Stalna izložba crkvene umjetnosti u Zadru (SICU), jedna od četiri kapitalne kulturne ustanove u Hrvatskoj koja se nalazi u sklopu kompleksa benediktinskog samostana Sv. Marije u Zadru, ove godine prvi put sudjelovala je u nacionalnoj kulturnoj manifestaciji Noć muzeja pod motom ‘Muzeji su važni!’.

U petak, 27. siječnja, od 18 do 21 sat, brojni posjetitelji razgledavali su tu jedinstvenu ustanovu crkvenih umjetnina čiji stalni postav čini 210 eksponata, od kojih su mnogi traženi za posudbu diljem svijeta.

Bio je dirljiv prizor vidjeti koliko je ljudi svih generacija, poput rijeke harmonično i sa zanimanjem hodilo prostranim prostorima SICU-a te se zainteresirano zaustavljalo pred eksponatima: cijele obitelji, roditelji s malenom djecom, mladići i djevojke, bračni parovi, prijatelji; svi u želji ‘iskoristiti’ slobodan ulaz kako bi upoznali blago drevne zadarske crkvene baštine. Umjetnine u SICU-u datiraju od kraja 8. st. do 18. st., odnosno od predromanike do kasnog baroka.

Toliki pohod sugrađana obradovao je i zadarske benediktinke zvane čuvaricama SICU-a, s opaticom č. m. Anastazijom Čizmin, u zahvalnosti da su naraštaji od djece do starijih bili nadahnuti doći.

Koludrice su i tijekom Noći muzeja bile na svojim ‘radnim mjestima’ na usluzi tumačenja umjetnina i osobni izraz dobrodošlice posjetiteljima, kao i kustosica SICU-a doc. dr. sc. Ana Jordan Knežević koja je osobno vodila neke grupe te ravnatelj SICU-a dr. sc. don Mario Soljačić.

SICU, poznat pod nazivom Zlato i srebro Zadra, nije samo hrvatska dragocjenost nego i Izložba u svjetskim razmjerima, koju godišnje posjeti više desetaka tisuće posjetitelja, osobito ljeti.

„Po upitima za posudbom za međunarodnim izložbama, vidimo koliko je svijet zainteresiran za naše umjetnine i SICU ih posuđuje uz sve mjere zaštite i po propisima. Imamo djelo slikara Vittorea Carpaccia koje ovoga ožujka ide na izložbu u Palazzo Ducale u Veneciju. Uvijek je potražnja za našim umjetninama, što govori da je to riznica zaista svjetskog glasa“ istaknula je kustosica Knežević.

U svakom području umjetničkog stvaralaštva u SICU-u postoje značajni eksponati; u kiparstvu, slikarstvu, zlatarstvu među kojima su mnogi relikvijari.

U prizemlju SICU-a nalaze se vrlo vrijedni ulomci ambona iz katedrale sv. Stošije iz 12. st. i ulomci iz crkve sv. Šime iz 13. st. Među ikonama ističe se ikona benediktinki, Ugljanski triptih iz prve polovice 14. st., Gospa od Zdravlja Blaža Jurjeva, djela Paola Veneziana.

Na katu zgrade je vrlo vrijedan Poliptih sv. Martina autora Carpaccia, a sastoji se od šest slika u drvu s prikazom pojedinog sveca raspoređenih u dva reda.

Na skoru značajnu izložbu u Veneciju idu dvije slike, sv. Jeronima i sv. Martina kao središnja slika tog Poliptiha koji potječe iz zadarske katedrale sv. Stošije.

Uz izložbu će biti organizirano i predavanje koje donosi nove spoznaje o tom poliptihu. „Izložba u Veneciji je bila nezamisliva bez našeg Poliptiha iz SICU-a. U cijeli postupak konzervatorsko – restauratorskih radova kojeg je 13 godina vodila Jadranka Baković, voditeljica zadarskog odjela Hrvatskog restauratorskog zavoda, bili su uključeni i Talijani koji su stručnjaci baš za to razdoblje povijesti umjetnosti i itekako su upoznati s našim djelima“ rekla je kustosica Knežević, istaknuvši da zaista treba valorizirati djela koja imamo. Od Carpaccia u Hrvatskoj su još djela Sv. Sebastijana u Zagrebu i Bogorodica s Djetetom s Krka. 

