Connect with us

ZADAR / ŽUPANIJA

(FOTOGALERIJA) NUNIĆ Zgrablić predvodio misu na godišnjicu smrti don Janeza Kranjca, svećenika kojeg su ispekli na ražnju i donijeli ga župniku kao “poklon”

Objavljeno

-

Zadarski nadbiskup koadjutor Milan Zgrablić predvodio je misno slavlje na svetkovinu Božića u nedjelju 25. prosinca u župnoj crkvi sv. Ante Padovanskog u Nuniću u Benkovačkom dekanatu.

Osobiti razlog pohoda koadjutora Zgrablića malenoj župi Nunić u udaljenom dijelu sjeveroistoka Zadarske nadbiskupije je spomen na 81. godišnjicu mučeničke smrti don Janeza (Ivana) Kranjca (1914. -1941.) koji je bio župni vikar u Nuniću i Erveniku tri godine, od 1939. do svoje mučeničke smrti 1941. godine. 

Don Janez se nalazi među 12 svećenika Zadarske nadbiskupije ubijenih u Drugom svjetskom ratu i poraću, za koje je Zadarska nadbiskupija pokrenula pripremne radnje u pokretanju procesa njihove beatifikacije.

Don Janezova smrt je među najstrašnijima koja se dogodila, jer su ga četnici iz Kistanja i benkovačkog kraja živoga stavili na ražanj i ispekli njegovo tijelo na Badnjak, tako doslovno žrtveno zapečativši njegov život kao nevino janje koji je kao Kristov svećenik vjerno slijedilo Krista Jaganjca. 

Dok je hrvatski puk slavio Božić svetoga Badnjeg dana 1941., narod je svjedočio kako su četnici don Janeza na Badnjak uhitili, vezali, živoga ga nabili na ražanj i ispekli. Župljani su došli na polnoćku, a četnici su im u crkvu donijeli njihovog kapelana ispečenog na ražnju. Pretpostavlja se da je ubijen u selu na putu do crkve u Erveniku, a njegovo ubijeno tijelo četnici su donijeli u crkvu sv. Mihovila u Erveniku gdje je bio kapelan.    

„Želio sam doći u Nunić da se sjetimo velikog čovjeka kojega smo i zaboravili. Sjetimo se strašnog događaja, mučeništva mladog čovjeka, svećenika koji je imao samo 27 godina. Ispekli su ga na ražnju, a onda donijeli župniku na Badnjak kao ‘poklon’. To je nešto najgroznije što može biti. Đavao je bio u srcu toga tko je to učinio. To samo Zlo, Đavao može učiniti“ rekao je mons. Zgrablić, potaknuvši da molimo za neprijatelje kako je Krist to činio te da u svoj život stavimo Gospodina, opraštamo, da zlo ne bi djelovalo u našem životu, da nas zlo ne bi uvelo u svoj mrak.

Ne zna se gdje je pokopan don Janez, a na zidu sakristije u župnoj crkvi nalazi se uokvireni portret pokojnog don Janeza Kranjca.

„Bio je mladić, svećenik Slovenac, koji je u želji da navijesti Krista napustio svoju zemlju. Moglo mu je tamo biti lijepo, ali došao je u naše primorje sa svojim kolegama i u Šibeniku je studirao teologiju.

Na Badnjak, živoga su ga stavili na ražanj i ispekli su ga na ražnju, iz mržnje prema vjeri i onome što je on svjedočio, živio.

Važno je sjećati se toga, bez osjećaja mržnje i osvete. Božić nam govori da ne smijemo biti takvi. I u takvoj situaciji, ako nam i to prijeti, Božja ljubav je veća od toga. Bog je došao na svijet da nas otkupi od zla, toliko nam je Božić važan“ poručio je mons. Zgrablić.

Koadjutor je podsjetio na misao sv. Augustina koji je, kada je govorio o zlu, rekao: „Ono što je zdravom oku ugoda, bolesnom oku je smetnja, iritacija“.

„Ako čovjek ima zdravo oko, svjetlost, tada vidi. Bez svjetla ne vidimo. Bolesnom oku svjetlo je iritacija.

Ako imamo Boga u našem srcu, bit ćemo drugome svjetlo ali i nekome ćeš smetati. Tvoja ljubav će nekoga iziritirati. Zlo će reagirati na tvoju dobrotu.

