Na spomen 61. godišnjice smrti Ive Mašine, žrtve bogoljublja, čovjekoljublja i domoljublja i naslovnika zadarske katoličke osnovne škole, zadarski nadbiskup koadjutor Milan Zgrablić predvodio je misno slavlje u župnoj crkvi Gospe od Ružarija u Preku na svetkovinu Krista Kralja, u nedjelju 20. studenoga.

Nakon mise, koadjutor Zgrablić predvodio je i molitvu nad grobom Ive Mašine, na mjestu njegovog ukopa na groblju koje se nalazi pokraj Franjevačkog samostana Pavla pustinjaka na otočiću Školjiću, nasuprot mjesta Preko.

Mons. Zgrablić zahvalio je preškom župniku don Filipu Kucelinu na pozivu da predvodi to misno slavlje i molitvu, kao i na „zauzetosti da svijetli lik Ive Mašine s drugim ugodnicima Božjim koji su radili na području Zadarske nadbiskupije, jednom zasjaju uresom blaženstva i svetosti kako bismo se njima mogli utjecati i biti sigurni da nas kao naši prijatelji i zagovornici prate na putu života“, rekao je zadarski koadjutor.

Ivo Mašina, rodom iz Preka, bio je „časni sin i ponos župe Preko, kandidat za čast oltara, odnosno proglašenje, nadamo se, nakon završenog postupka i suda Crkve, blaženim i svetim“, rekao je mons. Zgrablić.

„Između desetorice istaknutih osoba Zadarske nadbiskupije koji su za vrijeme Drugog svjetskog rata i poraća ubijeni iz mržnje prema vjeri, pokazali herojsku ljubav prema Bogu i bližnjemu, ističe se Ivo Mašina. Ivu Mašinu krasi i velika odlika kršćanskog domoljublja. S pravom smijete biti ponosni na toga časnog sina prekrasnog i dragog mjesta Preko na otoku Ugljanu kao i na, također sina župe Preko, mons. Josipa Grgura Marčelića, dubrovačkog biskupa (1884.-1928.) koji je pokopan u preškoj župnoj crkvi“ poručio je mons. Zgrablić Prečanima.

Propovjednik je predstavio i životopis Ive Mašine.

„Mašina je rođen 21. srpnja 1927. u Preku od oca Ive i majke Marije r. Gregov kao četvrto od devetero djece obitelji Mašina. Osnovnu školu završio je u Preku. Po završetku pučke škole nastavlja učenje u gimnaziji u Dubrovniku. Godine 1948. upisuje studij povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Kao student živio je ozbiljno i izgrađivao se  karakterno, intelektualno i kršćanski.

Nažalost, Ivo nikad nije završio studij, iako je bio najbolji student. Spriječile su to jugokomunističke vlasti. Zbog njegovih bogoljubnih, domoljubnih i čovjekoljubivih stavova više puta su ga uhiti i zatvorili.

Godine 1957. osuđen je najprije na 11 godina, a kasnije na 15 godina zatvora. Robijao je u kaznionici u Staroj Gradiški. U kaznionici su ga mučili. Umro je od posljedica mučenja u zatvorskoj samici, 20. studenog 1961., u 34. godini života. Sutradan je sahranjen na zatvorskom groblju u Uskocima kraj Stare Gradiške. Njegovi posmrtni ostaci preneseni su na groblje franjevaca trećoredaca na Školjiću, 24. srpnja. 1998.“ rekao je koadjutor Zgrablić.   

Predslavitelj je opisao i nutarnju osobnost Ive Mašine, koju otkriva i pismo koje je Mašina napisao svojoj majci za vrijeme njegovog boravka u zatvoru u Zagrebu pred Božić 1954. godine.

„Pismo je dirljivo, puno ljubavi prema majci, Bogu i njegovim progoniteljima“ rekao je mons. Zgrbalić i pročitao pismo koje je Ivo napisao svojoj majci iz zatvora: „Draga moja majčice, pišem ti radosno pismo za Božić. Ne plači što me nema, da s Davorom kitim jaslice i bor. Ovdje, u svom srcu, napravio sam veliki, zlatni bor i jasle za Malog Isusa. Doći će Pravednik u srce pravednika, jer je tako rekao. Zvone sva zvona u mojim tkivima, duša je moja raspjevani slavuj u grmu. Hvala Ti, majčice, za ovaj osjećaj koji nadilazi sve osjećaje. Hvala Tebi i Milosti. Jer nema uzvišenije ideje od ideje Ljubavi. Evo se rađa Ljubav svijeta, evo se rađa Ljubav u meni. Što mi na žao može učiniti dušmanin moj, kad ga ljubim? Križ je moj sladak i breme moje lako, tako lako, da ga i ja ne osjećam drugačije nego kao sreću. Pa kako da budeš žalosna za svojim sinom? Raduj se sa mnom, jer je pisano: tugu ću vašu pretvoriti u radost, uzdahe u kliktanje, suze vaše u smjehove.