„Nismo dovoljno svjesni kolika je vrijednost tih radova i treba ih više promicati i afirmirati na europskoj kulturnoj sceni. Uopće, naša javnost treba još više upoznati   vrijednost umjetnina u SICU-u. Plan je da izložene umjetnine približimo javnosti, osobito osmoškolcima i srednjoškolcima, da još više dolaze u SICU.

To je smisao i Noći muzeja: da se građani upoznaju s umjetninama i da nakon toga dolaze i sami istraživati nove spoznaje, mogu organizirati i kreativne radionice kojima će se uključiti u taj proces“ poručila je kustosica Knežević.

U Noći muzeja SICU su najavljeno pohodile mnoge grupe srednjoškolaca i studenata, bilo je i stručno vodstvo od strane kustosice Knežević. Radionicu izrade plakata o temi Zlato i srebro Zadra vodila je Prirodoslovno – grafička škola Zadar.

„To je dodatni korak da se SICU još više otvara javnosti. Jer i to je način širenja kršćanske poruke, da ljudi i na taj način upoznaju djela i prihvaćaju očitovanja vjere u Boga po tom stvaralaštvu. I to je način da se ljudi približe Crkvi kao ustanovi“ poručila je dr. Jordan Knežević.

„Stalna izložba crkvene umjetnosti u Zadru – tragom bogate prošlosti“

Osobitost i dodatna vrijednost trenutne ponude u prostoru SICU-a koji je pravno utemeljen 29. ožujka 1967. je izložba pod nazivom „Stalna izložba crkvene umjetnosti u Zadru – tragom bogate prošlosti“, čija je autorica kustosica SICU-a dr. Ana Jordan Knežević.

Ta jedinstvena izložba otvorena je do 31. srpnja 2023., a njen je primarni cilj „valorizirati stalni postav i SICU kao iznimno značajnu kulturnu ustanovu u RH na nacionalnoj razini. SICU je najznačajnija crkvena riznica sačuvana u Hrvatskoj, ali i na međunarodnoj razini“, istaknula je dr. Jordan Knežević to i na svečanom otvorenju te ‘izložbe o Izložbi’ koje je bilo 5. prosinca 2022. godine, a okupilo je predstavnike svih osnivača SICU-a.

Osnivači SICU-a su Zadarska nadbiskupija, benediktinski Samostan sv. Marije Zadar i Skupština Općine Zadar. Utemeljenje SICU-a supotpisom temeljnog ugovora podržala je tadašnja Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti.  

Na izložbi Tragom bogate prošlosti dr. Jordan Knežević dokumentirano je predstavila proces stvaranja SICU-a u fotografijama, slici i riječi, što je rezultat njenih opsežnih dvogodišnjih istraživanja a obuhvatila su 14 arhiva u raznim kulturnim ustanovama u Hrvatskoj. Prikupljena arhivska građa iz mnogih ustanova, prvi put predstavljena na izložbi Tragom bogate baštine, otkrila je podatke do sada nepoznate javnosti i donosi nove spoznaje o povijesti Zadra i njegovih sakralnih objekata.

Izložba u čijoj je realizaciji sudjelovalo 15 ustanova koncipirana je kroz tri kronološko – tematske cjeline: Kao Feniks iz pepela – Drugi svjetski rat; Gradnja kapitalnog objekta kulture te Stalni postav SICU-a.

Dr. Knežević Jordan zahvalila je svima na otvorenosti i suradnji, kao i benediktinkama i Zadarskoj nadbiskupiji na dostupnosti arhiva. 

Na temelju sačuvane fotodokumentacije, arhivskih spisa, tlocrta i novinskih članaka, posjetitelji imaju uvid u povijesno-društvene događaje koji su prethodili utemeljenju SICU-a i utjecali su na njen razvoj od početka.

