S pojavom bilo koje nove društvene mreže počinju i rasprave o njenim dobrim i lošim stranama i o tome koja bi dobna granica trebala biti za korištenje. Iako TikTok nije nova aplikacija, još uvijek budi brojna pitanja, prvenstveno zbog toga što je izrazito popularan među mlađima i maloljetnicima, ali i zbog niza suludih izazova koji u nekim slučajevima, nažalost, imaju tragične posljedice.

Prošli tjedan smo jedan takav primjer imali i u Hrvatskoj. Naime, u Osijeku je zaprimljeno više djece s takozvanom torzijom testisa, a iako nema službene potvrde, sumnja se da je to posljedica opasnog izazova na TikToku.

Prošle godine tragična vijest stigla je iz Italije. Naime, 10-godišnja djevojčica je, prema riječima njenih roditelja, sudjelovala u takozvanom izazovu gušenja na TikTok-u, stavljajući remen oko vrata i zadržavajući dah dok se snimala na telefon. Djevojčica je nakon toga preminula.

Jedan od izazova koji je posebno užasno stomatologe je onaj u kojemu su korisnici aplikacije snimali kako turpijaju zube. Tako su pokušali izravnati svoje zube, no stomatolozi su upozoravali da tako zapravo mogu samo učiniti nepopravljivu štetu zubima.

Razbijanje lubanje je još jedan od izuzetno opasnih izazova u kojemu dvije osobe nagovaraju treću da skoči u zrak, a potom joj izmaknu noge i treća osoba tada pada na leđa, a nerijetko i na glavu. Liječnici su snažno osudili ovaj izazov, ističući da može dovesti do ozbiljnih i po život opasnih ozljeda.

Upišete li samo u svoj pretraživač “najopasniji TikTok izazovi”, suočit ćete se s nizom opasnih i bizarnih videozapisa, a ono što posebno zabrinjava jest da su u mnogima od njih u glavnim ulogama – maloljetnici.

Kako razgovarati s djecom?

Iako TikTok u svojim uvjetima korištenja navodi da je aplikacija namijenja za osobe starija od 13 godina (pri čemu treba naglasiti da postoje iznimke za starosno ograničenje u određenim zemljama poput Brazila, Indonezije i Meksika), kao i na drugim aplikacijama i popularnim mrežama, korisnik može dati lažne podatke i nastaviti s korištenjem usluge.

Kako razgovarati s djecom o opasnostima koje vrebaju na društvenim mrežama? Kako im objasniti koliko ovakvi izazovi mogu biti opasnih po njih? Je li zabrana TikToka ili neke druge aplikacije ispravno rješenje? To su samo neka od pitanja o kojima smo razgovarali s kliničkom psihologinjom i profesoricom psihologije Sanjom Jusufbegović.

Ona navodi da roditelji trebaju imati uvid u aktivnosti koje djeca obavljaju na društvenim mrežama te da trebaju biti svjesni mogućih opasnosti iza toga.

“O tim je opasnostima važno informirati djecu ne stvarajući osjećaje straha, nego poticati osjećaj da su istoga sposobni zaštititi se”, navodi Jusufbegović i dodaje:

“Uobičajene su preporuke ne ostavljati osobne podatake o sebi ili svojoj obitelji, ali suštinska se zaštita se prije svega odnosi na stvaranje kritičkog pogleda na neke od sadržaja s kojima se djeca susreću. Glavna je zaštita kojoj roditelj može poučiti dijete, stvaranje kritičkog mišljenja, nezavisnosti u prosudbama, koje su onda i zaštita pred sugestijama koje na tim mrežama mogu biti snažno prezentirane.”

Ako roditelj primijeti da dijete prati neke od opasnih izazova, treba ga suočiti s mogućim negativnim posljedicama, kojih dijete nije nužno svjesno, a isto tako iznijeti svoj stav prema tome, koji uključuje neslaganje/neodobravanje, dodaje.

Ističe da su glavni zaštitni čimbenici poznavanje interesa djeteta te otvorena komunikacija praćena razumijevanjem i povjerenjem.

Je li zabrana TikToka rješenje?

Jusufbegović navodi da je zabrana korištenja bilo koje društvene mreže, pa tako i TikToka, u domeni roditeljskih procjena i odgovornosti.

“Pretpostavljam da bi takvoj odluci mogli prethoditi prethodni (neuspješni) pokušaji kontrole praćenja negativnih sadržaja, a koja dijete nije uvažilo”, kazala je.

Jedno od pitanja koje se postavlja u kontekstu zabrane jest i hoće li se djeca u tom slučaju osjećati isključeno i izolirano od svojih vršnjaka.

“Osjećaj izoliranosti među vršnjacima nije nužna posljedica takve roditeljske odluke, štoviše neka djeca poslije tog iskustva, kažu kako su shvatili da zapravo mogu na drugačiji način provoditi vrijeme, a što im se ranije činilo nemogućim. Kod one pak djece koja su razvila osjećaj ovisnosti o istima, može doći do burnih reakcija praćenih ispadima ljutnje, što je roditelju svakako znak da treba razmisliti o količini vremena koje dijete provodi na mobitelu, tabletu, kompjuteru”, pojašnjava psihologinja.

Naglašava da roditelji trebaju biti strpljivi i uporni “u pronalaženju djetetu zanimljivih tema i prevladati osjećaj bespomoćnosti pred atraktivnošću onoga što je ponuđeno online”. No, ističe i važnost načina na koji roditelji koriste medije u svakodnevnom životu, jer su svojim primjerom model ponašanja djetetu.

Što se tiče dobnih ograničenja za korištenje određenih aplikacija, Jusufbegović navodi da su ona postavljena s razlogom te da roditelji imaju puno pravo zabriniti korištenje.

Još jedna važna tema jest i kako sadržaj koji se djeci plasira kroz ovakve platforme utječe na njihov razvoj i pažnju, budući da je upravo TikTok popularan po kratkim videozapisima.

“Dugoročno, za pravilan je dječji razvoj neophodno poticanje različitih aspekata razvoja, različitost sadržaja i primjerenost dječjim mogućnostima. Neprestano gledanje video uradaka na TikToku stvara stalnu potrebu za ubrzanom izmjenom sadržaja, kao i povećavanjem potrebe za intenzitetom sadržaja, što dovodi do narušene koncentracije, nestalne i površne pažnje, što može imati dugoročne posljedice, ne samo na uspjeh u školi, nego i svakodnevno funkcioniranje djeteta”, objašnjava Jusufbegović.