Tu sam, u tinelu, kraj bora i pjevam. Gore svijeće na boru i odsjaj njihov Tvojim očima. Gori svjetlo Kristovo u nama. Mrak je raspršila baklja ljubavi, jer je Bog tako ljubio svijet, da je sina svoga poslao na Zemlju, da trpi i strada.

Ima li većeg primjera ljubavi, može li ljudska mašta zamisliti sličan primjer? Svijetli primjer Kristov kao svjetionik pred nama. Ljubimo, da noćas budemo sretni u prisutnosti našega Gospodina vršeći Njegovu punu zapovijed. I milost Njegova neka bude nad nama. Imajući to dvoje – Ljubav i Milost – dosta smo bogati i ne tražimo ništa više.

Raduj se, mačice, za ovaj Božić i ne plači što me nema da s Davorom kitim jaslice i bor. Ovdje, u svom srcu, napravio sam velik, zlatan bor i jasle, što čekaju Maloga Isusa. Doći će pravednik u srce pravednika, jer je tako rekao. Tvoj Ivo“.

„I u ovom pismu otkrivamo bogatstvo vjere Ivine nutrine, duhovnog života i veličine duše. Tako može pisati samo iskrena, velika, sveta, kršćanska, čista i uzorna duša“ poručio je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je podsjetio i na druge Božje ugodnike djelatne nekad u Zadarskoj nadbiskupiji, a bili su žrtve okrutnog mučenja i ubojstva zbog vjere.

„Don Eugen Šutrin je mučki ubijen u Privlaci s dva hica u glavu 1945. godine. Ljudska zloća prekinula je njegov život u 31. godini života. Don Janeza Kranjca, Slovenaca, iz mržnje prema vjeri i svećeniku na Badnjak 1941., u njegovoj 26. godini života srbočetnici uhitili su, ubili, ispekli na ražnju te kao božićni poklon donijeli župniku na dar. Dana 8. ožujka spomenut ćemo se sestre klarise Agneze Petroša koju su 1943. pripadnici revolucionarnih komunističkih strujanja u Brguljama na otoku Molatu navečer nasilno izveli iz kuće, zatim mučili, silovali, slomili čeljust, izbili zube, iščupali jezik i naopačke objesili na maslinu pored groblja u Brguljama.

Don Srećka Lovretića, župnika u Luci, partizanski ustanici predvođeni crvenom zastavom, 14. srpnja 1942. izveli su iz župnog stana, mučili u ‘luškoj šumici’, ukrcali na brod, zaplivali prema Kornatima i utopili u uvali Mane“ istaknuo je mons. Zgrablić, istaknuvši vrijednim spomen i drugih žrtava iz Zadarske nadbiskupije. To su: don Ante Adžija, don Ante Čotić, don Mirko Didović koji je bio župnik u Preku; osuđen je i strijeljan 17. svibnja 1945. i ne zna se gdje mu je grob, don Ante Letinić, don Ljubomir Magaš, don Ivan Manzoni, don Ivan Tičić i još nekoliko redovnika franjevaca Male braće.

Mons. Zgrablić pojasnio je i značenje svetkovine Krista Kralja svega stvorenja.

Navješteni ulomak iz Lukinog evanđelja pokazuje kakvu je „nepravdu, bol i trpljenje podnio naš Spasitelj Isus Krist na križu. Isus je u teškim i neopisivim fizičkim mukama. Na probodenim rukama i nogama visi težina cijelog njegovog tijela. Sveti Luka opisuje i Isusove duševne rane koje mu nanose glavari s narodom, vojnici, Pilat i obješeni zločinac. Svi mu se podruguju. Izrugivanje je nanošenje teške boli drugome jezikom“ rekao je mons. Zgrablić, upozorivši da je podrugivanje toliko teška povreda ljudske duše, da je nedavno jedan mladić zbog ruganja počinio samoubojstvo.

