Connect with us

ZADAR / ŽUPANIJA

(FOTOGALERIJA) U KATEDRALI ODRŽANA MISA ZA DUŠU NADBISKUPA PRENĐE Puljić: “Sjećamo se njegove osobite ljubavi prema Crkvi”

Objavljeno

-

Foto: Zadarska nadbiskupija

Na 12. godišnjicu smrti blagopokojnog zadarskog nadbiskupa Ivana Prenđe, misu za dušu toga velikog pastira Zadarske Crkve u utorak 25. siječnja u katedrali sv. Stošije u Zadru predvodio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić.

Nadbiskup Puljić podsjetio je da su on i mons. Prenđa iste godine zaređeni za biskupa, prije 32 godine; mons. Puljić u siječnju, a mons. Prenđa u lipnju 1990. g.

„Svećeničko geslo nadbiskupa Prenđe bilo je Dođi Kraljevstvo tvoje, a biskupsko Ljubiti Crkvu. I jedno i drugo geslo pokazuje koji su bili njegovi ideali. Sjećamo se moga dragog predšasnika nadbiskupa Prenđe koji je hranio ljude riječju i svetom euharistijom. Sjećamo se njegove osobite ljubavi prema Crkvi, koju je stavio u svoje biskupsko geslo. Crkva je Božje otajstvo, Božja građevina, Kraljevstvo Božje na zemlji. Zahvalni smo nadbiskupu Prenđi što je Crkvu volio, Riječ Božju naviještao i kruh nebeski s vjerom lomio, zajednicu Božjeg naroda oko stola Gospodnjeg okupljao, molio, slušao, razmatrao i od Božjih riječi živio. I dok počiva u kripti naše katedrale sv. Stošije, on i nas potiče i poziva da s vjerom ponavljamo: Tvoju smrt, Gospodine, naviještamo, tvoje uskrsnuće slavimo i tvoj slavni dolazak iščekujemo“ rekao je mons. Puljić.

Nadbiskup je podsjetio na odredbu u Biskupskom ceremonijalu da se „prema časnoj predaji svake godine slavi godišnjica posljednjeg pokojnog biskupa“ te da treba „poticati vjernike i osobito svećenike da se spominju u Gospodinu svojih predstojnika koji su im Riječ Božju naviještali i euharistiju slavili“ (br. 1168).

„Teološka i liturgijska utemeljenost toj odredbi i preporuka da se svećenici i vjernici spominju svojih predstojnika i mole za njih je i u pobudnici sv. Ivana Pavla II. Pastiri stada gdje se opisuje poslanje biskupske službe i prikazuje njegovo ‘učiteljsko, posvetiteljsko i upraviteljsko služenje’“ rekao je mons. Puljić.

U kontekstu blagdana Obraćenja sv. Pavla kojega Crkva slavi 25. siječnja, nadbiskup je rekao da  „Pavao nije bio rođen u tihom zaselku galilejskih dolina, nego u buci velegrada i u šarenilu naroda i jezika. Tako mu je bilo ‘predodređeno’ postati svjetskim kozmopolitom. Otac mu je bio strogi Židov, ponosan i nepopustljiv. Već kao dijete Savao je morao svladati glavne spoznaje o Zakonu, a posebice je naučio da je član naroda kojeg je Bog odabrao. Savao je već kao dječak upijao duh ponosnog židovskog rodoljublja, koji će od Savla stvoriti nemilosrdnog progonitelja kršćana“ rekao je mons. Puljić, naglasivši da i glagoli ustati i poći u navještenom odlomku iz Djela Apostolskih pokazuju dinamiku Pavlovog djelovanja.

