Connect with us

ZADAR / ŽUPANIJA

(FOTO) Nadbiskup Zgrablić redovnicama: „Želim vam izreći priznanje, zahvalu, poštovanje za vaš rad i ohrabriti vas!“

Objavljeno

-

Zadarski nadbiskup Milan Zgrablić susreo je redovnice djelatne u Zadarskoj nadbiskupiji na rekolekciji redovnica održanoj u četvrtak, 18. svibnja u dvorani Sjemeništa ‘Zmajević’ u Zadru. Mons. Zgrablić održao je poticajni duhovni nagovor o kreposti ljubavi i potrebi njenog življenja prema zapisima tri svetice redovnice: Terezije od Djeteta Isusa, Terezije Avilske i Majke Terezije. 

„Drago mi je biti s vama. Želio sam susresti se s vama u prvim mjesecima moje službe nadbiskupa. Najprije bih svima doista želio od srca zahvaliti na svemu dobrome koje činite u Nadbiskupiji“ rekao je redovnicama mons. Zgrablić.

Mnogi nastupaju javno u Crkvi, govori i postupci nekih često su vidljivi i u javnosti više prisutni, a o redovnicama se piše manje u odnosu na neke druge stvarnosti i djelovanja u Crkvi, primijetio je zadarski nadbiskup.

„Ali, ono što redovnice čine doista je prevažno u Crkvi! To nije nešto sporedno, nego je bitni dio Crkve. Živost mjesne Crkve i duh koji vlada u Crkvi je zahvaljujući i mnogim redovnicama koje vrše svoje poslanje u Crkvi i revno, predano žive svoju karizmu. Vi ste veliki blagoslov za Crkvu“ poručio je mons. Zgrablić redovnicama.   

I u Svetom Pismu mnogi primjeri žena pokazuju koliko su žene velike i važne. „Negdje sam pročitao da ni Bog nije mogao bez žene. I Bog je izabrao Mariju da nam da svoga sina Isusa Krista. Prema tome, uloga žene je doista jako velika u Crkvi. Ona možda nije dobro valorizirana ni predstavljena, ali pred Bogom to ide drugačije. Bog vidi ono što je u srcu, iznutra. Bog vodi Crkvu“ poručio je mons. Zgrablić.

Premda „često ne vidimo djelovanje redovnica koje je bitno za Crkvu, koje preporađa Crkvu i čini da Crkva živi“, nadbiskup je rekao da ono što uglavnom i u većini vremena vidimo izvanjski, različite aktivnosti: „Aktivnosti nisu garancija da je Crkva živa, da je doživjela svoj vrhunac i dubinu. A redovnici i redovnice pozvani su duboko živjeti svoju vjeru. Onda Bog djeluje po milosti koje dodjeljuje pojedinoj osobi u duhovnom životu. To je uvijek blago i bogatstvo za Crkvu“ poručio je nadbiskup.

Mons. Zgrablić razmatrao je ljubav na kristovski način, smatrajući da je kristoliko svjedočanstvo ljubavi najvažnije u životu. Istaknuo je neke bitne poticaje kako su ljubav poimale i živjele tri svete žene, redovnice. Jer baš ljubav ima moć okupljati u različitosti pojedinih različitih poslanja i najuzvišenija je vrijednost koja ostaje kroz svu vječnost, o čemu piše i apostol Pavao.

„Mi smo u različitim karizmama, a Gospodin je nas različite, nismo se međusobno birali s kim ćemo živjeti, postavio u jednu Nadbiskupiju. To je Bog učinio, okupio nas je u određenoj zajednici. I imamo nešto jako bitno zajedničko.

O ljubavi ovisi cijeli naš život – koliko srcem ljubimo Crkvu, koliko rastemo u ljubavi koju je Krist pokazao na križu – do kraja i bezuvjetno. To je proces u kojem rastemo dok god smo živi“ rekao je mons. Zgrablić, podsjetivši na Isusovu zapovijed ljubavi da ljubimo jedni druge, kao što je on nas ljubio.

Izraz zapovijed ljubavi može zvučati čudno, jer, kako nam netko može zapovjediti da (ga) ljubimo. Prvi Bog dao je svakom čovjeku slobodu hoće li prihvatiti njegovu ljubav i hoće li uzvratiti Bogu na ljubav koju on nama pruža.    