Građa izložbe Tragom bogate baštine potječe iz arhiva sljedećih ustanova: SICU, Samostan benediktinki sv. Marije u Zadru, Zadarska nadbiskupija, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti u Zagrebu, Konzervatorski odjel u Zadru, Arheološki muzej u Zadru, Narodni muzej u Zadru, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu (Zbirka rukopisa i starih knjiga), Državni arhiv u Zadru, Hrvatski muzej arhitekture HAZU-a, Hrvatski restauratorski zavod, Znanstvena knjižnica u Zadru te privatni arhiv Abdulaha Seferovića i Aleksandra Kotlara.    

„Drugi važan cilj organiziranja te izložbe je prikazati niz društveno – povijesnih događaja koji su se događali prije i od Drugog svjetskog rata do danas, a važna su za SICU. To je vrlo važno, jer ti događaji pričaju o povijesti grada.

Cijela priča oko zadarskog Zlata i srebra koje je imalo dugi period premještanja iz skloništa do sjemeništa Zmajević, pa je jedan dio završio u Italiji. Zatim, priča o dolasku Miroslava Krleže, dugogodišnji pregovori između svjetovne i crkvene vlasti koji su se vodili i bili su jako naporni, a bili su na međudržavnoj razini“ rekla je dr. Jordan Knežević o događajima koji su prethodili osnivanju SICU-a.

„U dijelu izložbe Tragom bogate prošlosti prikazuju se i nove arhivske spoznaje koje dosad nisu bile javno objavljene – to se odnosi na dio o spašavanju Zlata i srebra. Sada vidimo što je nekada postojalo u Zadru, a talijanskim parobrodom odneseno je u Italiju. Postoji nova građa o Miroslavu Krleži. Krleža je opjevao Zadar o svom dolasku, ti su rukopisi nama sada poznati. Prvu izložbu ‘Zlato i srebro Zadra’ Krleža je 1950. radio u Parizu i za nju nitko nije znao, pa 1951. u Zagrebu. Ta ista izložba je bila 1953. u Zadru u Etnografskom muzeju“ istaknula je dr. Jordan Knežević.

Doprinos Miroslava Krleže u osnivanju SICU-a

U katalogu izložbe Zlato i srebro Zadra iz 1951. Krleža je zapisao: „Od ranog srednjeg vijeka pa sve do pada Bosne, od Čikinog srebrnog krsta do blistavog kovčega anžuvinske kraljice Jelene Kotromanićke, ime Zadra vijorilo je u grimizu krvi i ognja, u dimu požara, uz jauk djece i žena pod ruševinama, kao barjak kroz stoljeća“. 

Činjenica da je u vrijeme socijalizma izložba dostupna javnosti, a sakralnog je sadržaja, uspjela dobiti svoj stalni postav predstavlja fenomen koji treba valorizirati.

SICU je jedina stalna izložba u Hrvatskoj jer je to bio tadašnji dogovor osnivača: države, Grada Zadra, Zadarske nadbiskupije i samostana sv. Marije. Određeno je da SICU neće imati formu javnog muzeja kao i drugi muzeji, jer stalni postav je umjetnička riznica, ali ipak će biti otvorena javnosti. Bilo je odlučeno da neće biti u sklopu crkve, da se zadovolje svi interesi u to vrijeme koje inače generalno nije bilo sklono Crkvi.  

Osnovati SICU bio je čudesan uspjeli izdanak oko čijeg se utemeljenja trebalo puno potruditi, zauzimati i pregovarati između Crkve i bivše države.

Naime, ideja o osnivanju muzeja crkvene umjetnosti u Zadru datira od 1948. kada je istaknuti hrvatski književnik i akademik Miroslav Krleža posjetio Zadar nakon što je bio opustošen u Drugom svjetskom ratu. 

