Sport
Pomorci koju su zlatnim slovima ispisali stranice povijesti zadarske košarke: Što bi bilo da su se ukrcali na brod?
Nedavni susret košarkaša Zadra i Gorice u dvorani Krešimir Ćosić, na kojem je potpisana Povelja o suradnji i prijateljstvu dvaju klubova, predsjednik Goričana Duško Radović Ježo iskoristio je za višednevni posjet Zadru, gradu u kojem je proveo ‘najlipše dane svoje mladosti’.
Nakon utakmice Veterani KK Zadar su uzvratili organizacijom večere kao znak zahvale za sve što je učinio za obilježavanje velike obljetnice – 77. rođendana Zadra, a već sutradan ujutro Ježo je inicirao i realizirao susret ‘dice Kalelarge’ koja su pohađala Pomorsku školu i bili košarkaši Zadra u nekoliko generacija.
Radović je danas vlasnik dviju uspješnih kompanija s preko stotinu zaposlenika, Teh-cut i Jedinstvo PNO, daleko od pomorstva, ali u strojarstvu i sa svojim košarkaškim pomorcima u srcu.
Mladenačkih i školskih dogodovština i anegdota tog subotnjeg jutra ispred zgrade Pomorske škole prijetili su se Giuseppe Pino Giergia, Pino Grdović, Zdravko Jerak, Zlatko Begonja i Duško Radović.
Emocije, smijeh, povratak u djetinjasto, zajedništvo, sjeta, sreća… I srce zadarsko. Nakon fotografiranja za uspomenu na ovaj susret pala je i zajednička kava.
Odustajanje od košarke nije bila opcija
Morate se zapitati kada ih vidite na okupu kako bi izgledale stranice zadarske košarkaške povijesti da su Jazine zamijenili morskim prostranstvima i postali pomorci.
‘To nije bila opcija. Kada nešto želiš u životu, kada se žrtvuješ, budiš u šest ujutro da bi stigao obaviti i školske i sportske i kućne obveze, kada imaš postavljen cilj postati košarkaš, onda nema uzmaka’, govori neslužbeni kapetan ovog odabranog društva, legenda zadarske i hrvatske košarke Pino Giergia.
Sjećanje na profesore: Razumijevanje bez popuštanja
‘Ali ničeg od toga ne bi bilo da nije bilo profesora. Imali su razumijevanja, a popusta nije bilo, sve smo morali nadoknađivati’, nadovezao se drugi Pino – Grdović, stručnjak za individualni rad, posebice s mladim igračima. Radio je s Dejanom Bodirogom, Tonijem Kukočem, Gregorom Fučkom, bio dio euroligaške Barcelone, a košarka ga je odvela i do Ukrajine gdje je bo zadužen
za rad s mladima u BK Dnipro.
‘U to vrijeme smo se morali ustajati na pozdrav profesorima. A pozdravljali smo ih s poštovanjem. Bili su tu Ivo Hekman, Bjelan Zudenigo, Marinko Čmelić…’ Nikad nemožee izbrisati iz sjećanja sliku kad je profesor Hekman u već poodmakloj dobi ulazio ili izlazio iz zbornice a đaci bi u trenu iz poštovanja napravili špalir prolaz kao put da on nesmetano prođe
A onda su počela prisjećanja na ostale učitelje i odgajatelje, ljude koji su im pomogli u odrastanju: ‘Škarpa, Šepić, Barančić, Novoselić…’
‘Tjelesni je predavao Krešimir Periša koji je nas je razumio i koji je gurao košarku u Pomorskoj školi. Ali gledanja kroz prste nije bilo’, prisjetio se Grdović.
Radović je imao dokazni materijal za to. I svjedoka.
‘Sjećam se kad smo se iz Celja vratili s naslovom juniorskog državnog prvaka, a Periša me čeka na atletskoj stazi i kaže: Što je? Misliš da ćeš se izvući. Svi su trčali, a ti si bio u Celju. Sve atletske discipline sam morao trčati na tom satu, 100, 200, 400 i 800 metara da bi mi zaključio ocjenu iz tjelesnog.
‘Istina živa, i ja isto’, posvjedočio je Begonja.