„Isus nam to govori na naš ljudski način, da mi to razumijemo. Kad osobi koju ljubiš hoćeš nešto reći najvećim žarom i najvećim autoritetom, onda mi to izričemo u obliku zapovijedi. Može se razumjeti da nam Isus to govori s najvećim mogućim autoritetom. Bog nam daje izobilno ljubavi. Samo trebamo otkriti koliko milosti smo primili. Primanje sakramenta je neizmjerna milost koju nam Gospodin daruje svaki dan. Nekad smo uskogrudni, a nekad širokogrudni za ono što nam Gospodin daje. U nas ulazi onoliko milosti koliko se mi otvorimo. Dok god smo živi, trebamo širiti svoje srce da Božja ljubav može rasti u nama do punine“ potaknuo je mons. Zgrablić, naglasivši da su i utemeljitelji redovničkih zajednica i družbi duboko živjeli ljubav.

Sv. Terezija od Djeteta Isusa kaže da nema većeg djela od djela ljubavi, ma kakva čuda činimo. „Možemo toliko toga postići u životu, govoriti vrsno, steći razne titule, položaje i znanja, ali sve to je relativno u odnosu na ljubav koja je najveće djelo“ naglasio je mons. Zgrablić.

Razmatrao je kako konkretizirati ljubav u sredini u kojoj živimo i prihvaćati jedno drugo, jer ljudi su po naravi različiti karakteri.

Redovnici nisu birali jedno drugo za život u zajednici, tko će s kim i gdje živjeti. Gospodin ih je postavio u neku zajednicu da budu zajedno i ima neki plan s njima. To je Božje djelo, istaknuo je mons. Zgrablić.

Savršena ljubav sastoji se u tome da podnosimo pogreške drugih, da se ne čudimo njihovim slabostima, da se uzdižemo najmanjim djelima krepostima koje u njima vidimo. Ljubav ne smije ostati zatvorena u dnu srca“ citirao je nadbiskup Sv. Tereziju od Djeteta Isusa koja je govorila da ljubav kao svjetlo treba osvjetljavati sve koji su u kući, a ne samo one koji su pojedincu najmiliji.

„Ljubav nema iznimke, nikoga ne izuzima iz obuhvata Božje ljubavi. Bog sve jednako ljubi. Možemo se najviše posvetiti upravo po onima koji nam nisu dragi, koji nam nisu simpatični. Njih sv. Mala Terezija vidi kao dar – osobu koja joj smeta, osobu koja nam teško ‘pada’. Ona je po naravi osjećala odbojnost prema jednoj sestri, ali nije htjela popustiti svojoj naravi.

Pozvani smo živjeti nadnaravne vrijednosti! Dakle, ne ono što nam govori narav, nego ono što dobivamo od Krista. Ako živimo samo naravne vrijednosti, onda nema kršćanskog duha, Krista“ istaknuo je nadbiskup, poručivši: „Ljubav se ne može svesti na osjećaj, nego ljubav mora biti stav našeg života, naše opredjeljenje. Svaka osoba je hram Duha Svetoga i treba je promatrati Kristovim očima. Gospodin i tu, svaku dušu ljubi“.

Sv. Terezija Avilska kaže da „Đavao najviše nastoji ohladiti ljubav prema bližnjemu u našem srcu. To je najveća borba protiv Boga i našeg posvećenja“.

Terezija Avilska opisuje kako je duša dragocjena i ima različite prostorije, poput zamka. U najljepšoj prostoriji naše duše živi Bog. Ona kaže da u uspinjanju odajama naše duše nije bît u tome da se puno razmišlja, nego da se puno ljubi.

Stoga treba činiti ono što vas više potiče na ljubav. Ljubav prema Bogu ne sastoji se u većim duhovnim ugodama, nego u većoj odlučnosti da želimo u svemu ugoditi Bogu, u nastojanju koliko možemo da ga ne vrijeđamo, u molitvi da se širi njegova čast i slava njegova Sina, da napreduje Katolička Crkva. To su znaci ljubavi“ citirao je sv. Tereziju Avilsku mons. Zgrablić.