Moramo se staviti na Božji put, moramo se dati Gospodinu da on uđe u naše srce da nas zlo ne snađe.

Bog nam daje svoga duha da možemo živjeti tako da ne dozvolimo da išta od mraka i zla uđe u naše srce“ rekao je mons. Zgrablić, istaknuvši da je Gospodin došao da ozdravi slijepce, ne samo fizički slijepe.

„Mi možemo imati bolesni pogled na ljubav, na Boga, na velikog Stvoritelja i možemo učiniti zlo. Krist nas je došao izliječiti. Božić je tako veliki događaj da nema nevolje i poteškoće u životu koja bi nam smjela zasjeniti ljepotu i veličinu Božića. Sam Bog nam dolazi ususret. Sve drugo je manje važno.

Koliko god se mi brinuli za druge stvarnosti u životu, kad je Bog u našoj sredini, kad je Bog s nama, onda doista imamo razloga biti sretni“ rekao je mons. Zgrablić.

Potaknuo je da uđemo u otajstvo Božje prisutnosti i rođenja za nas u naš Betlehem, u našem životu.

„Nismo dostojni toga Božjeg čina prijateljstva koje nam želi iskazati, Božje miline i blizine. Na Božić slavimo veliku činjenicu koja se dogodila u povijesti.

Bog je toliko blizak, u nama, toliko smo njemu bliski, u njemu živimo, mičemo se i jesmo. Na Boga smo se toliko priviknuli da gotovo ne primjećujemo da bez njega ne možemo ništa. Da smo doista bez Boga ništa“ upozorio je mons. Zgrablić, istaknuvši kako nam Božja riječ pokazuje što Bog izvodi u našem životu.

Poslanica Hebrejima govori o Isusu koji je baštinik svega, komu je sve darovano. Bog otac po kome su sazdani svjetovi, po kome smo mi primili život, svu svoju ljubav, sve što ima, darovao je svome Sinu koji je odsjaj Božje slave i otisak njegovog bića.

„Možemo vidjeti Božju slavu, kako je Isus Bog, jer u njemu sjaji Bog koji je otisak. U Kristu možemo prepoznati Božji otisak!“ poručio je nadbiskup Zgrablić, istaknuvši da Poslanica Hebrejima za našeg Boga kaže da je toliko važan i sudbonosan za naš život, da je Bog postao čovjekom.

„Bog po kome sve postoji i čisti od grijeha. Isus ima moć uništiti što je loše, zlo. On je zdesna veličanstvu Boga, jednak je Bogu. On je istinski i pravi Bog koji je moćniji od anđela, pred kojim anđeli kleče kao pred Božjim prijestoljem.

Jaslice su podsjetnik svima nama kad ih pogledamo da znamo da Bog koji je toliko velik, koji je, kako opisuje Poslanica Hebrejima, postao jedan od nas da nam se Bog približio. Što više smo grešni, što se mi više od Boga udaljujemo, Bog se još više i intenzivnije nama približava“ poručio je koadjutor Zgrablić.

Pojašnjavajući Lukin navještaj Badnje noći, ‘Evo vam znaka’, da se u Davidovom gradu rodilo Novorođenče koje će naći povijeno u jaslama, nadbiskup je rekao: „Božić je znak. Isusovo rođenje je znak! Bog nam je dao veliki, najveći mogući znak. Bog nam je dao znak djeteta! Božji znak je dijete! Jedno malo dijete. Stavio se u znak djeteta.

Bog je postao dijete. Bog je postao malen. Taj znak nam govori kakav je Bog prema nama – maleno dijete, nezaštićeno, koje je potrebno svoje obitelji da bi se moglo rasti i razvijati. To je nama znak Božji“ istaknuo je mons. Zgrablić.

„Da bismo mogli ući u odnos s tom veličinom i biti zajedničari Božje obitelji, nema drugog znaka i druge mogućnosti nego da prihvatimo Boga kao dijete.

Jer Bog se mogao objaviti u svojoj veličini, u svome veličanstvu, u svojoj snazi, u svojoj moći – ali tko bi onda to preživio, tko bi  opstao? Tko bi mogao ostati živ?