„Moramo znati da je Miroslav Krleža bio fasciniran zadarskim crkvenim blagom, bio je toliko oduševljen crkvenim umjetninama da je već 1950. izložbu Zlato i srebro Zadra organizirao u Parizu, 1951. u Zagrebu, a 1953. u Zadru. Znači, bio je toliko uporan oko toga.

Potaknuo je i izdavanje istoimene monografije za koju je napisao i predgovor u kojem veliča zadarsko sakralno blago.

Čak su sačuvani njegovi rukopisi u kojima Krleža govori da treba pokriti crkvu sv. Marije. Toliko je bio angažiran oko toga. Nakon njega, u Zadar 1951. dolazi tadašnji predsjednik Jugoslavije. I tada kreće cijela obnova, što je, kad gledamo s današnjeg aspekta, fenomen“ istaknula je dr. Jordan Knežević.

Naime, devet godina nakon te izložbe koju je organizirao Krleža započinju višegodišnji pregovori između crkvene i svjetovne vlasti oko izgradnje crkvenog muzeja i obnove samostanskog kompleksa Sv. Marije.

Pregovori uspješno završavaju 1970. kada je potpisan Sporazum o osnivanju SICU-a u Zadru, a 1972. završena je i izgradnja samostanskih zgrada u koje se 1976. trajno useljava stalni postav SICU-a.

Najprije se mislilo izložiti 500 eksponata, za što nije bilo mjesto, pa 250, a sada stalni postav SICU-a čini 210 eksponata na 1 200 četvornih metara.

Na izložbi Tragom bogate prošlosti građani mogu vidjeti i fotografiju sa svečanosti završetka izgradnje muzejskog kompleksa od 31. listopada 1972., kao i pisaćom mašinom tipkano Pismo Krleže zadarskom nadbiskupu Mati Garkoviću glede obnove zadarskog samostana sv. Marije.

Krležino Pismo datirano Zagreb, 1. lipnja 1962., s njegovim vlastoručnim potpisom, glasi: „Mnogo poštovani gospodine, u vezi s Vašim pismom od 30. V. o.g., izvolite, molim Vas, primiti do znanja, da ću nastojati da budem vjernim tumačem Vaših misli i namjera u vezi s Vašim brigama oko zadarskog samostana. I ovom prilikom, molim Vas, mnogo poštovani gospodine, primite izraze mog dubokog poštovanja“.

Mons. Puljić: „SICU nije samo crkveno, nego opće ljudsko djelo“

Svečano otvarajući izložbu Tragom bogate baštine u ponedjeljak 5. prosinca 2022., tadašnji zadarski nadbiskup Želimir Puljić u prigodnom govoru pohvalio je koncept izložbe Tragom bogate baštine, jer njenim razgledavanjem posjetitelji mogu dobiti informacije kako se SICU rađao i koliko dugo, kako je sve počelo.

„To nije išlo lagano. Ali u onom vremenu, kada je sve, na neki način, bilo upereno protiv Crkve, crkvenih službenika i crkvenih samostana, ipak se našlo pametnih ljudi koji su rekli, ovo treba staviti na noge! Jer ovo nije samo crkveno, ovo je opće ljudsko djelo“ istaknuo je mons. Puljić.

Utjecaj kojega je u vremenu komunizma intelektualac Krleža založio i izložio svoj autoritet, da ondašnja socijalistička država podrži utemeljenje zapravo crkvenog muzeja, sociološki promatrano je društveni fenomen, a u duhovnom smislu, čudesno providonosan čin.  

Očigledno su i ondašnji vlastodršci prepoznali da sakralno blago, jedan od znakova hrvatskog identiteta, nadilazi granice crkvenog atributa i predstavlja javno, kulturno dobro, vrijedno da ga upozna cijela zajednica i društvo, domaća i svjetska javnost.