„Dakle, ljubav se sastoji u većoj odlučnosti da želimo u svemu ugoditi Bogu. Nekad je to križ, odricanje, trpljenje; nekad moraš nešto ‘pregristi’, nekad ti je teško i nešto te dovodi do suza; to je jače od tebe jer je protiv tvoje naravi. Ali, to je onda siguran znak ljubavi – jer činiš dobro“ ohrabrio je mons. Zgrablić, istaknuvši: „Gospodin je s nama, na našem putu i Gospodin nas neće Gospodin ostaviti bez utjehe i snage“.

Nadbiskup je naglasio i misao sv. Terezije Avilske: „Najbolje će se vidjeti koliko ljubimo Boga, kako ljubimo bližnjega. Što više budete vidjele da ste uznapredovali u ljubavi prema bližnjemu, to ćete više uznapredovati u ljubavi prema Bogu – budite u to sigurne“.

„Dakle, Bog je na prvom mjestu. Bez Boga ništa. Ali, put do Boga ide preko čovjeka! Jer u suprotnom, možemo voljeti neku svoju ideju, privid. Ali, ako idemo preko čovjeka, to je ispravno – jer, u konačnici, i Bog se utjelovio u Kristu. Krist se utjelovio! Mi smo mistično tijelo Kristovo!

Mi tim putem moramo ići, ljubiti. Inače se može slijediti nešto što se nama pričinja, nešto kakav Bog nije. Ako ljubimo Boga kroz bližnjega, onda ljubimo Krista uskrsloga i svjedočimo Kristovo uskrsnuće. To su dvije spojene posude, to ide skupa – ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjemu“ poručio je mons. Zgrablić.

Sv. Terezija potiče da napredujemo u ljubavi, jer „Đavao nas kani napasti. Ne napredovati u ljubavi je loš znak, jer ljubav nikad nije besposlena“.

„Vi radite s puno ljubavi. U tolikim velikim stvarima i sitnicama, toliko toga pripremate, što god radite, radite s velikom ljubavlju. Gospodin djeluje preko vas. Ta ljubav je ona koja zrači, koja živi za Crkvu! To je blago i bogatstvo koje Crkva ima u vama. Vi doprinosite tome svojim životom. Nekad se to i ne vidi.

Ali, Gospodin je rekao, Ako napojite nekoga samo čašom hladne vode, neće vam propasti plaća. Gospodin vidi čašu hladne vode. Nema sitnice koju je netko učinio s ljubavlju, a da Gospodin to nije vidio. To najviše vrijedi u njegovim očima“ ohrabrio je mons. Zgrablić.  

Opisujući stanja duše, sv. Terezija Avilska kaže: kad duša jako napreduje, može doživjeti sušu, doživi teret i prazninu, s obzirom kako je Bog isprazni iznutra.

Velike kušnje osobito je proživljavala Sv. Majka Terezija. Koliko se nalazila u velikoj, nepodnošljivoj kušnji opisano je, temeljem njenih vlastitih zapisa, i u knjizi ‘Dođi, budi moje svjetlo’, potvrđujući kako nijedna tjelesna bol nije usporediva sa stanjem kad čovjeka boli duša, kad osobu razdire bol duše, nutarnja praznina.

„Sv. Majka Terezija imala je strahovite kušnje, dotle da se pitala uopće o smislu svega što radi. A opet, bila je puna žara. No, te kušnje nisu umanjivale aktivnosti koje je imala. Čak izvana pokazuje radost, a u duši proživljava stanje koje je Majka Terezija nazivala paklenim mukama“ rekao je nadbiskup, citirajući zapis sv. Majke Terezije: „Svjesno sam i dragovoljno ponudila Presvetom Srcu čak i vječnost provesti u ovom strašnom trpljenju, ako bi mu to donijelo malo više zadovoljstva ili pak ljubav samo jedne duše“.

„To je veliki, izvanredni izraz ljubavi! Koliko je ta žena ispraznila sebe od svoje sebičnosti!? Svoju dušu apsolutno je ispraznila od svake pomisli na svoju korist! Njena duša je bila potpuno prazna, da je u punini Bog može ispuniti“ istaknuo je nadbiskup Zgrablić.

U zahtjevnosti nasljedovanja takvog ideala, nadbiskup je upitao: „Koliko svi moramo raditi na sebi, da činimo kao što je živjela Sv. Majka Terezija – da ispraznimo sebe od bilo kojeg koristoljublja, da imamo samo misao na čast Božju i ljubav jedne duše prema Gospodinu“.