Jer Bog je toliko neizmjerno velik! Zato on postaje za nas malen, ponizuje se, da bismo ga mogli ljubiti, zagrliti, da ga možemo imati u našim rukama, da nam bude tako bliz. To je Bog učinio za nas – postao je tako malen da je potreban čovjeka, tebe.

Bog se učinio potrebnim u svojoj veličini, u svojoj dobroti, u svojoj neizmjernosti! Bog se toliko ponižava samo iz jednog razloga – da uđemo u živi, istinski odnos s Njim. A odnos s Bogom je živ kao odnos s djetetom.

Nije dovoljno da dijete samo hranimo. Dijete se neće dovoljno razvijati ako nije ljubljeno. Kao biljka koja raste u tami, ne može se razviti. Tako i osoba, ako nije ljubljena, ne može se razviti u osobu“ upozorio je mons. Zgrablić, rekavši da nam time Bog pokazuje koliko nas ljubi.

„Bog postaje malen da bismo mi postali veliki. Mi imamo toliko toga što nam po našoj naravi ne pripada, što mi ne možemo postići, premda možemo biti marljivi, pametni, talentirani, svašta možemo imati. Ali, u istinski odnos Božje veličine ne možemo ući bez Božje milosti, bez Božjeg dara“ poručio je propovjednik, ohrabrivši: „Gospodin nas poziva da uđemo u taj odnos ljubavi. To je tako važno. Božja ljubav nema iznimke, ta ljubav nikoga ne otpisuje, ne ograđuje.

Slijedimo Gospodina, prihvatimo ga u naše srce. Kolikog zla nas je Gospodin oslobodio – da nas ljubav i vjera ne iritiraju, nego da nas privlače. Koja je to milost, dar, veličina, poziv, koja šansa našeg života!?

Krist koji se rodio došao je biti trajno Bog s nama, trajno ostati s nama, da vjera uđe u naše srce i onda Božji duh može u nama djelovati. A plodovi Božjeg duha najpotrebniji su u našem životu“ rekao je mons. Zgrablić, upozorivši: „Kako je teška rečenica u evanđelju: ‘Svojima dođe, a oni ga ne primiše’.

Bog nam želi dati toliko darova Duha Svetoga, a mi na to možemo biti ravnodušni, da na to ne reagiramo, da nam je svejedno.

„Ponašamo se nekad kao da se Bog nije rodio, kao da Boga nema. Kao da ti Bog sve to ne nudi, kao da te ne poziva, kao da ti Bog nije blizu. Ne možeš bez Boga ni dah udahnuti, ni koraka napraviti, a ti živiš kao da Boga nema“ upozorio je koadjutor Zgrablić.

Nadbiskup je rekao da Božić ne slavimo samo kao događaj iz prošlosti, „nego slavimo Boga koji je učinio veliko djelo za svakoga od nas. Bog se rodio kao čovjek da bismo se mi rađali u porođajnim mukama ovoga svijeta, da bismo se rađali za vječnost, da bismo postali djeca Božja.

Bog ništa drugo ne traži, nego da njegovu ljubav primimo. Da otvorimo naše srce, da nas njegova ljubav nosi. A ono što voliš, to ti je snaga života! Kad ti je nešto teško, ako voliš, to ti nije teško, jer te ljubav nosi.

Gospodin traži samo naš interes. On nas beskrajno ljubi da bismo mi mogli njega ljubiti. Tom daru se odazivamo i zahvaljujemo Gospodinu za tu milost, što nam je očistio oči, što nam daje da ljubimo, da molimo za neprijatelje.

To ćemo činiti sa svojim mužem, ženom, djetetom, s onim tko nam nije drag, tko nam ne želi dobro. Ja ću živjeti vjeru, evanđelje, Krista, ja ću učiniti da Božić ne bude bajka, priča, nekoliko kipova u jaslicama, nego da Bog bude sadržaj moga života, najveća milina, radost, najveći dobitak, najveći uspjeh, najveće dobro u mom životu.

Da ljubav Božja koja je njegov Sin koji se utjelovio i rodio živi u mojoj nutrini, da živi Bog bude u nama; da mi bude Spasitelj! Neka nam tako budu otvorena srca! Neka nam utjelovljeni Krist donese mir, radost i ljubav da Njega živimo i proslavimo cijelim našim životom“ potaknuo je koadjutor Zgrablić.  

