34-36).

Za razumjeti te riječi, treba imati uvid u kontekst u kojem ih je Isus izgovorio, „a u kojima nam svjedoči o bezuvjetnoj Očevoj ljubavi, o blizini i brizi za nas“ utješio je zadarski nadbiskup, rekavši da „Isus govori svojim učenicima o Očevom pogledu na nas“.

Taj pogled opisan je i kada Isus kaže da ne budemo zabrinuti kad one koji Isusa slijede budu izvodili „pred upravitelje i kraljeve, za svjedočanstvo njima i poganima“, jer će im biti dano govoriti u taj čas. I neće govoriti oni, nego Duh Boga oca koji je u njima.

Drugo Isusovo ohrabrenje glasi: „Ne prodaju li se dva vrapčića za novčić? Pa ipak, ni jedan od njih ne pada na zemlju bez Oca vašega. A vama su i vlasi na glavi sve izbrojene. Ne bojte se, dakle. Vrjedniji ste nego mnogo vrabaca“ (Mt 10, 29-31).

„Našu najveću vrijednost pokazao nam je Isus svojom smrću na križu za nas. Isus upućuje svoje učenike da usmjere svoj pogled na snažan Očev zagrljaj u koji nas je primio i iz kojega nas ne može izvući nitko i ništa: ni grijeh, ni zlo, ni nevolja, ni progonstvo, ni đavao, ni smrt, kao ni dušu i tijelo uvući u pakao. Isus poziva učenike da promisle o vrijednostima i hijerarhiji vrijednosti, a ne o isključivosti, alternativi: ljubiti njega ili oca ili majku, njega ili kćerku ili sina.

Isus ne postavlja u pitanje ljubav roditelja i djece, nego govori o namjeri i načinu kako se ljubav živi. Problem je maska koju možemo nositi u ljubavi“ upozorio je mons. Zgrablić, istaknuvši da je posesivna i sebična ljubav razarajuća, kao i sklonost da „u drugima gledamo ostvarenje naših želja i planova“.

„Isus ne govori o suparništvu, o oprečnosti između roditelja i djece, rodbine i obitelji s jedne strane, a njega s druge strane. Isus govori o potrebi staviti Boga na središnje mjesto, a ne sebe ili bilo koga drugoga. Jer, stavljajući u središte sebe ili drugoga, stvaramo idola“ upozorio je nadbiskup, naglasivši: „Bog zaslužuje biti na vrhu ljestvice naše ljubavi, jer Bog je izvor svake ljubavi, svakog života i svakog dobra“.

Isusovu riječ „Tko nađe svoj život, izgubit će ga“ (Mt 10, 39), nadbiskup je usporedio s umiranjem sjemena koje, položeno u zemlju, rađa životom. „Ako sjeme nije posijano, ostaje samo i nema svoje svrhe, jer ne umire sebi da bi iz njega izrastao klas i kruh“, rekao je mons. Zgrablić, upozorivši na shvaćanje života kao „zatvorenost u sebe“.

„Svesti život samo na zaradu i profit, sebe shvatiti kao plod vlastitog rada i znoja, znači gubiti život. Isus poziva da dublje zaronimo u život i pogledamo darovatelja i uzdržavatelja našeg života – shvatiti život kao milost, dar Božji u kojem se trebamo ostvariti do punine života s Bogom. Isus poziva da svoj život vidimo kao dio veličanstvenog Božjeg plana za nas. Ako Boga stavimo u središte, naši bližnji neće postati naš objekt. Ne stavljajući Boga u središte, možemo zloupotrebljavati život i drugoga čovjeka, jer će nam drugi vrijediti samo onoliko koliko nam koristi“ upozorio je nadbiskup Zgrablić.

Govorom o primatu ljubavi prema Isusu u odnosu na roditelje i djecu, „Isus hoće ispraviti u nama ono najbitnije, našu ljubav. Isus hoće ozdraviti, očistiti ljubav, kako bi nam ona bila istinska snaga života, najveća vrijednost iz koje proizlazi smisao, pa i vječnost našeg života“ poručio je nadbiskup, podsjetivši na riječi sv. Ivana Pavla II.: „Nema veličine bez služenja, niti ljubavi bez žrtve“.

„Isus nas uvodi u istinsku veličinu života, učeći nas služiti iz ljubavi“ istaknuo je mons. Zgrablić, u duhu Isusove pouke: „Tko ne uzima svoga križa i ne pođe za mnom, nije mene dostojan“ (Mt 10, 38).

„Isusov križ nije samo znak tereta, nego prvenstveno znak ljubavi. Veličina Isusove ljubavi prema nama očita je u žrtvi. Ono što je Isus nosio u svome srcu, pokazao je na križu: bezuvjetno i do kraja nas je ljubio. Isusova ljubav je žrtva. U Isusu vidimo kako i koliko nas Bog ljubi“ poručio je predslavitelj, naglasivši da nam samo Isus može dati ljubav, istinu i smisao života.