U zahvalnosti Bogu za te tri velike žene, tri velike redovnice, nadbiskup je rekao da je potrebno truditi se u svemu što činimo organizacijski, operativno u raznim aktivnostima, ali svjedočanstvo ljubavi je najvažnije.

„I u tome vidim osobito veliku ulogu redovnica. To je izuzetni duh kojega živite! Želim vas ohrabriti i zahvaliti vam! Želim vam reći da to vidimo, da to cijenimo, da se radujemo tom vašem životu! Želim vam izreći priznanje i zahvalu!“ poručio je nadbiskup Zgrablić redovnicama za koje je nakon susreta bila mogućnost  sakramenta ispovijedi.

Uvodni pozdrav i završnu riječ na susretu uputio je fra Andrija Bilokapić, povjerenik za osobe posvećenog života u Zadarskoj nadbiskupiji u čijoj je nadležnosti organiziranje mjesečnih rekolekcija za redovnice.

„Redovnice u našim zajednicama i crkvama su duše tih prostora i života. Redovnice dočekuju ljude, ispraćaju, znaju se nasmijati, saslušati, nose ljude u molitvi i djeluju jedan na jedan. A Isus je bio najjači u tom djelovanju jedan na jedan, kad je ljude susretao u četiri oka“ rekao je fra Andrija, podsjetivši na susrete Isusa sa Samarijankom, ženom u preljubu, Natanaelom i drugima koje je osobno susretao, podizao im dostojanstvo i poštovanje njihove osobnosti.

„Žene su karizmatične na osobiti način, karizma je potrebna kao dopuna djelovanju hijerarhije u Crkvi. Za Mariju je rečeno da je milosti puna. Što bi Sveto Pismo bez Rute, Lidije, Samarijanke, Marte, Marije, Magdalene i tolikih drugih žena koje su ostajale uz Isusa kad su drugi od njega odlazili ili bi se razbježali. Nadam se da će Gospodin obnoviti zvanja iz stabla naših redovničkih zajednica; kao što iz starog panja i masline izrastu novi izdanci, da će i iz naših zajednica izrasti nove mladice redovnica“ rekao je fra Andrija Bilokapić.

Ines Grbić

Foto: I. Grbić
No votes yet.
Please wait...
Nastavi čitati
Kliknite za komentar

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

ZADAR / ŽUPANIJA

MORATE U SPIZU? Danas u Zadru rade sljedeće trgovine…

Objavljeno

-

By

Donosimo raspored rada većih marketa i supermarketa, odnosno trgovačkih lanaca u Zadru u nedjelju, 3. svibnja 2026.

BAUHAUS:

od 9 do 14

KAUFLAND:

zatvoreno

EUROSPIN:

Žmirići, Ul. Matije Gupca 59

Radno vrijeme: 08:00 – 21:00

HEY PARK

TOMMY

Bože Peričića 5 – od 8 do 14

Skradinska 8 – od 7 do 21

Put Nina 89 – od 7 do 21

KONZUM:

Frane Petrića 10 – od 7 do 13

LIDL:

zatvoreno

SPAR

Polačišće 4 – od 7 do 14

PLODINE

Biogradska 68 – od 7 do 22

Zagrebačka 2 – od 7 do 22

SUPERNOVA:

zatvoreno

STUDENAC:

Od 7 do 21:

Put Murvice 49

Velebitska ulica 14

Ulica Ivana Skvarčine 18

Zadarska ulica 24

Obala kneza Branimira 14

Šibenska ulica 9C

Ul. bana Josipa Jelačića 12A

Put Stanova 63

Knezova Šubića Bribirskih 3

RIBOLA

od 7 do 21:

Put Petrića 51C

Ulica Ivana Lucića 18

Put Šimunova 2

Ulica Miroslava Krleže 1A

PEVEX

od 8 do 14

METRO

zatvoreno

EMMEZETA

od 10 do 20

ZADAR SHOPPING CAPITOL

zatvoreno

CITY PARK ZADAR

zatvoreno

Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

“PASTEL U SVIBNJU” / U ponedjeljak u Kapetanovoj kuli otvorenje izložbe Tomistava Marijana Bilosnića            

Objavljeno

-

By

U ponedjeljak, 4. svibnja 2026., u 19:30 sati, otvara se izložba slika Tomislava Marijan Bilosnića „Pastel u svibnju“ u Galeriji HDLU, u Kapetanovoj kulai na Trgu Pet bunara u Zadru.