‘Logično je da, kada igraš u prvoj ekipi, priča ide u drugom smjeru. Onom košarkaškom. Moja odluka je s 25 godina bila: prestajem, ne želim biti pripravnik s 30 pa da molim za posao, ženim se i idem u Zagreb. Ali da nije bilo košarke definitivno bi išao na brod. Nama je tada došao kadrovik Pavić s Tankerske i rekao: Momci birajte, na kojeg Japanca hoćete da vas ukrcam? Bili smo generacija koja je voljela i znala taj posao, bili smo kvalitetni.
Sport nas je definirao i doveo do razine u kojoj sada jesmo, svatko u svojoj struci
‘Bili su to najnoviji brodovi izgrađeni u Japanu, brodovi ispred svoga vremena, kao Jordan Nikolov i Slaviša Vajner, rekao je izv. prof. dr. sc. Zlatko Begonja koji je po završetku školovanja u Pomorskoj školi znao da neće na more. Upisao je I. stupanj Pomorskog fakulteta u Rijeci, a nakon toga u Zadru završio Filozofski fakultet, smjer povijest i filozofija. Na kraju je na Odsjeku za povijest Sveučilišta u Zadru upisao poslijediplomski znanstveni studij Povijest hrvatskog pomorstva.
‘Sport je jedan od ključnih elemenata razvoja osobe u pravom smislu te riječi. Bez sporta mnogi, pa tako ni mi, ne bismo uspjeli dotaknuti ovu razinu do koje smo došli, svatko u svojoj struci. Sport osobu dovodi u situaciju da poštuje vrijeme, odnos prema obvezama i spozna što to znači upustiti se u nešto što želiš dovršiti do kraja. To je sport i nevjerojatno je vrijedan u razvoju osobnosti’, naglasio je Begonja.
Jerak je bio jedini stranac – iz Debeljaka
Zdravko Jerak je imao svoj put. I danas se košarkaši veterani, koji su bili aktivni u zlatnim vremenima zadarske košarke, znaju našaliti kako je on tada bio jedini stranac u KK Zadar, jer je rođen u Debeljaku.
‘Nakon završene srednje pomorske škole dvije godine sam naviga kako bi ušparao novac za studij. Druga opcija je bila ostati na brodu. Odlučio sam se vratiti i s 20 godina sam upisao Visoku tehničku školu u Mariboru, a nakon četiri godine se vratio u Zadar. U Sloveniju sam tri godine igrao drugu i jednu godinu prvu ligu. Nakon povratka počeo sam igrati s Giergiom i društvom. Proveo sam devet sezona u Zadru, ali sam u međuvremenu i radio. To je bio moj put’.
‘A ja sam bio njegova autostrada’, dobacio je raspoloženi Giergia koji se, bilo je to očito, osjećao ugodno i uzvišeno u društvu košarkaških pomoraca.
Jerak je uzvratio:
‘Imao sam privilegiju igrati s Giergiom, Ćosićem, Marcelićem, Skročom, Perinčićem. I sve su to bili redom Zadrani. Osim mene stranca iz Debeljaka, našalio se Zdrave i nastavio:
‘Tu su još bili i Radović, Popović, Matulović i Petanović koji su bili nešto mlađi od nas.’
Radović se prisjetio kako su redovito imali predsat u 07,10 g, pa nakon škole trening na kojem su ostajali do kasnih večernjih sati dok ih oružar Mario ne bi potjerao iz dvorane, pa bi se počastili u obližnjoj slastičarnici sokom, krempitom ili baklavom…
‘Nikada nismo bili kući prije pomoći, a na taj predsat u 7:10 h sutradan ujutro nikada nisam zakasnio…’
Crta igrališta kao najbolja životna lekcija
A Ježo, kako ga zovu suigrači, je bio glavni šaptač tijekom ispitivanja.
‘Bio je najbolji đak svoje generacije. On i Jure Fabijanić koji nije mogao biti s nama. U bolnici je i s njim smo u mislima i u našim srcima’, rekao je Grdović.
Druženje je završeno snažnom porukom generacijama košarkaša, pomoraca i mladosti koja dolazi. Bilo je to sjećanje na jedan trening Zadra kojeg se prisjetio Radović s kapetanom duge košarkaške plovidbe Pinom u glavnoj ulozi.
‘Ovo često pričam. Bio sam na početku košarkaške karijere kad nam se obratio Giergia s riječima: Dečki, vidite li ovu crtu? To je bočna crta igrališta. Kada ste s ove strane te crte onda možete reći da vam je teško, da ne možete i da vas boli. Kada prijeđete na drugu stranu crte, tamo više nema ni neću, ni ne znam, ni ne mogu, ni boli me…’To u drugom kontekstu često koristim u razgovoru sa svojim radnicima na poslu’, rekao je Ježo.
