ZADAR / ŽUPANIJA
FOTOGALERIJA / MISA VEČERE GOSPODNJE U KATEDRALI Nadbiskup Zgrablić: “Isus nas ‘pere’ od ovozemaljskoga da bi nas proslavio nebeskim”
Misu Večere Gospodnje u spomen ustanovljenja svete euharistije i svećeništva, s obredom pranja nogu 12 predstavnika župa, na Veliki četvrtak, 6. travnja, u katedrali sv. Stošije u Zadru predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.
Misa večere Gospodnje na Veliki četvrtak predstavlja ulazak u dvoranu Posljednje večere i sudjelovanje u velikom daru kojeg je Isus ostavio svojim učenicima kako bi ostao s njima do svršetka svijeta, rekao je nadbiskup.
„To je trenutak u kojem se za nas ponazočuje cijelo Kristovo vazmeno otajstvo koje je započelo posljednjom Kristovom večerom, nastavilo se njegovom gorkom mukom i smrću na križu, a zaključilo slavnim uskrsnućem“ rekao je mons. Zgrablić. Stoga i liturgijsko slavlje Večere Gospodnje „neće završiti na uobičajeni način s ‘Idite u miru’, nego u tišini i molitvi“, a sutradan se nastavlja „ponovno tišinom i molitvom u obredima Velikog petka. Tako ćemo u tišini, sabranosti i molitvi dočekati veličanstveni događaj Isusova uskrsnuća u Vazmenoj noći“, rekao je mons. Zgrablić.
Nadbiskup je razmatrao značenje geste Isusove posljednje večere koju evanđelist Ivan opisuje riječima: „Isus je znao da je došao njegov čas“ (Iv 13, 1).
„Ovaj izraz ‘čas’ vrlo je bremenit svojim sadržajem u Ivanovom evanđelju. Cijeli Isusov život bio je iščekivanje i priprema za ovaj trenutak. Još na početku svoga evanđelja i na početku Isusovog javnog djelovanja, kod prvog znamenja koje je Isus učinio u Kani Galilejskoj, sv. Ivan nam donosi Isusove riječi koje je rekao svojoj majci: ‘Još nije došao moj čas’ (Iv 2, 4). No sada je došao taj ‘čas’. Poput trudne žene. Ovaj ‘čas’ nosi u sebi život i trudna žena zna kada dolazi čas, vrijeme rađanja. Cijela trudnoća priprema je za rađanje novog života. Cijeli Isusov život i djelovanje bilo je poput vremena ‘trudnoće’, a sada je došao čas trudova i rađanja novog života, rađanje spasenja za sve u svijetu“ rekao je zadarski nadbiskup.
Nadbiskup je pojasnio i što za nas znači Isusov prijelaz k Ocu o kojemu sv. Ivan kaže: „Isus je znao da je došao njegov čas da prijeđe s ovoga svijeta Ocu, budući da je ljubio svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio“(Iv 13, 1).
Večernja liturgija na Veliki četvrtak je „sveti čin u kojem smo mi na sakramentalan način sudionici Posljednje večere. Mi smo Isusovi učenici okupljeni na večeru koju nam je on pripravio. Mi smo učenici kojima večeras Isus ‘pere noge’ jer nas čisti od svake prašine, ovozemaljskoga, koje se nakupilo na našim nogama i koja nas snažno vuče prema ovoj zemlji. Isus nas ‘pere’ od ovozemaljskoga da bi nas proslavio nebeskim, ljubavlju Oca i Sina. Stoga, mi se prepoznajemo večeras u učenicima, mi smo ti ‘njegovi’ koje do kraja ljubi, mi smo ti kojima on večeras pere noge, čisti od ovozemaljskoga, o kojima nam govori sv. Ivan. Mi smo ti za koje se Isus žrtvuje. Ovo je naš ‘čas’“ poručio je nadbiskup Zgrablić.
Propovjednik je istaknuo i tzv. Velikosvećeničku Isusovu molitvu s Posljednje večere koja počinje riječima: „Oče, došao je čas: proslavi Sina svoga da Sin proslavi tebe i da vlašću koju si mu dao nad svakim tijelom dade život vječni svima koje si mu dao. A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinitog Boga i koga si poslao – Isusa Krista (Iv 17 ,1 – 3)“.