Tomislav Marijan Bilosnić (slikarski pseudonim Sebastijan Bit) priredio je stotinjak samostalnih (i više zajedničkih) izložbi slika u tehnici monotipija, ulja, pastela, gvaša, tuša u boji, crteža i umjetničke fotografije. Član je HDLU Zadar. Objavio je sedam slikarskih monografija: Metamorfoze, Cvijeće ravnokotarskih vila, 33, Pollockova svjetlost, Maske i lica, Mediteranski pastel i Duhovi sa zadarskog Foruma, te fotomonografiju Skriveno kameno blago, kao i pjesničke monografije s Antom Stamaćem, Zlatkom Tomičićem i Mijom Bijuklićem. O njegovu slikarskom opusu pisali su Tonko Maroević, Antun Travirka, Vinko Srhoj, Ive Šimat Banov, Đuro Vanđura, Iva Körbler, Vlado Bužančić, Andro Filipić, Ervin Dubrović, Milan Bešlić, Ivo Fadić, Helena Roguljić, Sanja Knežević, Nevenka Nekić, Đuro Vidmarović, Igor Šipić, Mirjana Šigir, i mnogi drugi.

Za svoj likovni rad, Bilosnić je nagrađen Zlatnom plaketom za fotografiju na međunarodnoj izložbi «Island and Sea» (2010., 2022.) i Zlatnom plaketom za slikarstvo (2015.) na 2. međunarodnoj likovnoj izložbi vjerskih motiva “Sveti otok” (Holy Island).

U Galeriji Kapetanova kula Bilosnić pod naslovom „Pastel u svibnju“ izlaže pastele iz ciklusa poznatog kao „Mediteranski pastel“, o kojemu su se vrlo pozitivno izrazili mnogi poznati hrvatski likovni kritičari, između koji su i Antun Travirka, Iva Körbler, Vlado Bužančić,  Vinko Srhoj, Andro Filipić, Stanislav Bašić, Romana Galović, Mirjana Šigir, Miljenko Mandžo, Josip Granić, Ante Zemljar, i drugi.

Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

(FOTOGALERIJA) ZEMUNIK GORNJI / Misno slavlje na blagdan sv. Josipa radnika predvodio nadbiskup Zgrablić

Objavljeno

-

By

foto: Ines Grbić/Zadarska nadbiskupija

Svečano misno slavlje na blagdan sv. Josipa radnika u župnoj crkvi sv. Josipa radnika u Zemuniku Gornjem u petak, 1. svibnja, predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

Nadbiskup je istaknuo važnost duhovne dimenzije rada i sustvaralačke suradnje čovjeka s Bogom u ostvarenju njegovog životnog poziva. Sv. Josip je primjer kako rad biva važan i ozbiljan, ali istodobno prožet vjerom, poručio je nadbiskup, dodavši da takav rad „postaje uravnotežen odnosom punog povjerenja s Bogom i usmjeren prema ljubavi. Na tom putu čovjek radi marljivo i odgovorno, ali zadržava unutarnju slobodu, jer zna da njegov život ima dublji smisao koji ne ovisi o materijalnom uspjehu, nego o vjernosti Božjem planu, smislu života i Bogu koji je konačni cilj njegovog postojanja“, poručio je mons. Zgrablić. Tako čovjek, nositelj rada, kroz svoj trud izražava što jest – slika Božja, ljubljeno dijete Božje i sudjeluje u velikom stvarateljskom djelu koje Bog povjerava čovjeku, pozivajući ga da svijet ne samo koristi i iskorištava, nego da ga obrađuje s ljubavlju i čuva s odgovornošću, rekao je nadbiskup.

Takvo poimanje rada rađa dubljim razumijevanjem kršćanskog poziva koji zahvaća cijeli život, pa i rad, „jer vjera ne ostaje zatvorena u molitvi ili liturgiji, nego se proteže na sve dimenzije svakodnevice, prožima odnose, odluke i rad te daje smisao i onome što se čini malim i neznatnim“, poručio je mons. Zgrablić.