Pokraj župne crkve u Nuniću nalazi se i kuća zajednice Mondo Nuovo – Centar sv. Ante Padovanski gdje se ljudi duhovno i terapijski liječe od ovisnosti i drugih problema, te su i članovi te zajednice pozdravili koadjutora Zgrablića i darovali ga svojom rukotvorinom.

 Iz života don Janeza Kranjca (24. kolovoza 1914.- 24. prosinca 1941.)

Don Janez je rođen 24. kolovoza 1914. u selu Voglajna koje se nalazi sjeverno od mjesta Slivnica kod Celja gdje je Janez završio osnovnu školu. Janez je rođen od oca Franca i majke Genovefe rođ. Ocvirk kao četvrto od šestero djece, među kojima su bila četvorica sinova i dvije kćeri.

Prema istraživanju Polone Jurinić, autorice knjižice ‘Po putovima don Janeza (Ivana ) Kranjca’, u don Janezovoj staroj rodnoj kući u Voglajni nalazi se slika,  mladomisnička uspomena s natpisom ‘Slivnica pri Celju, 9. srpnja 1939. – mladomisnički spomen – Ivan Kranjc – mladomisnik’ te dvije uokvirene slike mladomisnika Janeza i strica Alojza.

Župna crkva u Voglajni posvećena je sv. Mariji Magdaleni gdje je don Janez slavio i mladu misu, a na don Janezovoj mladomisničkoj sličici je prizor Isusa i žene u polju među klasjem žita, što je simbolično, jer su don Janezov život četnici pokosili poput klasa te je samljeven poput zrna ostavši vjeran Bogu.

U šibensko Bogoslovno sjemenište došao je na školovanje 1933., kao 19-godišnjak, s drugim slovenskim mladima. Upravo te 1933. to je sjemenište osnovao šibenski biskup fra Jeronim Mileta. Prema istraživačkim podacima Polone Jurinić, u šibenskom sjemeništu bogoslovne nauke završilo je 18 mladića iz Slovenije, među njima i Kranjc.

Nakon završenog bogoslovnog studija u Šibeniku, biskup Mileta zaredio je Kranjca za svećenika 18. lipnja 1939. u benediktinskoj crkvi Gospe Snježne koja se nalazi u sklopu samostana sv. Luce u Šibeniku.  

Ti su Slovenci bili posvećeni kao kandidati Šibenske biskupije, a neki od njih obavljali su svećeničku službu na području Zadarske nadbiskupije do Drugog svjetskog rata i nakon njega.

Nakon zaređenja za svećenika, šibenski biskup ga šalje na službu kod Kistanja gdje je tri godine bio župni vikar u Nuniću i Erveniku, do svoje mučeničke smrti, djelujući uz župnika don Franu Ivankovića.

Četnici i partizani su u studenom 1944. u Erveniku i na širem području Bukovice ubili i veću skupinu hrvatskih domoljuba Miljevčana.

Istraživačica Jurinić posjetila je 2016. Minu Vogu, susjedu obitelji Kranjc u Voglajni, koja se kao petogodišnja djevojčica sjeća susjedovog sina Janeza kojeg su zvali Anzek i bila je na njegovoj mladoj misi.

Anzek joj je 1941. za Uskrs darovao naranču i čokoladu, što su u to vrijeme bili veliki i zapravo jedina vrsta darova kojima se darivalo za blagdane. Mina Voga sjeća se kako je Anzekov otac Franc došao Mininoj majci Tinki sa suznim očima da joj pročita pismo koje je dobio od Janezovog kolege koji je Janezovim roditeljima napisao da je don Janez Kranjc ubijen i da je umro mučeničkom smrću od četničke ruke.

Pokojni don Rozario Šutrin u svojoj knjižici ‘Žrtve bogoljublja i čovjekoljublja’ zapisao je: „Don Ivan Kranjc najkrvavija je žrtva četničke mržnje na našim prostorima, nevina žrtva paklenskog bijesa na sve što je sveto, Božje, katoličko. A bio je don Ivan tako bezazlen, blag i drag. Jednostavan, redovito nasmijan.