„Dakle, Isusov ‘čas’ sastoji se u proslavi Oca i Sina i u daru vječnog života svima koji su njemu povjereni. Ova proslava Oca i Sina i život vječni su u uskoj međusobnoj povezanosti. Slava Oca i Sina je u njihovom jedinstvu ljubavi života vječnoga. Isusov ‘čas’ trenutak je našeg uključenja u njihov slavni život po daru života vječnoga. Isusov ‘čas’ koji je započeo uključuje i svakoga od nas“ naglasio je mons. Zgrablić.
Čovjek duboko čezne za životom i ima otklon od smrti. „Kada Isus govori o životu vječnom u kontekstu svoje smrti i svoga ‘časa’, o onom životu po kojem se proslavlja Otac i Sin, onda govori o autentičnom životu, istinskom, životu u kojem se ispunjavaju i sve čežnje za životom ljudskog srca; onaj život koji je u punini. Život kojega prekida smrt nije u punini život. Kad govori o životu vječnom, Isus ne misli samo na život poslije smrti, nego na život koji se može oduprijeti smrti i koji može i mora započeti već na ovome svijetu. Samo ako sada živimo autentičnim životom, punim životom, životom kojega ni smrt ne može prekinuti, onda već živimo punim, vječnim životom“ poručio je nadbiskup.
Kako ostvariti takav život kazuje nam Isus: „A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga i istinitog Boga i koga si poslao – Isusa Krista“ (Iv 17, 3).
„Isus kaže da se život vječni sastoji u ‘poznavanju’ Boga i Isusa Krista. ‘Poznavanje’ o kojem govori Isus nije jednostavni čin razuma i znanja, nije informacija. Ponajprije, to je poznavanje koje nas u sebe uključuje, a to je međusobni odnos. Naš život je suodnos. Nitko sebi život nije dao. Naš život nastaje u odnosu osoba. Kad umre neka nama draga osoba, ta smrt je bolna jer prekida naš suodnos koji je veza života i ljubavi.
U svetopisamskom smislu, ‘poznavati’ je usko povezano s trenutkom početka života u trenutku začeća. Knjiga Postanka kaže: „Čovjek pozna svoju ženu Evu, a ona zače i rodi…“ (Post 4, 1). Poznavanje je suodnos života: dar i primanje; prijenos života. Tako i naš život: samo u suodnosu s onim koji je Život, naš život može opstati. Samo onaj koji je izvor Života i moj suodnos s njime može me voditi u život i preko smrti. Samo ako smo povezani s Besmrtnim i mi možemo živjeti“ poručio je mons. Zgrablić, istaknuvši Ivanovu riječ: „Isus je Uskrsnuće i Život“.
„Samo ako smo s njime povezani, On nas može nositi preko noći smrti u dan koji nema zalaza, u vječnost. Poznavanje Boga tako postaje život vječni. Naš život postaje autentičan, pravi, puni život, vječni život, poznavajući Onoga koji je izvor svakog života i po kojemu i u kojemu sve postoji“ istaknuo je nadbiskup.
Euharistija je nebeska gozba u kojoj blagujemo Tijelo i Krv Kristovu, da bismo u Kristu živjeli. „Vrijeme je to našeg suumiranja i suuskrišavanja s Kristom na vječni život. Euharistija je naš ‘čas’ u kojem srastamo s Isusom Uskrslim“ rekao je predslavitelj, potaknuvši da „sve dublje upoznajemo Isusa koji je slika Boga živoga, da živimo u zajedništvu i dijalogu s njime“.
„Naučimo od Isusa ispravno i autentično živjeti. Budimo njegovi svjedoci. Budimo, po Isusovu primjeru, ljudi koji jedni drugima peremo noge, a ne ljudi koji se jedni na druge nabacujemo blatom. Imajmo udjela u načinu Isusovog života, kako bismo imali udjela i u njegovom vječnom, proslavljenom životu“ potaknuo je mons. Zgrablić. Poželio je da nam u tome pomogne Marija koja je bila najbliže Isusu: „začela ga i nosila pod svojim srcem sve do časa rođenja; pohranjivala je u svoje srce sve događaje Isusova života i o njima prebirala u srcu“.
