Connect with us

magazin

(FOTO) U Punta Skali svjetski poznate sportske legende – njemački nogometni freestyler Marcel Gurk i čuveni nizozemski tenisač Paul Haarhuis

Objavljeno

-

Imati priliku naučiti nogometne trikove od osobe koja je podučavala Ronaldinha, Edena Hazarda, Leroya Sanéa i Roberta Carlosa nije mala stvar! A upravo su tu mogućnost ovoga ljeta imali gosti Falkensteiner Resorta Punta Skala, gdje je jedan od najpoznatijih svjetskih prvaka u nogometnom slobodnom stilu Marcel Gurk za obožavatelje ove discipline održao freestyle nogometni kamp. Trenutačni njemački šampion, koji drži čak deset Guinnessovih svjetskih rekorda i autor prve knjige na svijetu o nogometnom freestylingu, specijalizirao se za rad s djecom i dizajnirao jedinstven koncept koji pomaže njegovim učenicima da svoje vještine podignu na novi nivo.

”Tijekom mog boravka u Punta Skali završio sam posljednji dio moje druge knjige o nogometnom slobodnom stilu koja će izaći u rujnu. A koja je tajna mojih vještina? Nikada ne odustajem! U freestylu nemate trenera. To znači da uvijek morate gurati naprijed da dosegnete svoje granice. Volim samom sebi postavljati izazove – zato uživam obarati rekorde”, otkrio je Marcel Gurk.

UZ Gurka i druge sportaše koji ovaj sportski i ekološki resort smatraju svojim omiljenim odmaralištem, Punta Skalu je ovog ljeta posjetio i hvaljeni nizozemski tenisač Paul Haarhuis. Jedan od najboljih igrača u parovima u povijesti te broj jedan na svjetskoj ljestvici, Haarhuis je osvojio sve Grand-Slam turnire u parovima i 55 drugih ATP turnira. U pojedinačnoj konkurenciji bio je broj 18 na svjetskoj rang listi, osvojio je dva ATP turnira i bio u četvrtfinalu US-Opena te pobijedio Samprasa, Beckera, Lendla i mnoge druge.

Gostima u Punta Skali ponudio je program treniranja uz njegovo vodstvo u maloj skupini od dvije do tri osobe.

”Punta Skala Resort je prekrasan, s odličnim uslugama i hranom. Atmosfera je divna i ovo je zaista prekrasno mjesto za provesti praznike. Zaista sam ovdje uživao sa svojom obitelji” kaže Haarhuis te dodaje da ga je oduševilo vidjeti toliko puno entuzijastičnih igrača tenisa. ”Savjetovao bih mladim igračima da krenu uživati u vremenu provedenom na terenu i da se svakog dana trude unaprijediti svoje vještine.”

Uz savršenu lokaciju i vrhunsku uslugu, tajna Falkensteiner Resorta Punta Skala, zbog kojeg je postao omiljeno mjesto poznatih sportaša i ljubitelja aktivnog odmora, su nogometna, teniska i plivačka akademija, teniski kamp s ATP legendama te Zadarhalf triatlon koji je postao zaštitni znak resorta, a ove će se godine u svom 9. izdanju održati 1. listopada.

U sklopu Falkensteiner Resorta Punta Skala nalazi se i sportski centar na otvorenom koji nudi terene za tenis, mini golf, nogomet, košarku, odbojku, badminton, padel i odbojku na pijesku. Tu je i veliki profesionalni fitness centar u Fortis clubu, duge šetnice uz more, staze za trčanje i bicikliranje te brojni morski sportovi i atrakcije. Savršeno za sve koji žele najbolje od aktivnog ljeta!

 

magazin

[KOLUMNA] #ajteća

Objavljeno

-

By

More, sunce, povjetarac, barka, šum valova, koktelčić u ruci, lubenica na tanjuru….idila ljetnog dana…

Ali realnost zna biti malkice drugačije jer uz nas u ljetnim ljepotama „pokušavaju“ uživati i naši dragi turisti, koji se prepoznaju po sljedećem:

  1. Izgledaju izgubljeno, hodaju ko muhe bez glave
  2. Imaju svoja prometna pravila, tako redovito voze slalome u krivom smjeru
  3. Smrduckaju
  4. Obilaze znamenitosti u podne po najvećoj žegi
  5. Piju iz iste boce
  6. Jedu u pekari
  7. Imaju robu iz 91.
  8. Kampiraju gdje uspiju
  9. Nemaju para ne kupuju, samo njuškaju i pipaju
  10. Zadnje i ne manje važno došli su rayanerom

Mislim da sam u kratkim crtama izvrsno opisala profil turista koji nam ovih dana popunjavaju statistiku, ali ne i proračun.