Rastanak je bio srdačan i jednostavan, kao da će se sutra opet sresti na istom mjestu, a već u sljedećim satima svatko od njih se vratio za kormilo vlastitog životnog broda i nastavio plovidbu u kojoj će košarka i Pomorska škola uvijek biti putnici s povlaštenom kartom.

Sport
Zadranka Josipa Marković nakon Švicarske iduće sezone igrat će u Rumunjskoj
Već je u lanjskoj polusezoni 25-godišnja hrvatska reprezentativka Josipa Marković najavljivala da će švicarski Kanti Schaffhausen zamijeniti u novoj sezoni nekim jačim klubom u kvalitetnijoj ligi. I nakon što je sa Švicarkama postala državna viceprvakinja, održala je obećanje i, unatoč tome što su je htjeli zadržati i nadalje u svojim redovima, potpisala novi ugovor u Rumunjskoj, sa CSM Lugoj. A da su htjeli zadržati našu vrsnu primačicu-pucačicu nije niti čudo, obzirom da je bila najbolji skorer Švicarske lige.
“Bilo mi je odlično u Schaffhausen, super grad, sjajni navijači u uvijek punoj dvorani, dobar klub, bila sam najbolji skorer lige što mi puno znači, ali htjela sam novi iskorak u karijeri, htjela sam nešto više. Poziv iz Lugoja mi se svidio, radi se o klubu koji je donedavno bio među Top 5 u Rumunjskoj, pa opet žele biti konkurentni u samom vrhu. Trener je iz Srbije, sviđa mi se koncept kakav su zamislili, biti će nas čak četiri igračice s Balkana, a ono što mi je posebno drago je da je potpisala i naša reprezentativna tehničarka Vedrana Jakšetić. Dobro se poznajemo, i to će nam još biti bonus. Radi se o manjem gradu, blizu Temišvara, malo više od pet sati vožnje udaljenom od Osijeka. “
A do tada, Josipa odrađuje tko zna koje po redu reprezentativne ljetne pripreme. Ali, ne buni se. “Kako ću se ‘buniti’, pripreme su mi u rodnom gradu, u Zadru, ne može bolje. Imamo sjajne uvjete za rad i smještaj, a tu mi je i obitelj, prijatelji… Zaokružena priča!”
Trenutno je u tijeku onaj ‘dosadniji’ dio priprema, teretana i treninzi s loptom, zasada još uvijek bez kontrolnih utakmica. “Dobro se radi, jako i naporno, izbornik Arbutina već sada pokušava simulirati naporan ritam od tri susreta u tri dana na Europskom prvenstvu. No, imamo i dovoljno vremena za odmor i regeneraciju, tako da je doista sve super. Na okupu smo u kompletnom sastavu, iako još neke igračice nisu krenule punim intenzitetom jer su tek odradile rehabilitacije nakon ozljeda. Uglavnom, što se pripremnih utakmica tiče, koliko nam je poznato, uskoro bi trebale igrati s reprezentacijama BiH i Egipta, a onda pred put na EP u Švedskoj slijedi i finalna provjera u Latviji.”
Europskom se prvenstvu Josipa jako veseli. “Naravno, izborile smo se za to kroz kvalifikacije i sada želimo pokazati da imamo dobar sastav i za veće domete. Prošlo EP nije bilo baš u skladu s očekivanjima, zato sada želimo pokazati više. No, još ima puno vremena do početka, planove za EP ćemo raditi tek prije puta, no ovako općenito mogu reći da svakako priželjkujem prolazak skupine i odlazak u drugi krug, a onda ćemo – korak po korak”, rekla je na kraju 182 cm visoka Josipa Marković, koja je lani završila trogodišnji studij menadžmenta pa sada malo ‘pauzira’ od fakulteta okrenuvši se trenutno profesionalnoj karijeri.
Sport
Zadarnova kamp u Konavlima: Čista nogometna romantika
Tekst: NK Zadarnova
Proveli smo tri tjedna za pamćenje na hrvatskom jugu. U Gabrilima se od 6. do 26. srpnja održao premijerni „Zadarnova Football Camp 2026“. Prvi je ovo kamp u samostalnoj organizaciji našeg kluba izvan matične baze, a reakcije djece i roditelja najbolje potvrđuju da je bio pravi pogodak.