Nakon mise, nadbiskup je prenio Sveto Otajstvo u tzv. ‘Božji grob’ u pokrajnjoj lađi katedrale. Katedralni zbor sv. Stošije pod vodstvom mo Žana Morovića predvodio je pjevanje pučkog napjeva Gospin plač, a puk je bio u molitvi i klanjanju pred ‘Božjim grobom’.
I.G.
ZADAR / ŽUPANIJA
7-DNEVNA PROGNOZA / Oblačno i kišovito. Pripremite se na obilne oborine i grmljavinsko nevrijeme!
Danas na zapadu pretežno oblačno, povremeno kiša, ponegdje i pljuskovi s grmljavinom, lokalno izraženiji. U Slavoniji i Dalmaciji djelomice sunčano, od sredine dana porast naoblake s kišom i grmljavinom, najkasnije na istoku. Vjetar slab do umjeren jugoistočni i južni, popodne sjeveroistočni, na udare ponegdje jak. Na Jadranu umjereno i jako jugo, prolazno jugozapadnjak, navečer na sjeveru bura. Najviša dnevna temperatura od 15 do 20, na Jadranu i u Slavoniji između 22 i 28 °C.
U petak pretežno oblačno, kišovito i vjetrovito. Mjestimice će biti obilne oborine, a u Dalmaciji lokalno može biti nevremena. Puhat će umjeren do jak sjeverozapadni vjetar. Na Jadranu bura, ponegdje na udare i olujna, a još prijepodne na krajnjem jugu jugozapadnjak. Najniža temperatura zraka od 8 do 12, duž obale i u unutrašnjosti Dalmacije od 14 do 19 °C. Najviša dnevna između 11 i 15, na sjevernom Jadranu i u Dalmaciji od 17 do 22 °C.
IZGLEDI VREMENA:
Petak će biti oblačan i kišovit. Lokalno obilna oborina, a uglavnom je u Dalmaciji moguće grmljavinsko nevrijeme. Za vikend na moru promjenljiva naoblaka i mjestimice može pasti malo kiše, dok će se u unutrašnjosti nastaviti oblačno i kišovito vrijeme. U kopnenim krajevima puhat će umjeren, povremeno i jak sjeverni i sjeverozapadni vjetar. Na moru će jaka, na udare i olujna bura u subotu okrenuti na sjeverac i malo oslabiti. Bit će hladnije.
ZADAR / ŽUPANIJA
ZADARSKA NADBISKUPIJA: Poziv vjernicima na sudjelovanje u molitvi u Karinu za franjevce ubijene u Drugom svjetskom ratu
Vjernici Zadarske nadbiskupije pozivaju se sudjelovati na molitvenom spomen – događaju za franjevce ubijene u Drugom svjetskom ratu i poraću, na duhovnom i hodočasničkom susretu na blagdan Uzvišenja Svetog križa u subotu, 14. rujna, u Karinu.
Organizator događaja je Povjerenstvo za kauzu Slugu Božjih Zadarske nadbiskupije s povjerenikom don Filipom Kucelinom, a domaćin susreta je župa sv. Male Terezije u Karinu, odnosno franjevački samostan Svete Marije Bezgrešne, čiji je župnik i gvardijan fra Petar Klarić.
Franjevački samostan u Karinu, hrvatski spomenik kulture nulte kategorije koji je i sâm pretrpio rušenja tijekom svoje šeststoljetne povijesti, od kojih je najveće bilo u Domovinskom ratu 1993. g., pripada Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja – Split. Stoga će se tim molitvenim događajem sudionici sjetiti i moliti za 44 ubijena franjevca te Provincije, među kojima su ih šestorica kao župnici, među njima dvojica kao gvardijani u Karinu, djelovali u Zadarskoj nadbiskupiji. Većini tih franjevaca koje su ubili partizani i komunisti ove godine je 80. godišnjica od njihove mučeničke pogibije.