Nadbiskup Puljić smatra da je za osnivanje SICU-a uvelike zaslužan grad Zadar.  „Zadar koji je kao nevino dijete stradao u Drugom svjetskom ratu, bez ikakvog temelja. On je bombardiran tako da ga uspoređuju s njemačkim gradom Dresdenom koji je također bio strašno bombardiran. A bez ikakvog razloga. Onda je vjerojatno proradila, recimo, savjest, hajdemo pomoći tom Zadru. Hvala Bogu da je netko bio razuman i pametan i učinio to što je učinio“ istaknuo je mons. Puljić prigodom otvorenja izložbe Tragom bogate prošlosti.

Ta je Izložba plod suradnje mnogih institucija, osobito osnivača koji su je podigli. „Lijepo je vidjeti kako je ta nedavna prošlost bila strukturirana i kako je došlo do postojanja SICU-a. Biblioteke, arhivi i stalni postav crkvene umjetnosti u Zadru upućuju nas na bogatu ostavštinu prošlosti, ali jezikom boja i stilovapokušavaju reći i priopćiti nam nešto sada i ovdje. Davno je napisano, naslikano, učinjeno, ali ostavlja nam i danas svoju poruku koja je aktualna“ rekao je mons. Puljić, dodavši da se „takva kulturna događanja zbivaju kako bi se na živ i konkretan način priopćilo i prenijelo suvremenom čovjeku poruku i jeku iz prošlih godina i vremena“.

„Jer, ako se ne aktualizira od vremena do vremena, onda je to mrtvi kapital. Naša izložba želi biti živi kapital koji danas govori, poručuje i uprisutnjuje one koji su ta djela stvarali.

Zato je Crkva stoljećima surađivala s umjetnicima u različitim područjima ljudskog duha i stvaralaštva: na književnom, likovnom, glazbenom, graditeljskom polju i poticala ih neka svojim djelima i kreativnošću stvaraju i uljepšavaju sjaj Božje prirode. Kulturna baština u koju su umjetnici utisnuli svoj pečat i obilježje uvijek je bila duša nekog mjesta te bitni čimbenik imena i prezimena jednog kraja i naroda“ poručio je mons. Puljić.

Podsjetio je i na riječi sv. Ivana Pavla II. koji je u svom Pismu umjetnicima 2000. istaknuo da je religija kao domovina duše, „umjetnicima kroz vjekove bila nadahnućem njihovih umjetničkih dostignuća. Mi smo nemoćni do kraja proniknuti i protumačiti povijesne niti pletiva kulta i kulture, religije i čovjekove duše koja je u našim predjelima stvarala brojna umjetnička djela s kojima se ponosimo i ostavština su generacijama koje će doći iza nas.

Kad s pažnjom i intuicijom promatramo sklad boja i oblika izloženih umjetničkih djela, kadri smo parcijalno doživjeti i osjetiti dio ‘nevidljivog fluida’ umjetničkog i vjerničkog nadahnuća koji su nam genijalni graditelji ljepote htjeli priopćiti“ podsjetio je na Wojtiline riječi mons. Puljić.

Zadarski SICU je među znamenitim svjetskim izložbama crkvene umjetnosti

Dina Bušić, pročelnica za kulturu Grada Zadra, u ime Grada Zadra je poručila: „SICU u Zadru izuzetan je dio naše povijesti. Čestitam na ustrajnosti i radu svima koji su uložili svoju energiju, entuzijazam i inteligenciju u postojanje SICU-a te kustosici na velikom radu. Čestitam svima koji su pokrenuli ideju da se još jednom oživi memorija kako je sve izgledalo, koliko je nekada bilo teško, izazovno, kakve su bile suradnje i kako to izgleda danas. Jer povijest će se pisati i nakon nas. Tu smo svi da služimo na ponos našem gradu i tako vrijednoj zbirci. Grad Zadar je tu kao i suosnivači – sigurna smo podrška i platforma za daljnji rad ustanove SICU-a“.    

Proces nastajanja SICU-a na otvaranju izložbe Tragom bogate prošlosti 5. prosinca 2022. opisao je i izv. prof. dr. sc. Tado Oršolić, upravitelj Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru.