Zanimanje za sudjelovanje nadišlo je sva naša očekivanja. Svih 18 mjesta popunjeno je u niti tjedan dana od otvaranja prijava. Kako bismo zadržali najveću kvalitetu rada, ekipa je bila podijeljena u dvije grupe. Treniralo se pod vodstvom Stjepana Pepija Skurića, koji je kroz tri tjedna s momcima odradio 17 intenzivnih i raznovrsnih treninga na terenu NK Croatije Gabrile, klubu kojem od srca zahvaljujemo jer nam je osigurao teren u vrhunskom stanju te općenito odlične uvjete za rad.
Posebna priča ovogodišnjeg kampa bila je takozvana „Zadrova kuhinja“. U prepoznatljivom klupskom stilu, željeli smo polaznicima donijeti dašak uzbuđenja kakvo je vladalo u finalu Svjetskog prvenstva.
Tako je osmišljena i dodijeljena unikatna zlatna kartica – ekskluzivna propusnica s kojom su na kampu kao posebni gosti tri dana sudjelovali David Jurjević i Jakov Čubrić. Dečki su se sjajno uklopili i donijeli dodatnu pozitivnu energiju na teren.

Na kraju kampa, nakon puno truda, učenja i novih prijateljstava, svi polaznici su dobili službene diplome za uspješno završen kamp. Prvu generaciju polaznika kampa Zadarnove u Konavlima čine: Domagoj Mostina, Matej Trojanović, Matej Gagro, Marko Bokarica, Stjepan Radišić, Antun Radonić, Toma Mandić, Mihael Katušić, Borna Miljas, Teo Škegro, Manuel Rodić, Maro Mijoč, Vlaho Vojnić, Nikola Pavlović, Juraj Milić Doboš, Leo Saulan, Luka Matković i Luka Diklić.
Posebne zahvalnice uručili smo onima koji su logistički pomogli i podržali ovaj projekt: Anti Zoriću, Mihaelu Vojniću, Mariju Mostini i NK Croatiji Gabrile.
Voditelj kampa Stjepan Pepi Skurić nije skrivao ponos nakon posljednjeg treninga. Prije svega, zahvalio je klubu što je stao iza ovog projekta i što je imao čast voditi kamp u svojim rodnim Konavlima. Istaknuo je kako se već prvog dana nakon otvaranja prijava popunilo pola raspoloživih mjesta. Izrazio je veliko zadovoljstvo što su roditelji i djeca prepoznali ovaj kamp kao pravo mjesto za unaprjeđenje nogometnih, ali i motoričkih vještina.
Polaznici su tijekom cijelog kampa pokazali iznimnu motivaciju, želju za učenjem i napretkom.
– To me posebno veseli. Njihov pristup radu i energija koju su pokazali najbolja su potvrda da smo napravili pravi korak. Cilj nam je bio formirati dvije optimalne grupe prema biološkoj dobi kako bismo rad podigli na najvišu razinu i svakom djetetu omogućili kvalitetan razvoj. U tome smo na kraju i uspjeli, što je dodatno pridonijelo kvaliteti samog kampa, objašnjava Pepi.
Osvrnuvši se na atmosferu i goste, Skurić je naglasio koliko mu je drago što su preko „Zadrove kuhinje“ priliku dobili Jakov Čubrić i David Jurjević. Oni su pokazali kako nogomet povezuje djecu, stvara prijateljstva i pruža priliku za zajedništvo.
– Suze na rastanku najbolje govore koliko je ovaj kamp bio više od samih treninga i nogometa na terenu. Stvorila su se nova prijateljstva, lijepe uspomene i posebno zajedništvo koje će, vjerujem, dugo ostati u njihovom sjećanju. Siguran sam da će klub ovaj kamp uvrstiti u svoj godišnji kalendar te da ćemo i u budućnosti provesti još mnogo lijepih nogometnih trenutaka u Konavlima.
Na kraju, Pepi je uputio zahvalu svima koji su sudjelovali u organizaciji i pomogli da sve protekne u najboljem redu. Posebno je zahvalio roditeljima na ukazanom povjerenju, suradnji i pozitivnoj energiji. Naglasio je kako su od djece i roditelja dobili izvrsne povratne informacije, a upravo je njihovo zadovoljstvo najveća potvrda uspjeha koja im daje dodatnu motivaciju za daljnji razvoj ovog projekta.