U nedjelju, 14. rujna, okupljanje vjernika počinje u 9 sati u župnoj crkvi sv. Male Terezije u Karinu. U 9,30 sati počinje molitveni spomen – hod od karinske župne crkve do samostana u Karinu, dug oko dva kilometra. Po dolasku u samostan, u 10,15 sati predavanje o temi ubijenih franjevaca u Drugom svjetskom ratu će održati fra Ivan Nimac, donedavni župnik Kruševa koji je inicirao postavljanje osam vitraja s likovima ubijenih franjevaca u župnoj crkvi sv. Jurja u Kruševu, koja je također bila minirana 1991., a ponovno je izgrađena 1999. godine.
Misno slavlje u spomen na ubijene franjevce s početkom u 11 sati u crkvi franjevačkog samostana u Karinu predvodi don Filip Kucelin. Nakon mise će biti priređena okrepa za sudionike.
Poruka zadarskog nadbiskupa Milana Zgrablića
U poticaju na sudjelovanje u tom događaju, zadarski nadbiskup Milan Zgrablić poručuje: „Važno je obilježavati povijesne obljetnice. Prošlost ne promatramo samo kao događaje u svršenom vremenu, kao činjenice koje otkrivaju znatiželjni ljudi i čuvari događaja iz prošlosti, običaja i tradicije. Poznavanje povijesti nije samo memorija i napor da se nešto otme zaboravu. Stari Latini s pravom su rekli da je povijest ‘učiteljica života’. Povijest Crkve je poput korijena stabla na kojem rastemo mi i naša sadašnjost, ali na kojoj raste i naša budućnost.
Ako zanemarimo korijen stabla ili odrežemo njegov dio, odričemo se istine i vrijednosti koje su nam se prenosile, ne samo kao činjenice, događaji, nego kao životno iskustvo i najvažnije životne vrijednosti.
Bez poznavanja i vrednovanja prošlosti, čovjekom je najlakše manipulirati. Vjerovati i prihvaćati samo obećanja za sadašnjost i budućnost, a koja nemaju utemeljenje na povijesnoj provjeri vrijednosti koja se prenosi iz generacije u generaciju, čovjek postaje poput stabla kojeg i slabi vjetrovi čupaju i koji se ruše“, poručuje nadbiskup Zgrablić, u tom kontekstu citirajući papu Franju: „Ako vam netko predloži da zanemarite svoju povijest i gledate samo u budućnost koju vam oni nude, nije li to možda jednostavan način da vas tom svojom ponudom pridobiju da činite isključivo ono što vam oni kažu? Takvi vas trebaju plitke, iskorijenjene i nepovjerljive u sve, da vjerujete samo njihovim obećanjima i podlažete se njihovim planovima“.
Osam ubijenih fratara čije su slike na vitrajima župne crkve u Kruševu su: Ante Pavlov, Pavao Silov, Jozo Poljak, Ante Benutić, Vlade Pavlov, Anselmo Kamber, Andrija Zjačić i Kruno Tadin.
Podaci o ubijenim franjevcima čiji su likovi na vitrajima župne crkve u Kruševu
Fra Ante Pavlov rođen je 1905. g. u Kaštel Gomilici, za svećenika je zaređen 1928. g. Kruševski župnik bio je 11 godina, od 1933. do 1944. Samozatajni fra Ante ostao je uz svoj narod među kojim je uživao ugled. Pred Božić 1943. partizani su provalili u kruševsku župnu kuću, uhitili su fra Antu i s trojicom župljana, Stipanom Anićem, Ivom Šošom i Rokom Erslanom, odveli ga i zatočili u Žegaru gdje je živjelo pravoslavno stanovništvo. Mjesec dana su ih strašno mučili te su ih ubili 22. siječnja 1944. godine. U izvješću koje je karinski gvardijan fra Kruno Tadin poslao Provincijalatu piše: „Fra Ante je bio silno mučen i, nakon što su mu izvadili oči, ubijen je iz puške“.