„Otkad se digao pred Damašćanskim vratima, Pavao se nije zaustavljao. Ni onda kada su ga kamenovali i polumrtva izbacili izvan zidina. U svoja tri velika misijska putovanja koja su bila i kružna i križna, Pavao je obilazio i učvršćivao braću u vjeri. Gdje nije stigao osobno doći, pisao je nezaboravna pisma koja su danas draga uspomena iz tih prvih dana kršćanstva. I ne samo uspomena, nego i glavna teološka podloga onomu što se i danas na našim učilištima uči i produbljuje“ naglasio je mons. Puljić, rekavši da „Pavao neće nikada zaboraviti onaj uljudni ukor koji mu je Uskrsnuli uputio kada ga je pred Damašćanskim vratima s konja srušio: Savle, Savle zašto me progoniš? Tu svoju javnu ispovijed Pavao je učinio iskreno; ne hvalisavo, nego sa žalošću i raskajano. Očitovao je koliko se stidi zbog svega što je radio i činio Isusovim sljedbenicima“.

Veća skupina kršćana sklonila se u daleki Damask, pa je Savao pošao tamo pozatvarati ih. „Pogodilo ga je što je taj glas s neba dva puta ponovio njegovo ime s potresnim i nerazumljivim pitanjem: Zašto me progoniš? Sve se u njemu porušilo. Njegov veliki um je kapitulirao, a volja umrla. Oslobođen okova zablude, Savao se baca u zagrljaj istine i pita: Gospodine, što hoćeš da činim? Umjesto trijumfalnog ulaska u grad, kako junak dolazi da potamani kršćane, Savao ulazi ponižen i slijep. Tri dana ništa nije jeo, pio ni vidio. Pavlov susret s Uskrsnulim započeo je kod Damašćanskih vrata, a završit će kod Tri fontane u Rimu, gdje su mu odsjekli glavu“ rekao je mons. Puljić, potaknuvši da molimo apostola Pavla „neka i nas ispuni žarom za Krista, za Crkvu i Božje planove, dok se probijamo ovom suznom dolinom. Neka štiti naše obitelji, djecu i mlade i neka svima da snage da „ustraju u vjeri, jer kroz mnoge nevolje im ući u kraljevstvo Božje“ (Dj 14,22). Neka nas Pavao, koji je živio i dao život za svoju veliku Ljubav, Isusa, za svoga uskrslog Gospodina kojeg je susreo pred Damaskom, nauči da Isusa volimo i za njegovo Kraljevstvo se borimo. Jer „u njemu živimo, mičemo se i jesmo““ poručio je nadbiskup Puljić.

Na kraju mise, nadbiskup Puljić i svećenici izmolili su molitvu odrješenja za pokojne kod grobnice u pokrajnjoj lađi zadarske katedrale gdje je pokopan nadbiskup Prenđa. U misi su sudjelovali i brat i sestra mons. Prenđe, dr. Marko Prenđa i Miljenka Prenđa Sarić, rodbina i poštovatelji života mons. Prenđe koji je u vjernicima diljem Nadbiskupije ostavio duboki trag.

Nadbiskup Prenđa rođen je 31. prosinca 1939. g. u Zemuniku Gornjem, kao najstarije u obitelji sa sedmero djece, od oca Jure i majke Ike rođ. Zubčić. Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju završio je u Zadru. Pohađao je Visoku bogoslovnu školu u Zadru i Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu, gdje je diplomirao 1964., a licencijat postigao 1967. godine.

Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1964. g. po rukama zadarskog nadbiskupa Mate Garkovića. Nadbiskup koadjutor bio je od 29. ožujka 1990. g. Za biskupa je posvećen 9. lipnja 1990. g. Nadbiskup ordinarij je od 2. veljače 1996. g., a svečano je ustoličen u tu službu u katedrali sv. Stošije 11. veljače 1996. godine.

U Zadarskoj nadbiskupiji obavljao je službe: od 1964. do 1968. bio je župnik Škabrnje, Nadina i Smilčića. Od 1968. do 1970. g. duhovnik u Nadbiskupskom sjemeništu Zmajević u Zadru, a od 1970. do 1992. ravnatelj sjemeništa. Od 1968. g. profesor pastoralke na Visokoj bogoslovnoj školi u Zadru. Od 1970. do 1972. kateheta mladih u Zadru, a od 1973. dijecezanski delegat za pastoral svećeničkih zvanja te poslužitelj župa Ervenik, Nunić, Rodaljice, Bruška, Popovići i Medviđa u zadarskom zaleđu. God. 1983. postaje kanonik Stolnog kaptola sv. Stošije, a od 1984. voditelj svetih obreda Stolne crkve. Od 1981. do 1990. djeluje i kao dopisnik Glasa Koncila. Od 1970. do 1992. je u službi voditelja Odjela za zvanja u Zadarskoj nadbiskupiji.