Uistinu se radi o „žalosnim“ gostima. Gledam ih svakodnevno i ne mogu se načudi više na što su sve spremi. Pod time mislim koliko skromno raspolažu svojim budžetima preživljavanja za vrijeme odmora u Zadru.

Ove sezone susrećem i leve pro survior ekipu koja u ruksacima nosi i rasklopne stolce, stoliće tako kad obave kupnju namirnica za ručak (u pekari logično) krenu sastavljati svoje interije u
prvom hladu kojeg uhvate.

Zamišljam sebe kako bauljam po Parizu, Budimpešti, Krakovu i tražim prvi hlad za svoju mobilnu kuhinju, evo idem se odmah trisnuti da to više ne spomenem niti u najluđim snovima?

Realnost je da nam je grad krcat sirotinje, koja je skupila nekako za kartu i smještaj i to je to, to je domet potrošnje. Kuha se po apartmanima, jede se po pekarama i fast foodovima, spava se na balkonima ako treba, a djeci se sladoled i kokice kupe jednom u par dana.

Tuga, čemer i jad.

Naši gosti izgledaju moćno i tužno istodobno, ne znam kao da da to bolje opišem, ukratko kvantiteta im je na nivou, s kvalitetom već imamo problem.

Sve to što sleti s Ryanairom doleti na Kalelargu s ruksakom u kojem možda i mater spakirana u kanutnu , bocom vode iz zemlje polijetanja, 10 eura po danu, a pod pazuhom im je kolonija bakterija koju također transportiraju od domeka.

Čast i naklon onima koji se operu u dva dana jedan put. Naklon.

Tako ti mnogobrojni podosta otužni gosti bavuljaju po gradu najčešće od podne do 17, valjda im prijaju ugrijane rimske ploče koje reflekriraju svjetlost na njihove jeftine sunčane naočale od 2 eura.

Očito je da je kod nas je sletilo i doletilo sve ono što zaobilazi Milano, Pariz, Atenu, Maldive….

Tako se i ponuda na glavnoj zadarskoj ulici prilagodila profilu gostiju koji nas posjećuju, pa od vam od lipnja do negdje kraja listopada cijela Kalelarga daje po prženom ulju. Možda da preimenujemo Kalelargu u Krumpirolargu, bilo bi logičnije barem za vrijeme sezone.

Na glavnoj zadarskoj ulici nećete vidjet ručno rezani pršut, ili možda degustaciju vrhunskog extra djevičanskog maslinovog ulja, vina našeg podneblja….jer to ovaj profil turista ne vjerujem da može sebi priuštiti.

Pizza, burek, krafne lokalna autohtona jela jedno do drugo, to ide i na to se naši turisti pale kao požari ovih dana.

Prolazim neki dan u večernjim satima gradom, i ne mogu se kretati od gužve, pomislim pa dobro evo ih stigli su moraju i nešto potrošiti valjda (BIO BI I RED ZAR NE).

Vlasnik butika stoji nasred ulice, puši, hoda gore-dolje, vidno uznemiren.

Pitam ga kao ide barba, kupuju ili?

„Gopođa draga, loše, ništa, to samo šeta….samo gleda“

„Znate kad je dobra sezona, onda cela ulica radi, svi sve prodaju, da na kamenu napišeš Zadar sve ide, sve, ali ovo je loše, nema to para žena draga“, tužno zaključuje čovjek.

Mislim da je barba dao najbolju analizu turističke sezone 2022.- loše, loše!

Baš ih je nekako i tužno promatrati, gledati tu napaćenu djecu koja bi ubila za to da malo sjednu, odmoru, pojedu nešto na žlicu toplo.

Pa ja kad vidim tu sirotinju čisto mi dođe da im svakome turnem 100 kuna u džep da sjednu s djecom ko ljudi na sladoled, da ne ispadaju iz krošnja, klupa, da se ne valjaju ko tuljani na suhom po travi ispred Donata.

Milo mi dođe te dice, onako rumeni, gladni, žedni svi dijele istu bocu vode, gledaju sladolede u vitrinama kao ja stanje na računu prvi dan plaće, ushićeno i sretno, ali ih brzo relanost lupne po napećenom licu.