Anđeoski nevin i jer je ugađao Bogu, on ga je zavolio. Svaka smrt nas potrese. Posebno nasilna, smišljeno ubojstvo mladog čovjeka na pragu života, koji je još desetljećima mogao služiti narodu i biti mu pravi blagoslov. Pred takvom smrću naša srca ostaju duboko potresena. Nijema. Svaka takva smrt ‘udarac je u pravednost, udarac u život, udarac u dostojanstvo čovjeka’. To je zapisao kardinal Franjo Kuharić“.  

Don Janezovo djelovanje u Hrvatskoj prigoda je podsjetiti kako je 1941. iz Slovenije u Hrvatsku bilo prognano 286 dijecezanskih svećenika i 81 redovnik. Slovenske svećenike za vrijeme rata spašavao je zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac, nakon njemačke okupacije Slovenije, jer su u Hrvatskoj bili primjereniji uvjeti za njihovu svećeničku formaciju u hrvatskim sjemeništima. Blaženi kardinal Stepinac dobio je dozvolu od hrvatske vlasti da slovenski svećenici mogu slobodno raditi po župama u pastoralu, među kojima je bio i mučenik don Janez (Ivan) Kranjc.    

                            Ines Grbić

Foto: I. Grbić
 

ZADAR / ŽUPANIJA

VELIKI PETAK / Kršćani diljem svijeta sjećaju se Isusove osude, muke i smrti

Objavljeno

-

By

Kršćani danas slave Veliki petak, spomendan Isusove muke i smrti

Na ovaj se dan kršćani diljem svijeta sjećaju Isusove teške i nasilne osude, muke i same smrti. Ovo je jedini dan kada se zabranjuje slaviti sveta misna otajstva.

Naime, sveta je misa nekrvna žrtva Isusa Krista, a na taj je dan sam Isus Krist bio žrtvovan na žrtveniku križa i prinio Ocu sama sebe kao otkupninu za mnoge, tj. krvnu žrtvu. Stoga Katolička Crkva taj dan ne slavi misnu žrtvu.

Oltar je bez križa, svijećnjaka, cvijeća i oltarnika što simbolizira kako je s Isusa svučena odjeća, tj. njegovu ogoljenost, ali je to ujedno i znak povučenosti, tišine, žalosti, nesvečanosti i tuge za umrlim Učiteljem.

Diljem svijeta se, obično u prijepodnevnim satima, puk okuplja u crkve, kapelice i druga mjesta kako bi pobožno molio Križni put.

U popodnevnim satima, obično u 15 sati kada je Isus izdahnuo na križu, puk se okuplja u crkve na slavljenje obreda Velikog petka: čitanje Svetoga pisma i navještaj muke, poklon i ljubljenje križa te sv. Pričest.

Prilikom poklona križu đakon ili svećenik najprije otkiva pokriveno raspelo pjevajući: “Evo drvo križa, na kom’ je Spas svijeta visio!”. Na to narod odgovara: “Dođite, poklonimo se!”

Kod katolika, post je obavezan na Veliki petak, za sve osobe od 18 do 60 godina. Također je za sve katolike starije od 14 godina obavezan i nemrs. Nemrs znači da se u danu ne jede meso dok post znači da se osoba suzdrži od pića i hrane.

 
Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

PODSJEĆAMO… Evo kako će trgovine i šoping centri u Zadru raditi na Veliku subotu, Uskrs i Uskrsni ponedjeljak…

Objavljeno

-

By

foto: Pixabay

Donosimo raspored rada većih marketa i supermarketa, odnosno trgovačkih lanaca u Zadru za vrijeme Uskršnjih blagdana, uz napomenu da na dan Uskrsa i Uskrsni ponedjeljak – nitko neće raditi.

BAUHAUS:

Subota: od 8 do 14

KAUFLAND:

Subota: od 7 do 22

HEY PARK

Subota: od 7 do 21

TOMMY

Subota: od 7 do 21

KONZUM:

U subotu, prodavaonice će raditi prema regularnom radnom vremenu. 