Fra Pavao Silov, rodom iz Rupa kod Visovca, bio je župnik u Lišanima i gvardijan u Karinu, obližnjoj župi kod Kruševa. I on je bio jako aktivan svećenik. Mnoge mladiće iz toga kraja poslao je u sjemenište. Kao gvardijan temeljito je obnovio višestoljetni karinski franjevački samostan. Drugi svjetski rat zatekao ga je u župi Promina. U noći uoči blagdana sv. Petra i Pavla, na njegov imendan 1942. g., partizani su provalili u prominsku župnu kuću i usmrtili fra Pavla, a župnu kuću su opljačkali. Ubijen je u 58. godini života i pokopan na Visovcu.
Fra Jozo Poljak, rodom iz Sinja, za vrijeme Drugog svjetskog rata bio je župnik u Perušiću. Tijekom rata život su mu ugrožavali Talijani, četnici i partizani. Prije dolaska partizana povukao se iz župe, u Drniš pa u Zagreb. Padom NDH, bio je u izbjegličkoj koloni prema Austriji. Zarobljen je u Bleiburgu i na Križnom putu vraćen je do Vukovara. Uspio je pobjeći, ali nakon nekog vremena uhvaćen je i strijeljan u 38. godini života. Prije strijeljanja u trogirskom zatvoru posjetili su ga brat i sestra. Bio je smiren te je rekao: „Pravedan sam i zato se ne bojim smrti“.
Fra Ante Benutić, rodom iz Kaštel Staroga, bio je župnik u Lišanima od 1935. do 1940. godine. Istaknuo se gradnjom crkava. Sagradio je velebnu crkvu u Kijevu, a u Lišanima je za vrijeme Banovine Hrvatske gradio crkvu sv. Nikoli Taveliću, koja nije dovršena jer je fra Ante bio premješten u Igrane kod Makarske. U ožujku 1944. partizani su s Biokova fra Anti poslali Antu Lozinu, mladića kojem su naredili da ga ubije, a kojega je fra Ante inače dobro poznavao. Kad je fra Ante mladića navečer nahranio, Lozina mu je rekao: „Znaš li zašto sam došao? Da te ubijem“. Ispalio je dva hitca u fra Antinu glavu. Ubijen je u 47. godini života.
Fra Vlade Pavlov, rodom iz Kaštel Gomilice, bio je četiri godine župnik u Kruševu (1929. – 1933.) Obnovio je župnu kuću i župnu crkvu sv. Jurja te staru crkvu sv. Kuzme i Damjana u obližnjem mjestu Ribnica. Protivio se velikosrpskoj diktaturi kralja Aleksandra Karađorđevića te je bio osuđen na osam mjeseci zatvora. Za vrijeme Drugog svjetskog rata bio je župnik u Zlopolju kod Muća. Pred kraj rata otišao je u samostan u Sinj. Kad su partizani zauzeli Sinj, fra Vladu su odveli i pogubili na nepoznatom mjestu.
Fra Anselmo Kamber, rođen je 1912. g. u Podlugu, u župi Perušić. Za svećenika je zaređen 1937. godine. Mladu misu slavio je u Benkovcu 27. srpnja te godine. Fra Anselmo je nakon puno godina bio prvi svećenik iz tih krajeva. Nije bio župnik u rodnom kraju, ali je njegov primjer duhovno snažno djelovao te su ga u odazivu za zvanje slijedili mnogi mladići, pa i njegov mlađi brat fra Bernardin. U Drugom svjetskom ratu bio je župnik u više župa makarskog primorja. Partizani su ga 31. prosinca 1944., na Staru godinu, odveli iz župne kuće u Gradcu i držali neko vrijeme u zatvoru u Makarskoj. Nisu mu mogli naći krivnju pa su ga 7. veljače 1945. izveli iz zatvora. Pod izgovorom da je pokušao bježati, ubili su ga u blizini makarskog groblja. Dok su ga vodili, makarske žene, zaklonjene iza prozora, čule su kako fra Anselmo pita ubojice: „Samo mi recite, zašto me ubijate?“.