„Glavari i narod izruguju se Isusovom srcu, njegovom pozivu i poslanju. Dok mu se rugaju govore i dio istine. Zlo je uvijek prekriveno uz istinu, da bismo ga teže prepoznali. Zlo uvijek napada istinu. Isus je Sin Božji. On je došao spasiti druge. To je istina. Ali nije došao spasiti sebe, nego druge, nas“ poručio je mons. Zgrbalić

Podsjetivši kako evanđelist Matej kaže da su Isusa predali Pilatu i tražili da ga razapne „iz zavisti“ (Mt 27, 28), propovjednik je rekao da „zavist vidi dobro u drugome, ali smatra da ne pripada drugome nego njemu. Zavist je zlo i prikriven otrov koji ima potrebu da se sakrije. Zavist se skriva, stavlja masku da drugi to ne otkriju. Zavist je najjača među sličnima i traži da se na bilo koji način ukloni drugoga“ upozorio je mons. Zgrablić.

Za rimske vojnike koji Isusu nude ocat, nadbiskup je rekao da „Rimljani imaju drugačiju vjeru i običaje od Židova. Oni ne razumiju što znači Mesija. Oni religiozni jezik Židova prevode na svoj vojnički jezik. Govore: „Ako si kralj židovski, spasi sam sebe!“ (Lk 23, 36).

Na sličan način ruga se i Pilat Židovima natpisom koji je nad Isusovom glavom: „Ovo je kralj židovski“ (Lk 23, 28). Židovi se bune zbog natpisa. Pilat se osvećuje Židovima jer su ga prisilili da osudi Isusa, iako na njemu nije našao krivice. Pilatova poruga nije upućena Isusu, nego Židovima“ rekao je mons. Zgrablić

Zločinac koji je Isusu rekao „Spasi sebe i nas!“ izjednačio se s većinom u poruzi. „Većina ima moć. Čovjek je socijalno biće i ima snažnu potrebu da se uključi u zajednicu većine, pod svaku cijenu. Čovjek se boji biti sam, isključen iz društva. Skupina traži solidarnost. Moraš biti kao i drugi. Svi tako rade, kažemo i mi, opravdavajući se“ rekao je koadjutor Zgrablić.

U okruženju tame, podnoseći muku i bol razapinjanja, Isus moli „Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine!“ (Lk 23, 34).

Kao što je đavao kušao Isusa u pustinji, tako đavao čini i na križu. „’Ako si’ u pustinji i ‘ako si’ na Kalvariji isti je đavolji duh i govor. Isus u svojoj muci i trpljenju prepoznaje djelo Sotone i njegov duh koji je zahvatio sve koji ga okružuju. Isus zna što oni ne znaju – da zloduh upravlja njima, da zlo zahvaća ljudsko srce. Isusova molitva je toliko snažna da donosi spasenje svijetu.

Isusova molitva za oproštenje prekida zlo. Njegova molitva popraćena je ljubavlju za oproštenjem koje prekida i uništava duh Sotone“ poručio je mons. Zgrablić, podsjetivši da je i Ivo Mašina svojoj majci iz zatvora napisao: „Mrak je raspršila baklja ljubavi, jer Bog je tako ljubio svijet da je Sina svoga poslao na svijet, da trpi i strada. Ima li većeg primjera ljubavi, može li ljudska mašta zamisliti sličan primjer?“.

„Isus je naš Kralj istine i života, svetosti i milosti, pravde, ljubavi i mira. Isus nas je svojom ljubavlju i molitvom na križu i uskrsnućem učinio dionicima svoje pobjede, novog života oproštenja i uskrsnuća. Isus je zaustavio učinke Sotone u našem životu.

U Kristu i svim našim svecima i blaženicima, kao i onima koji će, nadamo se, jednom biti njima pridruženi i iz Zadarske nadbiskupije, slavimo svoje dostojanstvo i svoju pobjedu života.

Kristovi učenici, istinski vjernici, prepoznaju zamke zloga i njihovu razornu moć te ni po cijenu najgorih muka i smrti ne dozvoljavaju da zlo zahvati njihovu dušu i da se širi otrov vječne smrti.

Bolje smrt, pa i mučenička, nego suradnja s Đavlom. Ako smo s Kristom, ako je Krist Kralj našeg srca, i mi možemo poput Ive Mašine križ prepoznati kao sreću. S ponosom i mi s njime možemo reći: „Što mi nažao može učiniti dušmanin moj, kada ga ljubim?““ poručio je mons. Milan Zgrablić u propovijedi.

U misi i molitvi na grobu Ive Mašine sudjelovao je i Jure Brižić, načelnik Općine Preko, a na Školjiću mons. Zgrablića dočekali su tamošnji franjevci, fra Božo Sučić i fra Ivan Badurina.

I. G.