U župu Rođenja BDM u Selinama stigla je relikvija bl. Miroslava Bulešića te je počelo svakodnevno čašćenje Bulešićeve relikvije kao duhovna priprava za blagoslov novog ambona i oltara u selinskoj župnoj crkvi u čije će podnožje biti postavljena Bulešićeva relikvija, priopćeno je iz Nadbiskupije.

„Dobrodošao, Blaženi Miroslave“ poručuju župljani tri podvelebtiske župe u Podgorju u kojima je počela nova duhovna stvarnost i međusobna povezanost u njihovom crkvenom zajedništvu – čašćenje bl. Miroslava Bulešića u župama Sv. Jurja u Starigrad – Paklenici, Rođenja BDM u Selinama i Sv. Antre Padovanskog u Tribanj – Krušćici. Te tri župe vodi župnik Tomislav Končurat, na čiju je želju i inicijativu relikviju prvog stupnja, djelić kosti Bulešića, Selinama darovala Postulatura u kauzi za kanonizaciju bl. Miroslava Bulešića. 

Zadarski nadbiskup Milan Zgrablić će 12. svibnja u selinskoj župnoj crkvi blagosloviti novi ambon i novi oltar u čije će se podnožje postaviti moći bl. Miroslava u relikvijaru. U duhovnoj pripravi za taj svečani čin, vjernici iz sve tri navedene župe, svaki dan nakon popričesne molitve na misi mole zagovornu Bulešićevu molitvu i za njegovo proglašenje svetim.

Upravo je u svibnju 1940., tada 20-godišnji Bulešić u pismu roditeljima napisao: „Budućnost ima Bog u rukama: njemu se dakle predajmo svi, i sebe i svoje; i ako budemo s Njime, ništa nas neće moći oštetiti ni ožalostiti“.

Providonosno je da će blagoslov oltara u kojemu će se trajno nalaziti Bulešićeva relikvija biti 12. svibnja, što je svega dan prije Bulešićevog rođendana. Naime, Bulešić je rođen 13. svibnja 1920. u Čabrunićima u Istri, na blagdan Gospe Fatimske. Po relikviji sada i duhovno postaje prisutan u Podgorju, a selinska župa posvećena je Gospi. Kao župnik Kanfanara, Bulešić je uveo pobožnosti Presvetom Srcu Isusovu i Bezgrešnom Srcu Marijinu.

Povezanost s Marijom je i u činu kojem je Bulešić prisustvovao u Rimu gdje je na Papinskom sveučilištu Gregorijana studirao filozofiju i teologiju. Za uzdržavanje Bulešića u Rimu zauzeo se i tadašnji zagrebački nadbiskup, kasnije kardinal, bl. Alojzije Stepinac. Naime, na blagdan Bezgrešnog začeća BDM 1942., u bazilici sv. Petra Bulešić je osobno sudjelovao kod Papine posvete svijeta Bezgrešnom Srcu Marijinu.

Bulešićeva relikvija sada je izložena upravo na Gospinom, pokrajnjem oltaru u selinskoj župnoj crkvi. Privremeno se nalazi u drvenom baroknom relikvijaru, a trajno će biti pohranjena u srebrni relikvijar koji će se položiti u novi oltar.

Čašćenje Bulešića u Podgorju počelo je svečanim misnim slavljem koje je u selinskoj župnoj crkvi u četvrtak, 20. travnja predvodio župnik Končurat. Puk je počastio relikviju cjelovom i dodirom. Svaki dan do 12. svibnja podgorski župljani Bulešiću prikazuju nakanu osobito za djecu i mlade, krizmanike.

U Selinama će se krizma održati dva tjedna nakon blagoslova oltara i polaganja relikvije u njega, a Bulešića se doživljava zaštitnikom krizmanika jer je taj najmlađi hrvatski blaženik mučenički, u svojoj 27. godini života, ubijen 24. kolovoza 1947., nakon davanja sakramenta krizme u Lanišču na Ćićariji, na sjeveroistoku Istre.

U župnom dvoru u Lanišću komunisti su pretukli i zaklali Bulešića nožem, nakon što je prethodno hrabro odolijevao komunističkim prijetnjama koje je primao i nije odgađao podjelu krizme. S mladima je Bulešić povezan i po svom radu u sjemeništu i gimnaziji u Pazinu od 1946. godine.

Po dobitku relikvije, župnik Končurat nije želio da moći budu udaljene od župljana čijem su čašćenju i namijenjene, ili da se nalaze na nekom neprimjerenom mjestu, nego da budu među pukom, izložene njihovom pogledu i molitvi, na oltaru u selinskoj župnoj crkvi.

Don Tomislav ima i osobno iskustvo uslišanja po Bulešićevom zagovoru kojemu se redovito utječe u molitvi. To svjedočanstvo i snagu povezanosti s Bulešićem u nebeskoj Crkvi želi podijeliti i sa župljanima.