Zadnji dan kampa odvijao se u posebnoj atmosferi. Nakon posljednjeg treninga organizirano je zajedničko druženje uz catering. Djeca, roditelji i treneri još su jednom popričali i sabrali dojmove. Okupljenima se obratio voditelj škole nogometa Antonio Perica. Istaknuo je važnost samog procesa i rada u tim godinama, a priznao je da su Konavle za njega i osobno vrlo emotivno mjesto jer mu je to bila prva seniorska destinacija nakon prvoligaškog puta i juniorskog staža.
– Zato svaki put kada prijeđem most u Dubrovniku, srce mi zaigra. To su posebne emocije i uspomene koje ostaju cijeli život. Znam koliko je težak nogometni put, a posebno bih naglasio pubertetsko razdoblje, kada se događaju velike prekretnice u razvoju mladih igrača. Nažalost, vidimo da okruženje u kojem živimo često razvija dječju nogometnu priču u pogrešnom smjeru – sve se više gleda tko će koliko igrati, a manje gdje se igrač nalazi u svom razvoju, što mu je potrebno i na koji način ga treba voditi.
Perica je objasnio kako je upravo trenažni proces ono što stvara prave temelje za razvoj nogometaša i izgradnju osobe, zbog čega svaki igrač mora proći svoj put, prilagoditi se izazovima i učiti kroz rad. Poručio je da je u svemu najvažniji kontinuitet. Baš kao što dijete u školi ne može naučiti jedno slovo i odmah znati čitati, već mora ponavljati i ustrajati, isti princip vrijedi i u nogometu jer napredak dolazi isključivo kroz kontinuiran rad.
Antonio je iskoristio priliku da se toplo zahvali roditeljima na povjerenju, naglasivši da bez njihove podrške i suradnje ništa od ovoga ne bi bilo izvedivo na ovoliko visokoj razini. Za sam kraj, poslao je poruku koja garantira da je ovo tek početak jedne dugogodišnje priče:
– Nema ništa ljepše nego kada se nakon godina mogu vratiti u Konavle i imati se kome javiti, prisjetiti se lijepih trenutaka i ljudi koje je sport povezao. Upravo je to najveće bogatstvo sporta – uspomene, prijateljstva i odnosi koji ostaju cijeli život. Ovaj kamp će postati tradicionalan i sigurno ćemo se u Konavlima okupljati i idućih godina.
Sport
Gradnja Olimpijskog bazena na VIšnjiku ide planiranom dinamikom; završeni radovi iskopa
U narednim danima slijede armirano betonski radovi.
U narednim danima slijede armirano betonski radovi.
Grad Zadar provodi projekt izgradnje Olimpijskog bazena na Višnjiku i projekt ide planiranom dinamikom. Završeni su radovi iskopa, a slijede armirano betonski radovi.
Izgradnja vanjskog bazena na Višnjiku započela je u travnju, a gradnja bazena dodatno će podići kvalitetu razvoja vodenih sportova, ali i dati dodatnu sportsku dimenziju cijelom kompleksu ŠC Višnjik koji je postao dnevni boravak brojnih rekreativnih i profesionalnih sportašica i sportaša.
Riječ je o najvećoj kapitalnoj investiciji ulaganja u sport posljednjih godina.
Novi olimpijski bazen samo je jedan korak u projektu modernizacije sportske infrastrukture u Zadru, u okviru ITU projekta Sport Upbuild.
Vrijednost radova je 2,7 milijuna eura + PDV, a polovinom ožujka potpisan je ugovor s tvrtkom Lavčević o gradnji bazena. Novi bazen ukupnih je tlocrtnih dimenzija 80,48×35,64 metara i zadovoljit će sve uvjete za održavanje službenih plivačkih natjecanja na međunarodnoj razini, a gradit će se prema projektu koji je izradio zadarski Konus. Oko bazenske školjke će se izvesti servisni hodnik te strojarnica. Predviđeno razdoblje izvođenja radova je deset mjeseci.
-
magazin6 dana prijeVitamini B kompleksa: Koje su prednosti i kako se točno uzimaju?
-
Sport6 dana prijeMladi Zadrani i dvije bivše igračice ŽKK Zadar Plus osvojili PRO 3×3 turnir u Šibeniku
-
magazin6 dana prijeHoroskop za 27. srpnja 2026.
-
magazin6 dana prijeFOTOGALERIJA / Rockatansky Band rasplesao Dračevac i otvorio “Lito u Dračevcu 2.0.”