„Izložba je vrlo zanimljiv izložbeni koncept s arhivističkog i povijesnog te muzejskog odnosno umjetničkog gledišta. Prikazuje dugotrajni proces nastanka sadašnjeg postava Stalne izložbe crkvene umjetnosti u Zadru.

Postav zadarske crkvene umjetnosti od neprocjenjive je umjetničke vrijednosti i stoga ga s pravom smatramo prvom nacionalnom hrvatskom izložbom ovakve vrste te ga uvrštavamo i u red znamenitih europskih i svjetskih izložbi crkvene umjetnosti“ poručio je dr. Oršolić.

Zbog datiranja umjetnina SICU-a koje čine današnji izložbeni postav, povijest nastanka SICU-a zapravo je trajala stoljećima, od prvih početaka kršćanstva i Katoličke Crkve na širem prostoru Zadarske nadbiskupije.

„Ipak, sama ideja izgradnje i osnivanje SICU-a produkt je druge polovice 20. st. kad se tek početkom 1950.-ih godina počinje raščišćavati porušeni Zadar nakon bombardiranja savezničkog zrakoplovstva.

Očuvanje sakralnog blaga i umjetnina treba pripisati tadašnjem zadarskom nadbiskupu Petru Dujmu Munzaniju i benediktinkama. Naime, upravo je nadbiskup Munzani o svom trošku dao 19. rujna 1943. zazidati sklonište tj. prostrani podzemni i nadzemni bunker podno zvonika crve sv. Marije, gdje su sklonjene sakralne umjetnine i druge dragocjene povijesne-kulturno-umjetničke vrijednosti“ istaknuo je dr. Oršolić.

Nakon završetka Drugog svjetskog rata tijekom kojeg je 16. i 17. studenog 1943. bio razrušen samostan benediktinki, Okružni narodnooslobodilački odbor Zadar u lipnju 1945. pokušava staviti cjelokupnu imovinu samostana benediktinki Sv. Marije pod svoju privremenu upravu.

„Nadbiskup Munzani je na 12 stranica uputio žalbu Oblasnom narodnooslobodilačkom odboru u Splitu u kojoj je obrazložio stvarno stanje posjeda benediktinki te da su Nadbiskupski ordinarijat i svećenici tijekom i nakon završetka rata obilazili, pazili i čuvali samostanski posjed i crkvu sv. Marije. Njegovo obrazloženje je prihvaćeno i Upravni odjel oblasnog narodnog odbora Dalmacije u Splitu odbija odluku ONOO-a Zadar te ostavlja svu imovinu u posjedu Nadbiskupskog ordinarijata u Zadru, odnosno sestara benediktinki“ istaknuo je dr. Oršolić.

Po povratku benediktinki u Zadar 1947. iz samostana u Pagu, Rabu i Cresu gdje su tri godine bile privremeno smještene nakon što je njihov samostan u Zadru srušen, zadarske benediktinke preuzele su čuvanje sakralnog blaga i umjetnina, a tadašnja Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, odnosno sadašnji Zavod HAZU-a u Zadru, preuzeo je odgovornost oko izgradnje kompleksa sv. Marije u koju ulazi projekt izgradnje i utemeljenja SICU-a koji je bio jedan od četiri nacionalna projekta tadašnje socijalističke Republike Hrvatske.

Dr. Oršolić istaknuo je dvije osobe važne u osnivanju SICU-a, što se tiče Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

To je akademik Branimir Gušić, prvi predsjednik savjeta SICU-a od 1967., odnosno od utemeljenja 1970., no on nije dočekao otvorenje SICU-a 1976. jer je kasnilo.

„Kad je obnovljen samostan sv. Marije, izgrađena je i zgrada SICU-a u kojoj se danas nalazi stalni postav. Međutim, ta zgrada nije bila i useljena. Opet se čekalo zbog raznih pravnih zavrzlama i ugovora koji su kasnije dopunjavani između Nadbiskupije, Grda i tadašnjih republičkih organa, tako da je za javnost SICU otvoren tek 1976. godine. 