U Hrvatskoj biskupskoj konferenciji obavljao je mnoge službe, bio je potpredsjednik HBK od 2000. do 2005. g. Od 1998. do 2004. bio je predsjednik Hrvatskog Caritasa. Bio je i predsjednik Vijeća HBK za kler i član Mješovite komisije HBK, Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i Hrvatske unije viših redovničkih poglavarica.

Mons. Prenđa je čak 24 godine bio odgajatelj i rektor u sjemeništu Zmajević kojega je zvao zjenicom Nadbiskupije. I u toj službi došla je do izražaja njegova pastirska pažnja i zauzetost u praćenju razvoja zvanja sjemeništaraca i bogoslova. Mons. Prenđa je osobno pohodio domove i poznavao obitelji sjemeništaraca od prvih trenutaka kada su izrazili želju za ulaskom u sjemenište, kao i svećenike u župama i na dekanatskim susretima.

Zadarsku nadbiskupiju preuzeo je u vrlo teškom vremenu poraća kada je veliki dio Nadbiskupije bio porušen, a ljudi raseljeni i osiromašeni. Osobno je po svijetu išao prikupljati donacije kod dobročinitelja i jako se angažirao u obnovi sakralnih objekata, crkava i povratku prognanih vjernika. Pod njegovim vodstvom u Zadarskoj nadbiskupiji obnovljeno je 60 crkava i župnih kuća oštećenih u Domovinskom ratu. Duhovni je i materijalni obnovitelj Zadarske nadbiskupije koji je vrlo agilno pratio i čitao znakove vremena i na sve potrebe pravovremeno, odnosno i prije vremena, vizionarski odgovarao utemeljenjem ustanova i službi, poput ureda u Nadbiskupskom ordinarijatu te organizacijom raznih pastoralnih događaja.

Bio je hrabar, odvažan i u zastupanju neprolaznih moralnih načela i postulata Crkve u društvu i javnom djelovanju. Čvrsto se zauzeo u podršci obrane generala Ante Gotovine dok je general bio u uzništvu u Haagu. Mons. Prenđa je svojim moralnim autoritetom nadbiskupa dao osobno jamstvo da je general Gotovina nevin te ga je i pohodio u zatvoru u Haagu. Nadbiskupa Prenđu general Gotovina osobno je pozvao za vrijeme Domovinskog rata da uoči velike oslobodilačke akcije održi predavanje hrvatskim vojnicima o časnom ponašanju u ratu.

Mons. Prenđa bio je jako socijalno osviješten i osjetljiv i zauzet u djelovanju Caritasa, kao i podršci i pohodu bolnica, raznih socijalnih ustanova, domova, škola i vrtića. Bio je otvoren medijima, pokretač i kreator velike mreže suradnika vjernika laika u Nadbiskupiji, širitelj u vjeri utemeljenog optimizma i podizatelj duša iz malodušja. Poticao je i podržavao razvoj crkvenih pokreta i udruga s kojima se susretao u raznim prigodama, u susretima zajednica i osobnim susretima s vjernicima. To svjedočanstvo Nove evangelizacije u Zadarskoj nadbiskupiji pohvalio je u svom govoru na Forumu 9. lipnja i sv. Ivan Pavao II. koji je pohodio Zadar upravo na 13. godišnjicu biskupskog posvećenja mons. Prenđe.