„Bulešić je hrvatski svetac, a mislim da ljudi ne znaju dovoljno o njemu niti dovoljno poznaju njegov život. Ubijen je iz mržnje prema vjeri. Osobno mi je dragi blaženik i njemu se molim pa me to dodatno potaknulo da to podijelim i sa župljanima. Vidim i u župi da neki ljudi poznaju Bulešića, neki ne, no svi su s radošću prihvatili dolazak moći bl. Miroslava u Seline. Kad sam objavio da smo dobili njegove moći, kroz crkvu se pronio pljesak. Ljudi su to jako emotivno primili“ rekao je don Tomislav.

Na Veliku subotu, 8. travnja, župnika Končurata nazvao je nadbiskup Zgrablić i priopćio mu da je Bulešićeva relikvija stigla te da je može doći preuzeti u Zadar.

„Tako da je Bulešićeva relikvija bio baš i uskrsni poklon župljanima i meni. Redovito se molim bl. Miroslavu za zagovor i vidim da mi jako pomaže u ostvarenju nakana za koje molim. Volio bih da to iskustvo dožive i župljani“ rekao je don Tomislav.  

Na dan ređenja za đakona, Bulešić je u svom dnevniku 1942. napisao: „Prikazao sam se sasvim svojem Bogu: na njegovu čast i spas duša. Ganutim sam se srcem približio oltaru Božjem i ondje postavio svega sebe: svoje srce, svoju dušu. Nisam htio pustiti ništa za se, već sam htio sve Tebi darovati, moj Bože“.

Providonosno je i da je mjesec travanj, kada se Bulešić počeo častiti u Podgorju i kada je relikvija stigla u Zadar, osobito značajan u životu bl. Miroslava. Naime, Bulešić je zaređen za svećenika 11. travnja 1943. u župnoj crkvi u Svetvinčentu. O tom je događaju mladomisnik Bulešić u svom Dnevniku zapisao: “Moja majka, otac i braća su plakali, a i mogli su: sin im je umro, sam je prestajao biti njihova svojina i počimao biti stvar Božja… Moj Bože, sav ti se prikazujem, sav ti se darujem: sav hoću da sam Tvoj, sada i uvijek“.

I poznate Bulešićeve riječi iz njegove duhovne oporuke, ‘Moja osveta je oprost’, Bulešić je napisao 23. travnja 1945., uz poruku: „Budite kršćani, u pravom smislu riječi. Nemojte biti kršćani samo na pola!“.

Uoči blagoslova oltara, trodnevnica s čašćenjem relikvija prije nego se polože u oltar održat će se po jedan dan u Tribnju, Starigradu i Selinama.

Prisutnost Bulešića u Podgorju nadopunjuje duh mučeničkog svećeništva po činjenici da je taj podvelebitski kraj duhovno, pastoralno i infrastrukturno egzistencijalno podizao također svećenik – mučenik kojega su komunisti ubili iz mržnje prema vjeri i Crkvi. To je don Ante Adžija (1880.-1944.), župnik Starigrada – Paklenice. Upravo je Adžija s podgorskim župljanima vlastitim rukama izgradio crkvu Uznesenja Marijina na Velikom Rujnu na Velebitu 1930., koja je do danas hodočasničko odredište brojnih vjernika iz domovine i svijeta i gdje je osobito svečano na svetkovinu Velike Gospe. Adžija je među 16 Slugu Božjih Zadarske nadbiskupije, žrtava Drugog svjetskog rata i poraća za koje se vodi proces kauze.

Kao župnik u Baderni, Bulešić je 1944. godine molio: „Ako me hoćeš k sebi, evo me pripravna. Moj život ti sasvim darujem za svoje stado. Uz tvoju milost, i ako me Ti učiniš dostojnim, ne bojim se mučeništva, već ga žudim. Neka bude Tvoja volja. Tvoja volja neka bude moja, uz svaku žrtvu“.

A na Božić 1944., svega 22-godišnji mladi svećenik, bl. Miroslav Bulešić, već kao zlato prokušan u vatri, kako se pravednik svjedočki i potvrđuje u nevoljama, narodu je u propovijedi neustrašivo poručio riječi koje su njegova duhovna oporuka i primjer potreban, ali i zahtjevan za nasljedovanje i našem naraštaju Crkve: „Ničega se ne bojim, jer znam da činim u svemu svoju dužnost, i miran sam pred Bogom i pred ljudima. Puštam vama da sudite i da prosudite moje djelovanje. Ja, znajte, da ću se uvijek držati vjere, držati svojeg poštenja, koje neću prodati za ikakvu zemaljsku cijenu; bez straha ću svakome kazati ono što je pošteno i ono što nije pošteno. Prema tim ću načelima uvijek živjeti. A to su načela Kristova“.

Ines Grbić