Druga osoba koju treba istaknuti u vezi obnove cijelog kompleksa samostana sv. Marije i osnivanje SICU-a je dr. Vjekoslav Maštrović. On je prvi direktor Instituta tadašnjeg JAZU-a, sadašnjeg Zavoda za povijesne znanosti HAZU-a u Zadru koji je bio i prvi direktor SICU-a u izgradnji i prvi v. d. direktor SICU-a poslije 1970. Zbog raznih političkih razloga, jer to je bilo doba Hrvatskog proljeća, Maštrović nije bio pozvan na otvaranje SICU-a 1976. godine.  

Dr. Oršolić je u Arhivu Zavoda za povijesne znanosti u Zadru došao do kutije arhivskog gradiva koja se odnosi na obnovu samostana sv. Marije i izgradnju SICU-a. „To su dvije opširne i zasebne teme od kojih svaka zaslužuje zasebnu monografiju s obzirom na političko stanje koje se događalo u to vrijeme“ rekao je dr. Oršolić. 

Nakon dugotrajnog procesa i pregovora između Nadbiskupskog ordinarijata i Narodnog odbora Općine Zadar uz posredovanje Republičkih vlasti, konačno je potpisan ugovor o osnivanju SICU-a koji je, uz nekoliko godina počeka, s radom počeo tek 1976. godine.

Tragom bogate prošlosti je izložba o osnivanju i utemeljenju SICU-a, dakle, izložba o Izložbi. Autorica dr. Jordan Knežević to je pregledno elaborirala na panoima gdje se detaljno saznaje o povijesti nastanka SICU-a.

„Budući da se nada skoroj obnovi postava, posebno je htjela valorizirati stalni postav SICU-a. Edo Kovačević napravio je jedno od najljepših likovnih oblikovanja muzejskog postava koje se smatra jednim od najboljih rješenja muzejskih interijera u 20. stoljeću. Kustosica Knežević istražila je i sam postav, namještaj koji je radio Bernardo Bernardi, najpoznatiji hrvatski arhitekt i dizajner“ rekao je dr. Oršolić.   

Naime, „likovno oblikovanje stalnog postava SICU-a struka danas prepoznaje kao jedno od najboljih rješenja muzejskih interijera 20. st., a u njegovu konačnu realizaciju bili su uključeni vrsni stručnjaci za tehniku i rasvjetu te stručnjaci s područja povijesti umjetnosti koji su sudjelovali u konačnom odabiru eksponata. Za uređenje prostorija naručen je dizajnerski namještaj Bernarda Bernardija (1921.-1985.). To je naš poznati arhitekt koji je 1950.-ih godina stvarao bezvremenska djela arhitekture i dizajna i ostavio neizbrisiv trag na hrvatskoj kulturnoj sceni“ istaknula je dr. Jordan Knežević.

Zadarske benediktinke sv. Marije – budne i brižne čuvarice kulturne baštine

Č. m. Anastazija Čizmin, opatica benediktinskog samostana sv. Marije koji postoji od 11. st., istaknula je da SICU i izložba Tragom bogate baštine predstavlja bogatu prošlost Zadra, samostana sv. Marije i Zadarske nadbiskupije.

Na izloženim fotografijama vidi se puno osoba zaslužnih za osnivanje SICU-a.  „Veliki je doprinos koludrica sv. Marije koje su budno, brižno, tajnovito i hrabro čuvale i očuvale veliki dio kulturne baštine koja se nalazila pod njihovim okriljem u samostanu.

U Drugom svjetskom ratu samostan je bio temeljito razrušen, a umjetnine i ostale dragocjenosti bile su pohranjene na tajno mjesto. Ta tajnovitost bila je dugog vijeka. Nakon Drugog svjetskog rata, u mirnodopskim uvjetima, kad su koludrice bile bez svoga doma, pristupilo se prikupljanju i obnavljanju sačuvanih predmeta“ rekla je opatica Čizmin, istaknuvši da su koludrice željele da to veliko umjetničko blago bude smješteno na jednom mjestu i izloženo po najsuvremenijim standardima.  

