Tribina o temi ‘Evo ti Majke!’ u organizaciji zadarske inicijative ’40 dana za život’ u sklopu korizmene kampanje te molitve za nerođene i kulturu života održana je u dvorani Nadbiskupskog sjemeništa ‘Zmajević’ u Zadru.

O toj temi s duhovnog aspekta govorio je fra Lazar Perica, a psihološku perspektivu roditeljstva i posljedicama kvalitete odnosa s djecom na njihov razvoj opisao je Alen Ćirjak, magistar psihologije i specijalizant kliničke psihologije.

„Sjetimo se kada Isus apostolu Ivanu pod križem ostavlja Mariju za majku. Ta slika majke za mene je slika Crkve. Crkve koju je Isus toliko ljubio, preko koje izlijeva svoju ljubav i koja nas preko sakramenata vodi u ljepši život“ rekao je fra Lazar, naglasivši da vjernici čine tijelo Crkve.

„Mi smo Crkva. Crkva je majka. Trebamo čuti ‘Evo ti majke’ jer nam je potrebna ljubav. Kad nam je potrebna zaštita, zar nije najljepše doći u crkvu? Kad se ispovjediš, ima li išta ljepše? Kad budeš na klanjanju, pustiš koju suzu, zapjevaš – to je majka! To je kao da smo ušli u utrobu žene, kao da smo ušli u zaštićeno područje. Utroba majke trebala bi to biti – zaštićeno mjesto, puno ljubavi i skrbi“ poručio je fra Lazar, potaknuvši ljude da stanu na stranu života.

„Donijeti dijete na svijet u ovakvom svijetu možda nikad nije bilo nezahvalnije. S jedne strane, uvjeti za život nikad nisu bili bolji, mnogi žive u obilju. S druge strane, neki ljudi nemaju osnovne uvjete za život. Živimo u svijetu velikih suprotnosti i nekome je u interesu da nas ima manje. Jako je zanimljivo da je nekome premalo prostora na ovoj zemlji. To su obmane i laži. Sotona je mrzitelj života. Cilj Sotone je tvoj život učiniti besmislenim, da pomisliš da ti je smrt izlaz. Kod Gospodina smrt nikad nije izlaz“ poručio je fra Lazar, istaknuvši da je „iskreno živjeti skupo“.

„Biti slobodan je jako skupo. Biti na strani slobode, istine i ljubavi je jako skupo u ovom svijetu koji nije sklon tim predivnim krepostima koje su utjelovili Marija i sv. Josip“ rekao je fra Lazar.  

Muškarci nemaju direktno iskustvo što znači biti majka u užem smislu te riječi, osim u odnosu prema svojoj majci i kako vide druge žene, majke.

„Zahvaljujem svim majkama, svim ženama. Majka je predivno biće. Identitet majke je puno dublji nego da je ona rodilja. Jer ako svedemo majku na rodilju, brzo će nestati pojam majke. Zato što će ga zamijeniti inkubatori.

Majka je identitet žene. Majka je ona koja je nerotkinja. Majka je djevojčica koja raste. Majka je časna sestra, u sebi ima majčinsku snagu. Majčinska ljubav je u ženu usađena. Bog kao tvorac, kreator svega to je usadio u ženu. Bilo da nam je uskraćena ili iskazana ljubav od majke, mi smo stalno navezani na svoju majku“ poručio je fra Lazar.   

Pojasnio je zašto bi bilo pogrešno svesti majku samo na osobu koja rađa dijete. „Zato što danas živimo u svijetu kad se stvaraju inkubatori koji mogu zamijeniti majku. Dakle, neovisno o ljudima, što god čovjek poželi, to može biti i promiče se“ rekao je fra Lazar. Upozorio je da živimo u svijetu u kojem se više ne zna tko je majka: u kojem majka može biti inkubator, surogat majka. Dakle, majka koja prima oplođenu jajnu stanicu; oplodnja se dogodila u laboratoriju, a majka kao inkubator je surogat majka.