LIDL:

Subota: od 7 do 22

INTERSPAR

Subota: Od 7 do 21

PLODINE

Subota: od 7 do 22

SUPERNOVA:

Subota: od 9 do 21

STUDENAC:

Subota: od 7 do 21

PEVEX

Subota: do 15.30

 
Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

FOTOGALERIJA / Nadbiskup Zgrablić predvodio Misu posvete ulja na Veliki četvrtak u katedrali sv. Stošije

Objavljeno

-

By

foto: Ines Grbić/Zadarska nadbiskupija

Zadarski nadbiskup Milan Zgrablić predvodio je misu posvete ulja na Veliki četvrtak, 28. ožujka, u katedrali sv. Stošije u Zadru. Koncelebrirali su umirovljeni zadarski nadbiskup Želimir Puljić, novoimenovani požeški biskup Ivo Martinović, fra Tomislav Šanko, provincijal Franjevačke provincije sv. Jeronima u Zadru i svećenici djelatni u Zadarskoj nadbiskupiji koji su za vrijeme mise obnovili svoja svećenička obećanja dana na ređenju. U misi su sudjelovali đakoni, bogoslovi i sjemeništarci. Nadbiskup je na misi blagoslovio ulje, posvetio krizmu i uključio u molitvu sve koji će svetim uljem ove godine biti pomazani u sakramentima.

Nadbiskup je zahvalio Bogu za svaki duhovni poziv, za poziv svećenika po kojima Gospodin nastavlja vršiti svoje djelo otkupljenja. „Gospodin nas poziva i povjerava nam da budemo poslužitelji njegovih milosti. Neka nas dobri Bog obilno blagoslovi u svećeničkoj službi i podari obilje zanosa i radosti u služenju Njegovom Mističnom Tijelu. Hvala vam svima na uloženom trudu i revnosti u služenju Kristu u Crkvi“, poručio je mons. Zgrablić svećenicima.

U duhu Godine molitve, nadbiskup je rekao da je molitva bitan dio života svećenika po svojoj naravi i po svećeničkoj službi. „Kršćanska molitva po otajstvima vjere Vazmenog trodnevlja i sakramentima zadobiva svoje puno značenje. Molitva ima uvijek za cilj ‘biti’ u jedinstvu s Bogom. Jedina cjelovita i istinska molitva je ona Kristova, jer se Krist kao pravi Bog i pravi čovjek po uskrsnuću potpuno sjedinjuje s Bogom. U Kristovoj molitvi i čovjekova molitva postaje, kako kaže Papa Franjo, ‘molitva života’ i ‘lanac života’“, rekao je mons. Zgrablić. Vjernici se po Kristu i sakramentima uključuju u „lanac novog života uskrsnuća“, postaju „suuskrsli s Kristom“, a kao dio Kristovog mističnog Tijela, s pouzdanjem mogu s Kristom moliti: Abba! Oče!

„Molitva po Kristu i u Kristu, u Crkvi i s Crkvom, uspostavlja životni odnos između Boga i čovjeka. Molitva kršćanina je molitva čovjeka koji je Kristovim uskrsnućem uzdignut u nadnaravni red i uveden u Božju obitelj triju osoba Presvetog Trojstva. Katekizam Katoličke Crkve (2616) donosi riječi sv. Augustina koji kaže: Isus ‘moli za nas kao naš svećenik; moli u nama kao naša glava; mi mu se molimo kao svome Bogu. Prepoznajemo, stoga, u Njemu naše glasove i u nama njegov glas’“, istaknuo je mons. Zgrablić.

Govoreći o obnovi svećeničkih obećanja, a u duhu Godine molitve, nadbiskup je osobito potaknuo na obećanje o obdržavanju duha molitve. Na đakonskom ređenju, budući svećenici dali su obećanje kako će trajno čuvati i razvijati duh molitve i vjerno obdržavati bogoslužje časova. „Naša dnevna molitva psalama koji uključuju u sebi različita iskustva života čovjeka prožeta vjerom i koja je nadahnuta Duhom Svetim, po našem sudioništvu u Kristovom svećeništvu, postaje trajna hvala Bogu, naše slavljenje Boga, naše ponizno ispovijedanje grijeha i kajanje, naša zadovoljština za uvrede nanesene našem Ocu i Otkupitelju, naš zagovor za potrebe svakog čovjeka, dapače, čitavog svijeta; postaje naše dioništvo u životu Presvetog Trojstva. Vjernim vršenjem bogoslužja časova, postali smo molitelji po opredjeljenju, ‘po zanimanju’, po službi ili ‘oficiju’. Naša molitva Časoslova naroda Božjega postaje sveti posao, naš najvažniji ‘posao’, sveta služba posvećena Bogu Ocu, Sinu i Duhu Svetom. Ta naša molitva, puno puta nije samo molitva za ovu ili onu milost, ovu ili onu potrebu, ovaj ili onaj dar Božji, nego jednostavno, Bogu se klanjamo i Boga slavimo jer On je dostojan ‘primiti slavu i čast i moć’, jer sve je stvorio i njegovom voljom je sve postalo“, rekao je mons. Zgrablić.