Uvijek je radosno svjedočio raspoloživost i otvoreni suradnički stav, ohrabrujući čvrsto ljude u pastoralnim inicijativama, govoreći da nisu upitna materijalna sredstva nego je važna volja koja pokreće, želja za stvaranjem i rad koji zadobivaju blagoslov u ostvarenju nakane za dobro duša i na slavu Boga. Svoje osobno i gostoprimstvo cijele Zadarske nadbiskupije mons. Prenđa potvrdio je i kada je sa žarom i radošću pripremao Nacionalni susret hrvatske katoličke mladeži u Zadru, 8. i 9. svibnja 2010. g., čije održavanje nije dočekao zbog svoga preminuća.

Mons. Prenđa preminuo je iznenada, 25. siječnja 2010. g. u Nadbiskupskom domu u Zagrebu u 71. godini života, 46. godini svećeništva i 20. godini biskupstva. U Zagrebu je bio zbog sudjelovanja na zasjedanju HBK i na Teološko – pastoralnom tjednu.

Ines Grbić

Foto: I. Grbić
No votes yet.
Please wait...
Nastavi čitati
Kliknite za komentar

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

ZADAR / ŽUPANIJA

FOTO / Velik odaziv na edukaciju za privatne iznajmljivače u organizaciji Turističke zajednice grada Zadra

Objavljeno

-

By

Turistička zajednica grada Zadra u subotu, 7. ožujka 2026. godine u hotelu Hyatt Regency Zadar organizirala je edukaciju namijenjenu privatnim iznajmljivačima te svima koji razmišljaju o pokretanju turističkog iznajmljivanja. Edukacija je održana u dvorani Regency Ballroom i okupila je velik broj zainteresiranih sudionika.

Program je bio usmjeren na praktične informacije koje iznajmljivačima mogu pomoći u svakodnevnom poslovanju i boljoj pripremi za novu turističku sezonu. Poseban naglasak stavljen je na novosti u administrativnim procedurama i korištenje državnih digitalnih sustava poput e-Građani, ePorezna i eTurizam.

Sudionicima su predstavljeni i suvremeni digitalni alati koji mogu olakšati upravljanje smještajem, među kojima i platforma Rentlio, dok je dio predavanja bio posvećen mogućnostima primjene umjetne inteligencije u komunikaciji s gostima, izradi opisa smještaja i optimizaciji online oglašavanja.

Jedna od tema bila je i analiza najvažnijih platformi za oglašavanje smještaja, s posebnim osvrtom na Booking.com te savjetima kako unaprijediti prezentaciju objekata i povećati njihovu vidljivost na tržištu.

U sklopu programa otvorena je i tema izazova u poslovanju privatnih iznajmljivača, uključujući scenarije slabije potražnje kroz predavanje „Prazni smo!!!”, koje je ponudilo konkretne prijedloge kako prilagoditi strategiju prodaje i oglašavanja u takvim situacijama.

Na kraju edukacije sudionici su imali priliku sudjelovati u otvorenoj raspravi, postaviti pitanja predavačima i podijeliti vlastita iskustva iz prakse.

Turistička zajednica grada Zadra ovakvim edukativnim programima nastavlja pružati podršku privatnim iznajmljivačima, s ciljem unaprjeđenja kvalitete smještajne ponude i jačanja konkurentnosti destinacije.

Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

“LJUDI/LJUDJE” / Lipa Zadar izložbom čestita Dan žena

Objavljeno

-

By

Slovensko kulturno društvo Lipa Zadar obilježava MEĐUNARODNI DAN ŽENA otvorenjem izložbe “Ljudi/ Ljudje”. 

Slike izlažu Tatjana Bajlo, Evelin Dorkin-Gregov i Marija Ivoš u Gradskoj knjižnici Zadar, u ponedjeljak 09. ožujka 2026. u 18.00 sati.

KULTURNI PROGRAM:

U glazbenom dijelu programa nastupe Lovre Dušević, sudionik showa The Voice Kids, 
pjevač Robert Milak i ženska klapa iz Preka.

Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

FOTO / Križni put Zadarske nadbiskupije od Kali do Preka

Objavljeno

-

By

foto: Ines Grbić/Zadarska nadbiskupija

Križni put vjernika Zadarske nadbiskupije koji je predvodio zadarski nadbiskup Milan Zgrablić održan je u subotu, 7. ožujka, od Kali do Preka na otoku Ugljanu, povodom 65. godišnjice mučeničke smrti Sluge Božjeg Ive Mašine koji je rodom iz Preka.

Mašina je dio skupine Slugu Božjih Zadarske nadbiskupije za koje je pokrenut proces kauze. Križni put počeo je u župnoj crkvi sv. Lovre u Kalima, nastavljen je hodom kroz prirodu pet i pol kilometara, a završio je kod rodne kuće Mašine u središtu Preka. Po dolasku u Kali, kaljski župljani priredili su slastice i napitke kod župne crkve za okrepu i dobrodošlicu vjernika te su svi sudionici dobili knjižicu „Križni put trostruke ljubavi u svjedočanstvu Sluge Božjeg Ive Mašine“. Prije polaska, don Tomislav Končurat, kaljski sin, predvodio je molitvu krunice u kaljskoj crkvi.

Na početku pobožnosti, nadbiskup je potaknuo vjernike da u srcu ponesu vlastite molitvene nakane s kojima idu na taj križni put i da ih prikažu Gospodinu. Tijekom pobožnosti razmatran je prigodni tekst iz knjižice koju je priredio nadbiskup Zgrablić, pod nazivom „Križni put trostruke ljubavi u svjedočanstvu Sluge Božjeg Ive Mašine“, s poticajem da se, po primjeru Mašine, produbi vjera oslonjena na Boga, osjetljivost za čovjeka i odgovornost prema Domovini. Razmatranja i molitvene nakane na postajama čitali su predstavnici župa sudionica, sljedećim redom po postajama: prve dvije postaje u Kalima: kaljska bratovština Kaštaldice i krizmanici, pa Sestrunj, Stanovi – Zadar, Tribanj – Krušćica, Ugljan, Vir, krugovi Gospe Šenštatske, bogoslovi, Lukoran, Sutomišćica – Poljana, a zadnje tri postaje u Preku: župljani Preka te preški krizmanici i križari. U nošenju drvenog križa koji je inače iz kaljske župne crkve, kod svake postaje tijekom križnog puta izmjenjivalo se po troje predstavnika iz tih župa koji su nosili križ od postaje do postaje.

Zajedništvo vjernika bilo je veličanstveno dostojanstveno, vjernički sabrano i pobožno jednodušno – u čašćenju Muke našeg Gospodina Isusa Krista i križnog puta života Ive Mašine. Vjernici su jako pažljivo pratili zapisana razmatranja i nakane u knjižici “Križni put trostruke ljubavi” kojeg je priredio mons. Zgrablić te su sami još osobno, dodatno čitali, pratili ono što su pojedinci čitali na postajama, premda je razglas bio izvrstan i sve se moglo čuti. Prizori tolike usredotočenosti svih sudionika na razmatranja bila je zaista dirljiva, svjedočka i znakovita.

Razmatranja Isusovog Križnog puta mons. Zgrablić prožeo je s činjenicima iz života Mašine, pokazavši kako je on nasljedovao Krista u svojim teškim situacijama, do mučeničke smrti u zatvoru u Staroj Gradiški 20. studenog 1961. godine, gdje je bio mučen, trovan i zadavljen, u svojoj 35. godini života. Mašina je bio žrtva komunističkog režima koji ga je progonio zbog javno izražavanih domoljubnih stavova o slobodi hrvatskog naroda, kao i angažirani vjernik laik. Bio je drugooptuženi na političkom procesu Preškoj skupini, osuđen na 15 godina zatvora. Komunističke vlasti uhitile su ga 1957. i onemogućile mu da diplomira započeti studij. Bio je najbolji student povijesti svoje generacije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Nadbiskup Zgrablić je rekao da je sačuvano 988 stranica Dnevnika Ive Mašine, odnosno osam školskih bilježnica rukopisa, nejednake veličine i broja stranica. Mašina u Dnevniku nije pisao samo kronologiju događaja, nego nadasve nutarnja promišljanja, ispovijest svoga duhovnog života i savjesti, koliko napreduje u bogoljublju i čovjekoljublju. Postavljao je sebi konkretne zadatke što treba učiniti, analizirao je kako je živio protekli dan, što je dobro učinio.