„Je li majka osoba koja je u svoje tijelo primila tuđe dijete, odraslo je u njoj i onda ga dala drugome? I to se smatra plemenitim djelom. To nije plemenito djelo, jer majka se ne odriče svoga djeteta. Majke koje su počinile pobačaj moraju sebi to oprostiti.

U ovome svijetu majka i otac mogu biti tko god želi, biraju kakvo dijete žele. U prenatalnoj dijagnostici doktor kaže: ‘Vrlo vjerojatno je da će vaše dijete biti bolesno, odmah ga maknite’. U skandinavskim zemljama ne rađa se više dijete s Down sindromom. Dakle, prenatalna dijagnostika koja bi trebala pomoći da se dijete rodi, i u terapeutske svrhe, ako je moguće intervenirati, pomoći liječenju majke ili djeteta. A oni kažu, ‘Nema od toga ništa’“ upozorio je fra Lazar.   

„Tko god je dio Crkve, ima majku“

Istaknuvši kako je molitva čudesna u svojim učincima, u čemu imaju iskustvo i molitelji ’40 dana za život’, predavač je rekao da su molitelji te inicijative dio Crkve. No, to je i ekumenska inicijativa koja nije vezana samo za katoličanstvo. Molitelji su ujedno i predstavnici nerođene djece.

„Mi kao Crkva trebamo moliti za najmanje. Mislim da su nam brojni grijesi oprošteni jer molimo za najmanje i za porođenje djece.

Nekada želja da se dođe do djeteta prijeđe u veliku sebičnost, u neprihvaćanje Božjeg plana za život. Osoba upadne u sebičnost i tu se dokida vjera. Netko želi po bilo koju cijenu imati dijete. To onda više nije ljubav ni povjerenje u Gospodina. To je traženje na sve moguće načine kako doći do djeteta.

Je li osoba doživljava dijete kao nekoga preko koga će se ostvariti, možda da osoba nije sama? To je novo biće koje Gospodin želi. Tebi daruje.

Iz nekog razloga će ti ga dati kad On hoće, ili ti ga uopće neće dati. Jer želi da budeš majka brojne djece. To se nudi kao mogućnost. Ali ono što je nama kriza, mi ne shvatimo kao mogućnost ostvarenja nečega drugoga. Zašto ne prihvatimo Božju volju? Moliti za trudnoću, ali ne biti opterećen time i u tom čekanju opterećivati ženu, muža i druge ljude“ rekao je fra Lazar, poručivši da je Crkva puna različitih osoba i predivnih darova.

„Predivno je što smo tako različiti po svojim darovima. Ali kad smo zajedno, mi smo savršen stroj. Mi smo brod koji putuje prema Gospodinu, koji želi doći do spasenja. Nekad se udaljimo, ali vratimo se. Nije lako ostati i biti član Crkve. Ali, tko god je dio Crkve, ima majku! Ima svoju zaštitnicu, a u njoj kao predivna zvijezda sja Marija koja nas prati i blagoslivlja“ poručio je fra Lazar Perica.

Važnost koncepta privrženosti između roditelja i djece

Psiholog Alen Ćirjak govorio je o važnosti uloge majke i oca. Istaknuo je da je najvažniji odnos majke i djeteta u prvoj godini djetetovog života, kad majka treba s djetetom provesti vrijeme, a često baš tada počinje njihovo razdvajanje.

Upozorio je da kultura smrti sve više naglašava želju za uspjehom i individualizam, a ne obitelj. Mama i tata počinju se nazivati roditelj 1 i roditelj 2. Mnogi roditelji dopuštaju da mediji odgajaju djecu.

„U znanosti se puno naglašava uloga majke, ali ne smije se zaboraviti ni uloga oca, utjecaj oca na djecu i obitelj. Važni su majka i otac. Očevo zanemarivanje ima jako loše posljedice. Znanstvenici sve više ističu veliku ulogu oca na razvoj djeteta. Znanstveni smjerovi ukazuju da dijete ima puno više štete ako zakaže otac, nego majka, osobito u adolescenciji“ upozorio je Ćirjak, naglasivši da je koncept privrženosti najvažniji u odnosu između roditelja i djece.