Vjernim obdržavanjem Službe časova, svećenici svjedoče „kako najdublja čežnja ljudskog srca, za vjernike i za nevjernike – čežnja za smislom, puninom sreće i dobra, za puninom života, u konačnici, za Bogom, Kraljevstvom nebeskim, nije besmislena, ne završava u praznini. Dapače, pokazuje nam, ne samo da mi za Bogom čeznemo, nego da Bog u našem srcu budi tu čežnju za njim, kako bismo ga mogli sresti, upoznati, ljubiti i biti dionici njegovog života vječnoga“, naglasio je nadbiskup.

Da bi se mogao dogoditi susret s Bogom koji čovjeka traži i za kojim čovjek čezne, treba se i osloboditi od svega što nije Bog. „To nije lako. To je proces borbe koji nas očekuje cijelog života. Ne dolazi se do najdubljeg susreta s Bogom ako srce nije očišćeno od svega onoga što nije Bog. Naša pojedinačna odgovornost i savjesnost u njegovanju istinskog svećeničkog zajedništva i bratstva pokazatelj je i našeg ispravnog načina molitve i svećeničkog služenja. Bez ispravne kršćanske molitve, ne možemo ni očekivati gledati plod našeg pastoralnog rada“, poručio je mons. Zgrablić.

Istaknuvši važnost povezanosti molitve i ljubavi koja se treba očitovati i prema ljudima, nadbiskup je rekao: „Bog daje ljubav, Bog traži ljubav. To je mistični korijen svega kršćanskog života, svake molitve, svake svećeničke službe. U molitvi po kojoj se ne umire samom sebi, koja nas ne čisti od onoga što nije Bog i u kojoj se ne njeguje ljubav prema bližnjemu, korijen je gotovo svih svećeničkih razočaranja i frustracija“, upozorio je nadbiskup. Pritom je podsjetio na misao pape Franje da „Bog ne trpi ´ateizam´ onih koji poriču Božju sliku koja je utisnuta u svako ljudsko srce. To je svakodnevni ateizam: Ja vjerujem u Boga, ali držim se podalje od drugih i dopuštam si da mrzim druge. To je praktični ateizam. Ne prepoznati ljudsku osobu kao Božju sliku je svetogrđe, gnjusnost, najgora uvreda koja se može donijeti u hram i na oltar“.

Nadbiskup je poželio da Misa posvete ulja svećenicima bude „snažan poticaj na svakodnevnu, plodonosnu molitvu koja u sebi uključuje uzdizanje misli i srca Bogu, ali i odricanje od svega što nije Bog, kao i na bezuvjetnu ljubav jednih prema drugima“.

Mons. Zgrablić je čestitao i na svećeničkim jubilejima, zahvalivši Bogu za 50. godišnjicu svećeništva i 35 godina biskupske službe mons. Želimira Puljića te 25. godišnjicu svećeništva don Kreši Ćirku i don Ivanu Babjaku.

Čestitao je i mons. Ivi Martinoviću na imenovanju požeškim biskupom, zahvalivši mu za višegodišnju svećeničku službu u Zadarskoj nadbiskupiji, u župi sv. Ivana Krstitelja na Relji i na velikodušnom pomaganju prigodom božićnih i uskrsnih ispovijedi u samostanu sv. Mihovila u Zadru. Nadbiskup je zahvalio Bogu i za pokojne svećenike koji su prenosili vjeru i dijelili spasonosne sakramente. Potaknuo je na molitvu za pokojne biskupe, svećenike, redovnike, redovnice, roditelje i vjeroučitelje, za sve koje je Gospodin stavio na put našega života.

I.G.

Foto: I. Grbić

 
Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi

U trendu