Nakon Križnog puta, misno slavlje u preškoj župnoj crkvi Gospe od Ružarija predvodio je nadbiskup Zgrablić. Nadbiskup je u propovijedi razmatrao zapis Mašine na njegov 20. rođendan, 21. srpnja 1947., kada je on u svoj dnevnik zapisao da će se „penjati neumorno do dragih mu zvijezda slobode, ognjišta i Krista“. Tada je napisao i da će cijeniti život, jer on vrijedi koliko vrijede njegovi ideali; da neće „sagnuti šiju ni umrijeti“ i da voli život, jer „Život je Vječnost, a vječnost je u Njemu“.

Za Mašinu, „penjati se prema zvijezdama znači ne pristati na ravnodušnost i mlakost, ne ostati u prosječnosti, na onome „svi tako rade“, „svi su takvi“, nego prihvatiti napor, prihvatiti rane, žrtvu, da bi se ostalo vjerno Idealu što na Nebu sjaji“, rekao je mons. Zgrablić.

Ivine zvijezde „nisu nagrada za osobni uspjeh, nego putokaz u životu kojim treba odlučno ići naprijed. Te zvijezde osvajaju se u vjernosti sebi i Bogu. One ne hrane osobnu taštinu, nego savjest i dušu. Zato njegovo penjanje prema zvijezdama nije uspinjanje prema ljudskoj ispraznoj slavi, nego prema smislu života“, poručio je nadbiskup.

Prva zvijezda o kojoj Ivo sanja je sloboda, ne „politička, shvaćena kao samovolja, nego sloboda savjesti i čovjeka koji ne dopušta da mu istinu određuju strah, ideologija i propaganda; sloboda koja se ne može kupiti povlasticama niti slomiti u tamnici i najokrutnijim batinama, jer je ukorijenjena u čistoj savjesti i ljubavi Kristovoj“, istaknuo je mons. Zgrablić.

Druga zvijezda je, kako je zapisao, „toplina i ljubav vlastitog ognjišta“. „U vremenu kada su mnogi domovi zbog komunističke bezbožne ideologije bili razarani, mnoga obiteljska ognjišta ugašena nasiljem, strahom i torturom, pljačkom, on sanja toplinu i ljubav vlastitog ognjišta kao potvrdu da čovjek nije stvoren za mržnju, nasilje, zlo, nego za zajedništvo, mir i ljubav“, rekao je nadbiskup. Ivino obiteljsko ognjište ljubavi, sigurnosti i odgovornosti uči „za drugoga potpuno živjeti, ispravno slušajući savjest i Boga, praštati, prihvaćati drugoga, ostajati vjeran ljubavi do kraja“.

„Treća zvijezda o kojoj Ivo sanja je raspeto tužno lice Krista. Raspeti Krist daje smisao slobodi i ljubavi, ognjištu i domu. Kristovo izranjeno lice postaje mjerilo vlastite slobode, mjesto u kojem duša nalazi mir, svoje ognjište“, rekao je nadbiskup.

Naglasio je da Mašina ne piše te riječi živeći „u sigurnosti i miru svoje sobe, nego je već prošao kroz teško iskustvo Bleiburga i Križnog puta svoga naroda, na kojem su stotine tisuće nevinih ljudi izgubili život; Križnog puta gdje je i njegov život bio u opasnosti; osjetio je bol zbog brata kojemu se tu gubi trag, gledao je kako bezbožna ideologija pokušava izbrisati svaki spomen na Krista i Crkvu.

Zato riječi Mašine imaju težinu – jer nisu plod mladenačke mašte i naivnosti, nego duhovnog sazrijevanja u boli i vjernosti idealima usred križa i boli, odluka donesena u slobodi i odlučna volja“, poručio je predvoditelj slavlja.