„Koncept privrženosti razvija se čim se dijete rodi i intenzivno u prve tri godine života. UNICEF-ova kampanja zove se Prve tri su najvažnije, jer se tada postavljaju temelji za puno toga kasnije u životu. Vrlo je važno kako se ophode majka i otac.

Nemojte se zavaravati da je dijete malo i da ne zna. Dijete itekako zna i pamti. Kako se roditelj ophodi prema djetetu u tom razdoblju, jako će odlučiti kako će se dijete poslije ponašati“ upozorio je Ćirjak, konstatirajući da se često događa zanemarivanje djece jer roditelji uvijek imaju nekog posla.

„Često govorimo Nemam vremena, trebam štošta obaviti. Poziv biti roditelj je odgovornost. Nije to lako, to je teško. Sve veći je porast specifičnih teškoća u učenju, čitanju, pisanju, porast ADHD-a mnogi znanstvenici smatraju posljedicom obiteljske situacije. Dijete doživljava promjene i na mozgu zbog zanemarivanja, nevjerojatno je kako su te posljedice vidljive. Najčešće se posljedice vide u adolescenciji“ upozorio je Ćirjak.

Ćirjak radi i kao odgajatelj u Centru za pružanje usluga u zajednici Zadar gdje odgaja nekoliko mladića od 14 do 18 godina. Nekad se ta ustanova zvala Dom za odgoj djece i mladeži.

„Kroz što su sve ta djeca prošla, što su im njihovi roditelji priuštili, a pokazuje njihova socijalna anamneza u radu sa stručnjacima. Kod djece kojima sam odgajatelj ne postoji pojam privrženosti. Oni nisu imali odnos ni s majkom ni s ocem i teško se ostvaruje napredak u njihovom razvoju.

Takve osobe kasnije imaju problema s niskim pragom tolerancije na frustracije. Važno je da dopustite djetetu da bude frustrirano u nekim stvarima. Na taj način mu pomažete. Ne morate mu dati 10 komada nečega što želi. Važna su pravila i regulacija emocija. Morate dozvoliti da dijete plače, ali ćete znati odrediti kad to više nije stvar plakanja, nego zanemarivanja“ upozorio je Ćirjak.

Zbog dječjih trauma pitanje je hoće li dijete znati ostvariti komunikaciju s drugom osobom, kasnije sa svojim partnerom, jer će dijete kasnije puno stvarnosti u životu preispitivati kroz odnos majke i oca koji je doživio.

„Privrženost je kao unutarnji radni model, shema koju dijete usvoji i poslije primjenjuje na sve odnose koje ima u životu. Ona utječe na intelektualni i socijalni razvoj osobe, odnos s prijateljima i u zajednici“ poručio je Ćirjak.

Psiholog Ćirjak govorio je i o motivaciji za roditeljstvo, zašto ljudi žele imati djecu.

„Je li to altruistički motiv, želja za brigu o nekome podizanjem potomstva, ili instrumentalni motiv – moram imati djecu da bi jednog dana mene netko morao paziti? Je li to fatalistički motiv – svi imaju djecu, sramota je ako nemaš dijete.

‘Što će ljudi reći?’, koliko je ta rečenica uništila ljudi? Želim li pošto poto imati dijete, što god to značilo? Moram imati dijete, inače će mi se drugi rugati? Je li to narcistički motiv, da osoba nastoji ispuniti svoj poriv – mogu i ja imati dijete, biološki sam sposoban za to. Želim imati dijete da drugima dokažem da i ja mogu. Ili želimo da dijete bude dio našeg identiteta i smatramo da nas to ispunjava, da to ima smisla ako smo u braku“ rekao je Ćirjak, poželjevši da se parove potiče da budu otvoreni životu.

„Važno je ohrabriti mlade ljude da imaju djecu. Većina majki kaže da im je dijete najveći izvor zadovoljstva, koliko god to teško i naporno bilo. Roditeljstvo izaziva snažne emocije, izvlači najbolje iz osobe“ poručio je Ćirjak.