Fra Andrija Zjačić, rođen je 1907. u Šibeniku. Za svećenika je zaređen 1931. godine. Bio je jako nadaren svećenik. Istaknuo se u vođenju katoličkih društava. U Drugom svjetskom ratu bio je župnik Lišana. S njim su u župnoj kući živjele njegova majka i nećakinja Katica Krnčević koja je kasnije opisala njegovo odvođenje. „Dana 11. siječnja 1944. moj ujak je govorio svetu misu. Preko podizanja sam osjetila da nešto nije u redu. Nakon mise nisam mu dala mira dok mi nije kazao što je bilo“. Rekao je: „Kad sam podignuo svetu hostiju, vidio sam Isusa s trnovom krunom na glavi, krvavog lica“. Poslijepodne su došla dvojica partizana i odvela fra Andriju. Tri dana kasnije, 14. siječnja 1944., ubijen je u Nuniću u 37. godini života. Njegovo tijelo nema grob, nikada nije pronađen.
Fra Kruno Tadin, rodom iz Kaštel Kambelovca, od 1941. do svoje smrti 14. studenoga 1944. bio je gvardijan u Karinu. U tim nemirnim vremenima samostan je bio meta svake vojske koja je tim krajem prolazila. Talijani, Nijemci, četnici, partizani, svi su dolazili i odnosili što su htjeli. Neke vrijedne sakralne predmete gvardijan je skrivao kod vjernih obitelji, a najviše kod župnika u Pridrazi. Jedne večeri, dok se vraćao iz Pridrage, fra Kruno je kočijom nagazio na minu koju su partizani postavili na cesti te su poginuli on i njegov suputnik.
„Ti svećenici propovijedali su ljubav, mir, slogu, a svejedno su bili likvidirani, jer je Zmaj navješćivao novo vrijeme i čovjeka. Sv. Ivan Pavao II. potaknuo je Crkvu: ‘Nemojte zaboraviti svoje mučenike, svoje velike ljude’. Nema veće ljubavi od onoga koji daje život svoj za drugoga. Ti svećenici neka nam budu ponos, opomena i zaštita, jer boj između dobra i zla nije prošao”, poručuje fra Ivan Nimac koji je na svetkovinu Velike Gospe, 15. kolovoza 2020., blagoslovio vitraje kao tadašnji župnik Kruševa, a na komemoraciji u Karinu će imati prigodno izlaganje o njihovom stradanju. Vitraje je naslikao akademski slikar Ivan Grgat, a izrađeni su u radionici akademskog umjetnika Jure Žaje.
Ines Grbić
ZADAR / ŽUPANIJA
PROMETNA U ŠIBENSKOJ ULICI: 22-godišnjak mopedom udario u dijete! Vozačka mu ranije oduzeta zbog negativnih bodova
U prometnoj nesreći koja se dogodila jučer, 10. rujna oko 14.55 sati u Zadru u Šibenskoj ulici teško je ozlijeđena jedna osoba.
Prema rezultatima očevida, nesreća se dogodila kada se 22-godišnji hrvatski državljanin nepropisno kretao mopedom splitskih registarskih oznaka u pješačkoj zoni uslijed čega je mopedom udario u dijete.
Djetetu je pružena liječnička pomoć u Općoj bolnici Zadar gdje su mu utvrđene teže tjelesne ozljede.
U daljnjem postupanju prema vozaču, utvrđeno je kako mopedom upravlja nakon izvršnosti rješenja kojim mu je vozačka dozvola ukinuta zbog prikupljenih negativnih bodova.
Policija će nakon provedenog kriminalističkog istraživanja protiv 22-godišnjaka podnijeti kaznenu prijavu zbog kaznenog djela izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu.
-
Hrvatska4 dana prije
Šef pošte ima objašnjenje za kašnjenje pošiljki: “Adrese se moraju ažurirati”
-
ZADAR / ŽUPANIJA4 dana prije
SMS ALERT / Upozorenje iz Civilne zaštite za zadarsko područje: “U drugom dijelu noći olujni vjetar, tuča i bujice. Prilagodite aktivnosti!”
-
ZADAR / ŽUPANIJA4 dana prije
UPOZORENJE METEOROLOGA: Noćas obilna kiša i olujna nevremena! Evo što donosi novi tjedan…
-
ZADAR / ŽUPANIJA3 dana prije
7-DNEVNA PROGNOZA / Poslijepodne razvedravanje. Od četvrtka druga runda kiše i temperature ispod 20°C