„Ivo nije doživio sve što je želio, ali je otkrio bez čega ne želi i ne može živjeti: slobodu, ljubav i Krista. Kad se to pronađe, sve ostalo prestaje biti nužno. Zato kod njega ‘imati’ ne označava posjedovanje, nego pripadnost: ne govori o stvarima koje drži u rukama nego o Istini, slobodi, Kristu u kojem čvrsto stoji. Njegove ‘zvijezde’: sloboda savjesti, ljubav i toplina ognjišta, lice raspetog Krista su svjetlo koje nam omogućuje sigurne korake. Tko slijedi te zvijezde, ima sigurnost da je na ispravnom putu“, poručio je mons. Zgrablić.

Mašina je napisao i da će kao putnik „nositi sa sobom sav umor i patnju koje sretne na putu“. „Putnik zna da put nije uvijek ravan, da će biti prašine, žuljeva, rana, krvarenja, žeđi i umora; ali i da cilj daje smisao svakom koraku. Nositi umor i patnju znači prihvatiti ih kada dođu, ne dopustiti da te ogorče, nego ih pretvoriti u dio hoda prema zvijezdama, prema Nebu“, istaknuo je nadbiskup. Poruka da će “pasti prije nego što sagne šiju“ nije znak Ivine tvrdoglavosti, nego savjesti; ne prkosa, nego granice koju kao kršćanin ne želi prijeći, rekao je nadbiskup.

Istaknuo je da su riječi Mašine i danas izazovne, jer čovjek često gubi „istinu zbog komfora, poziva ga se na prilagodbu i očekuje mučeništvo savjesti“. „Zato je i danas snažna poruka Mašine kako sloboda počinje u nutrini, patnja ne mora postati mržnja i da život vrijedi koliko vrijede naši ideali“, poručio je mons. Zgrablić.

Porukom „Život je Vječnost, a vječnost je u Njemu”, Ivo „preokreće uobičajenu ljudsku računicu vremena. Za većinu ljudi život je ono između rođenja i smrti, a vječnost dolazi poslije; kod njega je život već sada uronjen u Vječnost, u Boga, jer pripadnost Kristu mijenja mjeru trajanja života. Čovjek ne postaje vječan tek kad umre, nego kad počne živjeti u zajedništvu s Bogom koji je Vječnost i koju smrt ne može prekinuti“, naglasio je nadbiskup, dodavši kako je Ivina smrt pokazala da budućnost nije bila samo zemaljska.

„Ako je život već sada sudjelovanje u vječnosti, onda nijedna vjernost Bogu nije uzaludna“, rekao je mons. Zgrablić. U odluci hoće li naš život biti samo prolazak vremena ili put prema punini ideala, prema Nebu, nadbiskup je potaknuo „živjeti tako da ništa što prolazi ne bude važnije od onoga što zauvijek ostaje; jer ono što živimo u Kristu ne prestaje, nego se očituje u punini“ nakon smrti, poručio je mons. Zgrablić.

Na kraju mise, don Filip Kucelin, preški župnik, zahvalio je svim sudionicima Križnog puta, rekavši da je prisutnost svakoga od njih važna i doprinosi širenju glasa svetosti Ive Mašine koji nam je primjer za nasljedovanje, a ne samo da je osoba za sjećanje, bez nastojanja da i mi primijenimo njegova kršćanska načela načela u svom životu. I u Preku su preški župljani priredili slastice i napitke za sve sudionike.

Nakon mise, mons. Zgrablić, svećenici i nekoliko hodočasnika otišli su na obližnji otočić Školjić, gdje je nadbiskup predvodio molitvu odrješenja za pokojne kod groba Ive Mašine. Posmrtni ostaci Mašine su iz zatvorskih zidina u Staroj Gradiški preneseni u grob na Školjić 24. svibnja 1998., pokraj samostana franjevaca trećoredaca glagoljaša.

Ines Grbić

Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi

U trendu