Statistički podaci o trendovima u ostvarivanju roditeljstva

Prema istraživanju iz 1999. provedenom u Hrvatskoj, 70 % Hrvata smatra da je nužno imati djecu da bi bili ispunjeni, da bi brak bio dobar.

„U mnogim kulturama na majčinstvo se gleda kao na glavnu odliku ženstvenosti. Nažalost, neki smatraju da ako žena nije rodila ima neki nedostatak, pa je krivnja usmjerena prema ženi. Neki zbog toga imaju i mentalne blokade začeti.

Roditeljstvo utječe na mnoge aspekte: na bračne odnose supružnika – kod većine dolazi do pada u zadovoljstvu, kasnije se to stabilizira. Kod mnogih roditeljstvo poveća intimu i supružnici postanu zadovoljniji, brak dobiva novu dimenziju.

Roditeljstvo utječe na svakodnevne obveze i aktivnosti, na rad, karijeru, financije, pa i odluku hoće li netko biti roditelj. Sve više mladih odgađa stupanje u brak i sve kasnije rađaju djecu, iako biološki nemaju prepreka. Misle je li im to financijski isplativo, hoće li osobu to spriječiti u obrazovanju, napredovanju, žele više zarađivati“ prenio je Ćirjak iskustva iz prakse kako ljudi kalkuliraju da li postati roditelji. Žene se jako opterećene i postoji neusklađenost između realne i majčinske uloge. Važna je i dostupnost i kvaliteta institucijske brige, vrtići.

„Zapadna društva guraju obitelj iz središta zajednice. LGBT zajednice imaju vrlo jaki lobi i sve postaje relativno, pa i koncept roditeljstva. Roditelji više nisu samo mama i tata. Neki na Zapadu smatraju da je imati više od troje djece neozbiljno i neodgovorno, to predstavlja trud, ulaganje, brigu.

Roditeljstvo u suvremenom društvu gubi središnju ulogu, u Hrvatskoj je ona još koliko toliko zadržana“ rekao je Ćirjak i predstavio statističke podatke.

U Hrvatskoj sve više parova ima jedno dijete. Prosječna dob žena za sklapanje braka u Hrvatskoj do prije 30 godina bila je 22,5 godine, a sada je 26 godina.

Žene čekaju da završe fakultet, no onda je i manja vjerojatnost da će se odlučiti imati više djece.

Prije 40 godina, prvorotkinja je imala u prosjeku 23 godine, a sada ima 26,5 godina, što također, na biološkoj razini, smanjuje vjerojatnost da će imati više djece.

Stopa ukupnog rađanja je broj djece koji je rodila jedna žena. Do prije 20 godina, stopa rađanja u Hrvatskoj iznosila je 2,2 djece po jednoj ženi, danas je to 1,33. „Demografski gledano, to je neodrživo. S takvim trendom mogu biti još porazniji podaci na sljedećem popisu stanovništva.

Idealnim se smatra da po obitelji bude 2,7 djece. Tako opstajemo kao društvo“ poručio je Ćirjak.

Istraživanje iz 2000. godine pokazalo je da skoro 36 % ljudi uopće neće stupiti u brak do svoje 50. godine života.

„Do prije 30 godina, stopa sklopljenih brakova bila je 9, sada je 5 sklopljenih brakova na 1 000 stanovnika. U Hrvatskoj se svaki treći brak razvodi što je loše za naš mali narod i s posljedicama za djecu.

Udjel bračnih parova bez djece se povećava. Bio je 24 %, sada oko 28 % parova ne namjerava imati djecu, najčešće zbog karijere. To su najčešće visoko obrazovani ljudi i koji nisu baš religiozni. Hrvati smatraju da bi trebali imati više djece nego što ih imaju, što pokazuje svjesnost da su aktualni trendovi pogrešni“ rekao je psiholog i odgajatelj Alen Ćirjak.

Dirljivo svjedočanstvo o svom roditeljstvu predstavila je Marina Kovačević, majka petero djece i jednog preminuloga pri porodu.

Ines Grbić