Citirala je svjedoka toga vremena, zadarskog nadbiskupa Marijana Oblaka, koji je o osnivanju SICU-a zapisao: „Bila su duga i mučna pregovaranja s Gradom i Republikom oko obnove povijesnog samostana, te najstarije ustanove u Zadru i uspostave SICU-a u dva krila samostanskog kompleksa. Krenulo se doslovno od točke zero.

Odluka ondašnjih gradskih otaca bila je jednostavno izbrisati samostan sv. Marije na njegovom tisućugodišnjem prostoru. Oni su kompleks samostana Sv. Marije bili prenamijenili za četiri muzeja: Gradski muzej, Prirodoslovni muzej, Galeriju umjetnina i Arheološki muzej!!!! To Rješenje zaslužuje četiri uskličnika. Bio je to odgovor na molbu opatice M. Benedikte Braun za djelomičnu obnovu svoga povijesnog samostana“.

Naime, opatica zadarskog samostana M. Benedikta Braun 1960. je uputila prvu molbu za djelomičnu obnovu samostana. SICU je otvorena prije 46 godina, nakon dugih 16 godina pregovaranja, 4. prosinca 1976. godine.

Tom svečanom otvorenju SICU-a prisustvovali su visoki predstavnici političkog, društvenog, znanstvenog i kulturnog života Hrvatske te uglednici Crkve na čelu s pronuncijem, nadbiskupom Micheleom Cecchinijem i kardinalom Augustinom Mayerom.

„Prekretnicu u tom sporom i neizvjesnom procesu donijelo je potpisivanje ugovora između tri osnivača SICU-a: tadašnje Skupštine Općine Zadar, Zadarske nadbiskupije i Samostana sv. Marije.

Temeljni ugovor potpisan je 29. ožujka 1967., što SICU obilježava kao svoj Dan. Jedna od temeljnih odredbi tog ugovora je da se benediktinkama samostana sv. Marije prizna status čuvarica izložbenog prostora SICU-a i izložaka koji se u SICU nalaze.

Mi smo zaista to i bile, ne samo tada kad se odlučivalo o našoj sudbini, nego i puno ranije, kad su se koludrice suprotstavile odluci tadašnjih vlasti da se vrijedne umjetnine odnesu u Italiju.

Naša je zadaća, potvrđena i u pravnom dokumentu o osnivanju ustanove SICU-a, da budemo čuvarice, da pazimo na te vrijedne predmete i da se brinemo o njima, jer to nisu samo predmeti.

Uz svoju materijalnu, kulturnu i umjetničku vrijednost, ti izlošci su poveznica nas koji smo sada tu sa svima koji su tu bili prije nas, znani i neznani, koje je vjera u onostrano nadahnjivala i poticala da nam ostave ono najbolje od sebe“ poručila je o. Čizmin, u želji da, uz Božju pomoć, koludrice nastave stopama njihovih predaka.    

Povodom izložbe SICU – Tragom bogate prošlosti će biti predstavljen i opsežni dvojezični katalog s više od 160 stranica posvećen SICU i Zadru.

Stalni postav SICU-a obnovljen je i nakon Domovinskog rata tehničkim osuvremenjivanjem prostora što nije zadiralo u izvornu koncepciju Izložbe koju je zadao akademski slikar Edo Kovačević (1906.-1993.), autor idejnog likovnog rješenja stalnog postava SICU-a.

Nakon kompleksnih konzervatorsko – restauratorskih zahvata na liturgijskim predmetima i umjetničkim slikama koje su tada izvađene iz skloništa, SICU je ponovno otvoren za javnost 4. srpnja 1997. i kao takav sačuvan je do danas. Godišnje pohodom SICU-a divljenje i poštovanje zadarskim, hrvatskim crkvenim umjetninama izraze desetci tisuća stranih posjetitelja, a to sve više čini i domaća javnost.

Ines Grbić

OTVARANJE IZLOŽBE ‘Stalna izložba crkvene umjetnosti – tragom bogate prošlosti’ 5. prosinca 2022.