Sv. Josip poučava duhovnosti rada koja „oblikuje srce koje zna prepoznati Božju prisutnost u svakodnevnim zadacima, koje prihvaća odgovornost ozbiljno i s predanjem, ustraje i kad se čini nemogućim, ostaje vjerno i kad se čini da trud prolazi nezapaženo, koje u svemu traži priliku da očituje ljubav prema Bogu kroz savjesnost, poštenje i strpljivost.

U svjetlu vjere, i najjednostavniji poslovi, koji se ponavljaju iz dana u dan i mogu postati monotoni, zadobivaju novu dubinu. Rad tako postaje dio većeg Božjeg plana koji nadilazi trenutak, dio puta koji vodi prema ispunjenju i života usmjerenog prema Bogu“, istaknuo je predvoditelj slavlja. Sv. Josip u svojoj skrovitoj i vjernoj službi pokazuje put koji traži vjernost Božjem pozivu. „Tako rad zadržava svoju vrijednost, jer postaje sudjelovanje u Božjem stvaralačkom djelu koje traje i danas, u kojem Bog uključuje čovjeka kao suradnika, koji svojim rukama, umom i srcem doprinosi izgradnji svijeta koji nosi trag Stvoriteljeve dobrote“, poručio je nadbiskup Zgrablić.

Sv. Josip uzdržava Svetu obitelj, u skromnosti nazaretske radionice preuzima odgovornost za kruh i sigurnost onih koje mu je Bog povjerio, u jednostavnosti svoga stolarskog zanata osigurava svakodnevni život za Isusa i Mariju. Takav rad „nije obilježen samo zaradom, brojčanim uspjehom i priznanjem, nego samozatajnom postojanošću, strpljivošću i dubokom unutarnjom snagom koja izvire iz ljubavi i vjere prema Bogu“, istaknuo je mons. Zgrablić, rekavši da takva jednostavnost često ostaje skrivena svijetu.

U tom kontekstu, naglasio je da „dostojanstvo rada ne proizlazi iz njegove vidljivosti, iz veličine ostvarenja i priznanja koje čovjek može primiti, nego iz dubine nakane koja ga pokreće, iz Božjeg plana koji ga nadahnjuje i iz svijesti da rad postaje dio odnosa s Bogom koji vidi u skrovitosti, prepoznaje vjernost i blagoslivlja što je učinjeno s predanjem za Dobro i žrtvom za drugoga“, poručio je nadbiskup. Takav rad biva „prostor u kojem čovjek ne oblikuje samo svijet, nego i vlastito srce, svoje stavove, svoju vjernost i sposobnost darivanja. Tako svaki napor, odgovornost i ustrajnost postaju prilika za rast u svetosti, u kojoj se život usklađuje s Božjom voljom i ono naizgled obično i koje se svakog dana ponavlja, može se preobraziti u susret s Bogom koji djeluje u skrivenosti i jednostavnosti.

U takvom razumijevanju rada čovjek se ne promatra podložnim ekonomskim zahtjevima rada, da se gubi u ritmu obveza, nego kao svjesna i slobodna osoba koja svojim odlukama oblikuje život te u svoje djelovanje unosi razum, srce i savjest i prepoznaje da njen rad ima smisao, jer je povezan s njenim dostojanstvom koji proizlazi od Boga i pozivom kojeg mu je Bog uputio“, poručio je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je istaknuo potrebu prepoznavanja rada kao prostora susreta s Bogom gdje se oblikuje čovjekovo srce i gdje se svakodnevica puna obveza i briga prožima smislom koji nadilazi produktivnost i napor.

Sveti Josip u nazaretskoj svakodnevici, u radu koji je bio samozatajan, postojan i odgovoran prema Isusu i Mariji, pokazuje „ljepotu rada koji proizlazi iz ljubavi i prožet je sviješću o Božjoj prisutnosti i vodstvu u životu. Takav rad ne iscrpljuje čovjeka u nutrini, nego ga izgrađuje, oblikuje i vodi prema punini života“, naglasio je nadbiskup.

Upozorio je na opasnost da rad izgubi svoju dublju dimenziju i bude sveden na mjerljive rezultate, učinkovitost, zaradu, korist i povećavanje produktivnosti. Tada se vrijednost osobe procjenjuje prema onome što proizvodi i postiže u očima društva.