Mi Hrvati možemo biti ne znam kakvi, i ne putujemo često ali kad putujemo onda jedemo, pijemo i spavamo kao ljudi.

Ja ne idem negdje ako nemam dovoljan budžet za putovanje. Nisam čarobnjak da od brze i jeftine hrane stvorim pristojno jelo.

Ne vučem djecu po suncu ili hladnoći po gradovima, ne jedem samo u pekarama, kupim suvenir koji nije magnet. Rado degustiram lokalnu hranu i piće, peciva i vode imam i doma. Tako bi to trebalo izgledati zar ne?

Stručnjaci godinama u javnom prostoru govore o važnosti brendiranja, o važnosti prezentacije lokalnih običaja i hrane.

Ja ne znam kome oni to govore, jer kako stvari stoje naš najpopularniji autohtoni proizvod je pomfrit iz vrećice i zaleđeno pecivo iz Mlinara.

Ne znam da li je tužno ili pohvalno da će se naši gosti bolje provesti u Benkovcu nego Zadru. Njihovo kulturno ljeto se ne srami nikoga ni ničega. Gosti se mogu povezati s običajima i gastronomijom podneblja Ravnih kotara, doživjeti autentično iskustvo, i to su gosti veće platežne moći koji borave u vilama za odmor i žele probati, okusiti i doživjeti nešto
drugačije.

U iščekivanju boljih ponuda i gostiju s većom platežnom moći ostavljam jedan pjesmuljak svima da ne zaboravimo što imamo ovih dana u gradu…

Djelujte tužno,
pomalo i ružno,
pekare volite,
bogu se za popuste molite,

iz iste boce pijete,
i na podu se smijete
dok pizzu na suncu grijete.

Za vas je kafić luksuz teži,
Zato bježi, bježi.

#pomfrisezona2022

 
Nastavi čitati

magazin

SV. FILIP I JAKOV: U petak u parku projekcija filma “Ghostbusters”

Objavljeno

-

By

Ghostbusters – 19.08. – 21:30h – Parkić – Sv. Filip i Jakov

👻 Jašemo dalje na nezaustavljivom tsunamiju nostalgije.

👻 Nakon Gooniesa, koji su u vama probudili sjećanja na bolja vremena, udruga Super 8 i Platforma za Kino ovaj put vas pitaju: Who you gonna call? Odgovor je naravno Ghostbusters.

Neponovljiva i nezaboravna komedija s elementima nadnaravnog u kojoj vas nasmijavaju legendarna imena struke Bill Murray i Dan Aykroyd, naš je sljedeći put u prošlost.

👻 Demonski psi iz pakla, polubog Zuul, preslatki Slimer i gigantski čovjek od sljeza, vrhunac specijalnih efekata u to doba, garancija su da vam neće biti dosadno.

👻 I dok u glavi pjevušite glavnu glazbenu temu ovog filma, ostavite mjesta za ove informacije. Parkić na rivi, 19. kolovoza, s početkom u 21:30.

Dekice, sjedalice, piće i grickalice iz bilo koje dimenzije dobrodošli.

Program sufinancira Tourist Board Sv.Filip i Jakov

 
Nastavi čitati

magazin

(VIDEO) Ane Paška objavila spot za pjesmu “Sanjam cajke”

Objavljeno

-

By

Na svom YouTube kanalu, Ane Paška objavila je pjesmu “Sanjam cajke”.

“Ova je pjesma izašla iz dubine duše ili je možda preciznije reći-podsvijesti. Iako se trudim fokusirati na sadržaje koji dušu smiruju, hrane, ohrabruju, jednostavno je nemoguće ponekad ne osjetiti tugu i frustraciju zbog većine, odnosno plićine u kojoj se ta većina brčka, mentalnog stanja kolektiva koji pokazuje itekakvu krizu duha, nedostatka poezije, kako muzičke tako i tekstualne.

Namjera je bila oplemeniti vlastitu frustraciju pjesmom, žanrovski se zafrkavati, progovoriti tonom cajke o cajki, razumjeti noćnu moru, uglazbiti je, na kraju krajeva, javno kapitulirati, jer “A šta sad, kad tisuće su jačeee?” – kazala je umjetnica.

Za glazbu je korišten BOSS VE-20 vocal processor i Zoom H6 snimač.

Video je radio Kaja Zulin.

 
Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi

U trendu