Nadbiskup je razložio i Isusovu riječ „Tko izgubi život svoj poradi mene, naći će ga“ (Mt 10 39).

„Život nam je darovan da ga uložimo, da postanemo dar. Ljubit znači od života učiniti dar. Život darujemo zbog ljubavi Kristove. Život je po svojoj definiciji dar i treba ga živjeti u suodnosu s darovateljem života, Životvorcem. Izgubiti život radi Isusa je Isusov poziv da uzdignemo oči s ove zemlje prema nebu, prema Bogu koji je punina i izvor života, koji nam je sve darovao, koji ni svoga Sina nije za nas poštedio“ rekao je nadbiskup.

Sveta Nediljica nasljedovala je Isusa do kraja, darujući svoj život u vjernosti Kristu. „Neka nam sv. Nediljica bude zagovornica da poput nje, na Božju ljubav i mi uvijek spremno odgovorimo ljubavlju“ potaknuo je mons. Zgrablić.

Budući da je čovjek slika Božja, a Bog je ljubav i u svom Presvetom Trojstvu odnos, komunikacija, nadbiskup je poručio: „Čovjek treba ljubiti, kako bi ostvario sebe samoga. Ljubav omogućuje komunikaciju, izmjenu, u ljubitelju i ljubljenome. Već po naravi potrebno je Boga ljubiti, jer čovjek je stvoren na Božju sliku. Ljubeći, Bog nas čini dionicima svoje bîti. Ljubeći Boga postajemo ono što on jest“.

Sveta Nediljica u Vrani slavi se uvijek prve nedjelje u srpnju. Ta mučenica, hrabra svjedokinja vjere rođena je 287. u mjestu Trapeo u Calabriji od oca Dorotea i majke Arsenije. Od najranijeg djetinjstva u obitelji živjela je u kršćanskom ozračju. Zbog svoje kršćanske vjere, njeni roditelji prognani su iz svog doma, a njihovoj kćerci Nediljici, nakon raznih pritisaka i mučeništva, zbog ustrajnosti u vjeri, u 16. godini života, odrubljena je glava. Prema predaji, to je bilo 6. srpnja 303., za vrijeme Dioklecijanovog progona kršćana.

Vrana je mjesto radišnih ljudi poznatih po obradi zemlje i bavljenju poljoprivredom. Nadbiskup je  izrazio razumijevanje i za takvu egzistenciju toga drevnog mjesta poznatoga i u rimskom dobu, značajnoga u vrijeme hrvatskih kraljeva, iz kojega mnogi porijeklom žive u inozemstvu, a ljeti se vraćaju u svoj rodni kraj.

„U ljeto neke očekuje zasluženi godišnji odmor, a druge mnogi naporni poslovi u polju, na posjedima, u turizmu i ugostiteljstvu, poslovi vezani uz kuću i osobno zanimanje. Blagdan sv. Nediljice i ritam tjedna u kojem posebno mjesto zauzima Dan Gospodnji, nedjelja, ukazuje na Boga koji je nutarnje svjetlo, snaga, ljubav i istina.

Bez ljubavi, odmor i najvažniji poslovi gube vrijednost, ne daju radost i postaju teret i praznina. Bez svoga dubokog značenja, naš rad svodi se na besplodni i nesređeni aktivizam koji prije ili kasnije ostavlja veliku i nenadoknadivu prazninu života“ upozorio je nadbiskup Zgrablić. U tom kontekstu, propovjednik je rekao da je zagovor sv. Nediljice „okrepa u kojoj dobivamo novu snagu za život i rad“ i primjer koji nam „nudi puni smisao i vrijednost našeg života u radu i odmoru“.

„Sveci su uspjeli model života koji su postigli puninu života u dubokoj, neslomljivoj i bezuvjetnoj povezanosti s Isusom. Sveci su svojim životom autentični svjedoci vjere u Isusa Krista i njihova poruka nikako ne može biti drugačija od onoga što su vjerovali i živjeli u dubokoj povezanosti s Kristom“ poručio je nadbiskup Zgrablić.

Vranski župnik Šimun Šindija ohrabrio je obitelji na kršćansko svjedočenje u svakodnevnom životu i zahvalio subraći svećenicima koji su od 6 sati ujutro, cijeli dan, bili na raspolaganju za ispovijed brojnim hodočasnicima.

Povijesno značenje Vrane potvrđuje i da su iz Vrane porijeklom istaknuti srednjovjekovni umjetnici, braća Franjo i Lucijan Vranjanin, čija djela krase crkve i riznice u Hrvatskoj, Francuskoj i Italiji. Nekadašnji vranski priorat, velikog političkog i gospodarskog utjecaja u srednjovjekovnoj Hrvatskoj, posjedovao je oko 40 samostana, gradova i posjeda u hrvatskim zemljama. Vrana je bila i krunsko dobro koje je kralj Zvonimir 1076. darovao papi Grguru VII., kao ljetnikovac za pohod papinih izaslanika.

Ines Grbić