„Takvo shvaćanje dovodi do isključivanja i previđanja onih koji ne mogu sudjelovati u tom ritmu – bolesnika, starijih, osoba s invaliditetom i djece – kao da njihova vrijednost ovisi o njihovoj produktivnosti. Time se prešućuje temeljna istina: čovjekovo dostojanstvo ne proizlazi iz onoga što čini, nego iz onoga što jest“, poručio je nadbiskup.

„Kad se rad promatra isključivo kroz produktivnost i isplativost, blijedi svijest o čovjeku obdarenom dostojanstvom koje ne ovisi o učinku ni o materijalnoj koristi, nego izvire iz njegove bîti da je stvoren na Božju sliku i da ga je Bog pozvao u život zbog ljubavi.

Zato dostojanstvo bolesnika koji ne mogu raditi, staraca čija snaga slabi, osoba s invaliditetom suočenih s ograničenjima ili djece koja se razvijaju, ostaje jednako i neumanjeno. Njihova prisutnost podsjeća društvo da vrijednost života nije u proizvodnji, nego u  postojanju i odnosu s Bogom i drugim ljudima“, poručio je nadbiskup.

Kad se rad pretvara u zahtjev koji ne poznaje granice, u ritam „još više i brže“, tada ne ostavlja prostor za odmor, prijateljske odnose, za brigu o slabijima, razumijevanje, molitvu i duhovni život. U takvom svijetu ugroženi su oni koji ne mogu pratiti taj tempo, jer su gurnuti na rub ili se smatraju teretom za društvo, upozorio je mons. Zgrablić.

„U logici „više i brže“ osoba počinje osjećati da ga vlastiti rad pritišće, zarobljava i oduzima mu slobodu. U radu kao isključivoj produktivnosti čovjek se udaljava od sebe jer prestaje slušati dubinu vlastitog srca i razlikovati bitno od prolaznoga. Prestaje prepoznavati vrijednost krhkosti, ovisnosti i međusobne povezanosti vidljivih u životu bolesnih, starijih, djece i osoba s invaliditetom. Time se gubi i sposobnost prepoznavanja prisutnosti Boga koji poziva na zajedništvo. Rad tada više ne izgrađuje osobu, nego je troši; ne vodi prema punini zajedništva s Bogom i međusobno, nego vodi prema iscrpljenosti.

Razlog takvog izobličenja rada je u zaboravu osobne duhovne dimenzije. Kad iz rada nestane svijest da je on sudjelovanje u Božjem djelu, kad se izgubi pogled prema Bogu kao konačnom cilju, rad ostaje zatvoren u granicama ovoga svijeta i preuzima ulogu koja mu ne pripada“, upozorio je nadbiskup, rekavši da tada rad postaje mjera vrijednosti života, a oni koji ne mogu „proizvoditi“ bivaju obezvrijeđeni.

„No, dostojanstvo svake osobe, bez obzira na snagu, zdravlje, dob ili sposobnosti ostaje uvijek isto i neotuđivo, jer je ukorijenjeno u njenoj bîti darovanoj od Boga Stvoritelja i Isusovom djelu otkupljenja. Neka nam sveti Josip Radnik pomogne da u radu prepoznamo Božji dar i poziv, da u svakodnevici otkrijemo prostor susreta s Bogom i da u svemu što činimo ostanemo vjerni Bogu koji nas vodi putem koji ima svoje ispunjenje u vječnosti“, potaknuo je mons. Zgrablić.

Nakon mise, nadbiskup je predvodio procesiju s kipom sv. Josipa kroz središte mjesta. Bio je to prvi pohod nadbiskupa Zgrablića toj župnoj crkvi za koju je zemunički župnik don Gašpar Dodić rekao da je zadnjih godina uloženo u njenu obnovu, zahvaljujući i sredstvima Općine Zemunik Donji na čelu s načelnikom Ivicom Šarićem koji je također bio na tom misnom slavlju.

Zemunik Gornji je rodna župa zadarskog nadbiskupa Ivana Prenđe čiji se kip nalazi na trgu na početku ulice koja vodi prema župnoj crkvi sv. Josipa Radnika.

I.G.

Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi

U trendu